Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2216/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Radojki Ćupurdiji, u upravnom sporu tužitelja KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po opunomoćeniku Ivanu Santici, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi posebnog poreza na motorna vozila, 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev da se u dijelu koji se odnosi na obveznika KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], poništi rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-05/25-01/22, ur.broj: 513-04-25-3 od 1. listopada 2025. i rješenje Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, klasa: UP/I-415-03/24-14/133, ur.broj: 513-02-8005/65-25- 8 od 7. siječnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-415-05/25-01/22, ur.broj: 513- 04-25-3 od 1. listopada 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, klasa: UP/I-415-03/24-14/133, ur.broj: 513-02-8005/65-25-8 od 7. siječnja 2025.
2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem carinskog tijela tužitelj je obvezan, solidarno s AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na plaćane ostatka posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 8.880,92 EUR i kamata u iznosu od 240,93 EUR, a za rabljeno motorno vozilo marke BMW, model X6M, broja šasije [broj šasije], registracijskih oznaka [registarska oznaka] (BiH), obujma cilindra 4395 ccm, snage motora 423 kW, vrste goriva benzin te datuma prve registracije 1. siječnja 2016.
3. U tužbi kojom pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužitelj navodi da je predmetno motorno vozilo privremeno uvezao s potpunim oslobođenjem od uvozne carine sukladno članku 250. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (u daljnjem tekstu Uredba 952/2013) te sukladno članku 212. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (u daljnjem tekstu Uredba 2015/2446). Međutim, osporavanim je rješenjima obvezan na plaćanje posebnog poreza uz obrazloženje da je vozilo ostavio u Republici Hrvatskoj na čuvanje fizičkoj osobi koja nema ishođeno odobrenje za smještaj i čuvanje strane robe, odnosno da vozilo nakon odlaska u Bosnu i Hercegovinu nije ponovno izvezao niti privremeno smjestio pod carinski nadzor. Tužitelj pritom ukazuje na to da carinska tijela uopće ne navode propis na temelju kojeg bi bio dužan da, u situaciji privremenog izlaska iz zemlje do kojeg je došlo unutar roka od 6 mjeseci odobrenog privremenog uvoza, vozilo koje je prethodno privremeno uvezao s potpunim oslobođenjem, mora ponovno izvesti ili smjestiti pod carinski nadzor. Tvrdi kako takva obveza niti jednom odredbom mjerodavnog propisa nije predviđena. Tužitelj stoga predlaže da Sud poništi osporavana rješenja u dijelu u kojem se odnose na njega te da obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U sporu je održana rasprava 5. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
7. Opunomoćenik tužitelja na raspravi je ukazao na to da mu je predmetno motorno vozilo oduzeto te je priložio presudu iz drugog predmeta u kojoj je ovaj Sud izrazio stajalište da je potrebno uzeti u obzir razmjernost prilikom primjene mjere oduzimanja vozila. Nadalje, naveo je kako se nepravda i nezakonitost u njegovu slučaju nastavljaju donošenjem ovdje osporavanih rješenja bez valjanog uporišta u ijednom propisu.
8. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. U konkretnom slučaju, tuženik je ocijenio da žalba tužitelja nije osnovana utvrdivši kako je obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila nastala na temelju članka 8. stavka 1. i stavka 2. točke 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine, broj 15/13., 108/13., 115/16., 127/17., 121/19 – dalje: Zakon) jer je AK, kao hrvatski državljanin s prebivalištem u [adresa], koristio predmetno vozilo na koje nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez, čime je motorno vozilo nezakonito upotrijebio na cesti u Republici Hrvatskoj.
11. Naime, spisu predmeta priložen je zapisnik o obavljenom nadzoru Službe za mobilne jedinice Split, klasa: 472-01/24-06/1079, ur.broj: 513-02-1976/3-24-1 od 22. kolovoza 2024., tijekom kojeg je predmetno vozilo stranih registarskih oznaka u vlasništvu tužitelja zatečeno u 22:20 u mjestu Bisko na ulazu na A1. Vozilom, za koje je utvrđeno da je u postupku privremenog uvoza, upravljao je AK, a kako se radi o hrvatskom državljaninu s prebivalištem u [adresa], utvrđeno je kako upravlja motornim vozilom na koje nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez, što, sukladno članku 4. stavku 1. podstavku c) Zakona, predstavlja nezakonitu uporabu motornog vozila. Naime, isti je 23. kolovoza 2024. na zapisnik pred carinskim tijelom dao izjavu u kojoj je naveo da je vlasnik vozila, ovdje tužitelj, došao kod njega u posjetu, ali se u Bosnu i Hercegovinu vratio s nekim drugim prijateljima. Navedeno je vozilo ostalo kod njega te se on večeras htio malo provozati kad su ga zaustavili carinski službenici.
12. Sukladno članku 6. stavku 2. Zakona, tužitelj se također smatra osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske budući da je kao vlasnik predmetnog motornog vozila morao znati da je takva uporaba nezakonita. Stoga je u konkretnom slučaju, sukladno stavku 3., solidarno odgovoran za plaćanje posebnog poreza na motorna vozila.
13. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je javnopravno tijelo tužitelja obvezalo na plaćanje posebnog poreza na motorna vozila na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi Zakona te da pobijanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
14. Tužbeni prigovori nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
15. Budući da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 11. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
