Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1451/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dijane Hofer kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Sajko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-537/2023-23 od 9. listopada 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-537/2023-23 od 9. listopada 2024.:
- potvrđuje u točki I. izreke i to u dijelu kojim je utvrđeno da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 028-50-4427773 sklopljen između tužiteljice HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535,Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, koji je solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba u predmetu poslovni broj ovjere: OV-29029/07 u dijelovima koji glase: dio članka 2 stavak 1 „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“, i dio članka 7 koji glasi: „ u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“, kao i točka II. izreke,
- ukida u dijelu kojim je utvrđeno da je ništetan i bez pravnog učinka dio članka 2 stavak 2 Ugovora o kreditu broj 028-50-4427773 koji glasi: „u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% (petnaest posto) godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim propisima“, kao i odluka o parničnim troškovima sadržana u točki III. izreke presude te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 028-50- 4427773 sklopljen između tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535,Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, koji je solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba u predmetu poslovni broj ovjere: OV- 29029/07 u dijelovima koji glase:
Dio članka 2 stavak 1
„ promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“,
Dio članka 2 stavak 2 koji glasi:
„ u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% (petnaest posto) godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim propisima“
Dio članka 7 koji glasi:
„ u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb da tužiteljici NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; plati iznos od 1.914,45 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi: koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007., za vremensko razdoblje od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, za vremensko razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za vremensko razdoblje od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, za vremensko razdoblje od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje kamate na iznos od
1,23 EUR teku od 29.11.2007. pa do isplate
0,62 EUR teku od 29.11.2007. pa do isplate
2,73 EUR teku od 28.12.2007. pa do isplate
3,89 EUR teku od 28.02.2008. pa do isplate
5,88 EUR teku od 28.03.2008. pa do isplate
2,89 EUR teku od 30.04.2008. pa do isplate
1,71 EUR teku od 31.05.2008. pa do isplate
3,17 EUR teku od 28.06.2008. pa do isplate
1,03 EUR teku od 23.07.2008. pa do isplate
1,13 EUR teku od 30.08.2008. pa do isplate
2,40 EUR teku od 24.09.2008. pa do isplate
12,01 EUR teku od 29.10.2008. pa do isplate
5,57 EUR teku od 28.11.2008. pa do isplate
13,75 EUR teku od 30.12.2008. pa do isplate
15,01 EUR teku od 31.01.2009. pa do isplate
15,58 EUR teku od 24.02.2009. pa do isplate
14,01 EUR teku od 24.03.2009. pa do isplate
14,31 EUR teku od 18.04.2009. pa do isplate
11,92 EUR teku od 19.05.2009. pa do isplate
10,15 EUR teku od 25.06.2009. pa do isplate
10,62 EUR teku od 30.07.2009. pa do isplate
11,55 EUR teku od 20.08.2009. pa do isplate
11,47 EUR teku od 23.09.2009. pa do isplate
10,53 EUR teku od 21.10.2009. pa do isplate
12,29 EUR teku od 25.11.2009. pa do isplate
13,71 EUR teku od 19.12.2009. pa do isplate
15,72 EUR teku od 31.01.2010. pa do isplate
15,26 EUR teku od 17.02.2010. pa do isplate
17,98 EUR teku od 18.03.2010. pa do isplate
17,47 EUR teku od 27.04.2010. pa do isplate
18,48 EUR teku od 20.05.2010. pa do isplate
27,21 EUR teku od 30.06.2010. pa do isplate
25,41 EUR teku od 22.07.2010. pa do isplate
30,90 EUR teku od 21.08.2010. pa do isplate
29,00 EUR teku od 28.09.2010. pa do isplate
25,95 EUR teku od 29.10.2010. pa do isplate
32,39 EUR teku od 01.12.2010. pa do isplate
40,58 EUR teku od 31.12.2010. pa do isplate
34,78 EUR teku od 01.02.2011. pa do isplate
36,82 EUR teku od 01.03.2011. pa do isplate
34,23 EUR teku od 31.03.2011. pa do isplate
1.303,11 EUR teku od 15.04.2011. pa do isplate
a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535,Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb da tužiteljici NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; plati parnični trošak 1.669,54 EUR-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate na iznos parničnog troška teku od 9. listopada 2024., pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
1.1. U sklopu presude sud prvog stupnja u točci IV. Izreke riješio je da se dopušta preinaka tužbe kao u podnesku od 3. rujna 2024.
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a naloži tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak, kao i trošak žalbe, ili podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tvrdeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da nema razloga o odlučnim činjenicama. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga, utvrđeno je da je žalba djelomično osnovana jer sud prvog stupnja u odnosu na utvrđenje ništetnosti dijela članka 2. stavka 2. Ugovora o kreditu u presudi nije naveo razloge, odnosno nije obrazložio iz kojih razloga smatra da je dio te odredbe ništetan pa je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, iz kojih razloga je u tom dijelu žalbu tuženika trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovno suđenje.
5.1. U preostalom dijelu sud prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama u presudi je naveo jasne razloge tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati pa u tom dijelu sud nije počinio bitnu povredu na koju ukazuje tuženik u žalbi, kao niti bilo koju drugu bitnu povredu na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Kao nesporne činjenice među strankama sud je utvrdio:
- da su stranke 27. rujna 2007. zaključile predmetni Ugovor o kreditu broj 028-50- 4427773 za kupnju vozila,
- da je tuženik tužiteljici odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.811,98 CHF, uz valutnu klauzulu i promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,49 % godišnje,
- da se tužiteljica obvezala navedeni iznos vratiti u jednakim mjesečnim anuitetima u 84 mjesečne rate u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke na dan plaćanja,
- da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao visinu anuiteta po predmetnom kreditu.
6.1. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama je li ništetan dio odredbe članaka
7. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da će tužiteljica kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarski franak) važećem na dan dospjeća, kao i dio odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je redovna kamatna stopa „promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“ sud pozivom na pravne učinke iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene po kolektivnoj tužbi, zatim na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te na članak 502.c ZPP i ZZP/03., utvrđuje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne stoga što je tuženik promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz valutu CHF ugovorio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno stoga što ovise isključivo o volji tuženika i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane. Kako je tužiteljica tuženiku temeljem ništetnih odredbi o povećanju kamatnih stopa i o vezanju anuiteta za švicarski franak otplaćivala kredit, po ocjeni suda, s obzirom da su te odredbe utvrđene ništetnima, tužiteljica ima pravo od tuženika tražiti isplatu temeljem odredbe članka 323. stavak 1. u vezi s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).
6.2. Na temelju iskaza tužiteljice sud utvrđuje da je kredit uzela radi kupovine automobila za osobne potrebe, zbog čega ima status potrošača u smislu članka 3. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.; dalje: ZZP/07.). Ugovor o kreditu potpisala je u auto-kući, a Ugovor je bio unaprijed sastavljen tako da ga je ona mogla samo prihvatiti ili odbiti. Nitko joj u auto-kući nije objasnio da je „CHF teška valuta u kojoj se štedi, a ne da se u istoj zadužuje“ te da su u Austriji bili zabranjeni krediti u CHF. U poslovnici tuženika nije bila, tako da ju nitko od strane tuženika nije upozorio da HNB ne štiti tečaj CHF. Obzirom da je na temelju iskaza tužiteljice sud utvrdio da se o odredbama zaključenog Ugovora nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica dobila obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na njezine novčane obveze, odnosno rizicima kreditiranja u švicarskim francima, sud utvrđuje da se i u konkretnom slučaju na temelju odredbe članka 502.c ZPP-a primjenjuju utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača za koje je sud vezan. Iz tih razloga sud zaključuje da su ništetne ugovorne odredbe članka 2. stavak 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika te dio odredbe članka 7. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će tužiteljica kredit otplaćivati po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.
6.3. U odnosu na prigovor zastare sud utvrđuje da je taj prigovor neosnovan jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok u odnosu na zastaru zahtjeva za isplatu sud pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/22 od 31. siječnja 2022. utvrđuje da se na tražbinu tužiteljice primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina te da je zastara počela teći od trenutka pravomoćnosti presude donesene u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Trgovački sud u Zagrebu broj P-1401/12), koja je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., zbog čega do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 13. lipnja 2023. nije istekao zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.
6.4. Provedenim financijskim vještačenjem sud utvrđuje da je tužiteljica na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tuženiku preplatila iznos od 1.914,45 eura te da je taj iznos tuženik u obvezi vratiti tužiteljici na temelju odredbe članka 323. i 1111. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos od dana stjecanja ocjenjujući da je tuženik nepošteni stjecatelj jer je preplaćeni iznos stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima.
7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, ovaj sud prihvaća kao pravilne.
8. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Nadalje, također je pravilno sud prvog stupnja pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., protiv koje je odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., 46/07., 79/07.; dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg ZZP/07. Također, pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača zbog čega se tužiteljica u ovom postupku mogla pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužiteljica i učinila. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe kojima se anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka. Suprotno žalbenim tvrdnjama ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u konkretnom Ugovoru kojeg su zaključili tužiteljica i tuženik identična je ugovornim odredbama o kojima se raspravljalo u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz kojih razloga se je tužiteljica temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a mogla pozivati na utvrđenja iz presude donesene u tom sporu te je sud mogao presudu temeljiti u smislu istog propisa na činjeničnim utvrđenjima iz tog spora, jer tuženik u ovom postupku, u kojem je imao mogućnost dokazivanja da su okolnosti zaključenja konkretnog Ugovora bile drugačije u odnosu na one o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu u smislu da je pregovarao s tužiteljicom te da joj je objasnio specifične rizike zaključenja ugovora kojim je obveza vraćanja glavnice vezana uz valutu švicarski franak, na te okolnosti tijekom postupka nije predložio provođenje niti jednog dokaza, iz kojeg razloga su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno utvrdio da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama.
8.1. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare u odnosu na žalbom pobijani dosuđeni iznos od 1.914,45 eura. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je zastara zahtjeva za isplatu počela teći pravomoćnošću presude od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđena ništetnost načina postupanja tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule kojima je glavnica vezana uz CHF (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17), to u trenutku podnošenja tužbe 13. lipnja 2023. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara jer nije protekao opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.
9. Iz obrazloženih razloga u preostalom dijelu žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
10. S obzirom da je dio presude ukinut, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP- a trebalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima o kojima će sud odlučiti prilikom ponovnog presuđenja, obzirom da odluka o troškovima ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, a također odlučit će i o troškovima žalbenog postupka.
Koprivnica, 11. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković