Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-4/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Roziti Vidan, odvjetnici iz Splita, protiv ovršenika UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Duplić Strukić Šarić j.t.d. iz Zagreba, radi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-765/2025-24 od 12. studenog 2025., 11. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-765/2025-24 od 12. studenog 2025. potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 11.622,20 EUR (slovima: jedanaest tisuća šesto dvadeset dva eura i dvadeset centi).

II. Rješenje u dijelu u kojem je ovrhovoditelju dosuđen iznos od 187,50 EUR (slovima: sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Ovrhovoditelju se priznaje trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 187,50 eura te se nalaže ovršeniku da u roku od 8 (osam) dana po primitku ovog rješenja namiri navedeni iznos, dok se u ostalom dijelu za iznos od 11.622,20 eura zahtjev odbija, kao neosnovan.“

2. Protiv odbijajućeg dijela rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 19. studenog 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), koji se na odgovarajući način primjenjuje i u ovršnim postupcima primjenom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje ili da isto preinači i ovrhovoditelju prizna troškove postupka prema vrijednosti predmeta spora od 314.000,00 eura. Potražuje i trošak žalbe.

3. Ovršenik je podnio odgovor na žalbu ovrhovoditelja 29. prosinca 2025., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovrhovoditelj, iako žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Trgovački sud u Varaždinu dostavio je Općinskom sudu u Zadru na provedbu rješenje kojim je naloženo ovršeniku da bez odgode isprazni i preda u posjed ovrhovoditelju nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] poslovna zgrada koja se sastoji od prizemlja i dva kata s dvije stambene jedinice i podruma, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i gospodarsko dvorište, poslovna zgrada površine 7570 m2, gospodarsko dvorište površine 3915 m2, ukupne površine 11485 m2, 139. suvlasnički dio: 223/10000, etažno vlasništvo (E-139), poslovni prostor na prvom katu zgrade oznake broj 29, ukupne korisne površine 259,70 m2, u elaboratu neobojeno.

6.1. Prvostupanjski sud je proveo navedenu ovrhu te je svojim rješenjem broj Ovr- 765/2025-21 od 23. listopada 2025. utvrdio da je ovrha dovršena.

6.2. Nakon toga je ovrhovoditelj u roku iz članka 14. stavak 7. OZ-a podnio zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka. U navedenom podnesku ovrhovoditelj je naznačio vrijednost predmeta spora sa 314.000,00 eura te je zatražio nagradu za rad svojeg punomoćnika utvrđenu prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i to za sastav podnesaka od 4. lipnja 2025. i 18. srpnja 2025., za svaki podnesak po 4.723,88 eura, te iznos PDV-a od 2.361,94 eura, odnosno ukupno 11.809,70 eura.

6.3. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud je odlučio o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova na način da je tužitelju dosudio trošak za sastav podneska od 18. srpnja 2025. prema Tbr. 11. stavak 10. Tarife iznos od 150,00 eura i iznos PDV-a od 37,50 eura, odnosno ukupno 187,50 eura. Pri tome je prvostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 1.327,23 eura. Odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova podneska od 4. lipnja 2025. jer takav podnesak nije priložen u spisu, te je u konačnici odbijen sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 11.622,20 eura, dakle za iznos preko dosuđenog iznosa od 187,50 eura.

7. U svojoj žalbi ovrhovoditelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno utvrdio kao vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,23 eura jer da je vrijednost predmeta spora trebalo odrediti prema kupoprodajnoj cijeni nekretnine, odnosno da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine treba odrediti prema vrijednosti nekretnine. U žalbi se pozvao i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-286/2009 i Rev-496/2010 te na odluke županijskih sudova broj Gž- 2380/2018 i Gž-97/2017, pri čemu ne imenuje županijske sudove koji su donijeli te odluke.

7.1. Ovršni zakon ne sadrži odredbe o vrijednosti predmeta spora, pa se na utvrđenje vrijednosti predmeta spora primjenjuju odredbe ZPP-a. Člankom 40. ZPP-a propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stavka 2. ovog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovog članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 eura.

7.2. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj sve do dovršetka postupka ovrhe nije odredio vrijednost predmeta spora, pa je vrijednost predmeta spora, s obzirom da se ne radi o novčanoj tražbini, sukladno članku 40. stavak 5. ZPP-a iznos od 6.630,00 eura. Prema Tbr. 7. Tarife ako vrijednost predmeta spora iznosi od 1.327,01 euro do 13.272,00 eura punomoćniku stranke pripada nagrada u visini od 100 bodova, odnosno u vrijednosti od 200,00 eura po radnji.

7.3. Pravilno je prvostupanjski sud ovrhovoditelju priznao nagradu za rad njegovog punomoćnika za sastav podneska od 18. srpnja 2025. iznos od 150,00 eura prema Tbr. 11. stavak 10. Tarife i uvećanje za iznos PDV-a, kao što pravilno ovrhovoditelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 4. lipnja 2025., jer tog podneska u spisu nema.

7.4. Polazeći od zatraženog novčanog iznosa troškova od 11.809,70 eura, i dosuđenog iznosa od 187,50 eura, pravilno je ovrhovoditelj odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 11.622,20 eura.

7.5. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva ovrhovoditelj, u kojima je izražen stav o vrijednosti predmeta spora kod zahtjeva radi predaje i ispražnjenja nekretnina, ne sadrže izraženo pravno shvaćanje u odnosu na vrijednost predmeta spora u ovakvoj situaciji. Odluka broj Rev-286/2009 odnosi se na stjecanje bez osnova i uopće se ne bavi vrijednošću predmeta spora, dok se odluka broj Rev- 496/2010 odnosi na naknadu štete i također se ne bavi vrijednošću predmeta spora. Odluke županijskih sudova na koje se ovrhovoditelj pozvao nisu se mogle iščitati kroz sudsku praksu jer ovrhovoditelj ne navodi županijske sudove koji su donijeli takve odluke.

7.6. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u odbijajućem dijelu.

8. Dosuđujući dio pobijane odluke nije bio predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istog nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Vesna Rep