Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1458/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ivančević & partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, iz Zagreba, Heinzelova 70, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv djelomične presude na temelju priznanja Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Drnišu poslovni broj Pn- 13/2020 od 15. rujna 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se djelomična presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Drnišu poslovni broj Pn-13/2020 od 15. rujna 2025. ukida u točki I. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 10.193,11 EUR (slovima: deset tisuća sto devedeset tri eura i jedanaest centi) dosuđena zakonska zatezna kamata od 18. listopada 2017. do isplate, u točki II. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 955,60 EUR (slovima: devetsto pedeset pet eura i šezdeset centi) dosuđena zakonska zatezna kamata od 18. lipnja 2017. do isplate i u točki III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

II. Točka I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime pretrpljene neimovinske štete iznos od 10.193,11 EUR (slovima: deset tisuća sto devedeset tri eura i jedanaest centi), u točki II. izreke u kojoj se nalaže tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 955,60 EUR (slovima: devetsto pedeset pet eura i šezdeset centi) nisu bile predmet drugostupanjskog postupka.

III. O troškovima žalbe protiv pobijane odluke odlučit će prvostupanjski sud u okviru odluke o troškovima cjelokupnog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je djelomičnu presudu na temelju priznanja čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. OIB:23759810849, da tužitelju ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pretrpljene neimovinske štete plati odštetu i to na način da: po osnovi pretrpljenog jakog i dugotrajnog straha, pretrpljenih duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti te pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti naknadi ukupni iznos od 76.800,00 kn/10.193,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18.10.2017., pa do isplate, a sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29. st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., OIB:23759810849, u roku od 15 dana tužitelju ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći iznos od 7.200,00 kn/955,60 eura, sa zakonskom zateznom kamatnom stopom tekućom od 18.06.2017. pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29. st.2. i 8. ZOO-a.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn/497,71 eura, uvećano za sudsku pristojbu i iznosu od 78,97 eura, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela navedene djelomične presude na temelju priznanja kojom je na iznose glavnice dosuđena zakonska zatezna kamata i protiv odluke o trošku pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 26. rujna 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači djelomičnu presudu na temelju priznanja sukladno žalbenim navodima.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika 10. listopada 2025., u kojem je osporio navode žalbe u cijelosti, predložio istu odbiti kao neosnovanu i zatražio trošak odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj je podnio tužbu kojom potražuje isplatu neimovinske i imovinske štete zbog izgubljene zarade i tuđe pomoći i njege kao posljedice tjelesnih povreda koje je zadobio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. veljače 2017. u kojoj je sudjelovao kao suputnik u osobnom automobilu osiguranika tuženika. Zatražen je iznos od 76.800,00 kuna/10.193,11 eura po osnovu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženosti sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2017. do isplate, iznos od 50.280,00 kuna/6.673,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. siječnja 2010. zbog pretrpljenih fizičkih bolova, zbog izgubljene zarade iznos od 49.915,73 kune/6.624,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama i po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 7.200,00 kuna/955,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2017. do isplate.

5.1. Tuženik je u svojem podnesku od 1. veljače 2021. djelomično priznao tužbeni zahtjev tužitelja na način da mu izričito priznaje iznos glavnice od 76.800,00 kuna/10.193,11 eura po osnovu neimovinske štete (po kriteriju pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženosti) i iznos glavnice od 7.200,00 kuna/955,60 eura po osnovi tuđe pomoći i njege.

5.2. Tužitelj je svojim podneskom od 1. lipnja 2021. zbog promjene Orijentacijskih kriterija svoj zahtjev povećao za 50% u odnosu na neimovinsku štetu, a na ročištu održanom 5. srpnja 2021. predložio donošenje djelomične presude na temelju priznanja te zatražio i naknadu do tada prouzročenih parničnih troškova.

5.3. Prvostupanjski sud je, s obzirom na djelomično priznanje tužbenog zahtjeva, donio djelomičnu presudu na temelju priznanja kojom je tužitelju dosudio priznate iznose glavnice od 10.193,11 eura i 955,60 eura, ali je na iste dosudio i zakonsku zateznu kamatu kako je to navedeno u točkama I. i II. izreke presude.

5.4. Isto tako je odlučio i o naknadi parničnog troška, a kako je to zahtijevao tužitelj.

6. Tuženik žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ne navodeći izričito bitnu povredu koju je počinio prvostupanjski sud, pa je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 356. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

6.1. Tuženik ukazuje da se presuda na temelju priznanja nije mogla donijeti u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate jer on nije priznao zakonsku zateznu kamatu kako ju je tužitelj potraživao na iznose glavnice koje je priznao tužitelju po osnovu dijela neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege.

6.2. Člankom 331. ZPP-a propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

6.3. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj priznao samo iznose glavnice neimovinske štete u visini od 10.193,11 eura te iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 955,60 eura, ali ne i zakonsku zateznu kamatu kako ju je zatražio tužitelj na navedene iznose, to je prvostupanjski pogrešno primijenio materijalno pravo kada je presudom na temelju priznanja tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu na priznate iznose glavnice, a koja je sporna.

6.4. Zbog toga je ovaj sud ukinuo dio točke I. i II. izreke presude kojom je na dosuđene iznose glavnice od 10.193,11 eura i 955,60 eura dosuđena zakonska zatezna kamata od 18. listopada 2017., odnosno 18. lipnja 2017., pa do isplate.

7. Tuženik je žalbu podnio i protiv odluke o naknadi parničnog troška ističući kako nije bilo osnova za donošenje odluke o parničnom trošku jer da bi se o parničnom trošku trebalo odlučiti tek konačnom presudom, jer će se na ovaj način dva puta odlučiti o istom trošku.

7.1. Člankom 165. ZPP-a propisano je da u međupresudi ili djelomičnoj presudi sud može izreći da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu, osim ako je kod djelomične presude ne radi o slučaju iz članka 164. stavak 5. ovog Zakona.

7.2. Člankom 164. stavak 5. ZPP-a propisano je da u odluci kojom se postupak završava za nekog suparničara, sud će odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova stranaka između kojih se tom odlukom postupak pred tim sudom završava.

7.3. Po ocjeni ovog suda, nije bilo osnova za donošenje odluke o naknadi parničnog troška u djelomičnoj presudi na temelju priznanja iz razloga što i priznati dio tužbenog zahtjeva i dio glavnice koji je ostao sporan čini vrijednost predmeta spora, a kako se o naknadi parničnog troška odlučuje na temelju uspjeha stranaka u postupku sukladno članku 154. ZPP-a, to se odluka o naknadi parničnog troška može donijeti samo po zaključenju glavne rasprave, odnosno prilikom donošenja odluke o cjelokupnom tužbenom zahtjevu tužitelja. Zbog toga je ovaj sud ukinuo i točku III. izreke pobijane odluke.

8. U dijelu u kojem je pobijana odluka ukinuta, predmet se vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak u kojem će se odlučiti o tijeku zakonske zatezne kamate na iznose neimovinske i imovinske štete koje je tuženik priznao te o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i o naknadi parničnog troška.

9. Točka I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime pretrpljene neimovinske štete iznos od 10.193,11 eura, u točki II. izreke u kojoj se nalaže tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 955,60 eura nisu bile predmet drugostupanjskog postupka jer protiv tog dijela pobijane odluke nije podnesena žalba.

10. Tuženik je zatražio trošak žalbe, o kojem trošku će odlučiti prvostupanjski sud u okviru odluke o troškovima cjelokupnog postupka po zaključenju glavne rasprave.

11. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika jer isti nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković