Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-550/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, iz Zagreba, Jurišićeva 4, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1439/2023-5 od 17. prosinca 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1439/2023-5 od 17. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 311291 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, sklopljenog dana 09.06.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 12.06.2006. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musi iz Osijeka pod brojem OU-780/06, ništetan u cijelosti te da ne proizvodni nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.“.

- odbija se u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 165,90 EUR , u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 1. siječnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika da mu naknadi troškove postupka.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije ocijenio izvedene dokaze niti je iz istih izveo zaključke pa je pobijanu odluku nemoguće ispitati.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP- a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu broj 311291 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zaključen 9. lipnja 2006. kojim je prednik tuženika kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 95.500,00 CHF po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita. Tužba se temelji na tvrdnji da su ništetne odredbe navedenog Ugovora o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odluci banke i odredbe kojima je glavnica vezana uz valutu CHF, a što predstavlja bitne sastojke Ugovora o kreditu i ima za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora.

6.1. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti jer da se utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 ne mogu primijeniti na konkretni Ugovor, te je istaknut prigovor zastare.

6.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je Ugovor o kreditu od 9. lipnja 2006. zaključen između Volksbank d.d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita, ovdje tužitelja NA,

- da je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 95.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita za kupnju stana, na rok otplate od 30 godina,

- da je ugovorena redovna kamata po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 3,99% godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora,

- da je Ugovor solemniziran po javnoj bilježnici Zdenki Pavelić Musa iz Osijeka 12. lipnja 2008. pod brojem Ou-780/2006,

- da je u tužbi označeni tuženik Sberbank d.d. pravni slijednik Volksbank d.d. koji je zbog promjene tvrtke izmijenio naziv u Nova hrvatska banka d.d.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-23/25802-2 od 3. srpnja 2023. izvršeno pripajanje društva Nova Hrvatska banka d.d. dioničkom društvu Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Jurišićeva ulica 4.,

- da je tuženik otkazao predmetni Ugovor o kreditu 30. siječnja 2014.,

- da je radi radi naplate svoje tražbine po Ugovoru o kreditu tuženik pokrenuo ovršni postupak na založenim nekretninama, koji postupak se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod brojem Ovr-1932/2014,

- da je u ovršnom postupku tužitelj kao ovršenik zaključkom broj Ovr-1932/2014-64 upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koji parnični postupak je pokrenut ali ne na utvrđenje nedopuštenosti ovrhe, već na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora (ovaj postupak),

- da je tužitelj protiv tuženika kod Općinskog suda u Osijeku pod brojem P-1637/2019 pokrenuo postupak radi utvrđenja da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema Odluci o kamatama i naknadama kreditora, te odredba o valutnoj klauzuli i da je ništetan otkaz Ugovora o kreditu uz nalog tuženiku da tužitelju plati iznos od 123.362,27 kuna sa zakonskom zateznom kamatom,

- da je u tom predmetu donijeta presuda broj P-1637/2019-35 od 17. lipnja 2022. kojom je utvrđeno da su ništetni dijelovi članka 4. stavak 1. i članka 7. stavak 1. Ugovora o kreditu, utvrđeno je da je ništetan Otkaz Ugovora o kreditu te je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 123.362,27 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 33.386,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2022. do isplate,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2568/2022-2 od 19. ožujka 2024. potvrđena navedena presuda u djelu u kojem su utvrđene ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke banke i o vezivanju glavnice uz valutu CHF, kao i u dijelu u kojem je naložena isplata, dok je ista preinačena u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim otkaz Ugovora o kreditu na način da je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tuženik u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika.

6.3. Prvostupanjski sud se pozvao na članke 322., 324. i 327. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) koje uređuju ništetnost, djelomičnu ništetnost i isticanje ništetnosti, te na članak 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003.) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kojim je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

6.4. Zaključak je prvostupanjskog suda da je utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Kako je tužitelj zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu u cijelosti, prvenstveno utemeljeno na tvrdnji da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koje se u bitnome odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te obzirom da tužitelj nije dokazao razloge ništetnosti Ugovora o kreditu u ostalom dijelu, to da predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zbog čega je zahtjev tužitelja odbijen uz napomenu da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ostvario povrat više plaćenog presudom donesenom u predmetu broj P-1637/2019.

6.5. Prvostupanjski sud se pozvao i na praksu Suda Europske unije iz predmeta C- 118/2017 i C-260/2018.

6.6. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.).

7. U svojoj žalbi tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primijene materijalnog prava, smatrajući da su odredbe o kreditnom iznosu i kamatnoj stopi Ugovora o kreditu bitni sastojci ugovora, pa da utvrđenjem ništetnosti tih odredbi ima za posljedicu ništetnost cjelokupnog ugovora. Pozvao se na praksu domaćih sudova (Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020 Županijskog suda u Varaždinu i Gž- 415/2019-3 od 2. ožujka 2021. Županijskog suda u Vukovaru) i Suda Europske unije broj C-260/18 i C-70/17.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

7.2. Člankom 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Bitni sastojci ugovora su iznos novčanih sredstava koje banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, dok je ugovorena kamata cijena koju korisnik kredita plaća za novac koji mu je stavljen na raspolaganje.

7.3. Konkretnim Ugovorom o kreditu banka je stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti od 95.500,00 CHF prema kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita, a tužitelj se obvezao kredit vraćati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 455,38 CHF po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Ugovorena je i kamatna stopa od 3,99 % godišnje koja je promjenjiva tijekom otplate kredita prema Odluci banke o kamatama i naknadama. Kako je tijekom otplate kredita došlo do promjene valutnog tečaja u odnosu na početni tečaj i promjene kamatne stope na više u odnosu na početnu kamatnu stopu, to je došlo i do povećanja anuiteta na štetu tužitelja kao potrošača.

7.4. Kada je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1637/2019-35 od 17. lipnja 2022. utvrđeno da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju odluke banke, to se cijeli ugovorni odnosi sveo na početni tečaj i početnu ugovorenu kamatnu stopu pa je pod tim uvjetima Ugovor o kreditu mogao opstati, a kako to propisuje i članak 324. ZOO-a.

7.5. U identičnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu ništetnost odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli kod koje je glavnica vezana uz CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora.

7.6. Tako se u odluci broj Rev-820/2023-3 od 23. travnja 2024. navodi,: „…valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.“ Tako i u odlukama istog suda broj Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024., Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025., Rev-1527/2024-2 od 8. travnja 2025. i Rev-313/2025-2 od 28. svibnja 2025.

7.7. Ovakvo pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, zbog čega je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

8. Odluke Europskog suda na koje se pozvao tužitelj nisu primjenjive u ovoj pravnoj stvari jer se ne radi o istim zakonodavnim rješenjima kao što su ona u Republici Hrvatskoj, a niti o istoj činjeničnom stanju i pravnoj osnovi.

Koprivnica, 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković