Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1120/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo Smrké i Maja Smrké, odvjetnicima iz Splita, protiv tuženika Općine Šolta, OIB: [osobni identifikacijski broj], Šolta, 21430 Grohote, Podkuća 8, zastupanog po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku iz Splita, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4252/2022- 38 od 10. srpnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4252/2022-

38 od 10. srpnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke presude, u točki I. izreke rješenja i u točki II. izreke rješenja za iznos od 2.428,09 EUR (slovima: dvije tisuće četiristo dvadeset osam eura i devet centi),

- preinačuje u točki II. izreke rješenja u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 178,09 EUR (slovima: sto sedamdeset osam eura i devet centi) tako da se rješava:

Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 178,09 EUR (slovima: sto sedamdeset osam eura i devet centi).

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OPĆINA ŠOLTA, OIB: [osobni identifikacijski broj] , Podkuća 8, 21430 Grohote, Šolta da prestane bespravno uznemiravati tužiteljicu IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] , kultura pašnjak 384 m2, te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi prijašnje stanje na nekretnini na način da ukloni šljunčani nasip odnosno zemljani pokos s nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] , kultura pašnjak 384 m2, koji dio nekretnine je označen likom ABCDA na skici sudskog vještaka za geodeziju Vinka Ružića od 20.05.2024."“

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu citirane presude donio i rješenje čija izreka glasi: „I Ne dopušta se subjektivna preinaka na strani tužitelja IK na način da umjesto tog tužitelja na njegovo mjesto stupi UK, [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.606,18 eura.“

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 24. srpnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja ili da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja 19. kolovoza 2025., u kojem osporava navode žalbe tužitelja, predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potražuje trošak odgovora na žalbu tužitelja.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da su razlozi presude u suprotnosti s činjenicama koje proizlaze iz spisa te dokumentacije koja se nalazi u spisu, da su proturječni sami sebi i da presuda ne sadrži nikakve razloge o odlučnim činjenicama.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije učinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, za svoju odluku je dao jasne razloge koji nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima, dao je razloge o odlučnim činjenicama, te je pobijanu odluku i rješenje moguće ispitati.

5.2. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Tužitelj je podnio tužbu radi prestanka uznemiravanja kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u tijeku postupka je došlo do promjene vlasništva na navedenoj nekretnini jer je tužitelj nekretninu darovao svojoj supruzi UK.

6.1. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog UK da stupi u parnicu kao novi tužitelj s pozivom na članak 192. stavak 3. ZPP-a, kojim je propisano da nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane. Kako tuženik nije pristao na subjektivnu preinaku tužbe, to je pravilno prvostupanjski sud donio rješenje kojim navedenu preinaku nije dopustio.

6.2. Ne može se prihvatiti tumačenje odredbe članka 192. ZPP-a na način kako to u žalbi čini tužitelj jer da je člankom 192. stavak 1. ZPP-a propisano da tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu, pa da je kao tužitelj u parnicu mogla stupiti druga osoba jer tužba nije preinačena u odnosu na tuženika. Članak 192. stavci 1. i 2. ZPP-a odnose se na situaciju kada tijekom postupka dođe do promjene tuženika, dok članak 192. stavak 3. ZPP-a govori o situaciji kada umjesto postojećeg tužitelja u parnicu može stupiti novi tužitelj. Ne radi se o istoj situaciji. Stoga prvostupanjski sud pravilno nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe.

7. Tužitelj je tužbom tražio da ga tuženik prestane bespravno uznemiravati u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da se tuženiku naloži da pod prijetnjom ovrhe uspostavi prijašnje stanje na nekretnini na način da ukloni šljunčani nasip, odnosno zemljani pokos s nekretnine tužitelja na dijelu nekretnine označene likom A-B-C-D-A na skici sudskog vještaka Vinka Ružića od 20. svibnja 2024.

7.1. Tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužitelja.

7.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj bio vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je tuženik kao investitor nekategorizirane prometnice u naselju [adresa] na Otoku Šolta, a sukladno izdanoj građevinskoj dozvoli od 9. listopada 2020., sagradio cestu. Isto tako, nesporno je da je tuženik od tužitelja otkupio dio ranije čest. zem. [katastarska čestica], koja je dobila cijepanjem oznaku [katastarska čestica] u površini od 80 m2, a upravo sa svrhom gradnje ceste.

7.3. Tužitelj da je na čest. zem. [katastarska čestica], čiji je vlasnik ostao nakon izvršenog cijepanja čest. zem. [katastarska čestica], želio sagraditi određene objekte te je prilikom izgradnje utvrdio da je tuženik oduzeo dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 168 m2, zbog čega su bili onemogućeni u izgradnji. Izgrađen je i nasip u duljini od 40 m koji je povišen u odnosu na zemljani dio predmetne nekretnine.

7.4. Među strankama je nesporno da za navedeni dio čest. zem. [katastarska čestica], koji je postao sastavni dio nerazvrstane ceste, tuženik nije pokrenuo postupak izvlaštenja niti je s tužiteljem zaključio ugovor o kupoprodaji.

7.5. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. -pročišćeni tekst; dalje: ZV), na članke 1085. stavak 1. i 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) te na članke 101. stavak 1. i 100. stavak 1. alineja 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/2011., 22/2013., 54/2013., 184/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 4/2023. i 133/2023.; dalje: ZC).

7.6. Iz iskaza tehničkog direktora komunalnog društva Komunalno Basilia, čiji je osnivač Općina Šolta, RK, prvostupanjski sud utvrđuje da je isti bio zadužen s nadzornim inženjerima za nadzor nad izgradnjom prometnice i da je pravomoćnošću građevinske dozvole ocijenio da su imovinsko-pravni odnosi vezani za vlasništvo zemljišta na koridoru ceste riješeni. Nakon što je cesta izgrađena, a temeljem dopisa UK i geodetskog elaborata koji je priložen, saznali su da je jedan dio nasipa izgrađen na njezinom zemljištu, a što da prije nisu znali. Nasip da predstavlja dio ceste i bez njega cesta ne može opstati.

7.7. Mišljenje je prvostupanjskog suda da dio zemljišta za koji tužitelj traži povrat u prijašnje stanje u naravi predstavlja nasip koji zajedno s preostalim dijelovima cestovne građevine prema ZC-u čini nerazvrstanu cestu koja je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave pa povrat u prijašnje stanje, odnosno uklanjanje dijela nerazvrstane ceste nije moguće. Tuženik da je izgradnjom ceste preko zemljišta tužitelja istom prouzročio štetu, pa kako povrat u prijašnje stanje nije moguć, to da je tuženik dužan isplatiti tužitelju odgovarajući iznos novca, što nije predmet ovog postupka. Zbog toga je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7.8. Odluka o troškovima temelji se na člancima 154. stavak 1., 155., 156. stavak 1. i 164. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.).

8. Žalbom se osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer da za sporni dio čestice ne postoji valjana građevinska ni uporabna dozvola i da za istu nisu izrađene ni procjena opravdanosti gradnje, kao ni studija procjene utjecaja zahvata na okoliš, pa da sud ne može osnovano tvrditi da se radi o nerazvrstanoj cesti jer za to nisu ispunjene sve pretpostavke. Zbog toga da je zaključak suda o statusu ceste koja prelazi preko nekretnine tužitelja pogrešan i neutemeljen. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik samovlasno i bez valjane pravne osnove uzurpirao dio nekretnine u vlasništvu tužitelja, to sporni dio predmetne nekretnine nije mogao postati dijelom nerazvrstane ceste.

8.1. Prema postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj, kao vlasnik nekretnine čiji je dio tuženik samovlasno oduzeo tužitelju, podnosi tužbu iz članka 167. ZV-a kojom se traži zaštita od uznemiravanja. Prema članku 167. stavak 1., 2. i 3. ZV-a, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari na njoj je da to dokaže. Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovog članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

8.2. U konkretnom slučaju, oduzimanjem dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je postao sastavni dio nerazvrstane ceste, nije došlo do uznemiravanja vlasnika, već do oduzimanja dijela nekretnine, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za zaštitu vlasnika tužbom na prestanak uznemiravanja.

8.3. Dakle, u konkretnom slučaju je došlo do nezakonitog i samovlasnog oduzimanja dijela nekretnine, pa bi vlasnik nekretnine, obzirom da je šljunčani nasip sastavni dio cestovne građevine, bez kojeg dijela ista ne bi mogla opstati, imao pravo na naknadu štete, ali ne uspostavljanjem prijašnjeg stanja, već isplatom određenog novčanog iznosa.

8.4. Pored toga, kako je u tijeku postupka došlo do promjene prava vlasništva, što nije u procesno-pravnom smislu prepreka da se postupak dovrši s postojećim tužiteljem, ali u materijalno-pravnom smislu u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva dovodi do odbijanja tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što je tužba za zabranu uznemiravanja vlasnička tužba i što pravo na naknadu štete u konkretnom slučaju zbog oduzimanja dijela nekretnine vlasniku ima vlasnik, a što tužitelj više nije bio u trenutku zaključenja glavne rasprave.

8.5. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Tužitelj se žali i protiv odluke o naknadi parničnog troška, s tim što izričito osporava primjenu Tarife za sastav podnesaka tuženika od 27. studenog 2024. i 25. ožujka 2025. jer da se radi o sadržajno identičnim podnescima, te za pristup na ročište 4. ožujka 2025. koje da je bilo odgođeno prije početka raspravljanja.

9.1. U odnosu na podneske tuženika od 27. studenog 2024. i 25. ožujka 2025. treba reći da je u odnosu na iste prvostupanjski sud pravilno primijenio Tbr. 8.1. Tarife, jer se radi o obrazloženim podnescima koji nisu u cijelosti sadržajno identični, međutim, pogrešno je primijenio Tbr. 9.1. Tarife na ročište od 4. ožujka 2025. Navedeno ročište nije bilo odgođeno prije početka raspravljanja, ali se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa bi stoga tužitelju za to ročište pripadala nagrada prema Tbr. 9.2. Tarife u vrijednosti od 50 bodova, a ne u vrijednosti od 100 bodova, kako je to priznao prvostupanjski sud.

9.2. Zbog toga je ovaj sud korigirao odluku o trošku prvostupanjskog suda na način da je tužitelju priznao za pristup na ročište 4. ožujka 2025. iznos od 100,00 eura umjesto 200,00 eura, te sukladno tome i pripadajući iznos PDV-a, što u konačnici dovodi do zaključka da je prvostupanjski sud tužitelju pravilno priznao trošak u iznosu od 2.428,09 eura, za koji iznos je odluka o trošku potvrđena, dok je preinačena za iznos od 178,09 eura i za taj iznos je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

10. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. i 380. stavak 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je pobijana odluka preinačena primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

11. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troškova žalbe jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu i samo u odnosu na parnični trošak.

12. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja jer isti nije bio potreban sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković