Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Zk-97/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-1108/2024-39 od 22. kolovoza 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-1108/2024-39 od 22. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu tuženice.
III. Točka III. izreke presude, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog, nije bila predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva u korist tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z- 13191/24 pravno nevaljana.
II Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-13191/24 te uspostavu novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva sa tuženika na nekretnini oznake čest.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], likova, pašnjak površine 4035 m2, čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] u naravi pašnjak površine 736 m2, čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 10391 m2 sa imena tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja DG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju DG, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 3.656,18 EUR (tritisućešestopedesetšest eura i osamnaest centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 8. rujna 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženice 16. rujna 2025. kojim osporava navode žalbe u cijelosti, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženica ističe bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je proturječna dokumentaciji koja je priložena u spisu.
5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, dano je obrazloženje o odlučnim činjenicama i odluka nije proturječna provedenim dokazima pa je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.
6.1. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku utvrđeno je;
- da se tuženica upisala vlasnicom nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], pašnjak površine 4035 m2, kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], pašnjak, površine 736 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], pašnjak, površine 10391 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] temeljem zapisnika poslovni broj Z- 3445/2011/643,
- da je u tom postupku tužitelj stavio prigovor koji je odbijen, a tužitelj je upućen na pokretanje parnice tužbom za ispravak,
- da iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/643 proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 1454103 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] vlasništvo tuženice, kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] odgovaraju dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1658017 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] vlasništvo tuženice,
- da iz Zapisnika od 29. veljače 2012. sastavljenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na predmetnim česticama bio evidentiran kao posjednik za cijelo otac tužitelja,
- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po vršitelju dužnosti javnoj bilježnici Zorani Brčić iz Biograda na Moru poslovni broj O-2298/19, UPP/OS-238/19 od 17. prosinca 2019. proizlazi da su nasljednici pok. RG pok. ĆG, rođenog 1933., a umrlog 2019., sinovi GG i DG te unuci ČG, FG i DGZ,
- da predmetne nekretnine nisu utvrđene kao ostavinska imovina,
- da su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. -1991. godine,
- da su po mjerniku vještaku identificirane predmetne nekretnine koje su ograđene suhozidima,
- da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl. ing. agr., proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kamenjarski pašnjak koji je ograđen sa sjeverne i istočne strane suhozidima, obrastao grmljem, niskim raslinjem te stablima crnike, kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kamenjarski pašnjak koji je obrastao stablima, grmljem i niskim raslinjem te se na istom nalazi jednom stablo masline i koji je ograđen suhozidom, dok kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja kamenjarski pašnjak obrastao stablima, grmljem i niskim raslinjem do koje se može pristupiti s lokalnog bijelog puta, te se na toj nekretnini nalaze tri stabla masline,
- da je prema njezinom mišljenju stablo masline na kat. čest. [katastarska čestica] [adresa] starije od četrdeset godina, a panjevi stabla maslina na kat. čest. [katastarska čestica] stariji od šezdeset godina,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Ante Vukovića, ing. građ., proizlazi da su suhozidi kojima su ograđene predmetne nekretnine vidljivi još na zračnom snimku iz 1959. godine i na zračnom snimku iz 1972. godine pa da su zatečeni pokazani suhozidi izgrađeni prije 1959. godine,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka TG, HG i LG, čijim iskazima prvostupanjski sud poklanja vjeru jer su svi mještani mjesta [adresa] i nisu zainteresirani za predmet spora, a čijim iskazima je potvrđen i iskaz tužitelja, proizlazi da su predmetne nekretnine ranije bile u posjedu tužiteljevog djeda ĆG i bake AG, da su oduvijek ograđene suhozidom, da su na njima pokojni baka i djed tužitelja ranije čuvali ovce, obrađivali masline te sjekli drva za ogrjev, da je nakon njihove smrti nekretnine nastavio koristiti tužiteljev otac pokojni RG na isti način kao i njegovi roditelji, a zatim i tužitelj, te da im nitko nije branio posjed pa niti Šumarija.
6.2. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću, poštenim posjedovanjem preko svojih prednika više od sto godina, pa je prvostupanjski sud razmatrao jesu li ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ovom temelju.
6.3. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. -pročišćeni tekst; dalje: ZV), a koji da je identičnog sadržaja bio propisan i u članku 28. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997. Navodi da je ovaj način stjecanja vlasništva bio na jednak način riješen i odredbama Austrijskog Općeg građanskog zakonika. Člankom 388. stavka 4. ZV-a da je bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma. Ovaj stavak članka 388. ZV-a ukinut je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske te je isti prestao vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZV-a pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
6.4. Prvostupanjski sud se pozvao i na pravna shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013. i Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. koje glasi: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba.“ Pozvao se i na odluke Europskog sud za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da podnositelj zahtjeva „koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“
6.5. Mišljenje je prvostupanjskog suda da su tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa ni tuženik kao upisani vlasnik. Predmetne nekretnine da je koristio još djed tužitelja, pok. ĆG, na način da je iste koristio za obrađivanje maslina, ispašu blaga i sječu drva za ogrjev, a potom i tužiteljev otac pokojni RG na isti način, a potom tužitelj. Nitko da ih nikada nije ometao u posjedovanju, odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno odvojene od susjednih nekretnina suhozidom koji je izgrađen prije 1959. Kako je tužitelj osobno i preko svojih prednika u vlasničkom posjedu predmetnih nekretnina još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, to da je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999.
6.6. Odbijen je prigovor tuženice da je predmetno zemljište šumsko zemljište te da je ona stekla vlasništvo po samom zakonu. Mišljenje je prvostupanjskog suda da samo na temelju toga što su predmetne nekretnine bile obuhvaćene Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. - 1991. godine, tuženica nije stekla pravo vlasništva temeljem Zakona o šumama jer su predmetne nekretnine po kulturi upisane kao pašnjak, što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta i na temelju iskaza saslušanih svjedoka. Zbog toga da na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. („Narodne novine“ br. 41/1990.), temeljem kojeg je Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta, iste nisu predstavljale šumu niti šumsko zemljište kako je ono definirano u članku 4. Zakona o šumama(„Narodne novine“ br. 54/1983, 5/1984, 31/1986, 32/1987, 47/1989, 41/1990, 45/1990, 18/2013, 9/1991, 61/1991, 71/1991, 14/1993, 26/1993, 76/1993, 29/1994, 37/1994, 76/1999, 8/2000, 13/2002, 100/2004, 160/2004, 140/2005), prema kojemu se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma, a što predmetne nekretnine nisu.
6.7. Prvostupanjski sud se pozvao i na rješenje Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. u kojem nije dopuštena revizija jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.)., a prema kojem za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.
6.8. Prvostupanjski sud se očitovao i na stav tuženice prema kojemu bi tužitelj u tužbi za ispravak trebao dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama pogrešan, odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Navodi kako predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK- a koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku.
6.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.), uz uvećanje za trošak očevida i vještačenja.
7. U svojoj žalbi tuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava. Ističe kako prvostupanjski sud nije mogao samo na temelju iskaza svjedoka koji nisu potkrijepljeni ispravama zaključiti da su predmetne nekretnine bile u vlasničkom posjedu tužitelja i njegovih prednika kroz vrijeme potrebno za dosjelost kada se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu. Smatra da je pogrešni stav prvostupanjskog suda o tome da se ne radi o šumi i šumskom zemljištu, obzirom da su predmetne nekretnine bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. - 1991. godine.
7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci. Nije točno da ne postoje isprave koje bi ukazivale na posjed prednika tužitelja, obzirom da je na Zapisniku u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 29. veljače 2012. konstatirano da je na nekretninama koje su predmet ovog postupka u posjedovnom listu broj 1771 upisan RG, otac tužitelja, za cijelo. U tom Z spisu postoji i oporuka RG na temelju koje je doneseno i rješenje o nasljeđivanju po njegovoj smrti i iz koje proizlazi da tužitelju ostavlja i predmetne nekretnine. Iskazima svjedoka potvrđeno je i posjedovanje predmetnih nekretnina po baki i djedu tužitelja, a iz iskaza vještaka proizlazi da se ne radi o šumi niti šumskom zemljištu, već o kamenjarskom pašnjaku i da su nekretnine ograđene suhozidima koji su snimljeni još 1959. godine i koji su postojali od ranije, te su predmetne nekretnine odvajali od ostalih nekretnina na tom području. Tuženica nije tvrdila, a niti u žalbi tvrdi, da je na bilo koji način osporavala posjed predmetnih nekretnina, a svoje vlasništvo temelji na tvrdnji da se radi o šumskom zemljištu jer je isto bilo obuhvaćeno Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982.-1991. godine, iako ne postoje dokazi da je doista tim nekretninama i gospodarila niti da se radi o šumskom zemljištu.
7.2. Odluku o trošku tuženica je osporavala samo u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari, pa kako ne navodi konkretne razloge zbog kojih odluka o trošku ne bi bila pravilna, ovaj sud je nije ispitivao u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava jer to nije dužan po članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7.3. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
8. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženice jer isti nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
9. Točka III. izreke presude, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog, nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv toga dijela nije podnesena žalba.
Koprivnica, 11. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
