Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1301/2024-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja Brodogradilište Cres d.d., Cres, Peškera 2, OIB: 36982347477, zastupanog po punomoćnici Ingrid Jurcan Lakičević, odvjetnicu iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka u Rijeci, protiv tuženice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vedrani Spagnol, odvjetnica u Malom Lošinju, radi otkaza ugovora o korištenju stana, odlučujući o žalbi RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vedrani Spagnol, odvjetnici u Malom Lošinju, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Pup- 3/2021-16 od 17. siječnja 2024., 11. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba RT kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Pup-3/2021-16 od 17. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog RT za ponavljanje postupka kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela RT (dalje žaliteljica) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i dopusti ponavljanje pravomoćno završenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je u ovoj pravnoj stvari povodom tužbe tužitelja podnesene 18. svibnja 1987. donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-49/92 od 27. lipnja 2002. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na otkaz ugovora o korištenju stana zaključenog 1. svibnja 1978. između tužitelja i sada pok. VT te je tuženici UT naloženo isprazniti stan na adresi u [adresa] i predati ga tužitelju slobodnog od osoba i stvari uz naknadu parničnog troška. Sud je dalje utvrdio da je povodom žalbe tuženice ŽT ovaj Županijski sud presudom poslovni broj Gž-4635/04-2 od 13. lipnja 2007. odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrdio uz istovremeni ispravak uvoda i izreke presude tako da umjesto oznake tužitelja kao RO "Brodogradilište" Cres treba stajati Brodogradilište Cres d.d. [adresa].

6. Sud je utvrdio da je u citiranoj drugostupanjskoj presudi otklonjen kao neosnovan žalbeni razlog o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. (sada točke 11.) ZPP-a, u odnosu na okolnost da je u uvodu presude kao tuženica navedena ŽT, no, da se u izreci presude tužbeni zahtjev usvaja u odnosu na otkaz ugovora o korištenju stana sklopljenog između tužitelja i pok. supruge UT, VT. Također je utvrdio da je odbijen kao neosnovan žalbeni navod tuženice o nezakonitosti prvostupanjske presude koji je tuženica obrazlagala navodima da uz nju, kao nasljednicu pok. supruga VT tužbom nisu obuhvaćena njihova djeca pri čemu da je žalbeni sud, obrazložio da prema odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93- dalje ZSO), kada stanarsko pravo stekne jedan od bračnih drugova koji zajedno stanuju stanarsko pravo ima i drugi bračni drug, da oni u parnici radi otkaza stanarskog prava imaju status nužnih suparničara, uz daljnje obrazloženje da kako je VT tijekom postupka umro, to da je po samom zakonu došlo do prekida postupka u smislu odredbe čl. 212. toč. 1. ZPP-a, pri čemu je žalbeni sud obrazložio da se tuženica po pozivu suda upustila u raspravljanje i dostavila punomoć za zastupanje, čime da je preuzela postupak te da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je nastavio postupak u odnosu na ŽT kao tuženicu, a u odnosu na okolnost da uz nju tužbom nisu obuhvaćeni i ostali zakonski nasljednici pok. VT (djeca) da nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude.

7. Sud je dalje utvrdio da je tuženica 18. veljače 2008. protiv citirane drugostupanjske presude podnijela reviziju, koja je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-462/10-2 od 5. listopada 2011. odbijena kao neosnovana, pri čemu da je i Vrhovni sud RH ocjenjujući revizijske prigovore o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka ocijenio da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (sada točka 8.) ZPP-a u odnosu na tuženicu kao i u odnosu na tužitelja kako da je to pravilno ocijenio i drugostupanjski sud. Također je utvrdio da je revizijski sud ocijenio da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. (sada toč. 6.) ZPP-a koju je tuženica obrazlagala navodima da presudom nije obuhvaćena tada mlt. DT (kćerka pok. VT i tuženice) pri čemu je revizijski sud naveo da tuženici nije onemogućeno sudjelovanje u postupku pri čemu je ocijenio kao pravilnu argumentaciju drugostupanjskog suda koji se u drugostupanjskoj presudi pozvao na odredbu čl. 64. st. 2. ZSO i odredbu čl. 212. toč. 1. ZPP-a, uz daljnje obrazloženje revizijskog suda da je tuženici omogućeno kao drugom bračnom drugu da nakon preuzimanja postupka raspravlja pred sudom, odnosno štiti svoja prava u postupku i predlaže dokaze radi utvrđenja činjenica, dok da je i revizijski sud u odnosu na meritum spora i pravilnost u primjeni materijalnog prava ocijenio da je citirana drugostupanjska presuda pravilna i zakonita, budući da je istom pravilno žalba tuženice protiv citirane prvostupanjske presude kojom je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen, odbijena kao neosnovana.

8. Prvostupanjski sud je dalje utvrdio da su GT, ĐT i RT 24. ožujka 2021. podnijeli prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka zbog zakonske osnove propisane odredbom čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP-a, s time da su tijekom postupka GT i ĐT prijedlog za ponavljanje postupka povukli, dok da je kod prijedloga ostala jedino predlagateljica RT.

9. Sud je utvrdio da žaliteljica u prijedlogu obrazlažući navedenu zakonsku osnovu za ponavljanje postupka navodi da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena protiv njezina oca VT koji je tijekom postupka, **.**.2001. umro, da je iza njegove smrti proveden ostavinski postupak i doneseno rješenje o nasljeđivanju po Općinskom sudu u Biogradu broj O-7/02 od 24. travnja 2002. kojim su njegovim nasljednicima na cjelokupnoj ostavinskoj imovini, među kojom se nalazi i predmetni stan, proglašeni njegova supruga, tuženica UT u ¾ dijela i žaliteljica, kao njegova kćerka u ¼ dijela, s time da su ostala djeca ostavitelja GT i ĐT svoj nasljedni dio na nekretninama ustupili sunasljednicima, tuženici i žaliteljici.

10. Sud utvrđuje da žaliteljica u prijedlogu za ponavljanje postupka navodi da je u takvim okolnostima prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je postupak nastavio samo u odnosu na UT, suprugu pok. VT, da je tužbom trebala biti obuhvaćena i žaliteljica, kao njegova zakonska nasljednica, koja zbog toga smatra da je ostvarena (da postoji) zakonska osnova za ponavljanje postupka propisana odredbom čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da je prijedlog žaliteljice podnesen pravovremeno u smislu odredbe čl. 423. st. 1. toč. 2. ZPP-a. Nakon održanog ročišta, sud je donio pobijano rješenje kojim je prijedlog žaliteljice za ponavljanje postupka odbio kao neosnovan, u bitnom uz obrazloženje da su žalbeni sud, kao i revizijski sud, odlučujući povodom žalbe, odnosno revizije tuženice otklonili kao neosnovane žalbene prigovore o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. (sada toč. 6.) ZPP-a pri čemu da je osobito revizijski sud prihvatio kao pravilnu i valjanu argumentaciju žalbenog suda da time što presudom nije obuhvaćena tada mlt. DT (žaliteljica), da tuženici nije onemogućeno sudjelovanje u postupku s obzirom na okolnost da je tuženica, nakon smrti pok. supruga, preuzela predmetni postupak, ima svojstvo nužnog suparničara s obzirom na okolnost da je tuženica, kao supruga pok. VT bila sunositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu. Osim toga, prvostupanjski sud je naveo da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude 27. lipnja 2002. žaliteljica bila maloljetna (rođena **.**.1987.) pa da bi i u situaciji da je bila stranka u postupka, ona bila zastupana po svojoj majci i zz – tuženici UT pa je zbog tih razloga odlučio kao u izreci rješenje.

12. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

13. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima, sud je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno naveo cjelokupan tijek ovog parničnog postupka, koji korespondira sa stanjem u spisu. Sud je naveo jasne razloge zbog kojih prijedlog žaliteljice za ponavljanje postupka smatra neosnovanim te slijedom toga rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

14. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prijedlog žaliteljice za ponavljanje postupka iz navedene zakonske osnove odbijen kao neosnovan.

15. Zakonska osnova iz čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP-a za ponavljanje postupka postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije bila dana mogućost da raspravlja pred sudom.

16. Da u predmetnom parničnom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. (sada točka 6.) ZPP-a očitovao se u obrazloženju donesenih odluka kako žalbeni tako i revizijski sud, pri čemu je osobito revizijski sud, odlučujući o reviziji tuženice protiv citirane drugostupanjske presude zaključio da ova bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena.

17. U takvim okolnostima, te kada se ima u vidu da je zbog smrti VT **.**.2001. po sili zakona u smislu odredbe čl. 212. toč. 1. ZPP-a došlo do prekida postupka, da je prema stanju u spisu tuženica UT, kao njegova supruga i zakonska nasljednica podneskom od 21. svibnja 2002. preuzela postupak i upustila se u raspravljanje, treba smatrati da je time formalno-pravno došlo do nastavka postupka u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZPP-a, pri čemu je prvostupanjski sud nakon što je zaprimio navedeni podnesak tadašnjeg punomoćnika UT, ABC, odvjetnika u Malom Lošinju pozvao tuženicu da dostavi sudu podatke o nasljednicima pok. VT, da potom tuženica, odnosno njezin punomoćnik nisu određeno naveli tko su nasljednici pok. VT, prijedlog žaliteljice za ponavljanje postupka iz navedene zakonske osnove nije osnovan, jer je tuženici kao majci i zz žaliteljice omogućeno raspravljanje pred sudom, pri čemu povoljnija odluka za žaliteljicu ne bi bila donesena jer je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno prihvaćen kao osnovan, što jasno proizlazi iz citirane odluke revizijskog suda.

18. Zbog tih razloga žalbu žaliteljice trebala je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 11. ožujka 2026.

Sudac

Duško Abramović