Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-133/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnice Ajna Mujević i Iva Marjanović Dujmović, odvjetnice u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-906/2022-16 od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-906/2022- 16 od 23. prosinca 2025. pod točkama I., III., IV., V. i VII. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-906/2022-16 od 23. prosinca 2025. pod točkom II. izreke i za navedeno sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 138-50-3434503, sklopljenog 2. svibnja 2006. između tužiteljice i tuženika, a potvrđenog (solemniziranog) 9. svibnja 2006. po javnom bilježniku Davoru Miškoviću iz Zadra pod brojem OU-277/2006. sadržana u članku 9. stavku 3. koji glasi: "Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora." te se utvrđuje da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.".

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-906/2022-16 od 23. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem utvrđen je ništetnim dio članka 2. stavak 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke presude), utvrđen je ništetnim članak 9. stavak 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena primjena općih akata tuženika (točka II. izreke presude), utvrđen je ništetnim dio članka 7. stavak 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF (točka III. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF u iznosu 2.094,07 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka IV. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 1.667,02 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate (točka V. izreke presude), odbijen je preostali zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka preko dosuđenih 1.667,02 eura do zatraženih 1.783,48 eura (točka VI. izreke presude), odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka VII. izreke presude) i dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 20. svibnja 2024. (izreka rješenja).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., II., III., IV, V. i VII. izreke presude i rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Zatim da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. jer je presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom nema razloga o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da mu nadoknadi parnične troškove uz zatezne kamate, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak za sastav žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 67,02 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. ZPP-a, jer je suprotno navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 20. svibnja 2024., a nakon što je provedeno financijsko vještačenje. Za dopuštenje preinake tužbe prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud budući su isti utemeljeni na primjeni članka 191. stavak 2. ZPP-a i zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. te pravnog shvaćanja sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. (neprava preinaka).

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio duge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužiteljica i tuženik 2. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 138-50- 3434503 kojim je odobren kredit u iznosu 17.591,71 CHF,

- da je ugovorena namjena kredita za kupnju novog vozila,

- da je ugovorena početna kamatna stopa od 5,20% koja je promjenjiva u skladu s

Odlukom o kamatnim stopama banke,

- da vraćanje kredita vezano za srednji tečaj banke za CHF.

11. Nadalje je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da joj je ponuđen ugovor koji je bio prije sastavljen i u njemu nije mogla ništa mijenjati, zatim da je izostalo pregovaranje o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da tužiteljica kao potrošač nije u cijelosti informirana o rizicima ugovaranja valutne klauzule vezane za tečaj CHF i parametrima o kojima ovisi promjena redovne kamatne stope pa da su takve ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača.

12. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojima je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli budući se tužiteljica na njih pozvala. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

15. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 322. stavak 1. ZOO-a u vezi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/2003) da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj CHF, dakle da je ništetan dio članka 2. stavak 1. Ugovora o kreditu (kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa) i dio članka 7. stavak 1. Ugovora o kreditu (kojim je ugovorena valutna klauzula).

16. Nasuprot tome, osnovano navodi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost dijela članka 9. stavak 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da se na sve što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora.

17. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne odnosi na ovakvu ugovornu odredbu kojima su banke ugovarale primjenu svojih internih akata, već se presuda odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope te otplatu kredita gdje je iznos anuiteta vezan za tečaj CHF. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti članka 9. stavak 3. Ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Kako tužiteljica ne navodi niti jedan razlog zbog kojih bi navedena odredba bila nepoštena u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03 te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03 već se njezine tvrdnje iscrpljuju u pozivanju na učinke presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je osnovana žalba tuženika kojom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu (točka II. izreke) kojim je utvrđena ništetnosti dijela članka 9. stavak 3. Ugovora o kreditu.

18. Nadalje, prema članku 323. stavku 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

19. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica preplatila anuitete s osnove valutne klauzule u iznosu 2.094,07 eura, te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužiteljici isplati taj iznos.

20. Budući je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli osnovom koje je tužiteljica preplatila anuitete kredita, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u pogledu dosuđenih stopa zateznih kamata jer, iako to nije uobičajeno, stope zateznih kamata (u nominalnom iznosu) dosuđene su u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

22. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Neosnovanosti prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 8. srpnja 2022.

23. Iako je ovom drugostupanjskom presudom djelomično preinačena prvostupanjska presuda valja istaknuti da se radi o preinaci zbog koje tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je uz primjenu članka 154. stavak 5. ZPP-a o troškovima postupka trebalo odlučiti na isti način, odnosu u istoj visini koju tuženik žalbom određeno ne pobija.

24. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., III., IV., V. i VII. izreke te potvrditi izreku rješenja, dok je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu je odbijen, jer je njegova žalba osnovana u neznatnom dijelu za što nisu nastali posebni troškovi.

26. Točka VI. izreke presude nije ispitivana jer nije pobijana žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak