Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-48/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Potočnjak & partneri, Zagreb, protiv ovršenika ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Dugandžija, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice i o žalbi treće osobe Petarda projekt j.d.o.o. u stečaju, OIB: 85048838056, [adresa], zastupane po stečajnoj upraviteljici ABC, a ona po punomoćnici Ivani Božić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tomić & partneri d.o.o., Zagreb protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-660/2024 od 9. srpnja 2025., 11. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba treće osobe Petarda projekt j.d.o.o. u stečaju izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-660/2024 od 9. srpnja 2025. u dijelu pod st. I. i II. izreke, kao nedopuštena.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice ŠI kao osnovana te žalba treće osobe Petarda projekt j.d.o.o. u stečaju, kao djelomično osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-660/2024 od 9. srpnja 2025. u dijelu pod st. III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja upućena je treća osoba u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u tom predmetu, u roku od 15 dana, po pravomoćnosti tog rješenja (st. I. izreke) te je određeno da treća osoba može pokrenuti parnicu i nakon proteka roka koji joj je sud odredio, sve do dovršetka ovršnog postupka, ali je u tom slučaju dužna snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka (st. II. izreke). Također, određen je prekid tog ovršnog postupka do pravomoćnog okončanja parnice iz st. I. izreke tog rješenja ili drugačije odluke ovog suda (st. III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se treća osoba iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je o prigovoru treće osobe trebalo odlučiti u ovršnom postupku, a ne treću osobu uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i prekinuti postupak. Ovo stoga što je treća osoba svoje pravo vlasništva na dijelu nekretnina na kojima je određena ovrha dokazala pravomoćnom sudskom nagodbom, sve sukladno čl. 60. st. 2. OZ-a. U nastavku žalbe u bitnom ponavlja navode iz podnesenog prigovora.

3. Protiv predmetnog rješenja u dijelu pod st. III. izreke žali se i ovrhovoditeljica i to iz razloga bitne povrede odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da razlozi iz kojih je sud prvog stupnja odredio prekid postupka ne predstavljaju razlog za prekid već za odgodu ovrhe sukladno odredbi čl. 67. OZ-a, pri čemu napominje da treća osoba nije predložila odgodu ovrhe.

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljice, treća osoba ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda te predlaže istu odbiti.

5. Žalba ovrhovoditeljice je osnovana, dok je žalba treće osobe djelomično nedopuštena, a djelomično osnovana.

U odnosu na st. I. i II. izreke rješenja suda prvog stupnja

6. Sukladno odredbi čl. 10. st. 3. OZ-a odluke u ovršnom postupku i postupku osiguranja donose se u obliku rješenja ili zaključka. Nadalje, sukladno odredbama čl. 60. st. 1. OZ-a odluka o upućivanju treće osobe u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom donosi se u obliku zaključka, dok sukladno odredbi čl. 11. st. 5. OZ-a protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

7. Pobijanom odlukom u dijelu pod st. I. i II. izreke, koju je prvostupanjski sud pogrešno naslovio kao rješenje umjesto kao zaključak, upućena je treća osoba u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Takav propust suda prvog stupnja ne daje stranci mogućnost izjavljivanja žalbe na sadržaj odluke, jer iako je sud o upućivanju treće osobe u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odlučio rješenjem, takva odluka je i dalje zaključak (neovisno o tome kako je odluka formalno nazvana).

9 S obzirom na navedeno, proizlazi da predmetna žalba koja je podnesena protiv zaključka o upućivanju treće osobe u parnicu, nije dopuštena zbog čega je istu valjalo temeljem čl. 380. toč. 1. ZPP-a u vezi čl. 11. st. 5. OZ-a i čl. 21. st. 1. OZ-a odbaciti, a ne o istoj meritorno odlučivati.

U odnosu na st. III. izreke rješenja suda prvog stupnja

10. Donošenjem pobijanog rješenja u dijelu pod st. III. izreke sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 213. st. 1. ZPP-a, sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi sadržajno ukazuje ovrhovoditeljica.

11. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem odredio prekid ovršnog postupka do pravomoćnog okončanja parnice na koju je upućena treća osoba, a zbog odlučivanja o prethodnom pitanju, pozivajući se na odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Takvu svoju odluku sud prvog stupnja obrazložio je navodima da je ovrha određena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u zemljišnim knjigama upisana kao pašnjak, a da se u naravi radi o zgradi, te da je na dijelu stanova predmetne zgrade treća osoba podnijela prigovor, zbog čega je provedba ovrhe onemogućena do okončanja parničnog postupka na koji je upućena treća osoba, a sve kako bi se utvrdio identitet ovrhe.

12. Takvo postupanje suda prvog stupnja nije pravilno.

13. Naime, iako bi sukladno odredbi čl. 213. st. 1. ZPP-a sud bio dužan odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju te bi se navedeno pravilo na odgovarajući način trebalo primjenjivati i u ovršnom postupku, ipak je mogućnost odgovarajuće primjene općeg pravila o prekidu postupka zbog rješavanja prethodnog pitanja pred nadležnim tijelom kao glavnog pitanja bitno ograničena. U ovršnom postupku vrijedi načelo strogog formalnog legaliteta sukladno kojem navodi o nedopuštenosti ovrhe na dijelu nekretnina iz razloga što bi iste bile vlasništvo treće osobe mogu biti od utjecaja prilikom odlučivanja o eventualnom prijedlogu za odgodu ovrhe (čl. 67. st. 1. OZ-a), koji, uzgred rečeno, treća osoba nije niti podnijela, a na što osnovano ukazuje ovrhovoditelj u žalbi, a to nije razlog zbog kojeg bi se trebala prekinuti ovrha. Dakle, navodi treće osobe da je ona stvari vlasnik dijela nekretnina na kojima je određena ovrha ne mogu se podvesti pod prethodno pitanje o kojem treba odlučiti parnični sud, već se radi o eventualnom razlogu za odgodu ovrhe, koji bi mogao biti osnovan u slučaju kumulativnih ispunjenja uvjeta iz čl. 67. OZ-a.

14. Stoga, kako je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir činjenice koje je treća osoba iznijela u prigovoru, pogrešno ocijenio da je zbog rješavanja prethodnog pitanja, odnosno utvrđenja vlasništva predmetnih nekretnina potrebno odrediti prekid postupka, to je navedenim postupanjem počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 213. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi sadržajno ukazuje ovrhovoditelj.

15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovrhovoditelja te djelomično uvažiti žalbu treće osobe i ukinuti pobijano rješenje u dijelu pod st. III. izreke.

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak