Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Zk-19/2026-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] str. 261, Njemačka, zastupan po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, radi ispravka upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1781/2024-7 od 19. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja HI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1781/2024-7 od 19. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja HI kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1781/2024-7 od 19. siječnja 2026. pod stavcima I. i II. izreke te u dijelu pod st. III. izreke, kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 825,00 EUR.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen sa zahtjevom na utvrđenje da su zemljišnoknjižni upisi u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] za kč. br. [katastarska čestica] i zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] za kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], pogrešni, te da se naloži ispraviti zemljišnoknjižno stanje upisano rješenjem Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Z-3865/20 od 21. kolovoza 2020 godine u zemljišnoknjižnim ulošcima broj [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], na način da se tužitelj uknjiži na temelju presude, a nakon pravomoćnosti iste, kao vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika i (ili) njihovih prednika. Rješenjem suda prvog stupnja određeno je da se neće uzimati u obzir podnesak tužitelja od 24. studenog 2022. u dijelu kojim ističe nove činjenice i predlaže nove dokaze (st. I. izreke), prihvaćena je kao dokaz presuda istog suda poslovni broj P-125/2022-161 od 13. travnja 2023., koju je tuženik dostavio podneskom od 9. lipnja 2023. (st. II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 825,00 EUR, dok je zahtjev za više traženo od dosuđenog odbijen kao neosnovan (st. III. izreke).

2. Tužitelj žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 377. st. 2. ZPP, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer prvostupanjski sud nije vezan za pravno mišljenje drugostupanjskog suda, tako da to što nije prihvatio pravno stajalište drugostupanjskog suda izneseno u ukidnom rješenju ovog suda ne predstavlja navedenu bitnu povredu postupka.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 7., čl. 8., čl. 299. i čl. 219. te čl. 221.a ZPP, jer je sud nije utvrđivao činjenice koje stranke nisu iznijele i izvodio dokaze koje stranke nisu predložile (čl. 7. ZPP), činjenično je stanje sud prvog stupnja utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), presuda se temelji na činjenicama i dokazima koje su stranke iznijele, odnosno predložile do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. i čl. 219. ZPP), te je sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog spora je ispravak zemljišnoknjižnog stanja do kojeg je došlo upisom prava vlasništva tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje tužitelj tvrdi da su nastale od kč. br. [katastarska čestica] [adresa], ranije izmjere, a koje je stekao ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 1. rujna 2000. s prodavateljima AI, ĐI i II, koji su ih stekli nasljeđivanjem od LI, rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj O- 185/81 od 10. travnja 1985., a on nasljeđivanjem oca ŠI, temeljem dosudnice iz 1904., a dijelom kupoprodajom iz 1914., od sestre KI, a tvrdi i da je te nekretnine stekao dugotrajnim posjedovanjem osobno i putem pravnih prednika, na temelju dosjelosti.

9. U postupku preoblikovanja zemljišne knjige kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je kao suvlasništvo CI (tuženika) za ukupno 51/288 dijela, a tužitelja za 48/288 dijela, dok je preostalih 189/288 dijela upisano na SI i dr., dok je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tuženika u cijelosti.

10. Prvostupanjski je sud na temelju skice sudskog vještaka Dražena Torbarine od 6. travnja 2022., pravilno utvrdio da su predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastale od dijela ranije kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao što je pravilno utvrdio da je tužitelj sklapanjem ugovora o kupoprodaji ušao u posjed predmetnih nekretnina.

11. Međutim, u odnosu na poštenje posjeda tužitelja, ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije bio savjestan posjednik i to od 21. kolovoza 2020. kada je na raspravi za ispravak u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Z-3865/20, u odnosu na predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a povodom njegova prigovora, punomoćnik tuženika, izjavio da se protivi prigovoru HI da je on vlasnik tih nekretnina, jer da je prednik CI (ovdje tuženika) vlasništvo tih nekretnina stekao još razrješenjem agrarnih odnosa u Kraljevini Jugoslaviji. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 - ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP), za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću, jer od 1. rujna 2000. do 21. kolovoza 2020., kada je tužitelj prestao biti pošten posjednik, nije protekao rok od 20 godina.

12. Prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŽI, pok. ŠI, Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj O-185/81 od 10. travnja, AI, II i ĐI, naslijedili su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], u 2/12 dijela, te su te nekretnine bile predmetom kupoprodaje iz ugovora koji su ti nasljednici zaključili sa tužiteljem, s time da je uz suvlasnički dio od 2/12 dijela tih nekretnina u ugovoru navedeno da se radi o nekretnini površine oko 935 m2.

13. Dakle, iz navedenog rješenja o nasljeđivanju jasno je da je predmet nasljeđivanja bio suvlasnički dio od 2/12 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da se ne mogu prihvatiti tvrdnje tužitelja da su AI, II i ĐI, naslijedili realni dio zemljišta od kojeg su kasnije, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige formirane nove kč. br. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. No, ako su AI, II i ĐI i prodale tužitelju realan dio nekretnine, od kojeg su kasnije formirane nove kč. br. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tada je taj realan dio bio eventualno određen tek prilikom prodaje tog točno određenog dijela tužitelju, jer one taj realan dio zemljišta nisu naslijedile, niti su ga u naravi na taj način koristile, a što proizlazi iz činjenice da je prema izvatku iz katastra zemljišta broj 83 za k. o. [katastarska općina], 1985. godine, kao samostalni posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje su nastala predmetne nekretnine) bio evidentiran HIL, otac tužitelja, koje je posjedovno stanje bilo uneseno i u rješenje o nasljeđivanju iza pok. HIL TI, Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj O-151/11 od 27. listopada 2011. Iz iskaza tuženika proizlazi da je to zemljište njegov otac koristio kao vinograd još od kada je on imao 9 godina, dakle, kako je rođen 1947. godine, barem od 1956. godine, a da je otac tuženika koristio to zemljišta kao vinograd potvrđuju svjedoci DI, FI i GI.

15. Kada se uzmu u obzir sve navedene okolnosti, dolazi se do zaključka da se zemljišnoknjižno stanje prenosilo neovisno o stvarnom posjedovnom stanju na zemljištu, na kojem je prema katastarskim evidencijama bio kao posjednik upisan otac tuženika.

16. Stoga prednici tužitelja, kao vlasnici idealnog dijela nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu dosjelošću, koje u konkretnom slučaju podrazumijeva dugotrajno posjedovanje spornog zemljišta, mogli steći vlasništvo na preostalom dijelu zemljišta koje je kasnije formirano kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, iz iskaza tuženika, te svjedoka DI i GI, čije je iskaze prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da su prednici tuženika bili u posjedu predmetnih nekretnina sve do 1995. godine, ali posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno, kako je to propisano čl. 19. st. 1. ZVDSP, s time da se smatra da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao (čl. 19. st. 2. ZVDSP). Tužitelj nije dokazao da bi posjed tuženika prestao sve dok 2000. godine on nije stupio u posjed predmetnih nekretnina.

16. 1. Pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da tuženik nije pasivno legitimiran glede kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkim udjelima u kojima su upisane treće osobe, pa da je radi toga tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na 189/288 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i iz tog razloga neosnovan.

17. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, on nije mogao vlasništvo predmetnih nekretnina steći na temelju povjerenja u zemljišne knjige, sukladno čl. 123. st. 1. ZVDSP, jer predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], su formirane u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga te je zemljišnoknjižni izvadak za te nekretnine oformljen 20. studenog 2015. (listovi 54 i 57 spisa), tako da u vrijeme uknjižbe tužitelja u zemljišne knjige na temelju ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2000., dana 3. siječnja 2001. nekretnine takvog oblika i površine nisu bile upisane u zemljišne knjige, pa tužitelj nije mogao povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga steći pravo vlasništva tih nekretnina.

18. Prvostupanjski sud sukladno čl. 299. st. 2. ZPP nije smio uzeti u obzir povijest promjena na katastarskim česticama jer je taj dokaz tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, ali neovisno o tome, ovaj je sud utvrdio na temelju iskaza tuženika, čije je iskaz prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, da je otac tuženika bio u samostalnom posjedu predmetnog zemljišta, od kojeg sud formirane predmetne čestice, od 1956. godine.

19. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je otac tuženika bio u posjedu predmetnog zemljišta od 1956. godine, iako na temelju drugih provedenih dokaza, pa da je stoga makar i dosjelošću stekao pravo vlasništva tih nekretnina, pa i dijela na kojem je u zemljišnim knjigama bio upisan tužitelj (3/18 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Naime, temeljem paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika, za stjecanje prava vlasništva na nekretnini potrebno je 30 godina poštenog posjeda, ali je prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda tadašnje države utvrđeno da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban zakonit (odnosno pošten) posjed od 20 godina, čime je izmijenjen rok dosjelosti od 30 godina iz paragrafa 1468 Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), tako da je otac tuženika 1976. godine stekao pravo vlasništva predmetnog zemljišta na temelju dosjelosti. Iako je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka osporio da bi otac tuženika bio pošten posjednik, jer da su on i obitelj znali da to nije njihova zemlja, takvo što nije dokazao. Naime, tužitelj je tijekom prvostupanjskog postupka u podnesku od 24. studenog 2022. predložio dokaze na okolnost nesavjesnosti posjeda oca tuženika, ali ti su dokazi predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka pa ih s pravom prvostupanjski sud nije uzeo u obzir (čl. 299. st. 3. ZPP).

20. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio dokaz koji je tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, uz podnesak od 9. lipnja 2023., presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-125/2022-161, koja je donesena nakon zaključenja prethodnog postupka, pa ne postoji krivnja tuženika što je nije dostavio do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP).

21. Slijedom svega izloženog pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju pravnog posla, ili na temelju dosjelosti, odnosno da tužba za ispravak iz čl. 197. ZVDSP nije osnovana.

22. Odluka o troškovima postupka iz st. III. izreke presude pravilna je i zakonita jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP).

23. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdit pobijanu presudu u cijelosti i rješenje pod st. I. i II. izreke i u dijelu pod st. III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 825,00 EUR.

24. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper