REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Povrv-254/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Energija d.o.o. OIB:81103558092, Zagreb, Capraška ulica 5, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Osijeku, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika ŽČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, temeljem odredbe čl. 461. a st. 3. i 4., Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 11. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Čopa sa sjedištem u [adresa], br. Ovrv-11746/2025 od 14. listopada 2025. godine, se održava na snazi u dijelu kojim je tuženik VČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obvezan u roku 8 dana, da isplati tužitelju E.ON Energija d.o.o. OIB:81103558092, Zagreb, Capraška ulica 5, ukupan iznos od 146,64 Eura, sa zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, na pojedine iznose navedene u prijedlogu za ovrhu datiranom sa 25. rujnom 2025. godine.

II. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Čopa sa sjedištem u [adresa], br. Ovrv-11746/2025 od 14. listopada 2025. godine, se djelomično ukida i to u dijelu kojim je tuženik obvezan da namiri u roku od 8 dana, tužitelju nastale troškove postupka od 87,50 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od dana 15. listopada 2025. godine, pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 163,27 Eura u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 11. ožujka 2026. godine, pa sve do isplate po stopi određenoj čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj, protiv tuženika kao ovršenika, pred u izreci navedenim javnim bilježnikom pokrenuo ovrhu zbog isplate novčanog iznosa od 146,64 Eura, sa zateznim kamatama na pojedine iznose zbroj kojih daje ukupno utuženu svotu, a tuženik je protiv u izreci ove odluke navedenog rješenja o ovrsi br. Ovrv-11746/2025 od 14. listopada 2025. godine, kojim je u cijelosti udovoljeno ovršnom prijedlogu tužitelja, te kojim je ujedno tuženiku naloženo da namiri tužitelju na ime nastalih troškova ovrhe iznos od 87,50 Eura, podnio pravovremeni prigovor, zbog čega je daljnji postupak nastavljen prema odredbama Zakona o parničnom postupku u vezi sporova male vrijednosti, nakon što je ovosudnim rješenjem br. Povrv-254/2025- 2 od 21. studenog 2025. godine, stavljeno izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha.

2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je osporio da bi ikada primio račune E.ON Energije d.o.o., Zagreb, ističući da stambeni objekt kojem je vlasnik na adresi [adresa] u [adresa], nije u funkciji, te je u fazi renoviranja i tvrdi da su sva trošila isključena, te da navedene račune nije primio niti na adresi [adresa] u [adresa], na kojoj adresi inače stanuje. Dodao je da prilikom kupovine objekta na adresi [adresa] u [adresa], nisu niti postojala plinska trošila. Stoga je zamolio da se navedeno rješenje ukine.

3. Po primitku navedenog rješenja od 21. studenog 2025. godine (uz koje je tužitelju dostavljen i prigovor tuženika), tužitelj je u zakonskom roku navedenom u točci IV te odluke, pravovremeno dostavio podnesak od 09. prosinca 2025. godine, kojim je obrazložio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je u bitnome istakao da tuženik u prigovoru ne spori postojanje poslovnog odnosa između stranaka, već samo ističe kako nije nikada zaprimio račune tužitelja, dakle niti na adresi [adresa], niti na adresi [adresa] u [adresa]. Takvom prigovoru se tužitelj usprotivio, kao pravno neutemeljenom.

4. Naime, tužitelj je naveo da osnovanost predmetnog novčanog potraživanja tužitelja, proizlazi iz poslovnog odnosa na temelju kojeg tužitelj vrši opskrbu električnom energijom za nekretninu na adresi u [adresa], a koje nekretnine je tuženik vlasnik, što je i priznao u svom prigovoru i na temelju koje opskrbe električne energije, tužitelj potražuje od tuženika naknadu za isporučenu, a neplaćenu električnu energiju koju je za utuženo obračunsko razdoblje isporučio tuženiku, sukladno postojećem poslovnom odnosu. Tužitelj je u tom podnesku obrazložio visinu svoje novčane tražbine pozivajući se na vjerodostojnu ispravu i dostavio je materijalne dokaze u tom smislu, između ostalog i račune za neplaćenu električnu energiju, koji su doduše glasili na ranijeg vlasnika nekretnine CČ koji je preminuo **.**.2019., no iako je tuženik nekretninu stekao temeljem kupoprodajnog ugovora, nije kao novi vlasnik nekretnine na vrijeme obavijestio tužitelja o promjeni prava vlasništva, odnosno o promjeni krajnjeg kupca električne energije u vezi navedene nekretnine, zbog čega su cijelo vrijeme utuženog razdoblja od 31. kolovoza 2022. godine, pa sve do 20. prosinca 2023. godine, računi glasili i dalje na CČ, premda je već u to vrijeme stvarni vlasnik i korisnik nekretnine bio tuženik.

5. Vezano za tvrdnju tuženika o tome da nije primio račune za utuženo razdoblje, tužitelj je istakao kako je sporne račune nedvojbeno uputio na adresu mjernog mjesta u [adresa], a koje je u vlasništvu tuženika, time da su bespredmetni navodi da ta nekretnina nije imala plinsko brojilo u trenutku kupoprodaje jer se u ovome postupku ni ne traži naplata neplaćenih računa za potrošeni plin.

6. Tužitelj je također naveo da je čak i istinita tvrdnja tuženika da nije primio navedene sporne račune za isporučenu električnu energiju za utuženo razdoblje, tužitelj je naglasio kako je u čl. 8.st.3. Općih uvjeta tužitelja od 01. kolovoza 2022. godine, jasno propisano da ukoliko krajnji kupac ne zaprimi račun u roku od 30 dana od isteka obračunskog razdoblja, dužan je o tome obavijestiti opskrbljivača koji će mu izdati presliku računa bez naknade, pa je tuženik morao biti svjestan da na predmetnoj nekretnini svakodnevno koristi električno energiju i u tom smislu je mogao zatražiti od tužitelja podatke o eventualnom dugovanju i da mu tužitelj dostavi preslike računa za utuženo razdoblje bez ikakve naknade, a što nije učinio. Stoga je tužitelj predlož io da se u cijelosti održi na snazi navedeni platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi.

7. Iako je ovaj podnesak tužitelja od 09. prosinca 2025. godine, dostavljen tuženiku u smislu točke V., predmetnog rješenja broj Povrv-254/2025-2 od 21. studenog 2025. godine, radi znanja i očitovanja u roku od 15 dana, tuženik je izignorirao mogućnos t da se na bilo koji konkretan način očituje o tim iznesenim tvrdnjama tužitelja, odnosno o tužiteljevom obrazloženju visine i pravne osnove utužene tražbine.

8. Shodno tome, a imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o parnici u sporu male vrijednosti, te da je spor male vrijednosti inače pisani postupak (čl. 461.a.st.3. Zakona o parničnom postupku), a niti jedna stranka nije na obrazložen način uopće predložila održavanje ročišta, sud nije našao potrebnim održavati ročište u ovoj pravnoj stvari.

9. Naime, između stranaka nije uopće bilo sporno (jer tuženik to nije niti osporavao) da se nalaze u poslovnom odnosu, niti je bila sporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja, premda je tužitelj dostavljenim materijalnim dokazima dokazao opravdanost is taknute visine tužbenog zahtjeva.

10. Kako je tuženik jedino osporio da je osobno primio račune za utuženo razdoblje, ne navodeći pri tome da je sam uopće obavijestio tužitelja, kao isporučitelja usluge opskrbe električnom energijom za nekretninu u [adresa], na adresi [adresa], da ju je kupio od ranijeg vlasnika i da je na primjer tužitelju predložio da mu račune za potrošenu električnu energiju za tu nekretninu dostavlja na adresu na kojoj tuženik stanuje u [adresa] u [adresa] (a kamoli da je o tome dostavio sudu nekakve konkretne materijalne dokaze, koji bi potvrđivali istinitost takvih tvrdnji tuženika), sud nije ocijenio osnovanim jedini prigovor tuženika u vezi cjelokupnog potraživanja tužitelja, koji se odnosio na navedeni ne primitak računa za utuženu razdoblje u kontekstu istaknutih okolnosti slučaja, te je održao na snazi u cijelosti platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u pogledu utuženog glavnog duga, ali i zatezne kamate na taj iznos glavnog duga.

11. Naime, iako tužitelj nije dostavio u prilogu svog podneska od 09. prosinca 2025. godine, svoje Opće uvjete na koje se pozvao, radi utvrđenja točnosti i istinitosti tvrdnji koje je iznio u vezi čl. 8.st.3. tih Općih uvjeta, kako se radilo o javno objavljenim Općim uvjetima tužitelja, dostupnim svakome i svima posredstvom Interneta, sud je utvrdio da nije člankom 8.st.3. Općih uvjeta tužitelja, propisano ono što je tvrdio tužitelj u navedenom podnesku, ali je ipak čl. 8.t.11. navedenih Općih uvjeta tužitelja, propisano upravo navedeno, dakle da je krajnji kupac dužan, ukoliko ne zaprimi račun u roku od 30 dana od isteka obračunskog razdoblja, o tome obavijestiti Opskrbljivača koji će mu izdati presliku računa bez naknade.

12. U ovom slučaju ne samo da tuženik nije obavijestio tužitelja, kao Opskrbljivača električne energije da nije zaprimio bilo koji od spornih računa, te nije zatražio bez naknade da mu se izdaju preslike tih računa, već tuženik kao kupac nekretnine ni je čak našao shodnim tužitelja obavijestiti da je kupio tu nekretninu u [adresa], na adresi [adresa], zatraživši ujedno na taj način da se tuženiku dostavljaju računi za električnu energiju, zbog čega tuženik vrlo selektivno tumači u okolnostima slučaja cijelu opisanu situaciju i predlaže neosnovano da se ukine rješenje o ovrsi.

13. Tuženikovo poimanje njegovih obaveza je vrlo suženo i neispravno u opisanim okolnostima slučaja, a u ovoj parnici podnošenjem prigovora koji se sastoji ni više, ni manje od samo tri rečenice, nije baš ništa dokazao od bitnih činjenica, zbog kojih bi se eventualno mogao usvojiti njegov prigovor u ovome predmetu, odnosno bar djelomično ukinuti platni nalog iz pobijanog rješenja o ovrsi.

14. Tuženik treba biti svjestan činjenice da je nakon kupnje nekretnine na adresi u [adresa], propustio Opskrbljivača usluge (tužitelja) davanja električne energije za tu nekretninu, obavijestiti da je uopće postao vlasnik te nekretnine, a da je doista takva situacija bila da tuženik nije primio ili preuzeo račune koji su bili izdani za sporno razdoblje na ime ranijeg vlasnika (koji raniji vlasnik je zbog pasivnosti tuženika i dalje bio evidentiran kod tužitelja, kao osoba koja koristi električnu energiju na navedenoj adresi) upravo za adresu u [adresa], tuženik je trebao u smislu čl. 8.t.11. Općih uvjeta tuženika, tražiti da mu se naknadno izdaju preslici tih računa u navedenom roku, a ne ignorirati obvezu plaćanja električne energije za nekretninu kojoj je vlasnik.

15. Tvrdnja tuženika iz jedne od ukupno tri rečenice prigovora kojeg je podnio, da je objekt u fazi renoviranja (kakvo je to renoviranje bez da se troši električna energija sudu nije poznato) i da su sva trošila inače isključena, nije niti dokazana, n iti ju je tuženik uopće pokušao dokazati u ovoj parnici, a upravo je na tuženiku bio teret dokaza u vezi istinitosti te iznesene činjenice, premda tuženik nije zapravo izričito niti osporavao svoju novčanu obvezu navođenjem da se baš nikakva struja nije niti trošila u utuženom razdoblju u vezi navedene nekretnine (a kako bi to uopće i mogao osporiti ukoliko prigovor sadrži samo tri rečenice i tuženik spominje nekakva plinska trošila, a ne neplaćene račune za struju). Nasuprot tome, navod tuženika iz prigovo ra za koji je potrošio jednu od tri rečenice koje je napisao, da prilikom kupovine objekta plinska trošila nisu niti postojala, upućuje na zaključak da tuženik poistovjećuje tužitelja sa opskrbljivačem plina, ali i da tuženik u trenutku pisanja prigovora nije niti znao na što se zapravo odnosi utužena novčana tražbina, dakle da u vezi toga nije prije podnošenja prigovora niti kontaktirao tužitelja, pa takvo postupanje tuženika nikako ne može ići tuženiku u korist, već samo na njegovu štetu u kontekstu odluke o parničnom trošku jer je podnesenim prigovorom samo prouzročio da troškovi budu veći od onih kakvi bi bili da nije podnio prigovor.

16. Prema tome, kako tuženik svojim prigovorom nije tijekom ove parnice dokazao da postoji bilo kakav opravdan razlog da se bar dio novčane tražbine tužitelja, stavi izvan snage ili ukine, dakle makar u vezi zatezne kamate na utuženi glavni dug, a tužitelj je dokazao opravdanost svoje novčane tražbine u odnosu na tuženika materijalnim dokazima koje je dostavio sudu, prije svega povijesnim prikazom izvatka iz BZP-a za nekretninu iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a potom i rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog CČ, izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 24. rujna 2025. godine, računima za utuženo razdoblje i pisanim obavijestima koje je slao na adresu u [adresa], CČ, kojeg je imao evidentiranog kao korisnika električne energije na toj adresi u utuženom razdoblju, valjalo je u smislu čl. 20. i čl. 21. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 451.st.3. Zakona o parničnom postupku, djelomično održati na snazi platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u vezi glavne tražbine i sporedne koja se odnosila na pripadajuću zateznu kamatu na taj iznos glavnog duga u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

17. Osim toga, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP, valjalo je staviti izvan snage platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u vezi nastalih troškova ovrhe, obzirom da je povodom prigovora tuženika u svojstvu ovršenika, postupak nastavljen kao parnični, a u kojem parničnom sudskom postupku je potrebno donijeti jedinstvenu odluku o trošku, koja odluka obuhvaća i troškove u vezi navedene ovrhe. Naime, sukladno izmijenjenoj i sada već duže vrijeme važećoj sudskoj praksi potrebno je donijeti jedinstvenu odluku o trošku, koja obuhvaća i one troškove koji su nastali prije parničnog postupka, dakle u vrijeme kada su stranke bile ovrhovoditelj i ovršenik. Shodno tome, isključivo radi sprječavanja eventualne preinake predmetne presude u pogledu odluke o troškovima postupka, valjalo je prije svega staviti izvan snage platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi i u dijelu kojim je tuženiku u svojstvu ovršenika naloženo da isplati tužitelju u roku 8 dana, navedene nastale i odmjerene troškove u iznosu od 87,50 Eura, da bi se ovom presudom (u formi rješenja kojim se odlučuje o parničnom trošku) uopće moglo odlučiti o cjelokupnom trošku postupka, cijeneći okolnost da je prije donošenja ove odluke o navedenom stavljanju izvan snage platnog naloga iz navedenog rješenja o ovrsi formalno egzistirala javnobilježnička odluka (koja nije ukinuta niti je stavljena izvan snage rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru br. Povrv-254/2025-2 od 21. studenog 2025. godine) o nastalom trošku, odnosno kojom je tuženik bio obvezan da taj iznos od 87,50 Eura, isplati tužitelju u roku 8 dana.

18. Kako je nakon zaprimanja u spis podneska tužitelja od 09. prosinca 2025. godine, sukladno zahtjevu odvjetnika tužitelja, opravdan trošak obuhvaćao one troškove navedene u zadnjem podnesku tužitelja, tužitelju je u smislu čl. 154.st.1. ZPP, priznat trošak za sastavljanje zadnjeg podneska od 09. prosinca 2025. godine u zatraženom iznosu od 50,00 Eura, za sastavljanje prijedloga za ovrhu u iznosu od 50,00 Eura, te pripadajući porez na ta dva troška od 25,00 Eura ukupno.

19. Pored toga, opravdan trošak tužitelja se odnosio i na trošak sudske pristojbe za ovu presudu u iznosu od 13,27 Eura, te javnobilježnički trošak u ukupnom iznosu od 25,00 Eura, koji obuhvaća i pripadajući porez na dodanu vrijednost.

20. Matematički je utvrđeno da opravdan trošak tužitelja ukupno iznosi 163,27 Eura, koja svota je tužitelju i dosuđena zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke po stopi u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koja odluka o zateznoj kamati je svakako na ovaj dosuđeni način dovoljno određena ili bar odrediva.

U Bjelovaru, 11. ožujka 2026. godine.

Sudac:

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U Bjelovaru, dana 11. ožujka 2026. godine.

S u d a c: