REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Broj: Pp-2885/2024-15

Domovinskog rata 4, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih LVS, zastupane po braniteljima iz Odvjetničkog društva "Jeličić & partneri" iz Splita, i LV, zastupanog po braniteljici Sanji Jerković, odvjetnici u [adresa], zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje u tekstu: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji); povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, klasa: 211-07/24-5/4155 od 13. veljače 2024., nakon provedene glavne rasprave zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti branitelja te u odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, dana 11. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona

prvookrivljena:

LVS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ĆV i L, rođena **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  VSS,  po zanimanju doktor medicine, zaposlena, mj. primanja 2.500,00 eura, dobrog imovnog stanja, razvedena, bez djece, državljanka Republike  Hrvatske,  prekršajno nekažnjavana

drugookrivljena: LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TV i Ć, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  SSS, po zvanju brodostrojar, zaposlen, godišnja primanja oko 50.000,00 eura, dobrog imovnog stanja, razveden, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

1) da bi 02. veljače 2024. godine u 13,00 sati okrivljeni kao supružnici počinili obostrano psihičko nasilje u obitelji na način da je prvookrivljena u stanu vikala i galamila na drugookrivljenoga riječima "pazi se jel ti znaš ko sam ja, nećeš otić na brod, pazi me se,...", kojom prilikom je uzela kuhinjski nož u ruke te viče i galami riječima: "ubit ću se, ubit ću se".

dakle, da bi počinili psihičko nasilje u obitelji, koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

čime bi počinili prekršaj opisan u članku 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona.

II.

Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenici LVS i LV

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

LVS sama:

2) da bi 12. veljače 2024. godine u 14,20 sati prvookrivljena putem mobilnog poziva se obraćala drugookrivljenom vičući riječima: "jadniče, nećeš dobit rastavu, uništit ću ti život, upamtit ćeš ti ko je ČV, sve ćeš vidit", nakon čega u zgradi Općinskog suda ga prati te mu se obraća riječima: "uništit ću te, nećeš ništa dobit, pazi se ostat ćeš bez posla vidit ćeš ti, ..." što je kod drugookrivljenoga prouzročilo potvrdu dostojanstva i uznemirenost,

dakle, da bi počinila psihičko nasilje u obitelji, koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

LV sam:

3) da bi 12. veljače 2024. godine drugookrivljeni počinio psihičko i ekonomsko nasilje u obitelji spram prvookrivljene tako što je izbacio iz njihovog zajedničkog stana u kojem su živjeli, odnosno istoj je onemogućio korištenje zajedničke imovine, a da bi ju kada gaje nazvala da zašto joj je uskratio punomoć, istoj se obratio vičući i galameći riječima: "uzmi svoje stvari bježi ća iz kuće, sad ću te rastavit na sudu..", što je kod prvookrivljene prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

dakle, da bi počinio psihičko nasilje u obitelji, koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost te ekonomsko nasilje kao onemogućavanje korištenja zajedničke imovine,

čime bi prvookrivljena počinila prekršaj opisan u članku 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona; a drugookrivljeni prekršaj opisan u članku 10. točkama 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona.

Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je protiv okrivljenika optužni prijedlog pod gore navedenim poslovnim brojem od 13. veljače 2024. zbog prekršaja članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji; koji optužni akt je dopunjen odnosno ispravljen podneskom ovlaštenog tužitelja od 11. travnja 2024.

2. Postupajući po dopunjenom optužnom prijedlogu, Sud je proveo glavnu raspravu na kojoj je prvookrivljena, očitujući se o optužnom aktu, izjavila kako se ne smatra krivom zbog prekršaja za koji se tereti. U svojoj obrani je navela da kategorički negira da je počinila bilo kakav oblik nasilja prema bivšem suprugu HV pa mu tako nije ni uputila riječi koje se navode u optužnom aktu. Da je LV doista bio uznemiren ili uplašen njenim postupcima, smatra da bi zvao policiju odmah kada se to dogodilo, a ne nakon četiri dana, iz čega je vidljivo da je to napravio na nečiju sugestiju i iz drugih motiva. Što se tiče događaja od 12. veljače 2024., da je tada došla u kuću u kojoj smo do tada živjeli nakon vjenčanja u [adresa] u [adresa] te je krenula uzeti svoje stvari kako bi se odselila, a to je učinila na zahtjev LV koji je rekao da ona više neću živjeti tu te da uzme svoje stvari i ode. Dodala je kako smatra da je povod za ovakav njegov odnos prema njoj prema to što je ona inzistirala da se odvoje od njegovih roditelja i vode samostalan život, jer ovako nisu imali svoju intimu, a ujedno nisu bili ni ekonomski neovisni od njegove obitelji. Nadalje je navela kako je LV nakon što su prekinuli bračnu zajednicu dolazio na njeno radno mjesto i iznosio detalje iz njenog osobnog života te joj je tako nanosio profesionalnu štetu, a ujedno je zvao njenu prijateljicu ŽV koju je također želio umiješati u njihove probleme, ali ona mu se nije javljala na telefon. Istaknula je kako ju je Karlov postupak kada je zahtijevao da napusti stan poprilično iznenadio jer taj vikend nije bilo nikakvih svađa ni tenzija, štoviše to jutro u ponedjeljak ju je odvezao na posao, da bi je kasnije kontaktirao i rekao joj da želi da napusti stan. Dodala je kako je 9. veljače 2024. u poslijepodnevnim satima nakratko napustila njihovo kućanstvo i otišla kod roditelja, jer ju je LV toga jutra izvrijeđao, točnije kritizirao je njenu obitelj i njihovo ponašanje, ali se na koncu ipak vratila jer nije željela podizati tenzije. Inače da kuća u kojoj su živjeli pripada Karlovoj obitelji. Na kraju je još navela kako su onoga dana kada je došla po svoje stvari primijetila kako su već neke stvari spakirane i to ju je skupa uznemirilo, ali zaista nije očekivala da će je LV prijaviti na policiju.

2.1. Na pitanje svoje braniteljice prvookrivljena navodi kako nikada nije prijetila svom bivšem suprugu, kako za vrijeme zajedničkog života, tako i kasnije. Dodatno navodi kako je njihov brak razveden sporazumno samo nekoliko dana nakon posljednjeg incidenta.

2.2. Na pitanje braniteljice drugookrivljenika o kakvoj je punomoći riječ koja se spominje kao razlog njihove svađe u optužnom aktu, prvookrivljena navodi kako je riječ o punomoći koju joj je bivši suprug dao za raspolaganje njegovim računom dok se on nalazi na brodu. Na pitanje braniteljice drugookrivljenika jesu li ona i drugookrivljeni ikada živjeli zajedno prije stupanja u brak, prvookrivljena odgovara da nisu.

3. Očitujući se o optužnom aktu, drugookrivljeni je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja za koji se tereti. U obrani je izjavio kako se vjenčao s ĆV **.**.2024. i već na ručku posije vjenčanja je potvrdio svoje sumnje da taj brak neće funkcionirati. Dana 9. veljače 2024. dok smo bili u kući njegovog oca gdje mu je dao stan na korištenje i gdje su odlučili zajedno živjeti, slučajno je primijetio poruku na njezinom mobitelu koju je poslala njezina majka. U toj poruci majka je tražila od ĆV da provjeri sadržaj oporuke njegovog oca, što sam ja rekao ĆV, a ona je stala histerizirati, uzela je nož i prijetila da će se ubiti, vikala je u lupala vratima. On da se prepao njezinog ponašanja i zabrinuo za nju te ju je jedva smirio, a ona se u međuvremenu čula sa svojim roditeljima te je netko od njih došao po nju pa je napustila stan. Istaknuo je da je kasnije nakon razgovora s majkom i bratom svojevoljno odlučio da se želi razvesti od ĆV zbog njezinog ponašanja, ali kako je bila subota, odlučio je pričekati ponedjeljak da to učinim. U ponedjeljak da je nazvao ĆV i priopćio joj svoju odluku, a ona ga je na telefon stala vrijeđati i vikati prijeteći mu da će ga uništiti, da neće više moći raditi, da neće dobiti rastavu, koje riječi su ga uznemirile. Nakon toga da ga je nazvala njezina majka koja mu je također prijetila, ali je on mirno sačekao ĆV da dođe uzeti svoje stvari. Kada je ona u popodnevnim satima došla u moj stan po stvari, nitko je nije uznemiravao na bilo koji način pa tako ni on, s tim da je ona dolazila u dva navrata, jer je zaboravila nekakvu knjigu, i oba puta je vikala i vrijeđala ga, a njezina majka je to snimala mobitelom. Nakon toga fa je zvala na telefon članove njegove obitelji te ih je pokušala diskreditirati na razne načine, prijetila otkazima i slično. Dana 13. veljače 2024. da su se našli na Općinskom sudu u Splitu na njegovu sugestiju da potpišu sporazumni razvod braka, a ona je unatoč kašnjenju na koncu došla na sud, međutim nije htjela pristati na razvod te ga je čak pratila kada je odlazio sa suda i opet govorila kako će ga uništiti, da će mu uzeti auto, a njezina majka je to snimala mobitelom. Nakon konzultacija sa svojom obitelji da je zaključio da je mora prijaviti policiji kako bi zaustavio to ponašanje koje ga je je uznemiravalo. Dodao je kako je ČV na koncu 22. veljače 2024. ipak potpisala sporazum o razvodu braka. Unatoč tome da ga je nastavila uznemiravati, točnije primijetio sam da ga prate članovi njezine obitelji, a on samo želi nastaviti živjeti mirnim životom i da to prestane. Ističe kako nije zvao Mijine prijateljice niti ju je diskreditirao na njezinom radnom mjestu.

3.1. Na pitanje suda je li netko bio u stanu kada je prvookrivljena došla po svoje stvari, drugookrivljeni navodi kako je tu bila njegova majka UV.

3.2. Na pitanje braniteljice drugookrivljenika je li itko čuo ovaj incident od 9. veljače 2024., potonji odgovara kako su viku prvookrivljene čule njegova majka i nevjesta FV jer su mu to rekle.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitane su svjedokinje KV i UV te je pročitano izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji.

4.1. Ispitana u svojstvu svjedoka, KV je navela kako ju je u subotu tjedan dana iza vjenčanja s LV nazvala kći ČV te joj je rekla da ju je LV napao i da joj je svašta izgovorio te je bila uzrujana i zavala je oca da dođe po nju. Nadalje navodi da je njezin suprug ĐV došao po njihovu kći i odveo ju kod njih u Split u njihov stan u [adresa] gdje je bila sve do sutradan ujutro kada se samoinicijativno vratila taxijem u [adresa] gdje je tada živjela s LV. Ističe kako ju je LV stalno zvao na mobitel i slao poruke da se vrati. Idućega dana odnosno u nedjelju sve je bilo u redu i nije bilo nikakvih incidenata, da bi LV u ponedjeljak ujutro odvezao ĆV na posao te joj je potom dok je bila na poslu poslao poruku u kojoj je tražio od nje da napusti njihov stan i da dođe po svoje stvari koje je spakirao i izbacio vani. Istaknula je kako sve ovo znam jer joj je ČV to ispričala. U utorak da je zajedno s ĆV došla u Općinski sud u Splitu jer je LV tražio da potpiše sporazumni razvod braka, ali je ČV na koncu to odbila, što joj je priopćila nakon što se vratila sa suda, a on da je čekala kćerna ulazu, odnosno nisam ulazila u sud. Ne sjeća se da je bilo ikakve komunikacije između LV i ĆV te prigode, barem je ona nije čula. Nije točno da bi te situacije snimala mobitelom. Dodala je kako je LV i nakon što su prekinuli bračnu zajednicu nastavio zvati prijatelje i poznanike njene kćeri te ih je pokušavao okrenuti protiv nje, odnosno osramotiti je i diskreditirati je pred kolegama. Dodala je kako je u ponedjeljak ĆV nazvao Karlov brat OV koji je vikao na nju i neprimjereno joj se obraćao.

4.1. Na pitanje braniteljice prvookrivljene svjedokinja navodi kako je u ponedjeljak zajedno s ĆV po njezine stvari prvo išla sestra ĆVS, ali kako je ČV bila zaboravila neke spise s posla ponovno se vratila u [adresa], a drugi put da je išla ona s njom i otac ĐV, ali nisu se uopće obraćali obitelji LV.

4.2. Na pitanje braniteljice drugookrivljenog svjedokinja navodi kako nije osobno čula odnosno nazočila ikakvim situacijama u kojim bi LV govorio njezinoj kćeri neke neprimjerene riječi. Na pitanje braniteljice drugookrivljenog gdje su se nalazile stvari njezine kćeri kada je zajedno s njom došla po njih 12. veljače 2024., svjedokinja odgovara kako su se stvari nalazile u apartmanu kojem su do tada živjeli ČV i LV, ali ne zna jesu li bile na hodniku, stubištu ili na nekom drugom mjestu, jer je LV otišao po njih.

4.3. Na pitanje braniteljice drugookrivljenog svjedokinja navodi kako je brak između njezine kćeri i LV na koncu razveden sporazumno, jer je ČV ipak nakon nekoliko dana dala svoj pristanak na razvod braka. Na pitanje braniteljice drugookrivljenog svjedokinja navodi kako su ČV i LV živjeli u spomenutom apartmanu u [adresa] nekoliko dana prije samog sklapanja braka.

4.4. Na pitanje braniteljice prvookrivljene je li bilo incidentnih situacija na sudu kada je bila u pratnji svoje kćeri nakon prekida bračne zajednice, svjedokinja navodi kako se sjeća da je vidjela da je LV već u zgradi suda kada su ona i ČV tamo došle, odnosno da se spuštao niz stubište, ali se vratio natrag kada je vidio njezinu kćer. Ništa drugo nije vidjela ni čula.

4.5. Svjedokinja UV je pak izjavila kako je ona majka LV kojemu su nakon vjenčanja s TVS suprug i ona omogućili korištenje apartmana u prizemlju njihove obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa]. Sjeća se da je kritične prigode, čini joj se da je bio petak navečer, čula iz pravca apartmana u kojem su živjeli viku i galamu, ali nije se htjela miješati te večeri. Sutradan ujutro sin LV joj je rekao da je ČV samoinicijativno napustila njihovo kućanstvo te kako je je vidio neke poruke na njezinom mobitelu od njezine majke koja se raspitivala za imovinu, vlasništvo stana i slično. Rekao joj je i da se ČV pokušala ubiti i da mu je svašta izgovorila. U ponedjeljak ujutro da je razgovarala s LV koji joj je kazao da ovako dalje ne ide i da će se razvesti od TVS. Sjeća se da je toga popodneva ČV došla po svoje stvari, prvo sama, a kasnije s roditeljima jer je navodno zaboravila neke knjige koje joj trebaju za posao. Dok je uzimala stvari ČV im je svašta izgovorila, vikala je kako neće LV dati razvod da će mu sve uzeti da neće ići na brod, vrijeđala ih je da smo neškolovani i sve su to mogli čuti susjedi. I nakon njezinog odlaska da su se nastavile neugodne situacije, njezina majka je zvala njezinu kćer na posao, a i Mijin otac ĐV je zvao njezinog sina OV na posao i svašta mu izgovorio. Inače, cijela kuća pa i apartman u kojem su živjeli je u vlasništvu njezinog supruga TV.

4.6. Na pitanje braniteljice drugookrivljenika čije je glasove čula sporne prigode u petak navečer, svjedokinja navodi da je čula samo glas TVS. Na pitanje braniteljice drugookrivljenika svjedokinja navodi kako su se stvari po koje je prvookrivljena došla u ponedjeljak nalazile u spomenutom apartmanu i da nije bilo riječ o puno stvari, a ona ih je sama uzela iz apartmana.

5. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud je procijenio da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršajima.

6. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određeno je kako je nasilje u obitelji:

1) primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2) tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci 3) psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4) ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

5) zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

6.1. Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će se, tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 90 dana.

U odnosu točku I. izreke presude:

7. Analizom činjeničnog opisa prekršaja pod točkom 1), Sud smatra da ponašanje koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj. Naime, iz sadržaja činjeničnog opisa optužnog akta je vidljivo kako isti ne sadrži opis posljedice u vidu povrede dostojanstva ili uznemirenosti kod žrtve, što predstavlja zakonsko obilježje prekršaja psihičkog nasilja u obitelji.

7.1. Drugim riječima, iz činjeničnog opisa ne proistječu sva potrebna obilježja djela za koje se okrivljenici optužuju, odnosno bilo kojeg drugog oblika nasilja u obitelji opisanog u članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga ih je Sud u tom dijelu na temelju članka 182. stavka 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.

U odnosu na točku II. izreke presude:

8. Što se tiče inkriminacije pod točkom 2) izreke presude odnosno točke B) optužnog prijedloga; prije svega se ističe da se navodne prijetnje koje je prvookrivljena izgovorila drugookrivljeniku putem telefona temelje isključivo na njegovom iskazu, a istovremeno nema nikakvih drugih dokaza, bilo materijalnih, bilo personalnih, koji bi to potvrdili; što je i očekivano s obzirom na to da su riječi upućene telekomunikacijskim sredstvom. Štoviše, ovu situaciju nije spomenula ni majka drugookrivljenika UV, kao eventualni svjedok po čuvenju, iako evidentno ima blizak odnos sa sinom i upućena je u ostale detalje njegovog odnosa s prvookrivljenom, osobito njihove interakcije kritične prigode. Što se pak tiče navodnog incidenta na Općinskom sudu u Splitu, on također proizlazi samo iz kazivanja LV, s obzirom na to da prvookrivljena negira da bi mu se obraćala na neprimjeren način, a nije pronađen nijedan razlog iz kojeg bi ovaj sud smatrao njegov iskaz vjerodostojnijim, a izjavu LVS neistinitom. Osim toga, kako se događaj odvio na javnom i frekventnom mjestu, za očekivati je da su mu nazočile i druge osobe, odnosno da je bilo očevidaca koje bi potvrdili navode drugookrivljenika, a što ovdje nije slučaj.

8.1. Sto se pak tiče djela pod točkom 3) izreke presude, u kontekstu utuženog ekonomskog nasilja treba istaknuti kako tijekom postupka nije bilo sporno da je stan u kojem su prvookrivljena i drugookrivljeni živjeli za trajanja njihove bračne zajednice vlasništvo drugookrivljenikovog oca TV. Dakle, nije riječ o njihovoj zajedničkoj imovini pa samim time drugookrivljenik onemogućavanjem korištenja iste nekretnine prvookrivljenoj nije mogao izvršiti čin ekonomskog nasilja u obitelji. Drugim riječima, tijekom postupka nije dokazano obilježje prekršaja – postojanje zajedničkog ili isključivog vlasništva prvookrivljene nad spornom imovinom. Konačno, u pogledu navodnog psihičkog nasilja koje bi počinio LV prilikom telefonskog razgovora s bivšom suprugom oko punomoći nad njegovim računom; sve i da je imenovani izgovorio riječi koje se navode u optužnom aktu, a što eksplicitno nije potvrdila nijedna ispitana osoba; nije jasno zbog čega bi zahtjev da se napusti stan u vlasništvu njegove obitelji i nagovještavanje sudskog razvoda predstavljao čin psihičkog nasilja u obitelji.

9. Slijedom iznesenog, u konkretnom slučaju navodi optužbe evidentno nemaju uporište u izvedenim dokazima pa ne preostaje ništa nego zaključiti kako tijekom postupka nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret. Iz tog razloga sud ih je u tom dijelu oslobodio optužbe na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona te je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

10. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona pa kako je vođenje postupka rezultiralo oslobađanjem od optužbe, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Split, 11. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić, v.r.

Mario Bakota, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva ista primjerka.

Dostaviti: okrivljenicima, braniteljima, tužitelju, u spis