REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, Pula-Pola

Poslovni broj: P Ob-9/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Ani Vlainić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari prvotužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja mlt. JE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja mlt. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mario Vitasović, odvjetnik u Puli, protiv tuženice PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Štorga, odvjetnik u Puli, radi donošenja odluke o uzdržavanju, nakon glavne, usmene i tajne rasprave, održane i zaključene 26. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Maura Vitasovića, odvjetnika i punomoćnika tuženice odvjetničkog vježbenika DE, odvjetničkog vježbenika 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Mijenja se iznos uzdržavanja određen Presudom Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P OB-699/15 kojim je tuženica PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], obvezna plaćati mjesečni iznos uzdržavanja za mlt. OE, OIB: [osobni identifikacijski broj].142,20 kuna i za mlt. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], 970,87 kuna te se sudi:

Nalaže se tuženici ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati za uzdržavanje počevši od dana podnošenja tužbe 24. siječnja 2022. do 31. ožujka 2022., za mlt. EE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 179,55 EUR/1.352,60 kuna, a za mlt. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 179,55 EUR /1.352,60 kuna,

od 1. travnja 2022. do 4. ožujka 2023., za mlt. EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 207.50 EUR/1.563,38 kuna, a za mlt. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 189.24 EUR/1.425,80 kuna,

od 5. ožujka 2023. do 25. travnja 2024., za mlt. EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 223,46 EUR, a za mlt. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 203,15 EUR,

od 26. travnja 2024. do 2. svibnja 2025., za mlt. EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 252,56 EUR, a za mlt. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 229,6 EUR,

a od 3. svibnja 2025. za mlt. EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 290,00 EUR, a za mlt. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 290,00 EUR pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele, a neplaćene obroke plati odjednom u roku 15 dana, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope Europske središnje banke što je primijenjena na njezine posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve na račun oca i zakonskog zastupnika AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Raiffeisen bank d.d., broj [broj bankovnog računa].

II. Odbija se zahtjev tužitelja za uzdržavanje preko dosuđenog do zatraženog iznosa, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 24. siječnja 2022. navode da su prvotužitelj i tuženica živjeli u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno dvoje djece, drugotužiteljica EE, rođena **.**.2009. i trećetužitelj TE, rođen **.**.2012. te da je tuženica napustila tužitelja i zajedničku djecu pa da se uslijed navedenog vodio parnični postupak pred ovim sudom, poslovni broj P OB-699/15 te da je dana 10. ožujka 2017. donesena Presuda kojom je naloženo tuženici da na ime uzdržavanja za mlt. JE daje 1.142,20 kuna i za mlt. VE daje 970,87 kuna, ukupno mjesečno 2.113,07 kuna počevši od 15. kolovoza 2014. pa nadalje. Ističu u tužbi i da je tada tuženica bila nepoznatog boravišta pa sud glede visine iznosa uzdržavanja nije bio u mogućnosti utvrditi mogućnosti tužene za uzdržavanje. Dalje navode da tuženica u međuvremenu nije na bilo koji način doprinosila uzdržavanju, a i da je sud donio rješenje kojim je tuženica lišena roditeljske skrbi. Navode da s obzirom da je proteklo od ranije navedene presude pa do podnošenja ove tužbe gotovo pet godina te da su se životne potrebe djece i mogućnosti na strani oca u vezi uzdržavanja djece promijenile pa da zahtijevaju povećanje iznosa uzdržavanja. Ističu da je danas poznato prebivalište tuženice i da ona živi u [adresa]. U odnosu na potrebe djece u tužbi je istaknuto da su djeca u međuvremenu postali školarci, da su se njihove mjesečne potrebe povisile zbog sudjelovanja u školskim i izvanškolskim aktivnostima te da postoje troškovi kupnje knjiga za školu, školske torbe, školskog pribora, kupnju kompjutora, troškove školskih užina, troškove školskih izleta i češće kupnje odjeće i obuće. U odnosu na troškove uzrokovane zdravstvenim stanjem djece navode u tužbi da kći ima probleme s vidom te da do dva puta godišnje mora mijenjati naočale. Zaključno, predlažu sudu da odredi da za uzdržavanje mlt. JE tužiteljica plaća 2.000,00 kuna mjesečno, a za mlt. VE 2.000,00 kuna mjesečno, sa zakonskim zateznim kamatama te da se obveže tuženicu na naknadu parničnog troška tužiteljima. Na ročištu održanom 9. svibnja 2023. tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev tako da potražuju da se odredi mjesečni iznos uzdržavanja u visini od 400,00 EUR, za svako dijete.

2. Tuženica nije podnijela odgovor na tužbu već je na ročištu održanom 9. svibnja 2023. navela da se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kao i preinaci tužbenog zahtjeva, da dostavlja dokaz da je nezaposlena, da bi najradije da su djeca s njom, ali da je po romskom sudu odlučeno da mora napustiti djecu i kuću i šutiti i da se nije smjela približavati djeci.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presudu ovog suda, poslovni broj P Ob- 699/2015 od 10. ožujka 2017. i Rješenje ovog suda, poslovni broj R1 Ob-19/2021 od 22. listopada 2021., preslik računa Osnovne škole Centar, [adresa] (list 7 spisa), preslik računa DA d.o.o., račune izdane od Nove Istarske Knjižare d.o.o., INTERSPARA, C&A, DM-a, Mane, Hervisa, Ghetaldus Optike, KONZUMA, HT-a, putničke agencije EGZEA d.o.o. (list 121-129 spisa), Ovjereni prijevod od 14. listopada 2023. Privremenog odobrenja naknade za osnovne životne potrebe za razdoblje od rujna 2023. do veljače 2024. za tuženicu "JOBCENTAR" (list 143-147 spisa), ovjereni prijevod potvrde o najmu od 14. listopada 2023. (list 149-151 spisa), medicinsku dokumentacija za tuženicu na njemačkom jeziku (list 165-166 spisa), izvadak iz Jedinstvenog registra osoba za mlt. JE i mlt. VE te je sud saslušao tužitelja AE i svjedoka ME.

4. Između stranaka nije sporno da je pravomoćnim Rješenjem ovog suda, poslovni broj R1 Ob-19/2021 od 22. listopada 2021. tuženica lišena prava na roditeljsku skrb u odnosu na drugotužiteljicu i trećetužitelja te da je pravomoćnom Presudom ovog suda P Ob-699/2015 od 10. ožujka 2017. određeno da će tuženica za drugotužiteljicu plaćati mjesečno uzdržavanje u iznosu od 1.142,00 kuna i za trećetužitelja mjesečno iznos od 970,87 kuna počevši od 15. kolovoza 2014. pa nadalje. Sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za povećanje uzdržavanja.

5. Uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđeno je da mlt. JE sada ima 16 godina (rođena je **.**.2009.), a mlt. VE ima 14 godina (rođen **.**.2012.) te da su zajednička djeca prvotužitelja i tuženice, a što je utvrđeno uvidom u izvatke iz Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske za drugotužiteljicu i trećetužitelja.

6. Iz iskaza tužitelja s ročišta 13. ožujka 2023. proizlazi da je prošli iznos uzdržavanja bio određen još prije sedam godina, a da su djeca sve veća i veća, da će JE iduće godine krenuti u srednju školu, da će joj sada trebati i skuplju odjeću i obuću da se ne bi razlikovala po standardu od druge djece s kojima će ići u školu. Navodi da je tuženica obvezana plaćati za oboje djece ukupno iznos od 2.000,00 kuna, ali da navedeni iznos nije nikada plaćala. Za JE navodi da ima problema s vidom te da nosi naočale pa da jednom godišnje kupuje nova stakla za naočale što košta 200,00 EUR-a, a da joj jednom do dva puta godišnje mora kupiti i naočale što košta oko 600,00 EUR-a. Vezano za izvanškolske aktivnosti JE navodi da ide na mažoretkinje što plaća 30,00 EUR mjesečno, a da na opremu koju mora nabaviti za mažoretkinje potroši prosječno oko 200,00 EUR-a godišnje. JE se i druži sa svojim prijateljicama pa da joj je potreban i džeparac jer sa društvom odlazi u slastičarnu, u kino i mjesečno na navedeno potroši oko 30,00 EUR-a. Za školski pribor i nabavku knjiga da su knjige dobili besplatno, ali da su eto neki dan za kupnju školskog pribora potrošili 80,00 EUR-a, da su za radne bilježnice platili 130,00 EUR-a, prošle godine da je JE bila na tri izleta i da je to koštalo 150,00 EUR-a, a da su ove godine bili na do sada jednom izletu za koji je platio 50,00 EUR-a, da JE nema zdravstvenih poteškoća osim onih s vidom te da nema posebne režime prehrane iz bilo kakvih zdravstvenih razloga. Vezano za kupnju odjeće i obuće da se nova odjeća kupuje svaka dva do tri mjeseca, obuću da kupuje svakih četiri do pet mjeseci i da godišnje na to potroši od 500,00 do 700,00 EUR-a.

U odnosu na sina VE da mu od dodatnih izvanškolskih aktivnosti plaća 40,00 EUR mjesečno za judo, da mu je kupio kimono koji je koštao 110,00 EUR, a da troškove turnira snosi klub. Vezano za kupnju radnih bilježnica, školskog pribora i školske opreme da je potrošio oko 170,00 EUR, a i da se užina u školi dodatno plaća. Također da i za VE plaća školske izlete na koji je potrošio 55,00 EUR, da VE nema zdravstvenih problema i da tu nema posebnih troškova. Vezano za odjeću i obuću da s obzirom da raste da mu treba kupovati novu odjeću i obuću i da na godišnjoj razini na to potroši oko 500,00 do 700,00 EUR, da s prijateljima zna otići na druženje nešto pojesti pa mu daje i džeparac u iznosu od 20,00 do 30,00 EUR tjedno te da VE odlazi i na rođendane drugoj djeci za što treba kupovati poklone. Na ročištu održanom 28. siječnja 2026. prvotužitelj je naveo da kći ide u 2. razred srednje medicinske škole u Puli, a da sin ide u 8. razred Osnovne škole, da za trošak hrane za njih dvoje troši mjesečno oko 600 EUR, da za odjeću plaća mjesečno za svako dijete 200,00 EUR, a da kći sada ide u teretanu koju plaća 60 EUR mjesečno po preporuci liječnika zbog lošeg držanja, da kćeri daje oko 200,00 EUR mjesečno za izlaske, a sinu oko 150,00 EUR mjesečno, da sin trenira boks koji plaća 40,00 EUR mjesečno.

7. Iz iskaza svjedokinje LE, bake drugotužiteljice i trećetuženika i majke prvotužitelja proizlazi da djeca žive s njom i njezinim mužem već sedam godina, da im sin šalje novac zarađen u Danskoj i da se oko 500 EUR potroši na školski pribor na početku školske godine za svako dijete, da se na početku svake školske godine djeci kupuju i nova odjeća i obuća, i to da samo za tenisice bude po 200 EUR za svako dijete, jedne za tjelesni, a druge za redovitu upotrebu, da se za JE za dioptrijske naočale mora godišnje i do dva puta izdvojiti po 250 EUR-a, da zadnje dvije godine za djecu se plaća i produženi boravak u školi po 300, 00 EUR mjesečno, da je JE išla na košarku, odbojku i daje svaki sport koštao oko 30 EUR mjesečno, da VE ide na boks što isto košta 30 EUR mjesečno, da je Ragipu kupljen mobitel u iznosu od 450 eur, a da su mu kupili i playstation koji je koštao 600 EUR, da su djeci plaćani i školski izleti, troškovi školskih užina. Ističe da je tuženica imala psihičkih problema te da je svu skrb oko djece preuzeo sin i ona s mužem.

8. Sukladno odredbi članka 285. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine" broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023 – Obz) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

9. Potrebe mlt. tužitelja sud je utvrdio prvenstveno na temelju iskaza oca i bake s kojom djeca aktualno žive. U vrijeme donošenja presude poslovni broj P OB-699/15 od 10. ožujka 2017. mlt. JE je imala 7 godina, a mlt. VE 5 godina. Danas, JE ima 16 godina, a VE 14 godina, JE pohađa drugi razred srednje medicinske škole, a VE ide u 8. razred. U tom smislu, sama činjenica da su mlt. tužitelji sada devet godina stariji ukazuje da su im porasle potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim potrebštinama, školskim izletima, priborom i izvanškolskim aktivnostima. Nadalje, ovaj sud ima u vidu i činjenicu da mlt. JE nosi dioptrijske naočale. Dakle, očito je da je protekom vremena od donošenja presude poslovni broj P OB-699/15 od 10. ožujka 2017. porasla potreba za nabavom školskog pribora uključujući opremu za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, troškovi školskih izleta i aktivnosti koje pohađaju mlt. tužitelji.

10. Uzimajući u obzir navedeno sud je mišljenja da su mjesečne potrebe za uzdržavanje mlt. tužitelja iznos od 290,00 EUR mjesečno, za svako dijete, dakle sveukupno 580,00 EUR.

11. Mogućnosti majke sud je utvrdio uvidom u Privremeno odobrenje naknade za životne potrebe u razdoblju od rujna 2023. do veljače 2024. i potvrde o najmu od 14. listopada 2023. Naime, iz Potvrde o privremenom odobrenju naknade za životne potrebe u razdoblju od rujna 2023. do veljače 2024. od "JOBCENTRA Mainz" proizlazi da tuženica mjesečno dobivala 725,36 EUR-a za razdoblje od rujna 2023. do veljače 2024., iz potvrde o najmu od 24. ožujka 2023. koju je dostavila tuženica proizlazi da je kao obveznik plaćanja navedenog najma IE, a za kojeg je tuženica na ročištu navela da je njezin izvanbračni partner i iz navedenog proizlazi da je mjesečna najamnina 404,41 EUR. Dakle, ovaj sud zaključuje da navedena obveza plaćanja najma u punom iznosu, a za koju tvrdi tuženica da predstavlja njezin trošak u svakom slučaju nije njen trošak u punom iznosu, a s obzirom da iz predmetne potvrde proizlazi da je obveznik plaćanja njezin izvanbračni partner IE pa je logično za zaključiti da tuženica nikako ne snosi sama taj trošak već u njemu svakako sudjeluje i njezin izvanbračni partner ukoliko ga tuženica i snosi u nekom dijelu. U odnosu na tvrdnje tuženice da je nezaposlena te da nije radno sposobna jer da boluje od određenih psihičkih bolesti tuženica je dostavila određenu medicinsku dokumentaciju na njemačkom jeziku, a na poziv suda sadržan u rješenju od 18. rujna 2024. da navedenu dokumentaciju dostavi u ovjerenom prijevodu na hrvatskom jeziku, tuženica nije postupila sukladno navedenom. Iz iskaza svjedokinje LE proizlazi da je tuženica imala određenih psihičkih problema, ali ne proizlazi kakvi su to bili problemi i u kojoj mjeri i i kako su mogli utjecat na radnu sposobnost tužiteljice i time njezinu obvezu na uzdržavanje mlt. djece. Nadalje, ovaj sud je rješenjem od 17. listopada 2023. naložio tuženici da u roku od 15 dana dostavi isprave, a koje se odnose na ispis bankovnog računa za razdoblje od srpnja, kolovoza i rujna 2023. i to prevedenu na hrvatski jezik, a što tuženica nije dostavila. Za istaknuti je i da je je prethodno navedenim rješenjem od 17. listopada 2023. naloženo tuženici da dostavi medicinsku dokumentaciju, a vezano az njezine navode da boluje od psihičkih bolesti radi kojih nije sposobna raditi i posljedično plaćati uzdržavanje svoje djece, ali navedenu dokumentaciju tuženica nije dostavila, osim jednog dokumenta koji je na njemačkom jeziku, a ovjereni prijevod na hrvatski nije dostavljen.

12. Naime, člankom 221. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. S obzirom na to da je na tuženici teret dokaza onoga na što se sama poziva, a sama dakle navodi da boluje od određenih psihičkih bolesti uslijed kojih je radno nesposobna, a po pozivu suda nije dostavila medicinsku dokumentaciju i nalaze, izuzev jednog na njemačkom jeziku, dakle jeziku koji nije službeni jezik ovog suda, a nije sukladno rješenju suda dostavila ovjereni prijevod, ovaj sud je zaključio da tuženica nije dokazala da ima određene psihičke bolesti, a podredno niti da zbog navedenih bolesti nije radno sposobna i time u nemogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. djece. Člankom 313. stavkom 2. ObZ-a je propisano da roditelj koji ima obvezu uzdržavanja je dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i povremena novčana primanja, ali tuženica navedeno nije učinila.

13. S obzirom na to da tužiteljica nije pristupila na ročišta na kojima ju je sud trebao saslušati, sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženice.

14. Na temelju svega navedenog, a s obzirom da tuženica nije dokazala svoju radnu nesposobnost sud smatra da je u mogućnosti doprinositi za svako dijete mjesečni iznos od 290,00 EUR-a. Naime, ako tuženica nije zaposlena dužna je zaposliti se i osigurati sredstva koja su potrebna za uzdržavanje svoje djece. Napominje se da je općepoznata činjenica da su uslijed inflacije u posljednje tri godine troškovi života i svakodnevnih potreba građana porasli, pa tako i mlt. tužitelja, slijedom čega su i Odlukom o prosječnim mjesečnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne Novine" broj 75/2025- Odluka) koja je stupila na snagu 3. svibnja 2025. povećani iznosi uzdržavanja za svako dijete u odnosu na prethodnu godinu te je sada t.II. st. 1. Odluke propisano da je minimalni mjesečni iznos za dijete dobi od 13-18 godina potrebno plaćati mjesečni iznos uzdržavanja u iznosu 290,00 EUR-a. Dakle, sud je počevši od podnošenja tužbe za svaku godinu odredio minimalni iznos uzdržavanja, a sukladno Odlukama koje su tada bile na snazi, a s obzirom na dob mlt. tužitelja za svaki navedeni period.

15. Preko dosuđenog iznosa uzdržavanja, zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan (točka II. Izreke), a s obzirom na to da ovaj sud nije utvrdio da su mlt. tužitelji djeca koja bi imala određene specifične potrebe i troškove od onih predviđenih Odlukama o minimalnim iznosima, a s obzirom na dob jer su mlt. tužitelji zdrava djeca koja nemaju specifične potrebe koje bi se odnosile npr. na potrebe njihova liječenja ili posebnih režima prehrane (činjenica da mlt. tužiteljica nosi naočale i da mlt. tuženik ima određenu cistu čije stanje privatni medicinski provjeravaju ne dovodi do zaključka da bi zbog navedenog imali kontinuirane i povećanje troškove svakog mjeseca) a sukladno članku 311. ObZ-a. Nadalje, s obzirom da u odnosu na imovinsko stanje tužiteljice nije utvrđeno da navedena živi takvim standardom života, a koji se odnosi na materijalne mogućnosti, d bi bilo opravdano odrediti njezinu obvezu uzdržavanja djece iznad minimalnog iznosa.

16. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da se radi o sporu radi uzdržavanja mlt. djece i da niti tužitelji niti tuženica nisu u cijelosti uspjeli u sporu, sud ej primjenom članka 366. ObZ-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Puli, 12. ožujka 2026.

S u d a c:

Ana Vlainić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude i rješenja odnosno, ako stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženici po pun.