REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Garešnici
Garešnica, V. Nazora 22
Povrv-108/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao vlasnik [obrt] obrta za proizvodnju i popravak namještaja zastupan po punomoćniku odvjetnici Meliti Babić iz Bjelovara protiv tužene GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku odvjetniku Predragu Kralik iz Bjelovara, radi naplate novčane tražbine, nakon održane zaključene glavne i javne rasprave dana 11. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maria Franjić iz Bjelovara, broj Ovrv-1432/2025 od 12. ožujka 2025., te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 875,00 €, u roku od 8 dana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U pravnoj stvari pobliže naznačenoj u uvodnom dijelu ove odluke, ovaj sud je dana 22. svibnja 2025. godine rješenjem Povrv-108/2025-2 stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Maria Franjić iz [adresa], broj Ovrv-1432/2025 od 12. ožujka 2025., u dijelu u kojem je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, ukinuo sve provedene ovršne radnje i riješio da se postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 14. lipnja 2025. godine.
2. Iz ovršnog prijedloga tužitelja kao ovrhovoditelja proizlazi, da isti po računu R-2 br. 4/1/2025 od 13.01.2025. ima dospjelu neplaćenu tražbinu u iznosu od 1.200,00 €, koja se odnosi na usluge tapeciranja i obnove trosjeda, dvosjeda, fotelje i taburea, te popravak i tapeciranje 12 komada stolica.
3. U prigovoru tuženik osporava osnovu i visinu tražbine. Ističe da vjerodostojna isprava na koju se poziva tužitelj nije podobna za izdavanje rješenja o ovrsi, jer ispostavljeni račun nema OIB ovršenika, te ne sadrži sukladno čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona upozorenje dužniku, da u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ujedno prigovara da su usluge tapeciranja i obnove izvršene u potpunosti neadekvatno i uz stanovite materijalne nedostatke, pa je tužena kao ovršenik, nakon što je tužitelja kao ovrhovoditelja obavijestila o istima i dala mu primjeren rok za uklanjanje nedostataka, na što se isti oglušio, iskoristila svoje pravo na raskid ugovora.
4. U podnesku od 12.06.2025. tužitelj se protivi prigovoru tuženika, te navodi da račun R-2 br: 4/1/2025 od 13.01.2025. sadrži sve podatke propisane čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona te predstavlja vjerodostojnu ispravu. Poziva se na to, da je tužiteljici uz račun dostavljen dopis iz kojeg proizlazi upozorenje da u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Smatra da je svoju uslugu izvršio profesionalno i u skladu s pravilima struke, pa ima pravo na isplatu predmetne novčane tražbine.
5. Tuženik u podnesku od 04.08.2025. kojim se očituje na navode tužitelja iz podneska od 12.06.2025., a sukladno čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku ponavlja navode iz prigovora, a vezano za materijalne nedostatke na namještaju po izvršenoj usluzi po tužitelju, ističe da prilikom tapeciranja tkanina nije bila šivana, već spajana spajalicama koje ispadaju iz poderotina na tkanini, a ispod tkanine nisu postavljene adekvatne spužve, što namještaj čini iznimno neudobnim, a time i neupotrebljivim. Na dvije stolice na drvenom dijelu uočene su pukotine, kojih nije bilo prije popravka i tapeciranja. Tužitelj je svjestan nedostataka, dostavu namještaja izvršio u kasnim večernjim satima oko 21:00 h dana 10.01.2025., u žurbi, sve kako tužena ne bi uspjela u njegovoj prisutnosti izvršiti pregled predmetnog namještaja, no odmah drugi dan bez odgađanja ista ga je obavijestila o navedenim nedostacima i tražila uklanjanje istih, što je tužitelj odbio i pokrenuo predmetni postupak. Tužena je predložila prije svega odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbu i tuženi zahtjev uz naknadu joj parničnog troška.
6. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u spis Javnog bilježnika Maria Franjić iz [adresa] Ovrv-1432/2025 (list 1-32), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 12.06.2024. godine (list 41-42) koju čini račun R-2 br: 4/1/2025 od 13.01.2025 uz dopis od 13.01.2025., fotodokumentaciju namještaja sačinjenu po tuženoj (list 49-69). Sud je saslušao stranke te svjedoke CN, MN, UN i ĆN. Sud nije kao dokaz koristio fotografije i povratnicu koji su priloženi na zapisniku od 27.10.2025. obzirom su dostavljeni protivno članku 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku.
7. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim, te u cijelosti ukinuo platni nalog i odbio zahtjev tužitelja sukladno članku 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.
8. Tužena se u prigovoru na Rješenje o ovrsi Ovrv-1432/2025 javnog bilježnika Maria Franjić iz [adresa] od 12.03.2025. pozvala na činjenicu da račun koji je bio priložen uz ovršni prijedlog kao vjerodostojna isprava nije sukladno čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona sadržavao upozorenje, da se u slučaju neispunjenja dospjele tražbine na temelju istoga može zatražiti određivanje ovrhe. Nije bilo sporno da je predmetni račun izdan fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost. U odgovoru na prigovor, tužitelj je uz podnesak od 12.06.2025. dostavio u spis predmetni račun, te se pozvao na to da je tuženoj uz isti dostavljen i dopis kojim je ista upozorena u smislu čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona, a navedeni dopis prileži na poleđini računa (list 41) koji je dostavljen sudu uz podnesak od 12.06.2025. Svjedokinja CN iskazala je, da je slala predmetni račun uz dopis preporukom tuženoj, pa kako račun nosi datum 13.01.2025. i izdan u 23,40 h, isto je moralo biti poslano tek od idućeg dana (14.01.2025. pa nadalje). Tužena osporava, da bi uz račun sa lista 41 spisa, dobila i dopis, odnosno da bi na poleđini računa bio sadržaj (dopis) koji predstavlja upozorenje u smislu čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona. Suprug tužene ĐN također je tvrdio, da je zaprimljen samo račun, bez dopisa. Imajući u vidu, da je tužitelj svom odvjetniku izdao punomoć za pokretanje ovrhe po predmetnom računu već 20.01.2025. (list 6 spisa), te dovodeći isto u svezu sa sadržajem dopisa koji prileži na poleđini računa dostavljenog po tužitelju u spis 12.06.2025. (list 41) prema kojemu se ostavlja rok od 15 dana za podmirenje računa prije pokretanja ovrhe, sud smatra uvjerljivijim iskaz tuženih da uz račun nisu zaprimili dopis na koji se poziva tužitelj koji bi sadržavao upozorenje u smislu čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona, osobito kada se ima i u vidu da navedeni dopis ne prilaže računu u vrijeme dostave računa kao vjerodostojne isprave javnom bilježniku koji je donio predmetno rješenje o ovrsi, niti na samome računu postoji ovakvo upozorenje. Stoga predmetni račun koji je dostavljen javnom bilježniku kao vjerodostojna isprava, bez upozorenja iz st. 3. čl. 31. Ovršnog zakona nije bio valjana osnova za određivanje ovrhe, pa je i prijedlog za ovrhu utemeljen na takvom računu trebalo odbaciti kao nedopušten. No kako isto nije bilo učinjeno u ovršnom postupku, već je predmet proslijeđen i nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora tužene na izdano rješenje o ovrsi po javnom bilježniku, to sud u nastavku postupka u kojemu je Rješenje o ovrsi stavljeno van snage u dijelu u kojemu je određena ovrha i koje je postalo pravomoćno, ne može više odbaciti ovršni prijedlog, jer vjerodostojna isprava nije bila podobna za određivanje ovrhe, budući je u tom dijelu Rješenje o ovrsi, u nastavku postupka platni nalog već pravomoćno stavljeno van snage u dijelu u kojemu je bila određena ovrha, već Sud u predmetnom parničnom postupku utvrđuje je su li stranke bile u poslovnom/ugovornom odnosu iz kojega bi proizašla obveza tužene plaćanja upravo iznosa za koji je ispostavljen račun, te postoji li ta obveza ili je ista prestala (obzirom na navod tužene da je raskinula ugovorni odnos).
9. Iz iskaza saslušanih stranaka proizlazi, da su iste dogovorile da će tužitelj tuženoj izvršiti uslugu tapeciranja i obnove njena trosjeda, dvosjeda, fotelje i taburea, te popravak i tapeciranje 12 komada stolica (6 njenih i 6 majke tužene) sve za ukupan iznos od 1.500,00 €, time da je tužena tužitelju platila akontaciju u iznosu od 300,00 € , prije nego što je ovaj obavio radove. Tužitelj je prvo isporučio 10.01.2025. (vratio) namještaj (trosjed, dvosjed, fotelju i tabure) tuženoj u večernjim satima, sukladno dogovoru stranaka, te je tom prilikom preuzeo i odvezao još dogovorenih 12 komada stolica na tapeciranje i iste dovezao u ponedjeljak 13.01.2025. negdje oko 19,00 i 19,30 h. Prilikom isporuke namještaja (trosjed, dvosjed, fotelja i tabure), tužena nije odmah isticala nikakve primjedbe, međutim u ponedjeljak kada su dovezene stolice, ista je sa suprugom UN iskazala nezadovoljstvo sa obavljenom uslugom tapeciranja i obnove na namještaju (trosjed, dvosjed i fotelja), prigovarajući da ispadaju klamerice sa garniture. Tužena je tada tužitelju rekla da mu neće platiti za izvršene uslugu. Tužitelj je iskazao da su tada i tužena i njen suprug izjavili mu da oni ne žele platiti, jer nisu dobili ono što su očekivali od njegove usluge. Isti je izjavio , da su mu tom prilikom i izjavili da neka si on odveze i zadrži tu garnituru, jer ju oni više ne žele, iako im je on nudio odvesti je i ukloniti nedostatke. Obzirom je bio zatečen nastalom situacijom, na kraju je otišao bez garniture, te tuženoj još istoga dana u ponedjeljak navečer ispostavio račun. Svjedoci IN i ZN potvrđuju, da su na spomenutoj garnituri postojali materijalni nedostaci u vidu toga da su popadale klamerice, te su rubovi na pregibima i kutovima bili nepravilni, neravni.
10. U predmetnom slučaju radilo se o Ugovoru o djelu u smislu čl. 590 . Zakona o obveznim odnosima, kojim se tužitelj kao izvođač obvezao obaviti posao tapeciranja i obnove određenog namještaja tuženoj, a ista kao naručitelj platiti mu za to naknadu. Prilikom izvršenja obveza iz Ugovora stanke ugovornog odnosa dužne su se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja te surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, te su dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje sve sukladno čl. 4., 5. i 9. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je u ponedjeljak 13.01.2025. prilikom isporuke stolica, saznao za nezadovoljstvo tužene izvršenom uslugom i njezine prigovore da sa garniture ispadaju klamerice, koja garnitura je bila isporučena u petak 10.01.2025. u večernjim satima koji je prethodio ponedjeljku kada su isporučene stolice, no isti nije ništa poduzeo, nije odvezao natrag garnituru radi otklanjanja evenutalnih nedostataka, već je isporučio tuženoj račun za izvršenu uslugu, nakon čega je tužena putem odvjetnika pisanim putem istome uputila dopis od 31.01.2025. za otklanjanje materijalnih nedostataka, uz rok od 8 dana (list 19), međutim tužitelj i prije nego što je odgovorio na poziv za otklanjanje nedostataka, protivno načelu savjesnosti i poštenja, podnosi račun kao vjerodostojnu ispravu na ovrhu (04.02.2025.), iako račun nije udovoljavao uvjetu iz čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona, kako je to već obrazloženo u toč. 8. ovoga obrazloženja, te dopisom od 10.02.2025. odbija odnosno otklanja od sebe obvezu uklanjanja materijalnih nedostataka, smatrajući poziv tužene neosnovanim. Nakon ovoga tužena je sukladno čl. 610. st. 3. Zakona o obveznim odnosima iskoristila pravo na raskid ugovora, te ga raskinula pisanom izjavom od 24.02.2025. (list 27). Obzirom je tužena raskinula Ugovor, jer je tužitelj odbio pristupiti uklanjanju nedostataka, a iz provedenih dokaza proizlazi, da je bilo nedostataka, to tužena nema obvezu isplatiti potraživani iznos po tužitelju od 1.200,00 €, a sve sukladno čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
11. Dakle, imajući u vidu sve naprijed izloženo, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, te ga kao takovog odbio, a platni nalog u cijelosti ukinuo u smislu članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.
12. Sukladno članku 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku tužena ima pravo na naknadu parničnog troška na teret tužitelja. Opravdan parnični trošak tužene čine nagrade njenom odvjetniku sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u nastavku teksta (OT) koje imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.200,00 € iznose za: sastav prigovora 150,00 €, za sastav obrazloženog podneska od 04.08.2025. 150,00 €, za zastupanje na dva ročišta sa 150,00 € po ročištu. Nagrada za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude iznosi zajedno s PDV-om najviše 125,00 €. U spisu nema dokaza o tome da je tuženik platio pristojbu na prigovor u iznosu od 13,27 €, pa ju sud nije priznao u trošak. Sud nije priznao zahtjev za naknadu sastava odvjetničke opomene i očitovanja od 24.02.2025., jer isto nije bilo u predmetnom parničnom postupku niti dio ovršnog troška koji je sastavi dio predmetne parnici, pa na iste u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužena nema pravo kao dio parničnih troškova. PDV od 25 % na priznate nagrade iznosi 150,00 €. Dakle ukupan opravdan trošak tuženika iznosi 875,00 €, te joj je isti dužan naknaditi tužitelj.
U Garešnici, 11. ožujka 2026. godine
S U T K I N J A:
Dajana Gabud Jandoš
P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnica Melita Babić, Bjelovar
2. Odvjetnik Predrag Kralik, Bjelovar
