REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-947/2025-146

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima iz Zagreba , protiv tuženika ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Župić i partneri, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473 iznos od 9.954,21 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2004. do isplate uz naknadu parničnog troška u iznosu od 8.053,54 eura, sa zateznom kamatom od 11. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je 1. kolovoza 1997. nestala novčana pošiljka u iznosu od 150.000,00 kn (19.908,42 Eura) te je protiv tuženika podnijeta kaznena prijava 25. kolovoza 1997. Tužitelj navodi da je ovdje tuženik (prije II-tuženik) kao dispečer propustio upisati pošiljku u dostavni list, a ranije III -tuženik je zaprimio pošiljku, te se očitovao da mu je tom prilikom nešto govorio ranije I- tuženik o neupisanoj pošiljci.

2. Tužitelj smatra da je sada tuženik (prije II-tuženik) odgovoran prema čl. 98. Zakona o radu jer je šteta prouzročena zbog krajnje nepažnje u obavljanju radnih zadataka te prema čl. 206. st. 4. ZOO-a, i prema konačnom zahtjevu s ročišta održanog 13. siječnja 2026. potražuje naknadu iznosa od 9.954,21 eura sa zakonskim zateznim kamata od 25. travnja 2004. do isplate, kao i parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i smatra da nije odgovoran, a došlo je do propusta u organizaciji od strane nadređenih, a osim toga ostao je i dalje raditi na svom radnom mjestu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

4. Dana 25. veljače 2013. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-21844/03-64 kojom su tuženici (I- RD i III- PD) obvezni solidarno isplatiti tužitelju iznos od 150.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. veljače 2013. do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 46.587,92 kn zakonskom zateznom kamatom od 25. veljače 2013., dok je u odnosu na II-ovdje tuženika tužbeni zahtjev odbijen.

5. Postupajući po žalbama tužitelja i tuženika Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem Gž R-1027/13-2 od 28. siječnja 2014. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu te predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

6. Nakon ponovnog odlučivanja, 13. siječnja 2017. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-1539/14-91 kojom su tuženici (I- RD i II-ovdje tuženik) obvezni solidarno isplatiti tužitelju iznos od 150.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. travnja 2001. do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 75.844,17 kn zakonskom zateznom kamatom od 13. siječnja 2017.

7. Postupajući po žalbama tužitelja i tuženika Županijski sud u Zagrebu svojom presudom i rješenjem Gž R-925/17-2 od 18. srpnja 2017. potvrdio je navedenu prvostupanjsku presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1539/14-91 i odbacio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

8. Postupajući po reviziji ovdje tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem Rev 9980/2017-3 od 25. rujna 2018. odbacio je reviziju tuženika kao nedopuštenu.

9. Povodom ustavne tužbe tuženika Ustavni sud RH svojom Odlukom U -III- 4158/2018 od 14. studenoga 2023. ukinuo je presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-925/17-2 od 18. srpnja 2017. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1539/14-91 od 13. siječnja 2017., te predmet vratio Općinskom radnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak, uz obrazloženje da je podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava, bez razmatranja ostalih prigovora o neprovođenju dokaza s obzirom da su osporene odluke ukinute i vraćene na ponovno suđenje. Uz navedenu Odluku Ustavnog suda izneseno je i izdvojeno mišljenje u odnosu na odluku Ustavnog suda.

10. U dokaznom postupku izvršen je uvid u krivičnu prijavu od 25.08.1997. (strana 4-5 spisa), optužni prijedlog od 18.05.1999. (strana 6-8 spisa), dopis Direkcije centralnog trezora od 04.08.1997. (strana 9-11 spisa), Ugovore o radu (strana 44-45 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu KO-1149/99 od 14.12.2001. (strana 121-124 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu Kž-373/02 od 28.05.2002. (strana 125-126 spisa), rješenje ODO br. KT-2366/97 (strana 166- 167 spisa), Izvješće o utvrđenom nestanku od 1. kolovoza 1997. (s trana 204- 205 spisa), Prijavu tužitelja od 25.8.1997. (strana 206-207 spisa), saslušani su svjedoci VD, CD (strana 84-86 spisa), OD (strana 89-90 spisa), ED (strana 95-96 spisa), ND (strana 98-99, 221 spisa), FD (strana 101-102 spisa), ĐDŠ (strana 107-108 spisa), PD (strana 128-129 spisa), RD (strana 130-131 spisa), te tuženik (strana 128, 241 spisa).

11. Nakon provedenog ponovljenog postupka, a u smislu čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. U konkretnom slučaju, u odnosu na pravomoćnu kaznenu presudu Općinskog suda u Zagrebu KO-1149/99 od 14. prosinca 2001. u odnosu na tuženika (prije II-tuženika i I-tuženika) nesporno je utvrđena kaznena odgovornosti počinioca proglašenjem istih krivima, i sud je vezan za navedenu pravomoćnu presudu kojom je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo protiv službene dužnosti - nesavjesnim radom u službi jer je kao dispečer prometa propustio u dostavni list upisati pošiljku u liniju prijevoza, zbog čega je izvršena nepravilna primopredaja pošiljke i nestanak novca u iznosu 150.000,00 kn na štetu tužitelja.

13. Nesporno je da je propust tužitelja uz propuste ostalih sudionika u obavljanju radnog zadatka doveo do nastanka štete tužitelju.

14. Odredbom čl. 98. Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete (Narodne novine 38/95, 4/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 68/05, 94/09, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da radnik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi (st. 1.). Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao (st. 2.). Ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima (st. 3.). Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim (krivičnim) djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno (st. 4.).

15. Temeljem pravomoćne kaznene presude proizlazi da je tuženik prilikom počinjenja kaznenog djela postupio s neizravnom namjerom, dakle ne umišljanjem, te ne može odgovarati za štetu solidarno s ostalim radnicima temeljem gore navedenog čl. 98. ZR-a. Posebno se navodi da i temeljem odredbe čl. čl. 158. Zakona o obveznim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/2001, u daljnjem tekstu ZOO) u kaznenom pravu samo izravna namjera izjednačava se s pojmom namjere u građanskom pravu.

16. Dakle, tuženik za štetu može odgovarati samo na način ili da tužitelj dokaže koji dio štete je uzrokovao koji od tuženika, a ako se to ne može dokazati tada se pretpostavlja da su radnici podjednako odgovorni i nadoknađuju štetu u jednakim dijelovima. Odredbom čl. 154. ZOO-a propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st. 1.).

17. U konkretnom slučaju, ima se primijeniti odredba čl. 98. st. 1. ZR-a prema kojem radnik odgovara poslodavcu za uzrokovanu nastalu štetu namjerno ili zbog krajnje nepažnje, odnosno po kriteriju dokazane krivnje, krivnja tuženika dokazana je u gore navedenoj pravomoćnoj kaznenoj presudi, odnosno neizravne namjere tuženika za uzrokovanu štetu tuženika.

18. Prema stavu ovoga suda, ispunjene su pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu uzrokovanu tužitelju, odnosno tužitelju je nastala šteta uzrokovana krivnjom (utvrđenom u kaznenom postupku) i nesavjesnim radom kako tuženika, tako i drugog radnika, na radu, a stupanj krivnje može se označiti kao krajnja nepažnja. Tuženik kao radnik na radnom mjestu dispečera koji piše naloge za dostavu novca iz trezora prema van bio je dužan poslove obavljati s povećanom pažnjom, a činjenica da nije izlazio iz svoje posebne prostorije i ulazio u garažu, kao i navod tuženika da bi se sve vidjelo na video-kameri da su radile, kao i ostali predloženi dokazi po tuženiku u odnosu na organizacijske propuste tužitelja ne predstavljaju i ne mogu predstavljati opravdanje za smanjenu pažnju i eventualne neodgovornost tuženika za nastalu štetu, koja je, kako je već navedeno, nastala njegovim nesavjesnim radom, a ne iz organizacijskih razloga. Posljedično navedenom ne postoje niti razlozi primjene odredbe čl. 192. ZOO-a, budući je tužitelj prvotnom tužbom utužio svoje potraživanje prema odgovornim radnicima za nastalu štetu, odnosno tužitelj solidarno potražuje naknadu oba radnika ovdje tuženika (prije II -tuženika) i RD (prije I-tuženika) za koje su kazneno oglašeni krivima za nastalu štetu.

19. Tužitelj je tijekom postupka dokazao da je šteta nastala iz razloga jer tuženik nije upisao u dostavni list pošiljku koja je trebala biti u liniji prijevoza, što je i sam tuženik potvrdio u svom iskazu, i uz nesavjesni rad drugog radnika na liniji prijevoza, postoji uzročna veza između štetne radnje tuženika i nastale tužitelju u ukupnoj visini od 19.908.,42 eura (150.000,00 kn).

20. U ponovljenom postupku sud nije ponovno ocjenjivao provedene dokaze u odnosu na iskaze saslušanih svjedoka i stranaka budući je nesporno utvrđeno je tuženik bio djelatnik tužitelja, da je radio kao dispečer prometa u Direkciji općih poslova, da je postupao po nalogu nadređenih, da je propustio upisati jednu pošiljku u nalog za dostavu, da je proglašen krivim u kaznenom postupku koji se vodio te osuđen na uvjetnu osudu kazne zatvora zbog kaznenog djela nesavjesnog postupanja u obavljanju službe.

21. Iz svega navedenog sud smatra da ne postoji osnova za primjenu odredbe čl. 192. ZOO-a u odnosu na podijeljenu odgovornost, budući da šteta tužitelju ne bi nastala da je tuženik upisao potreban nalog u dostavni list pošiljki, kako je već navedeno, bilo koji dokazni prijedlozi u odnosu na organizaciju rada tuženika ne bi mogli osloboditi niti umanjiti propust tuženika i njegovu odgovornosti za nastalu štetu, koja je i započela njegovom štetnom radnjom.

22. Slijedom navedenog, postupanje tuženika je bilo s krajnjom nepažnjom , utvrđenom i u kaznenom postupku, to je u obvezi tužitelju naknaditi 50% nastale štete odnosno iznos od 9.954,21 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 25. travnja 2001. do isplate.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 Zakona o parničnom postupku, prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) i to sastav tužbe 100 bodova, pristup na ročišta od 7.9.2004., 1.9.2006., 5.1.2007., 5.4.2007., 20.11.207., 20.3.2008., 19.06.2008., 11.11.2008., 13.01.2009., 03.04.2009., 05.06.2009., 02.10.2012., 10.12.2012., 08.02.2013., 02.04.2014., 05.11.2015., 29.09.2016., 14.11.2016., 25.11.2016., 22.7.2025., 13.2026. svako po 100 bodova, sastav četiri obrazložena podneska svaki po 100 bodova, sastav žalbe 100 bodova, sastav dva odgovora na žalbu po 100 bodova, ukupno bodova 2800 zastupanje, odnosno 5.600,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 1.400,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 528,24 eura, na žalbu 491,07 eura, predujma za sudskog dostavljača u ukupnom iznosu od 34,23 eura, ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 8.053,54 eura, u ostalom dijelu troška tužitelj je odbijen kao neosnovanim.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika