REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10401/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SP iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Gruber, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 2. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice KP, odvjetničke vježbenice, a u izočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 11. ožujka 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
I Proglašava se nedopuštenom ovrha temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv- 437/20 od 30. siječnja 2020. kao i što se proglašava izvršena pljenidba i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim te se nalaže FINA-i izvršiti povrat zaplijenjenih sredstava temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-437/20 od dana 30. siječnja 2020. II Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",
kao neosnovan.
II Nalaže se tužiteljici SP iz [adresa], nadoknaditi tuženiku Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, prouzročeni parnični trošak u iznosu 375,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, od 11. ožujka 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-2541/2023 od 30. listopada 2023. upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, posl. br. Ovrv-437/20 zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona. Tuženik je temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, posl. br. Ovrv-437/20 od 30. siječnja 2020. pokrenuo postupak radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 874,38 EUR 4. rujna 2023. sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2019. do isplate, te troškovima ovršnog postupka. Navodi da je tuženik pokrenuo postupak radi prisilne naplate novčane tražbine HT-a koja je navodno ustupljena tuženiku. Ističe kako tuženik ničime nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju za provođenje postupka prisilne naplate nad novčanim sredstvima tužiteljice. Ističe da je tražbina koja je djelomična prenesena već bila predmet ovršnog postupka koji je vođen po prijedlogu ovrhovoditelja Svea Ekonomi d.o.o. temeljem rješenja o budući je tužiteljica, prema stvarnom vjerovniku HT imala samo jedan dugovani iznos, što nije u mogućnosti utvrditi, obzirom da niti uz jedan prijedlog za ovrhu nije dostavljena odgovarajuća dokumentacija iz koje bi se isto moglo zaključiti već samo izvodi iz poslovnih knjiga, a koji ne sadrže sve relevantne podatke. Navodi da nikada nije zaprimila niti obavijest od Financijske agencije o provedbi ovrhe na računu tužiteljice po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika temeljem ovršne isprave odnosno rješenja posl. br. Ovrv-437/2020, već je po blokadi računa, 6. rujna 2023. saznala na stranicama FINA-e da se radi o navedenoj ovrsi. Ističe da dostava prijedloga za ovrhu nije bila uredna te zbog čega je, a sukladno čl. 210. Ovršnog zakona u svezi s čl. 50. riječ o nepostojećoj tražbini. U prijedlogu za ovrhu kao adresa tužiteljice naznačena je adresa u Zagrebu, Josipa Gigla 9, na kojoj ona ima kontinuirano prebivalište i na kojoj uredno zaprima sva pismena. Nikada nije zaprimila predmetno rješenje o ovrsi, niti je ikada zaprimila kakvu obavijest o postojanju istoga te ujedno nikada nije potpisala odgovarajuću dostavnicu to ne postoje uvjeti kako bi predmetno rješenje postalo pravomoćno, odnosno ovršno. Drži da prisilna naplata novčanih sredstava tužiteljice od strane tuženika nema nikakve pravne osnove po kojoj bi ista bila opravdana. Osim toga, predmetno potraživanje u cijelosti je nenaplativo, a obzirom je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Sp-67/22 nad ovršenicom, odnosno njenom imovinom otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja. Temeljem citiranog rješenja tužiteljica je oslobođena od preostalih obveza, između ostalog i u odnosu na predmetno potraživanje. Obzirom je odredbom čl. 76. st. 2. ZSP propisano da oslobođenje od preostalih obveza ima pravni učinak u odnosu na sve vjerovnike, uključujući i vjerovnike koji tražbinu nisu prijavili u postupku stečaja potrošača to nesporno proizlazi da ovršenik nema osnova postupati po navodno pravomoćnom rješenju o ovrsi broj Ovrv-437/2020. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom predlaže proglasiti nedopuštenom ovrhu temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-437/20 od 30. siječnja 2020. kao i proglasiti izvršenu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim, te naložiti FINA-i izvršiti povrat zaplijenjenih sredstava temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-437/20 od 30. siječnja 2020. uz nalog tuženiku da joj nadoknadi parnične troškove. Na glavnoj raspravi održanoj dana 24. ožujka 2025. ispravlja tužbu u dijelu naznake prezimena tužiteljice na način da isto glasi SP te na upit suda je li tražila ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja poslovni broj Ovrv-437/2020 javnog bilježnika Joze Rotima, navodi da nije.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Čini neprijepornim da je temeljem Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, posl. br. Ovrv-437/20 od 30. siječnja 2020. pokrenuo postupak radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu 874,38 EUR 4. rujna 2023. zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka. Pojašnjava kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sklopljenim s Hrvatskim Telekomom d.d., od 20. listopada 2015. postao vlasnik potraživanja koje je predmet ovog postupka. Ističe da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Navodi da je iz Zahtjeva za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma od 2. rujna 2017. zajedno sa Ugovorom o kupnji uređaja s otplatnim planom br. 198654711006 i Potvrdom o sklapanju ugovora vidljivo je kako je tužiteljica putem telefonske prodaje zasnovala pretplatnički odnos unutar tarifnog paketa Najbolja imam sve te je pritom i kupila mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S8 arctic silver kojeg se je obvezala otplaćivati u 36 jednakih mjesečnih obroka od po 120,00 Kn, sveukupan kupoprodajni iznos iznosio je 4.320,00 Kn (36 x 120.00 Kn = 4.320,00 Kn). Prednik tuženika je tužiteljici prilikom kupoprodaje uređaja izdao račun br. 10219/RC11/417. S obzirom da se tužiteljica nije pridržavala preuzetih ugovornih obveza i nije podmirivala mjesečne obroke na ime kupljenog mobilnog uređaja, prednik tužitelja je raskinuo predmetni pretplatnički ugovor čime je na naplatu jednokratno 13. lipnja 2019. dospjelo preostalih 27 nepodmirenih rata za kupljeni mobilni uređaj u ukupnom iznosu 3.240,00 Kn (27 x 120,00 Kn = 3.240,00 Kn). Tužiteljica je 26. rujna 2017. od prednika tužitelja društva kupila još jedan istovjetni mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S8 arctic silver kojeg se je obvezala otplaćivati u 36 jednakih mjesečnih obroka od po 124,00 Kn, sveukupan kupoprodajni iznos iznosio je 4.464,00 Kn (36 x 124.00 Kn = 4.464,00 Kn). Prednik tuženika je tužiteljici prilikom kupoprodaje uređaja izdao račun br. 10806/RC11/417. S obzirom da se tužiteljica nije pridržavala preuzetih ugovornih obveza i nije podmirivala mjesečne obroke na ime kupljenog mobilnog uređaja, prednik tužitelja je raskinuo predmetni pretplatnički ugovor čime je na naplatu jednokratno 13. lipnja 2019. godine dospjelo preostalih 27 nepodmirenih rata za kupljeni mobilni uređaj u ukupnom iznosu od 3.348,00 Kn (27 x 124,00 Kn = 3.348,00 Kn). Ukupno potraživanje po osnovi oba kupljena uređaja iznosi 874.38 EUR (6.588,00 kn), koliko iznosi i zbroj nepodmirenih rata za oba kupljena mobilna uređaja (3.240,00+3.348,00 kn = 6.588,00 kn), a koji iznos je i naznačen na rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, posl. br. Ovrv-437/20 od 30. siječnja 2020., temeljem kojeg je tuženik naplatio svoje potraživanje prema tužiteljici. Ističe kako je iz Dodatka Ugovoru o cesiji – otkupne liste, vidljivo kako je predmetno potraživanje ustupljeno tuženiku slijedom čega on ima aktivnu legitimaciju za vođenje postupka naplate protiv tužiteljice, te je iz iznosa otkupljenih sredstava na Dodatku Ugovoru o cesiji vidljivo upravo to da je predmetno potraživanje ustupljeno tuženiku. Glede navoda tužiteljice da je nad njom proveden postupak jednostavnog stečaja potrošača te je doneseno pravomoćno Rješenje ovog suda posl. br. Sp-67/2022. iz kojega je razvidno kako ovršna isprava ovrhovoditelja Ovrv-437/2020 nije obuhvaćena istim. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška.
3. Sud je proveo dokaze: pročitan je očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (stranica 8-9 spisa), rješenje ovog suda posl.br. Sp-67/2022-5 od 5. travnja 2022. (stranica 10-13 spisa), 44. Dodatak Okvirnom Ugovoru i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015. i Aneks Ugovora br. 1 od 27. listopada 2017. (stranica 21-23 spisa), račune (stranica 24-25 spisa), zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma (stranica 26-27 spisa), Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan (stranica 28-29 spisa), potvrda o sklapanju ugovora (stranica 30-31 spisa), osnovni troškovi ugovorenih usluga (stranica 32 spisa), Osnovni Ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015. (stranica 33-41 spisa), Aneksi Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 (stranica 42-54 spisa), saslušao tužiteljicu (stranica 65 spisa) i pročitao dopis Hrvatskog Telekoma d.d. od 6. svibnja 2025. (stranica 73 spisa).
4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
6. Predmet spora je dopuštenost postupka prisilne naplate temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima posl. br. Ovrv-437/20 od 30. siječnja 2020. iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona.
7. Iz rješenja ovog suda posl. br. Sp-67/22-5 od 5. travnja 2022. razvidno je da je nad tužiteljicom otvoren i zatvoren postupak jednostavnog stečaja potrošača 12. siječnja 2022. te je pravomoćno okončan tim rješenjem na način da je tužiteljica oslobođena preostalih obveza u odnosu na navedene vjerovnike, među kojima se ne nalazi tuženik i njegova tražbina koja je predmetom ovog postupka, te da je isto rješenje postalo pravomoćno 29. travnja 2022.
8. Iz Ugovora o cesiji potraživanja i pripadajućim Aneksima kojima se produljuje vremensko trajanje istog, te Dodataka Ugovoru o cesiji razvidno je da je tražbina naznačeno nepodmireno dugovanje preneseno s Hrvatskog Telekoma d.d., kao ustupitelja potraživanja na novog vjerovnika društvo, ovdje tuženika, kao primatelja ustupa i koje je zatim tuženik kao novi vjerovnik naplatio prisilnim putem od tužiteljice temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba posl. br. Ovrv-437/2020 od 30. siječnja 2020. Da je tuženik otkupio baš navedenu tražbinu proizlazi i iz dopisa Hrvatskog Telekoma od 6. svibnja 2025. (stranica 73 spisa).
9. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je za postupak ovrhe saznala tako da je zvala FINU i banku budući da joj je račun bio blokiran. Čini neprijepornim da je kupila dva mobitela na pretplatu od HT-a koji su dijelom otplaćeni. U međuvremenu je proveden postupak jednostavnog stečaja potrošača u kojem je oslobođena svih obveza, time da napominje da tražbina iz predmeta ovrhe čija nedopustivost je predmet ovog postupka nije bila prijavljena u postupku jednostavnog stečaja potrošača.
10. Pasivna legitimacija tuženika u ovom predmetu, odnosno aktivna legitimacija u postupku prisilne naplate proizlazi iz Ugovora o cesiji potraživanja s pripadajući Dodacima, slijedom čega nije osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne, odnosno pasivne legitimacije tuženika. Budući je tužitelj otkupio potraživanje Hrvatskog Telekoma d.d. spram tužene, to je aktivno legitimiran u postupku prisilne naplate potraživati prijepornu tražbinu od tužene. Tužena je pak, kao ugovorna strana iz sklopljenog Ugovora s Hrvatskim Telekomom d.d. i neplaćene tražbine po istom pasivno legitimirana u postupku prisilne naplate, budući je tuženik otkupio tu tražbinu ovlašten je istu potraživati od tužene, odnosno pasivno je legitimiran u ovom predmetu u kojem ona osporava dopuštenost postupka prisilne naplate.
11. Među strankama nije prijeporno:
- da je tražbina tuženika po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba posl. br. Ovrv-437/2020 od 30. siječnja 2020. (dospijeće iste je 13. lipnja 2019.), nastala prije otvaranja stečajnog postupka (otvoren 5. travnja 2022.)
- kao i da nije bila prijavljena u postupku jednostavnog stečaja potrošača,
- da tužiteljica nije tražila ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi.
12. Budući da tužiteljica nije tražila ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi ono je valjana ovršna isprava podobna za provedbu postupka prisilne naplate, slijedom čega taj žalbeni razlog tužiteljice nije osnovan. Zbog toga je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za grafološkim vještačenjem njezina potpisa na dostavnici za rješenje o ovrsi jer je tužiteljica trebala tražiti u tom predmetu ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi.
13. Budući je nad tužiteljicom proveden postupak jednostavnog stečaja potrošača, a ne redovni postupak stečaja potrošača, to za nju ne vrijedi oslobođenje od preostalih obveza koje ima pravni učinak u odnosu na sve vjerovnike, uključujući i vjerovnike koji tražbinu nisu prijavili u postupku stečaja potrošača iz čl. 76. st. 2. Zakona o stečaju potrošača (Narodne novine 100/15 i 67/18). Na tu činjenicu pazi i FINA po službenoj dužnosti, te ne bi provela postupak prisilne naplate po rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-437/2020 od 30. siječnja 2020. da je nad tužiteljicom proveden redovni postupak stečaja potrošača.
14. Stoga tužiteljica nije oslobođena od tražbine po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba posl. br. Ovrv- 437/2020 od 30. siječnja 2020., slijedom čega njezin tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (874,38 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/23) u daljnjem tekstu: OT.
16. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT 75 bodova), i zastupanje na ročištu održanom 17.9.2024. (Tbr 9. toč. 1. i OT 75 bodova), odnosno ukupno 150 bodova ili 300,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 75,00 EUR, što ukupno iznosi 375,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.
U Zagrebu, 11. ožujka 2026.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.
Dna:
- pun. tužiteljice uz rj. za sp na presudu
- pun. tuženika