Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-138/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], I. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, kneza Višeslava 11, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, OIB: 95847257607, kojeg zastupa punomoćnica Vladimira Hebrang, odvjetnica u Zagrebu Ulica kralja Zvonimira 31, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-665/2024-15 od 13. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja KO i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-665/2024-15 od 13. listopada 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja KO za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da od 2. ožujka 2024. ima pravo da tuženik sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njegovog radnog mjesta prevede u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice II. vrste s koeficijentom 1,80 (točka I stavak 1. izreke), da se utvrdi da tužitelj od 2. ožujka 2024. pa nadalje kod tuženika obavlja poslove radnog mjesta voditelj ustrojstvene jedinice II. vrste s koeficijentom 1,80 (točka I stavak 2. izreke), da se naloži tuženiku da tužitelju ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se njegovo radno mjesto prevesti u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice II. vrste s koeficijentom od 1,80 u roku od 15 dana (točka I stavak 3. izreke), kao i da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana (točka I stavak 4. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 625,00 EUR, u roku od 15 dana (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da presudu pobija u cijelosti i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, a sukladno odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da od 2. ožujka 2024. ima pravo da tuženik, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama dosadašnji naziv njegovog radnog mjesta položaj II. vrste - voditelj radionice – voditelj kiparske radionice, prevede u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice II. vrste sa koeficijentom 1,80; da od 2. ožujka 2024. pa nadalje kod tuženika obavlja poslove voditelja ustrojstvene jedinice II. vrste sa koeficijentom 1,80, te da se tuženiku naloži da mu ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se njegovo radno mjesto prevesti u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice II. sa koeficijentom od 1,80.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica.

7.1. Stoga, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja nije, kako to sadržajem žalbe ističe tužitelj, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP time što nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, kao i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka EO budući isto nije rezultiralo donošenjem nepravilne i nezakonite odluke.

7.2. Naime, navodi tužitelja da sud nije utvrdio njegove „stvarne poslove“, jer je u tužbi i tijekom postupka isticao da obavlja i druge dodatne poslove, nisu odlučni, budući je za te dodatne poslove dobivao novčane dodatke, kako to navodi tijekom postupka.

8. Nadalje, točno je da sud prvog stupnja nije cijenio Uputu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (dalje, Uputa), ali navedeni propust suda da ocijeni navedeni dokaz nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Dakle, sud prvog stupnja nije počinio niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužitelj.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja na temelju provedenog postupka pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

10. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu od 1. ožujka 2013. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu položaj II. vrste – voditelj radionice – voditelj kiparske radionice s koeficijentom 0,919,

- da je odredbom čl. 79. Pravilnika o ustroju radnih mjesta i sistematizaciji poslova tuženika propisan uvjet viša stručna sprema (VŠS) za radno mjesto – namještenici – položaj II. vrste – voditelj radionice – voditelj kiparske radionice, s time da je kao poseban uvjet navedeno da na te poslove može biti raspoređena i osoba koja ima srednju stručnu spremu (SSS) i najmanje 22 godine radnog staža na istim ili sličnim poslovima,

- da je tužitelj, koji ima SSS, sukladno posebnom uvjetu iz čl. 79. gore navedenog Pravilnika tuženika raspoređen na radno mjesto položaj II . vrste – voditelj radionice

– voditelj kiparske radionice,

- da je 1. siječnja 2024. stupio na snagu Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ broj 155/23, dalje ZPDSJS), kojim je u čl. 36. propisano da će se Uredom iz čl. 14. st. 4. toga Zakona propisati prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u javnim službama u nove nazive radnih mjesta na način da se uz nazive radnih mjesta utvrđene dotadašnjim propisima navedu novi nazivi radnih mjesta s pripadajućim platnim razredom i koeficijentom za obračun plaće,

- da je čl. 14. st. 4. ZPDSJS propisano da nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u javnim službama utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unapređenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama,

- da je čl. 25. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 22/24, dalje Uredba) propisano da se tablice prevođenja radnih mjesta od broja 1 do 62 nalaze u prilogu ove Uredbe i čine njezin sastavni dio,

- da je u tablici 1, kojom su određena opća radna mjesta, propisano da se radno mjesto voditelj radionice s koeficijentom 0,919 (tužiteljevo radno mjesto) prevodi u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste s koeficijentom 1,55 uz napomenu da se rukovodeće radno mjesto III. vrste – ostali zaposleni na ovom radnom mjestu prevode prema uvjetima radnog mjesta na odgovarajuće radno mjesto,

- da je tuženik 1. ožujka 2024. ponudio tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste (voditelj kiparske radionice) s pripadajućim platnim razredom IV i koeficijentom 1,55,

- da je tužitelj 25. ožujka 2024. podnio zahtjev za ispravak prevođenja radnog mjesta, smatrajući da je tuženik pogrešno preveo naziv njegovog radnog mjesta te je predložio da se trenutno radno mjesto prevede u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice II. vrste sa koeficijentom 1,80,

- da je tuženik odlukom od 4. travnja 2024. odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za ispravkom naziva radnog mjesta te prevođenje na viši koeficijent od koeficijenta za obračun plaće na koji je prevedeno radno mjesto sukladno ZPDSJS i Uredbi,

- da je tužitelj 23. travnja 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da je tuženik odlukom od 2. svibnja 2024. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužitelj 23. svibnja 2024. podnio predmetnu tužbu protiv tuženika zbog pogrešnog prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta.

11. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

11.1. Neosnovano tužitelj ističe da na temelju načela povoljnijeg prava ima pravo zadržati radno mjesto II. vrste, za što je propisana VŠS, jer je do prevođenja radio na radnom mjestu II. vrste i obavljao poslove II. vrste. Tužiteljevo radno mjesto - namještenik - položaj II. vrste – voditelj radionice – voditelj kiparske radionice s koeficijentom 0,919 (a za koje radno mjesto nije imao ispunjen uvjet stručne spreme, već je na istom radio na temelju posebnog uvjeta), je sukladno odredbi čl. 36. ZPDSJS i Uredbi - tablica 1 - opća radna mjesta - prevedeno u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste s koeficijentom 1,55 i za koje radno mjesto mu je tuženik ponudio ugovor o radu.

11. 2. Naime, do primjene Upute, na koju se poziva tužitelj, došlo bi u situaciji da je tužiteljevo radno mjesto prevedeno u radno mjesto za koje je potrebna VŠS, koju tužitelj nema, dakle kod prevođenja radnog mjesta nisu ispunjeni uvjeti za novo radno mjesto. Tada bi se vezano za odgovarajuću razinu obrazovanja prema načelu zadržavanja povoljnijeg prava, ali i prevođenja u skladu s načelom stvarnih poslova koji se obavljaju, tužitelj kao zatečeni radnik, prevodio kao da ispunjava uvjet, odnosno kao da ima VŠS, a što nije slučaj u konkretnoj situaciji.

12. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, a s obzirom na to da u tom dijelu tužitelj nije istaknuo nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, valjalo je je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

14. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat