Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-31/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jadranki Sloković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Solvera stambena štedionica d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinela 33a, OIB: 07942675532, zastupan po punomoćniku Antonu Paliću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-38/2025-21 od 24. prosinca 2025., 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice HJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-38/2025-21 od 24. prosinca 2025. pod stavkom I. izreke i u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za sastav odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznosa od 860,04 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), te je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (st. II. izreke).

2. Tužiteljica žalbom pobija navedenu presudu pod stavkom I. izreke i u dijelu pod stavkom II. izreke kojim joj je naloženo da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ali kako se u sporovima male vrijednosti, kao što je ovaj, presuda ne može pobijati iz žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP), takvi žalbeni razlozi nisu posebno razmatrani.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdi u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 292. st. 4. ZPP, na koje ukazuje tužiteljica u žalbi, jer je na pripremnom ročištu raspravnim rješenjem odbio predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku te naznačio razlog odbijanja.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda sadrži razloge zašto nisu prihvaćeni njezini dokazni prijedlozi pa je stoga obrazloženje presude sastavljeno u skladu čl. 338. st. 4. ZPP.

7. Tužiteljica u žalbi nije konkretizirala radi čega smatra da je sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupa iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 219. ZPP, ali ipak treba reći da odluka suda nije temeljena na činjenicama i dokazima koje stranke nisu iznijele, odnosno predložile.

8. Sud je sa sigurnošću utvrdio odlučne činjenice, pravilnom primjenom materijalnog prava, tako da nisu bile ostvarene zakonske pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tužiteljica u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Predmet spora je isplata troškova prijevoza na posao i s posla, koje tužiteljica, za razdoblje od mjeseca siječnja 2023. do mjeseca 4. srpnja 2024. potražuje u iznosu od 860,04 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Pravilno je prvostupanjski sud uvidom u Ugovore o radu i Anekse ugovora o radu, utvrdio da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta Wustenrot financijskog eksperta.

13. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz Pravilnika o radu od 27. lipnja 2022., kojim je u čl. 123. propisano da radnici koji rade na radnom mjestu pomoćni poslovi u uredu Uprave, regionalni manager, H financijski ekspert (svi tipovi) te radnici kojima je dan na korištenje službeni automobil u vremenu od 0 do 24 sata, nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, a ista je odredba sadržana i u čl. 133. Pravilnika o radu od 20. lipnja 2023.

14. Dakle, kako je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta H financijskog eksperta, prema navedenim odredbama Pravilnika o radu, koji su bili na snazi u spornim razdoblju, nema pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, a koje troškove potražuje u ovom postupku, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

15. U odnosu na žalbene navode tužiteljice, da bi saslušanjem tužiteljice i provođenjem predloženih dokaza (saslušanje bivših radnika tuženika) sud utvrdio da je tuženik po pitanju isplate troškova prijevoza diskriminirao tužiteljicu u odnosu na usporedne radnike tuženika, treba reći da tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka nije iznijela činjenicu da ju je tuženik diskriminirao po pitanju isplate troškova prijevoza u odnosu na ostale radnike, niti je na te okolnosti predložila dokaz saslušanja usporednih radnika tuženika, već je tu činjenicu, kao i dokaze koji se odnose na te okolnosti predložila tek u podnesku od 28. srpnja 2025., dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka, koje činjenice i predložene dokaze, jer su predloženi, odnosno iznijeti nakon zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski sud s pravom nije uzeo u obzir (čl. 299. st. 3. ZPP).

16. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita jer je tuženik glede glavnog zahtjeva u cijelosti uspio u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP), tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke presude u dosuđujućem dijelu.

18. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, pa je njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak