Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-589/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama po sucu Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Kobaić, odvjetnik iz Opatije, protiv tuženika Udruge umirovljenika Grada Delnice, Delnice, Školska 9, OIB: 31873368413, kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (v.p.s. 1.327,00 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, javno objavivši 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, Udruga umirovljenika grada Delnice , (OIB: 31873368413), Delnice, Školska 9, od 10.03.2023. , podnesen FINA-i dana 13.03.2023., protiv ovršenika, ovdje tužitelja, ČN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), vl. obrta „ [obrt]“, [adresa], temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci, br. P-33/2020 od 01. srpnja 2021. godine i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-4746/2021 od 28.11.2022."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 562,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 18. travnja 2023. navodi da je kao ovršenik dana 14. ožujka 2023., uvidom u promet po računima, dobio saznanje da su mu temeljem osnove za plaćanje i to presude Trgovačkog suda u Rijeci (dalje TS u Rijeci) posl.br. P-33/20 i presude Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu (dalje VTS) posl.br. Pž- 4746/21, blokirani svi računi a nakon čega je temeljem čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Smatra da osnova za plaćanje odnosno prethodno navedene presude nemaju snagu ovršne isprave, da su bez učinka i kao takve nepodobne za ovrhu, prednje s obzirom da je čl. 29. OZ-a propisano da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u istoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Citirajući izreku presude TS u Rijeci smatra da ista nema sve potrebno navedeno u čl.29. OZ-a te da je Financijska agencija (dalje FINA) zbog navedenog trebala odbiti zahtjev za izravnu naplatu, a suprotno tome ista se upustila u tumačenje i interpretaciju presude izvodeći te manjkave elemente izreke presude iz naznake traženja zakonske zatezne kamate.

Zbog navedenih razloga on se pozvao na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 1. i 3. OZ-a te predložio u ovršnom postupku proglasiti ovrhu nedopuštenom međutim je zaključkom suda u predmetu Ovr-385/23 od 31. ožujka 2023. upućen na pokretanje parnice iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a.

Stoga predlaže ovrhu proglasiti nedopuštenom.

Uz tužbu prilaže rješenje i zaključak Ovr-385/23 od 31. ožujka 2023., presudu i rješenje TS u Rijeci te presudu VTS, ujedno predlaže izvršiti uvid u cjelokupan spis TS u Rijeci.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 34) ne spori da je pokrenut postupak izravne naplate kod FINA-e te da je u istome njegova tražbina u cijelosti namirena sukladno presudama. Također ističe da se on na podneseni prijedlog za odgodu očitovao podneskom od 27. ožujka 2023.

Ukazuje na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a sukladno kojoj se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako isprava na temelju koje je rješenje doneseno, nije ovršna isprava. Obje presude imaju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti pa se prema tome radi o ovršnim ispravama. Također ukazuje na odredbe čl. 23. i 25. OZ-a koje govore o sudskim odlukama kao ovršnim ispravama te ističe da je u presudi TS u Rijeci tuženiku naloženo da tužitelju isplati mjesečne iznose naknada zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana. Ističe i da obje presude egzistiraju odnosno nisu niti ukinute niti preinačene niti na drugi način stavljene izvan snage. Također ističe da je tužitelja u postupku kod TS u Rijeci zastupao profesionalni punomoćnik te je isti imao mogućnost podnošenja žalbe iz svih žalbenih razloga a činjenica je da je žalba uložena iz drugih razloga a ne zbog nepotpunosti presude u pogledu neoznačavanja mjesečnog iznosa zakupa. Nadalje navodi da je prvostupanjska presuda potvrđena kao i da je odbijen prijedlog za dopuštenje revizije rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) rješenjem od 24. svibnja 2023.

Stoga završno navodi da razlozi koji su izneseni u tužbi su mogli biti istaknuti kao žalbeni razlozi protiv prvostupanjske presude te eventualno u prijedlogu za dopuštenje revizije kao i da je FINA ispravno postupila po zahtjevu za izravnu naplatu. Predlaže čitanje spisa TS u Rijeci, čitanje odluke VTS te čitanje spisa Ovr-385/23.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz čitanjem ovosudnog spisa Ovr-385/23, pročitane su presude TS Rijeka i VTS dok je dokazni prijedlog za čitanjem cjelokupnog spisa P-33/20 odbijen kao nepotreban, o čemu će razlozi biti izneseni naknadno.

3.1. Čitanjem spisa Ovr-385/23 utvrđeno je da je tužitelj (ovršenik) 22. ožujka 2023. podnio prijedlog za odgodu te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim (čl. 206. i 210. OZ-a) iz razloga što je presuda TS u Rijeci nepodobna za ovrhu odnosno istaknut je žalbeni iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a. Prijedlogu su priložene obje presude, prijedlog za izravnu naplatu zaprimljen kod Fine 13. ožujka 2023. te izvod po računu.

Zaključkom suda od 23. ožujka 2023. ovrhovoditelj (ovdje tuženik) pozvan je na očitovanje po prethodno opisanom prijedlogu ovršenika (ovdje tužitelja).

U svom očitovanju odnosno odgovoru na prijedlog (list 31) ovdje tuženik osporio je isti smatrajući da su u prvostupanjskoj presudi i to točki I. iste navedeni mjesečni novčani iznosi od 3.000,00 kn kao i kamata koja teče na te iznose te nije bilo potrebno navoditi vremenski okvir.

Rješenjem suda od 31. ožujka 2023. (list 33) odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe dok je zaključkom ovršenik upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a.

Ovršenik je protiv rješenja izjavio žalbu (list 45) koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr-935/23 od 23. veljače 2024. (list 65). Sadržajno, kako je žalba podnesena i protiv zaključka o upućivanju u parnicu, u tom je dijelu ista odbačena.

Ovršenik je i u žalbi istakao identične razloge kao i u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno da je presuda kao ovršna isprava manjkava jer da u istoj treba biti naznačen novčani iznos za koji se određuje obveza i precizno definiran vremenski okvir.

Također, prema uputi suda drugog stupnja, u pogledu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, trebalo je primijeniti odredbu čl. 50. OZ-a koja se odnosi na žalbu protiv rješenja o ovrsi, odnosno da je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti o tom prijedlogu na način da isti prihvati ili odbije jer se ovršenik može uputiti u parnicu samo ako je isti iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. do 9. OZ, dok je u konkretnom slučaju ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a (toč. 11. i 11.1. obrazloženja drugostupanjske odluke).

S obzirom na uputu suda drugog stupnja, ovršni sud je 24. lipnja 2025. donio novo rješenje (list 73) kojim je odbijen prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

Žalba ovršenika protiv opisanog rješenja odbijena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Posl.br. Gž Ovr-1273/25 od 12. studenog 2025. (list 93) pri čemu je ukazano da ovršenik neosnovano ponavlja navode o nepodobnosti ovršnih isprava za ovrhu selektivno i tendenciozno citirajući sadržaj izreke ovršne isprave kojom su jasno naznačeni vjerovnik, dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, sukladno čl. 29. st. 1. OZ-a.

3.2. U točki I. izreke presude TS u Rijeci posl.br. P-33/20 od 1. srpnja 2021. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju mjesečne iznose naknada, zajedno sa zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvećanoj zapet postotnih poena i to počevši sa iznosom od 3.000,00 kn (za siječanj 2015.) na koji zatezna kamata teče od 11. veljače 2015. pa do isplate te završno sa iznosom od 3.000,00 kn (za prosinac 2020.) na koji zatezna kamata teče od 11. siječnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

Vidljivo je da se radi o ukupno 72 mjesečne naknade sa dospijećem u razdoblju od veljače 2015. zaključno sa siječnjem 2021. a zbroj kojih naknada iznosi 216.000,00 kn/28.688,13 EUR.

3.3. Prethodno opisana presuda djelomično je preinačena presudom VTS Posl.br. Pž- 4746/21 od 28. studenog 2022. i to u pogledu kamatne stope, na način da je odbijen tužbeni zahtjev u kojem se naknada zateznih kamata potražuje po stopi većoj od tri postotna poena.

4. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.1. Kao što je prethodno izneseno, ovdje tužitelj je zaključkom suda Posl.br. Ovr- 385/23 od 31. ožujka 2023. upućen pokrenuti parnicu zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a.

Navedena odredba propisuje da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava (toč. 1.) odnosno ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka (toč. 3.).

Nadalje, odredbom čl. 52. st. 7. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena i zbog kojeg od razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. do 6. i toč. 8. OZ-a, ukoliko sud prvog stupnja smatra da žalba nije osnovana, uputit će spis sudu drugog stupnja radi odlučivanja o žalbi u povodu tih razloga.

4.2. Iz citiranih odredbi OZ-a vidljivo je da ovršenik zaključkom ovršnog suda može biti upućen u parnicu samo iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ- a, dok ostali žalbeni razlozi iz navedene odredbe predstavljaju žalbene razloge o kojima odlučuje drugostupanjski sud.

Iako je ovršni sud u zaključku ovršenika uputio na parnicu zbog razloga na koje se isti pozvao u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te uzevši u obzir prethodno citirane odredbe OZ-a, ovaj sud je razmotrio sadržaj navoda ovršenika/tužitelja iz prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te sadržaj tužbe, pa iz prednjeg proizlazi da tužitelj i u prijedlogu i u tužbi ponavlja navode o nepodobnosti ovršne isprave za ovrhu.

Nepodobnost ovršne isprave za ovrhu u smislu toga da ovršna isprava ne sadrži novčani iznos za koji se određuje obveza i precizno definiran vremenski okvir, sadržajno ne predstavlja razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. do 9. te 11. OZ-a, slijedom čega se na tu okolnost ne može voditi parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno kako ne postoji nijedan od navedenih razloga, tužbeni zahtjev je odbijen.

U pogledu prednjih navoda tužitelja valja ukazati i na sadržaj rješenja Županijskog suda u Zagrebu Posl.br. Gž Ovr-1273/25 od 12. studenog 2025. u predmetu Ovr- 385/23.

5. Odluka o troškovima sadržana u toč. II. temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) slijedom čega su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife), te za zastupanje na 2 ročišta (Tbr. 9. toč. 1.) – svaka radnja po 150,00 EUR, odnosno ukupno 450,00 EUR te PDV na prednje u iznosu od 112,50 EUR, odnosno ukupno 562,50 EUR.

Delnice, 11. ožujka 2026.

Sudac

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.