REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1892/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Domagoj Mladiček, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, njegova punomoćnika i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju OI daljnji iznos od 949,22 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. ožujka 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos s tijekom od 30. siječnja 2024. do 6. ožujka 2024.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. naknaditi tužitelju OI troškove postupka u iznosu 1.109,73 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. ožujka 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 29. siječnja 2024. došlo do štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika upravljajući vozilom registarskih [registarska oznaka], u kojem je tužitelj sudjelovao kao vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], a na kojem vozilu je nastala imovinska šteta. Navodi kako je 7. ožujka 2024. prijavio tuženiku štetu na vozilu te mu je tuženik izdao izvid štete. Nakon što je tužitelj predao vozilo u servis na popravak, tuženik je izvršio pregled vozila 24. travnja 2024. i izdao naknadni izvid štete. Tuženik je priznao odgovornost za štetni događaj i utvrdio zahtjev pravno osnovanim dostavom Obrazložene ponude od 2. svibnja 2024. te je kao cjelokupnu naknadu štete obračunao iznos od 700,00 eur. Kako je tužitelj smatrao iznos visine naknade štete preniskim u odnosu na nastalu štetu, zatražio je pomoć svog osiguratelja koji mu je izradio kalkulaciju, a iz koje proizlazi da visina štete iznosi 1.649,22 eura. Stoga u ovome postupku potražuje isplatu daljnjeg iznosa štete na vozilu u visini 949,22 eura sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2024. do isplate, kao i naknadu troškova ovoga postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao niti odgovornost, a ne spori ni činjenicu da je tužitelju isplaćen nesporan iznos štete u visini od 700,00 EUR-a. Osporava daljnju visinu zatražene imovinske štete od 949,00 EUR-a, a kako to proizlazi iz interne kalkulacije osiguratelja tužitelja na temelju koje procjene određuje visinu tužbenog zahtjeva te smatra kako se vozilo tužitelja moglo popraviti na identično kvalitetan način, ali uz nižu cijenu usluge. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku sa zateznom kamatom.

3. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost tuženika. Sporna je visina štete nastale tužitelju na njegovom vozilu, odnosno, sporna je činjenica je li nesporno plaćenim iznosom od 700,00 eura tužitelju u cijelosti naknađena šteta na vozilu ili je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa od 949,22 eura na ime naknade štete.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvješće o prometnoj nesreći (list 5 spisa), fotografije vozila (list 6 i 25-29 spisa), izvid štete (list 7 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (list 8-9 spisa), izvid štete (list 10 spisa), obrazložena ponuda (list 11 spisa), internu kalkulaciju (list 12 spisa), provedeno je prometno vještačenje po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 36-37 spisa) te je saslušan tužitelj (list 44-45 spisa).

5. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

6. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev ocijenjen je djelomično osnovanim.

7. S obzirom da je u ovome postupku sporna samo visina štete na vozilu tužitelja, na tu okolnost izvedeni su citirani dokazi.

8. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića proizlazi kako je kako se radi o osobnom vozilu TOYOTA COROLA VERSO registarske oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2007, broj šasije:

NMTEA16R30R126492, obujma motora 2.231 ccm, snage motora 100 kW, prijeđeno 301.231 km, ljubičaste boje, s datumom prve registracije 19.12.2007. i datumom nastanka štete 29.01.2024. Prema dopunskom izvidu štete broj: 240510511246/2 (list 10 spisa), kojeg je 29.04.2024. izradio procjenitelj tuženika, na vozilu tužitelja je nastala djelomična šteta. U izvidu je utvrđen dio vozila tužitelja koje je potrebno zamijeniti: - branik stražnji, kao i dio vozila kojeg je potrebno popraviti: - vezni lim stražnji, te vrsta radova s potrebnim brojem radnih sati djelatnika autostruke (limara – 4,0 sata, lakirera – 5,5 sati, tj. ukupno – 9,5 sati) koji su potrebni da bi se vozilo tužitelja dovelo u tehnički ispravno stanje. Na listu 12 spisa nalazi se kalkulacija popravka vozila tužitelja broj TEST 1234756, koju je izradila Sava osiguranje d.d., osiguravatelj tužitelja. Kalkulacija je detaljno specificirana i u cijelosti je u skladu s izvidom štete, te je ista realno obračunata. Prema ovoj kalkulaciji, trošak popravka vozila tužitelja iznosi 1.649,22 EUR (s PDV-om). Stoga je vještak dao svoje mišljenje kako je u štetnom događaju 29. siječnja 2024. na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od 1.649,22 EUR s PDV-om.

9. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti, s obzirom da su jasni i njima je u potpunosti odgovoreno na zadatak postavljen vještaku, a niti jedna od stranaka nije im prigovorila.

10. Iz iskaza tužitelja, koji je prihvaćen u cijelosti kao podudaran ostalim dokazima izvedenim u ovome postupku, u bitnome proizlazi kako mu je nastala šteta na vozilu u štetnom događaju i štetu je prijavio tuženiku. Dobio je izvid štete i odvezao vozilo na servis gdje je utvrđeno nakon otvaranja vozila da postoji šteta koja nije bila vidljiva prilikom provođenja prvog izvida tako da je učinjen i drugi izvid po procjenitelju tuženika. Potom mu je tuženik isplatio iznos od 700,00 Eura te je on prigovorio navodeći kako to nije dostatno za popravak vozila, a tuženik je prigovor otklonio. Obračun štete tražio je od društva Sava osiguranje d.d., s obzirom da je tamo osiguranik, a tuženik mu nije htio obračunati štetu već je samo sačinio izvid štete. Vozilo je popravio i popravak je platio u iznosu kojega i potražuje u ovome postupku. Vozilo je potom prodao i račun sa servisa dao kupcu koji je bio strani državljanin. Naime kupac nije htio kupiti vozilo dok ga tužitelj nije popravio. Ne sjeća se kako se zove servis u kojem je popravio vozilo, a ugovor o kupoprodaji i dalje ima. Servis se nalazi na području [adresa] gdje tužitelj i živi.

11. S obzirom na nespornu odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, tuženik je u skladu s odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) dužan naknaditi tužitelju štetu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju.

12. U pogledu visine štete, na temelju svih izvedenih dokaza, a osobito nalaza i mišljenja prometnog vještaka, kojemu nijedna od stranaka nije prigovarala, utvrđeno je kako je na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od 1.649,22 EUR s PDV- om.

13. Nije, pritom, prihvaćen prijedlog tuženika da se tužitelju naloži da dostavi račun za popravak vozila, s obzirom da je tuženik naveo kako s računom ne raspolaže, dok prijedlog da mu se naloži dostava Ugovora o kupoprodaji vozila nije prihvaćen, jer nije potreban za donošenje odluke u ovome postupku. Naime, cijena za koju je tužitelj vozilo prodao nije relevantna za donošenje odluke o visini štete nastale na vozilu tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi.

14. Tužitelj ima pravo na naknadu u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se njegova materijalna situacija dovela u stanje u kojem se nalazila prije štetnog događaja, kao i na iznos poreza na dodanu vrijednost, koji je dio novčanog iznosa koji je potreban i koji nastaje kao trošak popravljanja oštećene stvari, odnosno trošak kojim se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a (tako i VSRH u svojoj odluci Rev 818/2011).

15. Naime, činjenica što tužitelj ne raspolaže računom za servis vozila kojim je vozilo popravljeno, ne znači da nema pravo na potpunu naknadu štete, s obzirom da je visina štete na vozilu tužitelja utvrđena na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja, koji je iskazao da je servis platio u iznosu koji potražuje od tuženika, kao i na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, koji je naveo kako je na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od 1.649,22 EUR s PDV-om.

16. Primjenom odredbe čl. 1085. ZOO-a, kojom je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, odnosno isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, na tako utvrđeno činjenično stanje, prihvaćen je u cijelosti zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtijeva naknadu imovinske štete na vozilu u daljnjem iznosu od 949,22 eura, s obzirom je među strankama nesporno da je tuženik tužitelju isplatio na ime naknade predmetne štete iznos od 700,00 eura u mirnome postupku.

17. Tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos štete, prihvaćen je djelomično. Naime, s obzirom da tužitelj nije dostavio račun za popravak vozila, to nije moguće utvrditi datum nastanka štete prema tom računu, tako da je utvrđeno da zatezna kamata u konkretnom slučaju teče od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, primjenom odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) kojom je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva i podnositelju dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete i visina nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 3. propisano je da u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka; a stavkom 4. da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18. Kako tuženik ni ne spori da je odštetni zahtjev podnesen 7. ožujka 2024., kako tužitelj navodi u tužbi, to je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje na dosuđeni iznos imovinske štete teku od 7. ožujka 2024. do isplate, kao u visini stope zatezne kamate određenoj temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

19. U preostalom dijelu, zahtjev za isplatom zatezne kamate koja na dosuđeni iznos od 949,22 eura teče od 30. siječnja 2024. do 6. ožujka 2024., odbijen je kao djelomično neosnovan.

20. Tužitelju je, s obzirom na razmjerno neznatan dio s kojim nije uspio u parnici, a zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik dužan naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat trošak sastava tužbe u visini 75 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta 3.3.2025. i 12.2.2026. u visini od 75 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) i sastava podneska od 20.5.2025. u visini 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), što ukupno čini 300 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, čini iznos od 750,00 Eur. Tome iznosu nadodan je trošak plaćenog predujma za prometno vještačenje u visini 300,00 eura, trošak pristojbe na tužbu 19,91 Eur i presudu u iznosu od 39,82 Eur, odnosno ukupno 1.109,73 Eur.

21. Na tako određen trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rj o prist na presudu 39,82 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku