REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11

P-788/2016-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Butigan, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužiteljice MĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćeni Hrvoje Maratović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, na ročištu za objavu presude 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIGURANJE ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU BANAKA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944, platiti tužiteljici MĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]:

I/ iznos od 21.718,10 EUR/163.635,00 HRK s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2006. pa do isplate,

II/ trošak parničnog postupka u iznosu od 10.353,00 EUR, također sa zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je pred ovim sudom vođen stečajni postupak nad, tada drugotuženikom, Gradskom bankom d.d. u stečaju te se navedeni postupak vodio pod poslovnim brojem St-225/99. Ističe kako je 22. travnja 2008. s, tada prvotuženikom, prednikom sada tuženika sklopila izvansudsku nagodbu kojom se tuženik obvezao isplatiti sve tražbine štediša Gradske banke d.d. u stečaju koje nisu bile namirene isplatom osigurnine. U tu svrhu Gradska banka d.d. u stečaju sklopila je ugovor s tuženikom i Hrvatskom poštanskom bankom d.d. o otvaranju i vođenju posebnog escrow računa putem kojega će sve tražbine štediša Gradske banke d.d. u stečaju biti isplaćene. Navodi kako je tuženik na otvoreni escrow račun položio dovoljan iznos novca za isplatu svih tražbina štediša koje nisu prethodno bile priznate u stečajnom postupku. U razdoblju od nekoliko sljedećih mjeseci došlo je do isplate navedenih tražbina. Međutim, kada je tužiteljica zatražila isplatu svoje tražbine rečeno joj je da Gradska banka d.d. u stečaju koja upravlja isplatama s navedenog escrow računa ne dopušta isplatu njezine tražbine, jer je protiv nje i ostalih članova njezine obitelji, također štediša te banke pokrenula parnice. Ističe kako su pred ovim sudom zaista i pokrenute dvije parnice pod poslovnim brojem P-4332/2007 i P-3371/2008. Navodi kako su do početka 2014. obje parnice završile pravomoćnim odlukama suda u njezinu korist i u korist ostalih članova obitelji. Potom je od Gradske banke d.d. u stečaju zatražila povlačenje zabrane isplate štednog uloga koji je položen na escrow računu kod Hrvatske poštanske banke d.d. te u više navrata pokušala to riješiti u dogovoru sa stečajnim upraviteljima, ali sve bez uspjeha. Ističe da se potom obratila ovdje tuženiku radi isplate, ali je i to ostalo bez uspjeha. Obrazlaže kako je još tijekom proljeća i ljeta 2008. svim ostalim štedišama isplaćen njihov novac . Zbog svega navedenog predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 21.718,10 EUR/163.635,00 HRK sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je točno da se kod ovog suda vodio stečajni postupak nad Gradskom bankom d.d. u stečaju te da je navedeni postupak okončan, a stečajni dužnik brisan iz sudskog registra. Ističe da je u predmetnom stečajnom postupku u treći viši isplatni red uvršteno potraživanje tuženika po osnovi isplate osiguranih štednih uloga sukladno posebnom zakonu. Iz stečajnog postupka nad bankom kao stečajnim dužnikom, u kojem je tuženik stečajni vjerovnik, ne može se steći obveza jednog vjerovnika prema drugom vjerovniku. Nema nikakve druge osnove po kojoj bi tuženik bio dužnik i obveznik prema ovdje tužiteljici iz navedenog stečajnog postupka. Ističe kako nema niti mogućnosti solidarnog dužništva stečajnog dužnika i jednog vjerovnika prema drugom vjerovniku odnosno tužiteljici. Navodi kako tužiteljica kao vjerovnik u stečajnom postupku nije niti osporavatelj tražbina vjerovnika tuženika, niti potpisnik nagodbe u parnicama poslovni broj P- 1966/07 i P-866/04, a na koje se poziva u tužbi. Ističe kako je FĐ, kao punomoćnik štediša osporavatelja, potpisao sporazum s tuženikom od 16. srpnja 2007. Navedenim sporazumom u članku 2. stavku 3. određeno je da se iz isplate izuzima tražbina MĐ u iznosu od 163.635,27 HRK. Navodi kako iz dokumentacije na koju se tužiteljica poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U nastavku postupka tužiteljica ističe kako je pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj St-225/1999 od 29. siječnja 2016. zaključen stečajni postupak nad dužnikom Gradska banka d.d. u stečaju te da je nakon pravomoćnosti rješenja dužnik brisan iz sudskog registra. Ističe kako je na drugom ispitnom ročištu od 20. travnja 2000., između ostaloga, riješeno da se smatraju djelomično utvrđenim tražbinama vjerovnika viših isplatnih redova i to pod šifrom 1056, vjerovnika MĐ kao vjerovnika četvrtog isplatnog reda u iznosu od 163.635,27 HRK. U navedenom je rješenju određeno da će se isplata toga iznosa izvršiti putem prednika tuženika odnosno Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Navodi kako je u predmetnom stečaju prijavila tražbinu u ukupnom iznosu od 263.635,27 HRK te da je osporen iznos od 100.000,00 HRK, a priznat iznos od 163.635,27 HRK. Navodi da je u slučaju stečaja banke ili štedionice Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka dužna isplatiti štedne uloge koji su bili osigurani u banci ili štedionici i to do visine osiguranog štednog uloga. Razlog osporavanja bila je jedino i isključivo činjenica da će se isplata iznosa od 100.000,00 HRK kao osiguranog iznosa isplatiti preko Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Obrazlaže kako je ovdje utužen iznos u visini od 163.635,27 HRK bio priznat rješenjem ovog suda od 20. travnja 2000. u cijelosti te se trebao isplaćivati iz stečajne mase stečajnog dužnika. U međuvremenu je došlo do sukoba između štediša i tuženika koji je smatrao da je njegovo mjesto u stečajnom postupku u trećem višem isplatnom redu odnosno prije štediša pa je tuženikova tražbina osporena dijelom od stečajnog upravitelja, a dijelom od štediša. Zbog svega toga, tuženik je pokrenuo parnicu tražeći da se osporena tražbina prizna te dao izjavu od 25. svibnja 2007. o spremnosti tuženika da po ispunjenju određenih preduvjeta na teret svojih prava kao vjerovnika trećeg isplatnog reda isplati sva priznata potraživanja vjerovnicima četvrtog isplatnog reda u razmjernom iznosu. Dakle, neovisno o tome jesu li vjerovnici osporavali tuženikovu tražbinu, a među koje spada i tužiteljica. Navodi kako je predmetnom izjavom tuženik jamčio štedišama kao vjerovnicima četvrtog isplatnog reda s pravomoćno utvrđenim tražbinama isplatu njihovih tražbina u cijelom iznosu, a na teret svoje vjerovničke pozicije. Uvjeti za to bili su da štediše i stečajni upravitelj odustanu od osporavanja tuženikove tražbine, da odbor vjerovnika da suglasnost na provođenje druge djelomične diobe kojom će se podijeliti raspoloživa unovčena stečajna masa po redoslijedu namire te da štediše izjave u posebnoj formi da se odriču svojih potraživanja iz četvrtog isplatnog reda. Ističe kako su predmetnom izjavom obuhvaćeni svi vjerovnici četvrtog isplatnog reda neovisno o tome jesu li osporavali tražbinu ili ne. Ističe da je na skupštini vjerovnika 25. svibnja 2007. prihvaćena ta izjava tuženika te su donesene odluke o tome da se da suglasnost stečajnom upravitelju o sklapanju nagodbe u predmetu u kojem je stečajni upravitelj osporavao tražbinu tuženika u predmetu P-866/2004 kao i suglasnost za sklapanje ugovora sa Hrvatskom poštanskom bankom i otvaranju posebnog računa za isplatu štediša. Nadalje, 4. ožujka 2008. sklopljen je ugovor između tuženika i Gradske banke d.o.o. u stečaju kojim je dogovorena isplata vjerovnika četvrtog isplatnog reda u punom iznosu pravomoćno utvrđenih tražbina od strane tuženika pa je s tim ciljem i otvoren poseban račun u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.. Ističe da je dogovor kako bi se prekinuli sporovi između štediša i tuženika bio postignut upravo da se otkupe tražbine svih štediša, i osigurani i neosigurani dio štednje. Tuženik je preuzeo obvezu otkupa tražbina svih štediša kako bi štediše osporavatelji i stečajni upravitelj prestali osporavati njegovu tražbinu u trećem isplatnom redu te je otkup i uvjetovao upravo prestankom osporavanja kao i davanjem suglasnosti za drugu djelomičnu diobu. Vjerovnici su prihvatili izjavu i donijeli odluku o otvaranju posebnog računa samo zato jer im je na sjednici skupštine vjerovnika jamčeno da će svi biti obuhvaćeni isplatom, a ne samo osporavatelji. Iako su prestala sva osporavanja i dana je suglasnost za drugu djelomičnu diobu odnosno tuženik je osigurao svoje mjesto ispred štediša u stečaju, nije isplatio sve štediše u punom iznosu već samo dio njih.

4. U nastavku postupka tuženik navodi kako sklopljenim sporazumima i aneksima nisu podrazumijevani svi vjerovnici četvrtog isplatnog reda bez ograničenja pa tako, iz određenih razloga niti ovdje tužiteljica MĐ. Također, mogućnost otkupa tražbina vjerovnika četvrtog isplatnog reda od strane Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka vremenski je ograničena te je u konačnici otkup u potpunosti okončan s 31. prosinca 2010. Navodi kako tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva. Tužitelj je uz tužbu dostavio tek nacrt nepotpisane izvansudske nagodbe, a iz kojeg nacrta proizlazi da se ona odnosila na rješavanje međusobnih odnosa stranaka u parničnom postupku pred ovim sudom poslovni broj P-1966/2007 kojeg tužitelj nije bio stranka. Obrazlaže da se temeljem takvog nacrta izvansudske nagodbe ne može utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužiteljica također nije stranka ni postupaka koji se vode pred ovim sudom poslovni broj P-4332/2007 i P-3371/2008. Nadalje navodi kako iz dostavljenog sporazuma o načinu namirenja od 16. srpnja 2007. razvidno da je isti sklopljen s vjerovnicima stečajnog dužnika Gradske banke d.d. u stečaju koji su osporili tražbinu tuženika u stečajnom postupku. Zbog tog osporavanja tuženik je vodio parnice pred ovim sudom poslovni broj P-1966/2007 i P-866/2004, a u odnosu na koje se i odnosi nagodba postignuta predmetnim sporazumom. Dakle, predmetna nagodba odnosi se samo na one vjerovnike koji su osporavali tražbinu tuženika, njih 477, a među kojima nije bila tužiteljica. Njezina tražbina izuzeta je iz predmetnog sporazuma zbog parnica koje je tužiteljica vodila sa stečajnim dužnikom. Također, tuženik je otkupljivao tražbine vjerovnika s kojima je sklopljen sporazum sve do 31. prosinca 2010., a što proizlazi iz aneksa sporazuma. Ističe da je tužiteljici uredno isplatio iznos od 100.000,00 HRK tijekom 2001. s osnova osiguranog depozita dok je preostali iznos tražbine tužiteljice u visini od 163.635,27 HRK u obvezi eventualno isplatiti stečajni dužnik. Ističe prigovor zastare, jer nacrt datira iz 2008., a predmetna tužba podignuta je 8. ožujka 2016. Jednako tako, zastara bi nastupila i sukladno sporazumu o načinu namirenja od 16. srpnja 2007. i to najkasnije 31. prosinca 2015. Osporava tijek kamata postavljenih u tužbenom zahtjevu uvažavajući činjenicu da u stečajnom postupku ne teku kamate na tražbine priznate stečajnim vjerovnicima kao i činjenicu da iz dostavljene dokumentacije u spisu nije razvidno da bi kamate tekle na način kako to tužitelj specificira u tužbenom zahtjevu. Dodaje da, ako bi kamate tekle od 1. lipnja 2006. kako to navodi tužiteljica, sasvim je jasno da je cjelokupna tražbina u zastari koja je nastupila 1. lipnja 2011. protekom općeg zastarnog roka.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem Nacrta izvansudske nagodbe (list 4-6 spisa), Dopisa Gradskoj banci d.d. u stečaju (list 7-9 spisa), Sporazuma o načinu namirenja od 16. srpnja 2007. (list 30 -32 spisa), Aneksa IV sporazuma od 4. ožujka 2008. (list 33 spisa), Izvatka iz rješenja o utvrđenim tražbinama od 20. travnja 2000. (list 103 spisa), Kartice štediše (list 108 spisa), Izjave tuženika o isplati vjerovnika četvrtog isplatnog reda (list 118 spisa), Zapisnika sa skupštine vjerovnika od 27. travnja 2007. (list 123-124 spisa), Izvješća o tijeku i rezultatima stečajnog postupka u razdoblju od 1999. do 2008. (list 126-127 spisa) te saslušao tužiteljicu MĐ.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 21.718,10 EUR sa zateznim kamatama na ime tražbine koju tužiteljica ima prema tuženiku , a temeljem sklopljene izvansudske nagodbe kojom se tuženik obvezao isplatiti sve tražbine štediša Gradske banke d.d. u stečaju koje nisu bile namirene isplatom osigurnine.

8. Među strankama nije sporno da je nad Gradskom bankom d.d. u stečaju, a koja je u međuvremenu brisana iz sudskog registra, vođen stečajni postupak koji je pravomoćno okončan.

9. Među strankama je sporna osnovanost tuženog zahtjeva kao i pitanje zastare utužene tražbine.

10. Iz Nacrta izvansudske nagodbe proizlazi da su stranke navedene nagodbe tuženik s jedne strane kao stečajni vjerovnik trećeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad Gradskom bankom d.d. u stečaju i stečajni vjerovnici četvrtog isplatnog reda kao štediše-osporavatelji. Proizlazi da stranke nagodbe suglasno utvrđuju da se među njima pred ovim sudom vodi parnični postupak poslovni broj P - 1966/2007 radi utvrđivanja osnovanosti i razvrstanosti u treći viši isplatni red novčane tražbine tuženika u iznosu od 452.728.664,44 HRK prema stečajnom dužniku Gradskoj banci d.d. u stečaju. Nadalje, proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da je 14. lipnja 2007. ovaj sud donio presudu u istom parničnom postupku kojom je utvrđeno da se osnovanost novčane tražbine tuženika u iznosu od 452.728.664,44 HRK prema stečajnom dužniku te se navedena tražbina svrstava u treći viši isplatni red. Uz to, stranke suglasno utvrđuju da su štediše-osporavatelji protiv navedene presude podnijeli žalbe. Ovom nagodbom štediše-osporavatelji izjavljuju da povlače sve žalbe protiv navedene presude ovog suda te isto tako izjavljuju kako ne osporavaju potraživanje tuženika u iznosu od 452.728.664,44 HRK svrstano u treći viši isplatni red u stečajnom postupku Gradske banke d.d. u stečaju. Nadalje, utvrđuje se da štediše- osporavatelji kao vjerovnici četvrtog isplatnog reda imaju prijavljena i priznata potraživanja u predmetnom stečajnom postupku u ukupnom iznosu od 64.300.576,97 HRK. Predmetnom nagodbom obvezuje se tuženik otkupiti pravomoćno utvrđene tražbine svih štediša-osporavatelja kao vjerovnika četvrtog isplatnog reda i to u 100% iznosu time da ukupan iznos tražbina iznosi 64.300.576,97 HRK, a štediše- osporavatelji primitkom takve isplate prenose u cijelosti u korist tuženika svoje pravomoćno utvrđene i isplaćene tražbine kao i sva prava i obveze koje su imali kao vjerovnici četvrtog isplatnog reda. Tuženik je s Hrvatskom poštanskom bankom d.d. sklopio ugovor o otvaranju i vođenju escrow računa na koji su deponirana sredstva potrebna za isplatu svih vjerovnika četvrtog isplatnog reda, uključujući i štediše- osporavatelje. Tuženik će izvršiti isplatu pravomoćno utvrđenih tražbina svakom štediši-osporavatelju osobno i to temeljem ugovora o cesiji/kupoprodaji najkasnije u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude ovog suda poslovni broj P -1966/2007-6 od 14. lipnja 2007. kojom se utvrđuje osnovanost novčane tražbine tuženika u iznosu od 452.728.664,44 HRK prema stečajnom dužniku, a koja se tražbina svrstava u treći viši isplatni red.

11. Iz Sporazuma o načinu namirenja od 16. srpnja 2007. proizlazi da su isti sklopili ovdje tuženik i FĐ, u svojstvu punomoćnika 477 štediša Gradske banke d.d. u stečaju. Nadalje, proizlazi kako se Gradska banka d.d. u stečaju obvezuje s ovdje tuženikom zaključiti nagodbu u postupku koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj P-866/2004, a kojom nagodbom tuženik umanjuje svoju stečajnu tražbinu za 45.210.070,71 HRK, a Gradska banka d.d. u stečaju priznaje prije osporenu stečajnu tražbinu tuženika u trećem isplatnom redu u iznosu od 178.336.443,08 HRK. Gradska banka d.d. u stečaju obvezuje se ispoštovati uputu tuženika, a koja će sadržavati nalog za isplatu svih vjerovnika četvrtog isplatnog reda u punom iznosu njihovih priznatih tražbina, na teret tuženikove vjerovničke pozicije trećeg isplatnog reda. Iz te isplate izuzima se, između ostalih, i tražbina tužiteljice MĐ u iznosu od 163.635,27 HRK, jer se vode parnice protiv Gradske banke d.d. u stečaju za priznanje razlučnog prava.

12. Iz Aneksa IV Sporazuma od 4. ožujka 2008. proizlazi da su navedeni aneks kao ugovorne stranke sklopile ovdje tuženik i Gradska banka d.d. u stečaju na način da se njime utvrđuje kako protekom 31. prosinca 2010. tuženik završava svoju javnu ponudu otkupa tražbina vjerovnika četvrtog isplatnog reda u stečajnom postupku nad Gradskom bankom d.d. u stečaju.

13. Iz izvatka iz rješenja ovog suda poslovni broj St-225/1999 od 20. travnja 2000. proizlazi da, nakon održanog drugog ispitnog ročišta, tražbina tužiteljice u iznosu od 163.635,27 HRK priznata dok je osporen iznos od 100.000,00 HRK. Kao razlog osporavanja navedeno je da će se isplata vršiti putem tuženika. Dakle, proizlazi da je tužiteljica prijavila ukupan iznos potraživanja u visini od 263.635,27 HRK.

14. Iz izjave tuženika proizlazi da će tuženik poduzimati sve korake u cilju okončanja stečajnog postupka nad Gradskom bankom d.d. u stečaju, vodeći računa o vlastitoj vjerovničkoj poziciji kao i o vjerovnicima nižih isplatnih redova, a kako bi se u najkraćem roku stekli svi uvjeti za okončanje postojećih parničnih postupaka, naplatu cjelokupne stečajne mase i konačnu diobu prikupljenih sredstava. Tuženik je spreman, po ispunjenju određenih formalnih preduvjeta, dati uputu tijelima stečajnog postupka, na teret svojih prava kao vjerovnika trećeg isplatnog reda, da isplate sva priznata potraživanja vjerovnicima četvrtog isplatnog reda u 100% iznosu. Nadalje, proizlazi da su preduvjeti da se zaključi nagodba između Gradske banke d.d. u stečaju i tuženika oko tražbine u visini 223.545.513,79 HRK koju tražbinu je osporio stečajni upravitelj, a tuženik ustao s tužbom na utvrđenje; da svi tuženici u parničnom postupku koji vodi pred ovim sudom poslovni broj P-786/2004 radi utvrđenja stečajne tražbine u visini od 452.728.664,44 HRK priznaju tužbeni zahtjev te da ista tražbina bude pravomoćno utvrđena u stečajnom postupku; da vjerovnici koji su osporili rješenje o prvoj djelomičnoj diobi povuku svoju žalbu i na taj način omoguće t renutno raspolaganje sredstvima; da odbor vjerovnika da suglasnost na provođenje druge djelomične diobe kojom će se podijeliti raspoloživa unovčena steča jna masa po redoslijedu namire; da vjerovnici koji imaju priznate tražbine u četvrtom isplatnom redu te žele primiti isplatu u visini cjelokupnog priznatog iznosa potraživanja temeljem upute tuženika izjave u potrebnoj formi kako se primitkom isplate odriču svojih potraživanja iz četvrtog isplatnog reda. Zaključno, iz navedene izjave proizlazi da po ispunjenju navedenih preduvjeta tuženik jamči vjerovnicima četvrtog isplatnog reda s pravomoćno utvrđenim tražbinama isplatu njihovih tražbina u 100% iznosu, a na teret svoje vjerovničke pozicije, iz stečajne mase.

15. Prije svega, u odnosu na prigovor zastare koji je istaknuo tuženik, sud ističe kako je navedeni prigovor neosnovan. Naime, iz spisa je razvidno kako je tužiteljica po punomoćniku uputila dva dopisa Gradskoj banci d.d. u stečaju od 16. veljače 2012. i 26. svibnja 2014. kojim je zahtijevala ispunjenje tražbine odnosno isplatu štednog uloga. Uz to, sud je utvrdio kako su postupci pokrenuti pred ovim sudom poslovni broj P-4332/2007 i P-3371/2008 okončani kao i da je potonji predmet, po rješenju višeg suda kojim je prihvaćena žalba i ukinuto rješenje prvostupanjskog suda, dobio novi poslovni broj P-1346/2015 koji je okončan 2016. Dakle, prema stanju spisa ovaj sud smatra kako opći rok zastare iz članka 225. ZOO-a nije protekao, jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. ožujka 2016.

16. Člankom 96. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje ZOO) propisano je da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. Prema stavu ovog suda u konkretnoj pravnoj stvari radi se pravnom institutu preuzimanju duga. U tom smislu, tuženik je kao vjerovnik trećeg isplatnog reda preuzeo obvezu isplatiti štediše kao vjerovnike četvrtog isplatnog reda uz ispunjenje posebno određenih uvjeta. Dakle, tuženik je preuzimatelj, a dužnik u tom odnosu je upravo Gradska banka d.d. u stečaju. Također, tužiteljica je podnošenjem ove tužbe, kao vjerovnik u takvom pravnom odnosu, dala pristanak na ugovor o preuzimanju duga. Navedeno nedvojbeno proizlazi iz Sporazuma od 4. ožujka 2008. kojim se tuženik obvezao otkupiti sve tražbine štediša u 100% iznosu, a sve prema pravomoćno utvrđenim tražbinama u četvrtom isplatnom redu.

17. U tijeku ovog postupka sud je utvrdio da je tužiteljici pravomoćno priznata i utvrđena tražbina kao tražbina vjerovnika četvrtog isplatnog reda, a koja tražbina se odnosi na potraživanje s osnove štednje preko iznosa kojeg je tuženik isplatio na osnovu osigurane štednje. Iz Izvatka iz rješenja ovog suda poslovni broj St-225/1999 od 20. travnja 2000. proizlazi kako je tužiteljica prijavila ukupan iznos potraživanja u visini od 263.635,27 HRK od čega je osporen iznos od 100.000,00 HRK , a priznat iznos od 163.635,27 HRK. Nadalje, iz Sporazuma o načinu namirenja od 16. srpnja 2007. koji su sklopili tuženik i FĐ u svojstvu punomoćnika 477 vjerovnika štediša Gradske banke d.d. u stečaju Osijek uz sudjelovanje Gradske banke d.d. u stečaju, proizlazi kako se Gradska banka d.d. u stečaju obvezuje ispoštovati uputu tuženika koju će ovaj dati po ostvarenju preduvjeta iz navedenog sporazuma, a koja će sadržavati nalog za isplatu svih vjerovnika četvrtog isplatnog reda u punom iznosu njihovih priznatih tražbina, a na teret tuženikove vjerovničke pozicije trećeg isplatnog reda. Međutim, proizlazi i kako se iz navedene isplate izuzima upravo tužiteljica s tražbinom u visini od 163.635,27 HRK iz razloga jer su između tužiteljice i Gradske banke d.d. u stečaju u tijeku parnični postupci radi priznavanja razlučnog prava. U odnosu na uvjete propisane u navedenom sporazumu, do isplate vjerovnika četvrtog isplatnog reda u punom iznosu doći će, između ostalog, nakon što tuženik zaprimi izjave vjerovnika četvrtog isplatnog reda kojima se odriču svoje vjerovničke pozicije u četvrtom isplatnom redu. U tom smislu, uvjeti propisani u Sporazumu o načinu namirenja od 16. srpnja 2007. jasno definiraju na koji način će se provesti isplata vjerovnika četvrtog isplatnog reda. U odnosu na parnične postupke na koje se poziva tužiteljica u tužbu, uvidom u spis i sustav eSpisa, sud je utvrdio kako je Gradska banka d.d. u stečaju pokrenula dvije parnice pred ovim sudom i to poslovni broj P-4332/2007 i P-3371/2008, a protiv supruga tužiteljice OĐ zbog čega je i osporeno potraživanje tužiteljice. Obje parnice okončane su.

18. U skladu s navedenim, do isplate vjerovnika četvrtog isplatnog reda može doći jedino ako su ispunjeni svi posebni i jasno određeni uvjeti iz predmetnog sporazuma. Međutim, tužiteljica sudu nije podnijela dokaz da je tuženiku predala izjavu kojom pristaje da primi isplatu u visini cjelokupnog priznatog iznosa potraživanja te kojom se odriče svoje vjerovničke pozicije u četvrtom isplatnom redu. Navedenu je izjavu iz članka 3. stavka 1. Sporazuma tužiteljica trebala predati najkasnije do 31. prosinca 2010. kako to proizlazi iz Aneksa IV Sporazuma od 4. ožujka 2008. kojim je, u članku 2., propisano da se produžuje rok isplate iz članka 2. Aneksa III od 29. lipnja 2009. na način da protekom 31. prosinca 2010. tuženik završava svoju javnu ponudu otkupa tražbina vjerovnika četvrtog isplatnog reda u stečajnom postupku nad Gradskom bankom d.d. u stečaju. S obzirom da tužiteljica do navedenog roka nije dala takvu izjavu, neovisno o tome što su tada bile u tijeku parnice koje su se vodile s Gradskom bankom d.d. u stečaju, ne postoji obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa, jer nisu ispunjeni svi uvjeti određeni sporazumom i pripadajućim aneksima. Tužiteljica se dakle nije odrekla svoje pozicije kao vjerovnik četvrtog isplatnog reda pa svoju isplatu niti ne može zahtijevati od tuženika već jedino iz stečajne mase sukladno pravilima stečajnog postupka o namirenju tražbina nižih isplatnih redova. U odnosu na priloženu izvansudsku nagodbu sud ističe kako navedeni akt predstavlja nacrt dokumenta koji nije datiran te kojemu prileže jedino potpisi štediša-osporavatelja po zastupnicima, ali nedostaje potpis osobe ovlaštene za zastupanje tuženika. Iz navedenoga proizlazi da sud takvom aktu ne može pokloniti vjeru niti ga smatrati vjerodostojnim. Zaključno, tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije dokazala navode iz tužbe zbog čega je trebalo odbiti tužbeni zahtjev pa je odlučeno kao u izreci.

19. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci, a sukladno citiranim zakonskim člancima.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Lucija Butigan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.