K-128/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska br. 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru po sucu Ani Slišković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Urukalović u kaznenom predmetu protiv optuženog ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 180. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 u nastavku: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj KO-DO-727/2020 od 22. prosinca 2020., izmijenjene na raspravi 11. ožujka 2026., nakon održane i zaključene javne rasprave održane dana 11. ožujka 2026. u nazočnosti državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru ZHT, optuženog ZH i branitelja Stjepana Šporčića, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Vukovaru broj K-180/2020 od 11. veljače 2021. kojom je prihvaćen kazneni nalog protiv okrivljenog ZH, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – širenje i prenošenje zarazne bolesti, opisano i kažnjivo po članku 180. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 u nastavku: KZ/11)
II. Temeljem članka 455. ZKP/08.
optuženi ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i V rođene A, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Đure Đakovića 27, gdje i stanuje, VŠS, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, zaposlen u MUP-u RH kao upravni službenik, sa primanjima od oko 1.500,00 eura mjesečno, vlasnik stana na adresi prebivališta površine 50 m2, te osobnog automobila marke "VW Polo" 2002. godina proizvodnje, ne vodi se drugi kazneni niti prekršajni postupak, kazneno neosuđivan
k r i v j e
III. što je:
dana 6. prosinca 2020. u 15,45, u Vukovaru u ul. Stjepana Radića 63, unatoč tome što mu je od strane Zavoda za javno zdravstvo Vukovarsko srijemske županije, Službe za epidemiologiju određena mjera izolacije u trajanju od 30. studenog 2020. do 6. prosinca 2020. protivno članku 12. točka 4. i članku 21. stavak 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20 i 134/20), svjestan da je zaražen virusom covid 19 i da nepridržavanjem mjere izolacije dovodi u opasnost zdravlje drugih ljudi, izišao iz svoje kuće u [adresa], te došao u operativno dežurstvo u Policijsku postaju Vukovar, gdje se nalazio šef smjene operativnog dežurstva VH, pri tome svjestan da time omogućava izazivanje zaraze virusom SARS Covid2 te pristajući na isto, koji je provjerom utvrdio da se nalazi pod mjerom izolacije,
- dakle, nije postupio po propisima kojima nadležno državno tijelo naređuje mjere za sprečavanje i suzbijanje zarazne bolesti među ljudima, pa je zbog toga došlo do opasnosti od širenja zarazne bolesti među ljudima,
IV. čime je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - širenje i prenošenje zarazne bolesti, opisano i kažnjivo po članku 180. stavak 1. KZ/11.,
V. te se na temelju članka 180. stavka 1. KZ/11 u vezi s odredbama članka 44. i 47. KZ/11 optuženi ZH
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA 3 (TRI) MJESECA,
VI. a na osnovu odredbe članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom ZH se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA tako što se kazna zatvora 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja 1 (jednu) godinu ne počini novo kazneno djelo.
VII. Na osnovu odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s odredbom članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom ZH nalaže se platiti troškove ovog kaznenog postupka u iznosu 70,00 eura (sedamdeset eura) u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo Vukovaru (dalje ODO Vukovar) podiglo je optužnicu KO-DO-727/2020 (list 14-16) protiv optuženog ZH zbog učina kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - širenje i prenošenje zarazne bolesti, opisano i kažnjivo po članku 180. stavak 1. KZ/11.
1.1. Budući je ODO u Vukovaru u optužnici zatražilo izdavanje kaznenog naloga, sud je prihvatio prijedlog za izdavanje kaznenog naloga i presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: K-180/2020 od 11. veljače 2021. izdao kazneni nalog kojim je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – širenje i prenošenje zarazne bolesti, opisano i kažnjivo po članku 180. stavak 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora osam mjeseci i izrečena mu je na osnovu članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine.
1.2. Protiv navedene presude optuženik je putem izabranog branitelja odvjetnika Stjepana Šporčića podnio prigovor, te je nakon toga na osnovu članka 542. stavak 4. ZKP/08 sudac pojedinac dostavio optužnicu optužnom vijeću ovog suda radi ispitivanja u smislu članka 348. stavak 4. ZKP/08., a optužno vijeće je nakon ispitivanja optužnice sukladno odredbi članka 542. stavak 5. u vezi sa člankom 344. stavak 1. točka 1., 3. i 5. ZKP/08 rješenjem poslovni broj: Kov-7/2022-4 od 19. rujna 2022. potvrdilo optužnicu protiv opt. ZH, zbog kaznenog djela iz članka 180. stavak 1. KZ/11.
2. Općinsko državno odvjetništvo je na raspravi 11. ožujka 2026. izmijenilo činjenični opis optužnice. (list 120-121).
3. Pozvan na raspravi da se očituje smatra li se krivim za terećeno kazneno djelo po izmijenjenoj optužnici optuženi ZH je naveo kako se ne smatra krivim (list spisa 121).
4. Potom je u svojoj obrani naveo (list 122-123) kako ostaje kod svojih ranijih obrana koje je dao, s time da je dodao kako se sjeća da ga je zvala epidemiologinja i to za vrijeme dok je imao povišenu temperaturu 39,5 te se sjeća da mu je tom prilikom rekla kako je on u nedjelju slobodan čovjek. Kako je bio u vrućici moguće je da nije shvatio odnosno razumio do kada mu traje izolacija, a ta temperatura mu je trajala otprilike 4- 5 dana. Nakon što mu je bilo bolje nije ponovno zvao epidemiološku službu kako b i provjerio do kada je pod mjerama izolacije. Kada je došao u postaju sjeća se da mu je policijski službenik izmjerio temperaturu i da ju nije imao, a kada je došao do kolege VH koji je od njega bio odvojen staklom on mu je rekao što tu radi, da je i dalje "crven" na što mu je on rekao "evo idem odmah kući". Naime, njegova supruga se zarazila od njega korona virusom, dobila je upalu pluća te je u postaju išao po lijekove jer je bila nedjelja. Naime, na svom radnom mjestu je imao lijekove koji su njoj bili potrebni. Pogriješio je, mogao je zamoliti sina da to učini ali on zapravo nije ni shvatio do koje doba dana je on taj dan u izolaciji odnosno je li do ujutro, u podne ili do navečer, a to nije niti dodatno provjerio.
4.1. Na upit branitelja optuženi je naveo kako on nije dobio nikakav pisani dokument o trajanju izolacije već su ga samo kontaktirali telefonskim putem.
5. Sud je prihvatio obranu optuženog ZH u dijelu u kojem navodi kako ga je telefonskim putem kontaktirala epidemiološka služba koja ga je obavijestila o izolaciji, kao i u dijelu da zbog visoke temperature i bolesti možda nije dobro shvatio do kada mu traje izolacija. Isto je životno i logično budući se radilo o epidemiji koja je tek nastala kao i cjelokupnoj situaciji u kojoj se ljudi do tada nisu nalazili i s čime nisu imali iskustva.
6. U dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka pročitao te reproducirao slijedeće dokaze i to dopis Zavoda za javno zdravstvo vukovarsko-srijemske županije, Službe za epidemiologiju od 9. prosinca 2020. (list 3), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ZH od 15. prosinca 2020. u vukovarsko-srijemskoj, Službi kriminalističke policije sa DVD snimkom (list 4-7), zapisnik Općinskog suda u Vukovaru o ispitivanju svjedoka VH od 31. svibnja 2023., zapisnik Općinskog suda u Vukovaru o ispitivanju svjedoka VHT od 25. ožujka 2025., zapisnik Općinskog suda u Vukovaru o ispitivanju svjedoka AH od 15. travnja 2025., uvjerenje iz kaznene evidencije te izvadak iz prekršajne evidencije za optuženog ZH od 11. ožujka 2026.
6.1. Stranke i branitelj nisu imali primjedbi na ovako izvedene dokaze.
7. Iz dopisa Zavoda za javno zdravstvo vukovarsko-srijemske županije, Službe za epidemiologiju od 9. prosinca 2020. (list 3) proizlazi kako je izolacija optuženiku ZH trajala deset dana od početka simptoma odnosno do 6 . prosinca 2020., uključujući i 6. prosinca 2020.
8. Iz iskaza svjedoka VH, a čiji iskaz je na raspravi pročitan, proizlazi u bitnome kako je 6. prosinca 2020. za vrijeme dok je obavljao dužnost šefa smjene u operativnom dežurstvu PP Vukovar u postaju ušetao ZH kojeg poznaje od ranije jer je zaposlenik PU vukovarsko-srijemske te kada ga je pitao što radi ovdje rekao je kako je došao u ured po nekakve lijekove koji su mu trebali i to izvan radnog vremena. Nakon što je izvršio uvid u evidencije utvrdio je da se ZH još toga dana nalazio pod mjerom izolacije i na to mu je skrenuo pozornost riječima "pa šta ti ovdje radiš kada si još uvijek pod mjerom izolacije" a radi oboljenja od covida, na što se sjeća kako mu je on rekao "ne, ne, nisam ja pod mjerama izolacije meni je dežurna liječnica rekla da mi mjere traju do danas i da danas više nisam pod mjerama". Nakon toga, on mu je rekao da se udalji iz postaje i ode kući što je on odmah i učinio, sjeo u svoj automobil i vidio je kako se udaljio od policije postaje. Naveo je kako ZH tom prilikom kada je ušao u prostorije policijske postaje i nakon što je iz iste izašao nije bio u kontaktu s drugim osobama, a niti s njim, a iz razloga što je on sjedio kao dežurni policajac odvojen od optuženika staklom.
8.1. Na upit zamjenice ODO je li netko prilikom ulaska optuženika u postaju istome izmjerio temperaturu, svjedok odgovara da pretpostavlja da je jer je to bila uobičajena procedura, no on to sa svog položaja na kojem je sjedio nije mogao vidjeti. Na daljnj i upit zamjenice ODO svjedok odgovara da ZH nije ulazio dublje u unutrašnjost postaje jer ga je on odmah uputio da je pod mjerama covida i da napusti postaju i ode kući, što je ovaj kako je već i ranije naveo učinio, a kao razlog dolaska u postaju rekao mu je da mora ići u svoj ured po lijekove.
9. Iz iskaza VHT s raspravnog ročišta 25. ožujka 2025. proizlazi kako je kao epidemiolog u Zavodu za javno zdravstvo vukovarsko-srijemske županije, na radnog mjestu u Vinkovcima, upute za rad za vrijeme epidemije korona virusa dobivala od krovne institucije u Zagrebu, od koje je putem mail-a dobivala okružnice u kojima su napisana opća pravila postupanja i to na način da se pacijentima Poslovni broj: K-154/2023-10 7 koji dođu kod liječnika i utvrdi im se korona virus ne izdaju nikakvi nalazi već da ostave broj telefona kao kontakt u laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo ili u bolnici gdje im se uzima bris i na taj način utvrđivalo imaju li koronu, nakon čega su ih djelatnici Zavoda telefonom obavještavali od kojeg dana su pojedini pacijenti koji su zaraženi u izolaciji i do kojega dana im ta izolacija traje. Izjavljuje da koliko se sjeća da im je kao liječnicima epidemiolozima i drugom osoblju u Zavodu bilo priopćeno da bi prema zakonu rješenja o tome trebala donositi nadležna sanitarna inspekcija, međutim zbog velikog broja zaraženih ljudi i epidemije u okružnici koja im je poslana iz centrale u Zagrebu, priopćeno je da to neće raditi inspekcija, već epidemiolozi i djelatnici Zavoda telefonom obavještavati pacijente o razdoblju izolacije, a sjeća se da je povodom toga bilo i problema i da je mnoge pacijente policija hvatala kako su zadnjeg dana izlazili iz policije, a to iz razloga što očito mnogi pacijenti nisu shvaćali što znači termin "od-do". Poznato joj je da je za područje grada [adresa] u prosincu 2020. nadležna za obavještavanje građana o terminu izolacije bila doktorica epidemiolog doktora AH koja je i danas u Zavodu na radnom mjestu epidemiologa, u ispostavi Zavoda za javno zdravstvo u [adresa].
10. Ispitana na raspravi svjedokinja AH koja je u inkriminirano vrijeme obavljala dužnost epidemiologa za vukovarsko područje iskazala je da je od početka pandemija pa sve do 2022. priopćavanje o terminu izolacije zaraženih pacijenata vršeno isključivo telefonom, a u obavještavanje su bili uključeni kako epidemiolozi tako i drugo osoblje službe za epidemiologiju. Iskazuje kako je to promijenjeno tek od 2022. kada je Ministarstvo zdravstva naložilo da tu dužnost obavljaju liječnici obiteljske medicine. Navodi već poznatu činjenicu kako je broj oboljelih znao biti enormno visok i da su do 2022. od centrale u Zagrebu dobivali kontinuirane upute o postupanju koje svjedokinja može opisati tako da ukoliko bi neka osoba nazvala službu za epidemiologiju sa sumnjom da ima simptome Covida 19, ta osoba često nije mogla biti odmah testirana, već su se testiranja znala obavljati i nekoliko dana kasnije. Dogovarali su između sebe koji bi to bio nulti dan, odnosno to je bio dan kada su se simptomi pojavili, pa je 11. dan od toga bio dan kada osobe mogu izaći iz izolacije i samoizolacije. Navodi kako se često događalo da oboljele osobe ni sami ne znaju koji bi to predstavljao 11. dan i nakon što im je to objašnjeno, pa su znali ponovno zvati da im se to priopći, ali da takvi nisu bili u većini, no ipak je bilo dosta ljudi koji su zvali kako bi se uvjerili kada mogu izaći iz izolacije i samoizolacije. Ne sjeća se da je povodom toga kontaktirala ZH koji je ovdje optuženi. Svjedokinja je još napomenula da je bolest tokom vremena slabila iz razloga što je veći broj ljudi bio cijepljen i imao stečeni imunitet, pa je već od svibnja 2023. preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo da razdoblje izolacije ne treba trajati više od pet dana, jer je znanstveno stečena spoznaja kako razdoblje od deset dana nije potrebno za izolaciju ili samoizolaciju zbog slabljenja epidemije i procijepljenosti, te stečenog imuniteta, a usudi se reći da je već tijekom prosinca 2020. stanje bilo takvo da netko tko je deseti dan izašao iz izolacije ili samoizolacije ne bi ugrozio ničije zdravlje.
11. Iskazima ovih svjedoka sud je u potpunosti povjerovao, jer su dani precizno, jasno i detaljno na okolnosti o kojima su svjedočili, radi se o policijskom službeniku koji je bio neposredni očevidac optuženikova ulaska u zgradu policije te koji je provjeravao postojanje i trajanje izolacije u informacijskom sustavu te liječnicama epidemiolozima koji su obavljali poslove obavještavanja pacijenata i utvrđivanja razdoblja u kojima pacijenti za vrijeme epidemije od Covida 19 trebaju biti u izolaciji, pa tako i u inkriminirano vrijeme.
12. Iz svih naprijed provedenih dokaza sud je našao nesporno dokazanim kako je optuženi ZH počinio kazneno djelo za koje se teretio izmijenjenom optužnicom.
12. 1. Izmjenom optužnice na raspravi 11. ožujka 2026. ODO Vukovar optuženika sada tereti da je postupao s neizravnom namjerom kada je inkriminiranog dana, iako mu je prethodno određena izolacija, došao i ušao u prostor policijske postaje [adresa], te svjestan da je zaražen virusom covid 19 i da nepridržavanjem mjere izolacije dovodi u opasnost zdravlje drugih ljudi, te da time omogućava izazivanje zaraze virusom SARS Covid2, na isto pristao.
13. Navedeno prvenstveno proizlazi iz materijalne dokumentaciju u vidu dopisa Zavoda za javno zdravstvo vukovarsko-srijemske županije, Službe za epidemiologiju od 9. prosinca 2020. (list 3) iz kojeg je razvidno kako je izolacija optuženiku ZH trajala deset dana od početka simptoma odnosno do 6. prosinca 2020., uključujući i 6. prosinca 2020. Navedeno nadalje proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka koji su u bitnome suglasni i čijim iskazima su potkrijepljeni činjenični navodi iz izmijenjene optužnice.
13.1. Optuženi ZH u svojoj obrani ne poriče kako je inkriminiranog dana ušao u policijsku postaju [adresa] jer je bila nedjelja te ljekarna nije radila, te da je ušao s namjerom kako bi iz svoje ladice u svom uredu uzeo lijekove za suprugu. Navedeno ovaj sud i prihvaća jer je isto potvrdio i svjedok VH. Nadalje, optuženik ne spori da mu je bila izrečena mjera od strane Zavoda za javno zdravstvo vukovarsko - srijemske županije, Službe za epidemiologiju u trajanju od 30. studenog 2020. do 6. prosinca 2020. Ono što optuženi osporava je to da nije imao svijest da mu je izolacija trajala i dana 6. prosinca 2020.
13.2. Navedenu spornu činjenicu je sud utvrđivao iskazima liječnica AH i VHT ali i čitanjem dopisa Zavoda za javno zdravstvo vukovarsko-srijemske županije, Službe za epidemiologiju od 9. prosinca 2020. iz kojeg je razvidno kako je izolacija optuženiku ZH trajala deset dana od početka simptoma odnosno do 6. prosinca 2020. dok su imenovane liječnice iskazivale na okolnosti kako je tekao proces obavještavanja zaraženih osoba o terminu izolacije Čak je i sam optuženik u svojoj obrani naveo kako je za vrijeme dok ga je epidemiološka služba obavijestila o trajanju izolacija tog dana bio u visokoj temperaturi te je moguće kako uslijed toga nije dobro shvatio do kada mu točno izolacija, a kada mu je bilo bolje naveo je kako nije ponovno nazvao epidemiološku službu kako bi provjerio odnosno sa sigurnošću utvrdio do kada mu točno traje mjera izolacije.
14. Optuženik je dakle sporio da je prilikom svog opisanog postupanja ispunio sve objektivne i subjektivne sastojke kaznenog djela obzirom da je njegova obrana usmjerena na to da je bio u zabludi da je njegovo ponašanje protupravno jer je mislio da mu je izolacija istekla, pa na taj način nije znao da je njegovo djelo protupravno.
15. Kazneno djelo širenja i prenošenja zarazne bolesti iz članka 180. stavak 1. KZ/11. čini onaj tko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležno državno tijelo naređuje preglede, dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za sprječavanje i suzbijanje zarazne bolesti među ljudima, odnosno za sprječavanje i suzbijanje zarazne bolesti životinja od kojih mogu oboljeti i ljudi, pa zbog toga dođe do opasnosti od širenja zarazne bolesti među ljudima ili prenošenja zarazne bolesti sa životinja na ljude.
15.1. Dakle, ovo kazneno djelo je s blanketnom dispozicijom i konstruirano je kao delikt konkretnog ugrožavanja, te se za njegovo postojanje traži nastup opasnosti od širenja zarazne bolesti pri čemu mora biti riječ o stvarnoj, konkretnoj opasnosti, kao stanju bliske i neposredne mogućnosti širenja zarazne bolesti pri čemu u zakonskom opisu djela radnja nečinjenja ("ne postupi") može imati i oblik aktivne radnje.
15.2. Kazneno djelo mora biti počinjeno s izravnom ili neizravnom namjerom, a u ovom konkretnom postupku sud je utvrdio kako je optuženik postupao s neizravnom namjerom jer je bio svjestan da može ostvariti obilježja ovog kaznenog djela pa je na to pristao.
16. Vezano uz protupravnost, valja napomenuti kako je nakon provedenog dokaznog postupka i analizirajući sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, te uspoređujući s navodima optuženikove obrane, sud našao da u inkriminirano vrijeme optuženik nije bio u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost iz razloga što je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno u svom uvjerenju da 6. prosinca 2020. može izaći iz izolacije iako mu je to bio posljednji dan izolacije, te je mogao izaći tek sljedećeg dana 7. prosinca 2020., niti su ispunjeni uvjeti u konkretnom slučaju kako nije u vrijeme počinjenja djela znao da je njegovo djelo protupravno, a da to nije bio dužan niti je mogao znati, što bi značilo da je postupao s neotklonjivom zabludom o protupravnosti, već je iz svih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je optuženik u inkriminirano vrijeme postupao sa sviješću o protupravnosti zbog toga što je u inkriminirano vrijeme kao počinitelj ovog djela mogao i bio dužan imati takvu svijest, koja se u postupanju optuženika konkretizira činjenicom da je bio dužan još jednom provjeriti koji dan predstavlja dan kada mu ističe razdoblje izolacije i koji dan predstavlja onaj dan kada može iz izolacije i izaći.
17. Slijedom svega navedenog, na nedvojben način je utvrđeno da je optuženik ostvario sva obilježja kaznenog djela širenja i prenošenja zarazne bolesti iz članka 180. stavak 1. KZ/11 i to kako objektivna obilježja jer je svojom radnjom nepostupanjem po odredbama članka 12. točka 4. i članka 21. stavak 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, prekršio blanketnu normu, ispunio biće kaznenog djela, a nema u konkretnom slučaju niti jednog razloga za isključenje protupravnosti, tako i subjektivna obilježja ovog djela jer na strani optuženika utvrđeno kako je postupao s neizravnom namjerom, jer je kršeći blanketnu normu znao da je zaražen zaraznom bolešću koja je prenosiva, pa je unatoč tome što je bio svjestan da može napuštanjem svoje kuće gdje se morao nalaziti u izolaciji ostvariti obilježja ovog kaznenog djela, na to pristao, postupajući tako sa neizravnom namjerom. Također nema u konkretnom slučaju na strani optuženika niti jednog ispričavajućeg razloga, niti je ubrojivost optuženika tijekom postupka dovedena u pitanje.
18. Kraj takvog stanja stvari, u dokazanom ponašanju optuženog ZH opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – širenje i prenošenje zarazne bolesti iz članka 180. KZ/11.
19. Na kraju valja napomenuti samo i to da je sudac pojedinac postupajući po odredbi članka 544. stavak 1. i 2. ZKP/08. prilikom donošenja ove presude stavio izvan snage presudu kazneni nalog ovog suda poslovni broj: K-180/2020 od 11. veljače 2021. kao pod točkom I/ izreke.
20. U odnosu na optuženika primijenjen je Kazneni zakon („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.) jer se Kazneni zakon po pitanju propisane kazne za ovo kazneno djelo nije promijenio gledajući od vremena počinjenja kaznenog djela do suđenja
21. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti) i to jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke djela, prijašnji život počinitelja, njihove osobne i imovinske prilike, njihovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema oštećenicima i trud da naknade štetu.
21.1. Olakotnim je optuženiku cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost odnosno njegov prijašnji život gdje je optuženik u dobi od gotovo danas 65 godina, a niti ranije niti poslije ovog djela se nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela. Dakle, može se zaključiti kako se radi o izoliranom slučaju odnosno ekscesu u njegovom dosadašnjem postupanju. Olakotnim mu je u obzir uzeta i jačina ugrožavanja ili povreda zaštićenog dobra koja u konkretnom slučaju je na vrlo niskom stupnju iz razloga što bi oštećena osoba mogla biti samo policijski službenik VH s kim je usmeno kontaktirao u inkriminirano vrijeme, pri čemu valja napomenuti da je po iskazu imenovanog svjedoka nakon što mu je ovaj priopćio da je u izolaciji odmah sjeo u automobil i krenuo kući, te osoba koja mu je izmjerila temperaturu na ulazu u zgradu. Također mu kao olakotno valja cijeniti činjenicu što nije imao apsolutno nikakav motiv u svom postupanju širenja zarazne bolesti među ljudima što je utvrđeno iz svih dokaza provedenih u ovom kaznenom predmetu. Pod time mu sud uzima kao olakotno način počinjenja djela za kojeg bi se moglo reći da je ispod prosječnog načina počinjenja na koji se ovo kazneno djelo može počiniti. Skrivljeni učinci kaznenog djela također predstavljaju olakotnu okolnost na strani optuženika jer nije bio u kontaktu sa većim brojem osoba od dvije.
21.2. Posebno otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.
22. Slijedom navedenog, a imajući u vidu sve pobrojane olakotne okolnosti, te činjenicu da posebno otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao, te imajući u vidu stupanj krivnje počinitelja, kao i da je za kazneno djelo propisana kazna zatvora do dvije godine, što bi sukladno odredbi članka 44. stavak 1. KZ/11 predstavljao raspon od tri mjeseca do dvije godine, sud smatra da optuženika valja osuditi na kaznu zatvora tri mjeseca što bi u konkretnom slučaju predstavljalo zakonski minimum predviđen za kazneno djelo iz članka 180. stavak 1. KZ/11 u odnosu na koje je osuđen, pri tome cijeneći činjenicu da u konkretnom slučaju olakotne okolnosti prevladavaju, smatrajući upravo navedenu kaznu primjerenom i dovoljnom da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utječe na počinitelje kao i druge osobe da ne čine kaznena djela, a koja će istovremeno optuženiku omogućiti ponovno uključivanje u društvo i postići smisao vezano uz pravednost kažnjavanja i jačanje svijesti građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
22.1. Pri tome sud nalazi da su u odnosu na optuženika ispunjene pretpostavke za izricanje uvjetne osude, posebno cijeneći ličnost počinitelja, njegovu dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kao i ponašanje nakon počinjenog djela. Također uzimajući u obzir činjenicu da se optuženik do sada nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, na njegovoj strani egzistira visok stupanj vjerojatnosti da imenovani i bez izvršenja kazne više neće činiti kaznena djela, pri čemu se sud, pored činjenice njegove ranije neosuđivanosti, vodio i svim drugim olakotnim okolnostima, smatrajući uvjetnu osudu primjerenom i dovoljnom da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utječe na počinitelje kao i druge osobe da ne čine kaznena djela, a koja će istovremeno optuženiku omogućiti ponovno uključivanje u društvo i postići smisao vezano uz pravednost kažnjavanja i jačanje svijesti građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
22.2. Imajući u vidu sve navedeno sud nalazi da će se uvjetnom osudom u naznačenom trajanju ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da će ovakva kazna utjecati na optuženika da ne nastavi činiti kaznena djela, kao i na društvo u cjelini u pravcu postizanja generalne prevencije. Rok provjeravanja uz izrečenu uvjetnu osudu imenovanom optuženiku koji iznosu jednu godinu sud smatra dovoljnim da bi se u cijelosti ostvarila specijalna prevencija u smislu prognoze budućeg ponašanja i vremena koje je potrebno da se utječe na počinitelja da se suzdrži od ovakvog ponašanja, posebice imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, posljedice istog i prijašnji život optuženika u smislu toga da ovo kazneno djelo predstavlja izolirani incident u njegovom životu, pa je ovaj rok dovoljan za usklađivanje njegovog ponašanja sa opće društveno prihvatljivim ponašanjem.
23. Sud ne smatra da bi se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom kaznenom djelu. Ovo stoga što je inkriminirano kazneno djelo počinjeno u prosincu 2020., kada je zaraženost virusom COVID-19 bila na vrhuncu u Republici Hrvatskoj, a sve s obzirom na broj osoba koje su se nalazile u bolnicama na respiratorima, te s obzirom na broj umrlih osoba. Razumljivo je da se optuženik, koji se u vrijeme počinjenja djela nalazio u dodatno otežanom stanju jer je bio bolestan i pod visokom temperaturom, a svoju zarazu je prenio i na suprugu, te je sud uzeo u obzir motive zbog kojih je otišao na svoje radno mjesto u nedjelju kada u [adresa] ne radi niti jedna dežurna ljekarna, ali kao olakotnu okolnost, a ne kao razlog za primjenu instituta ublažavanja. Naime, osim specijalne prevencije, potrebno je voditi računa i o generalnoj prevenciji. Sud smatra da je neophodno poslati poruku svim građanima da osoba koja je zaražena i ima mjeru samoizolacije i u slučaju odlaska među druge ljude može prenijeti zaraznu bolest i to osobama koje se tamo nađu ili konkretno u policijsku postaju osobama koje su tamo zaposlene. Osim toga, optuženik je naveo da je mogao za pomoć zamoliti i sina, ili pak na neki drugi način, putem bliskih osoba, a u konačnici i državnih tijela, doći do potrebnih lijekova za suprugu.
24. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je imao u vidu pored složenosti ovog kaznenog postupka također i imovinske prilike optuženika o kojima se je on izjasnio, iz čega proizlazi da je isti zaposlen i prima plaću u svakomjesečnom prosječnom iznosu od 1.500,00 eura, da je vlasnik stana na adresi prebivališta površine 50 m2 te osobnog automobila marke „VW Polo“, god. proizvodnje 2002., pa ga je temeljem u izreci citirane zakonske odredbe obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura, jer je taj trošak nastao njegovom krivnjom, a koji trošak je optuženi dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske. Naime, ovaj kazneni postupak je iniciran zbog kaznenog djela za koja je i dokazano da ih je optuženi počinio, a s druge strane sud nije našao razloge za oslobođenje od plaćanja troškova, slijedom čega mu je i naloženo plaćanje istih.
U Vukovaru, 11. ožujka 2026.
Sudac:
Ana Slišković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DOSTAVITI:
1. ODO u Vukovaru na broj: KO-DO-727/2020
2. Optuženi ZH, [adresa]
3. Branitelj Stjepan Šporčić, odvjetnik u Vukovaru
4. Spis
