REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-2715/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Tomislava Bogdana i zamjenika punomoćnika tuženika CP, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010458709/2006 sklopljenog 3. svibnja 2006. između tužitelja HP i Slavonska banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 5. svibnja 2006. potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OU- 946/2006, a koja u čl.3. toč. 4.:"…obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća."; toč.5.: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; u čl. 4. glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru."; a u čl. 24. glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-Založni dužnik, Sudužnik i Založni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.".

II/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju HP isplati iznos od 7.791,31 eura (slovima: sedamtisućasedamstodevedesetjedaneurotridesetjedancent) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:

- iznos od 30,03 EUR od 02.10.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,98 EUR od 02.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,26 EUR od 02.12.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 31,29 EUR od 02.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 31,73 EUR od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,14 EUR od 02.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 32,63 EUR od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,66 EUR od 02.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 31,35 EUR od 02.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,76 EUR od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 31,09 EUR od 02.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 31,18 EUR od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,62 EUR od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 36,87 EUR od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 31,31 EUR od 02.12.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 61,77 EUR od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 62,47 EUR od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 63,07 EUR od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 62,05 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,95 EUR od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 94,30 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 89,93 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 93,39 EUR od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 94,42 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 90,82 EUR od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 93,26 EUR od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 91,52 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 95,78 EUR od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 97,08 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 87,81 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 98,84 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 95,11 EUR od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 99,35 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 121,06 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 115,80 EUR od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 135,52 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 125,12 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 117,30 EUR od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 141,09 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 146,02 EUR od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 135,60 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 137,12 EUR od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 129,64 EUR od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 131,95 EUR od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 157,40 EUR od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 160,97 EUR od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 189,13 EUR od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 178,91 EUR od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 162,98 EUR od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 154,59 EUR od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 152,89 EUR od 02.12.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 158,56 EUR od 02.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 164,82 EUR od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 165,01 EUR od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 161,08 EUR od 02.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 162,67 EUR od 02.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 165,01 EUR od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 162,48 EUR od 02.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 162,70 EUR od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 160,37 EUR od 02.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 156,06 EUR od 02.10.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 161,32 EUR od 02.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 163,23 EUR od 02.12.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 162,47 EUR od 02.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 154,78 EUR od 02.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 160,11 EUR od 02.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 161,33 EUR od 02.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 158,93 EUR od 02.05.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 151,86 EUR od 02.06.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 147,46 EUR od 02.07.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 151,36 EUR od 02.08.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,79 EUR od 03.08.2013. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj HP s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.480,97 eura.

IV/ Odbija se tužitelj HP s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010458709/2006 sklopljenog 3. svibnja 2006. između tužitelja HP i Slavonska banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 5. svibnja 2006. potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OU- 946/2006, a koja u čl. 2. glasi: "CHF… u protuvrijednosti od KN po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.", u čl. 3. toč. 2. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti…CHF", u čl. 18. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita-Založni dužnik, Sudužnik i Založni dužnik odriču se prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).".

V/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju HP naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.337,50 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 11. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s tuženikom kao davateljem kredita 3. svibnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 85.144,00 švicarskih franaka (u nastavku:CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (u nastavku: HNB) važećem na dan korištenja kredita na rok otplate od 30 godina. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,65 % godišnje. Ističe da mu tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odluku Vrhovnog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te na presudu i rješenje Vrhovnog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. U vezi ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, tužitelj se pozvao i na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, kao i na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese odluku kojom će utvrditi ništetnim dijelove odredbi čl.2., čl.3.t.2., t.4. i t.5., čl.4., čl.18., čl.24. Ugovora o kreditu s tim što je kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva postavio na iznos od 100.000,01 kuna (13.272,28 eura).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl.186.b st.3. Zakona o parničnom postupku. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je potraživanje tuženika po predmetnom kreditu prodano. Budući da je kredit u cijelosti otplaćen, smatra da tužitelj nema pravni interes za tužbu jer je obveznopravni odnos među strankama prestao. Navodi da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije postojala mogućnost kolektivne zaštite potrošača jer je čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača koji regulira institut kolektivne zaštite potrošača stupio na snagu tek 16. srpnja 2009. dakle, nakon sklapanja Ugovora, zbog čega se tužitelj nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru kolektivnog spora. U vezi spornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tuženik smatra da su navedene odredbe tužitelju bile lako uočljive, jasne i razumljive, a razumljivost istih proizlazi iz činjenice da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran, odnosno obrazložen tužitelju od strane javnog bilježnika. Tužitelj kao korisnik kredita je bio poslovno sposobna osoba i prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika zbog čega se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljom, posebice o valutnoj klauzuli jer je tužitelj mogao birati hoće li uzeti kredit s valutnom klauzulom u CHF ili EUR ili pak kunski kredit bez ikakve valutne klauzule. Ističe da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije posljedica njegove nesavjesnosti i poštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, pa je stoga ista mijenjana zbog opravdanih razloga, a sve sukladno uredno objavljenim i pristupačnim Općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u Ugovoru o kreditu. Ističe da tuženik do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. nije imao zakonske obveze glede izmjena ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivost, ali da su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamate stope, čemu je tuženik u cijelosti udovoljio. Navodi također da se samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka može pozvati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Pošto je ovdje riječ o tužbi radi isplate na temelju stjecanja bez osnove, Zakon o parničnom postupku ne propisuje da bi u ovakvim situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, sud je utvrdio da isti nije osnovan iz razloga što je tuženik navedeni prigovor naveo samo paušalno bez da je dostavio ikakav dokaz o tome tj. o navodno sklopljenom ugovoru o ustupu potraživanja iz kojeg bi se mogao utvrditi sadržaj tog ugovornog odnosa.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj 5140030250- 60010458709/2006 (list 73-81 spisa), zahtjev za dostavu dokumentacije (list 9 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 56-58 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog (list 163-208, 241-242, 245 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja HP (list 245-246 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka MP (djelatnice banke), javnog bilježnika i Ivana Đurovića

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se pročita izjava svjedokinje HPS koju je ista ovjerila kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek u Zagrebu na okolnost da tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja HRK/CHF budući da sukladno načelu neposrednosti, sud odlučuje o tužbenom zahtjevu u pravilu na temelju usmene, neposredne i javne rasprave (čl.4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, u nastavku: ZPP)), a iz kojih se razloga i tužitelj protivio ovom dokaznom prijedlogu. Sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika za čitanje stručnih članaka EP, ĆP i IP i mišljenja nezavisnog odvjetnika Nielsa Wahla budući da sud poznaje pravo i da nije vezan pravnim stavovima i mišljenjima drugih osoba. S druge pak strane, činjenice koje bi se navedenim dokazom trebale utvrditi nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz utvrđenja koja su navedena u nastavku obrazloženja ove presude.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140030250-60010458709/2006 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 3. svibnja 2006. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140030250-60010458709/2006 kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit za kupovinu stana i zatvaranje kredita u iznosu od 85.144,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,65% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća,

- da korisnik kredita pristaje na sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora o kreditu bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora;

- da je potpisom Ugovora tužitelj u cijelosti prihvatio odredbe poslovnih uvjeta tuženika a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge tuženika, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010458709/2006.

7. Među strankama je sporno jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 5140030250-60010458709/2006 koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

8. Bespredmetno se tuženik poziva na to da u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe pa da istu zbog toga treba odbaciti budući da tužba u ovom predmetu nije podnesena kao stupnjevita. Činjenica jeste da je i sam tužitelj naveo da tužbu podnosi kao stupnjevitu, međutim u situaciji kao što je ova, kada je tužitelj već u tužbi postavio određenu visinu tužbenog zahtjeva, ne radi se o stupnjevitoj tužbi. O istoj bi se radilo kada visina tužbenog zahtjeva u tužbi uopće ne bi bila određena i kada bi to bilo ostavljeno za kasnije pod uvjetima iz čl.186b ZPP.

9. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13., odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12., presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18. odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10. Za napomenuti je da iako Slavonska banka d.d. nije bila stranka u kolektivnom postupku, pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž- 6632/17 se mogu primijeniti u ovom postupku jer je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. i Hypo Alpe Adria bank d.d., a budući da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe Adria bank d.d., tužitelj se može pozvati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda jer je u tom sporu kao V. tuženik sudjelovala Addiko bank d.d. (ranije Hypo Aple Adria bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), sve u smislu čl.502c. ZPP (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-2541/2024-2 od 3. lipnja 2024.).

11. Neosnovan je i prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku.

11.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.3. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.4. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

11.5. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

12. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

12.1. Odredbom čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao.

12.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužitelj podnoseći Zahtjev za kredit samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF, iako je mogao odabrati i neku drugu valutu.

12.3. Tužitelj je iskazao da je predmetni kredi uzeo kako bi isplatio svoju bivšu suprugu na ime podjele bračne stečevine budući da joj je isplatio 50% vrijednosti toga stana, da je zapravo namjeravao uzeti kredit u kunama ali da su mu u banci rekli da je ovaj u CHF sada najpovoljniji. U banci su mu rekli da je kamatna stopa povoljnija nego na kredite u eurima i ništa mu nisu govorili o mogućnosti rasta tečaja. Iskazao je da je inače bio komitent ove banke zbog čega je smatrao da postoji uzajamno povjerenje. Sjeća se da mu je početna rata bila oko 2.000,00 kuna, a da je poslije narasla na oko 3.500,00 kuna, da mu je u godinu dana nastala razlika od oko 20.000,00 kuna zbog čega je molio u banci da mu prolongiraju godinu dana naplatu kredita, na što u banci nisu pristali. Ugovor o kreditu je sastavila banka. Ugovor je pročitao prije potpisivanja. Nije mogao u bilo što posumnjati jer je inače dizao kredite u ovoj banci i jer je sve do sada bilo u redu. Da je u trenutku sklapanja ugovora znao da će mu rata toliko narasti, taj kredit ne bi uzeo. U vezi ugovora je bio i kod javnog bilježnika i tamo mu nitko ništa nije objašnjavao u vezi ovog kredita osim da će mu ići hipoteka na stan i da mora redovno plaćati rate. Kredit je plaćao sam putem trajnog naloga. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu je bio umirovljeni H i nije se bavio nikakvom poslovnom djelatnošću ni obrtom. Mislim da su mu ugovor otkazali oko 2013. ili 2014. Tužitelj je iskazao da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije znao što znači pojam valutni tečaj, ali je znao razliku između fiksne i promjenjive kamatne stope.

12.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njezgov iskaz istinitim iz razloga što je logično i uvjerljivo iskazivao o svim odlučnim činjenicama. Temeljem iskaza tužitelja sud je utvrdio da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu imao status potrošača sukladno odredbi čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj: 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojom je odredbom propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit uzeo radi kupovine ½ stana radi isplate bivše supruge u postupku podjele bračne stečevine, da se u vrijeme sklapanja Ugovora nije bavio nikakvom poslovnom djelatnošću niti obrtom, a niti da je stan iznajmljivao, te da iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopio tužitelj kao fizička osoba, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, utvrđeno je da je tužitelj imao status potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

12.5. Budući da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaja na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, to je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

12.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužiteljici, kao korisnici kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

13. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 13. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO),.

14. Neosnovan je i prigovor tuženika da tužiteljica nema pravo zahtijevati vraćanje preplaćenih iznosa prema Ugovoru o kreditu jer je predmetni kredit otplaćen odnosno jer je obveznopravni odnos među strankama prestao ispunjenjem, budući da se, sukladno čl. 328. ZOO, pravo na isticanje ništetosti ne gasi.

15. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 17. svibnja 2006., da je tečaj na dan korištenja bio 4,675, te da je rok otplate 30 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,65%. Vještak je u nalazu naveo da je kredit otkazan od strane tuženika 2. kolovoza 2013. nakon čega tužitelj više nije zaduživan anuitetima jer je cijela nedospjela glavnica učinjena dospjelom. Vještak je u nalazu naveo da je preplaćeni iznos anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope i tečajne razlike u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan korištenja kredita, sukladno definiranom zadatku vještačenja, prikazan u tablicama 5 i 6, a da je sačinjen na način da je realizirani iznos anuiteta, s kojim je tuženik zaduživao tužitelja (tablica 2) uspoređen s početnim iznosom anuiteta primjenom važećeg tečaja na dan isplate kredita (tablica 1), kao da je tužitelj plaćao uvećane iznose anuiteta, kako ga je tuženik zaduživao istima. Međutim tužitelj nije plaćao anuitete sukladno prikazanom realiziranom otplatnom planu u tablici 2 već je isti svakomjesečno tijekom otplate kredita, plaćao jednak iznos anuiteta koji je bio veći od iznosa anuiteta na dan isplate kredita, s kojim je početno bio zaduživan. Budući da je tijekom otplate kredita rasla i kamatna stopa i tečaj CHF, uplate tužitelja su poslije bile manje od anuiteta koji su tijekom otplate kredita bili uvećani radi povećane kamatne stope i važećeg tečaja. To znači, da nije bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF, da tužitelj ne bi bio neuredan u plaćanju, jer je svakomjesečno plaćao anuitete veće od prvougovorenog.

15.1. Vještak je u nalazu naveo da:

- u konkretnom slučaju, u razdoblju od dana isplate kredita 17. svibnja 2006. do otkaza kredita 2. kolovoza 2013., postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 2.108,84 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- u konkretnom slučaju, u razdoblju od dana isplate kredita 17. svibnja 2006. do otkaza kredita 2. kolovoza 2013., postoji preplata na ime razlike u kamati u iznosu 5.682,47 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- da je u promatranom periodu bilo manje plaćenih anuiteta jer je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita odnosno da postoji tzv. negativna tečajna razlika u iznosu 531,24 eura;

- da u promatranom razdoblju nije bilo razdoblja kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene kamatne stope odnosno da ne postoji tzv. negativna razlika u kamati.

15.2. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak prikazao izračun kao da je kamata plaćena cijeli period do dana 2. kolovoza 2013., a da je zadnja dospjela kamata koja je bila podmirena u cijelosti, bila s danom dospijeća 1. travnja 2013. zbog čega smatra da izračun razlike kamata nije točan, vještak se očitovao na način da je naveo da je uvidom u specifikaciju uplata koju je dostavila uz svoj nalaz i mišljenje, a koja obuhvaća period od isplate kredita pa do 13. lipnja 2017., vidljivo da je tužitelj svakomjesečno plaćao dospjele anuitete. Tužitelj je međutim, tijekom cijelog perioda plaćao jednak iznos anuiteta koji je bio veći od iznosa anuiteta na dan isplate kredita s kojim je početno bio zaduživan. Budući da je tijekom otplate kredita rasla i kamatna stopa i tečaj CHF, uplate tužitelja poslije su bile manje od anuiteta koji su tijekom otplate kredita bili uvećani radi povećane kamatne stope i važećeg tečaja, te predmetne uplate nisu više bile dostatne za namirenje tako uvećanih anuiteta. Ako su u mjesecima poslije 1. travnja 2013. uplate bile manje od zaduženja uvećanim anuitetima, iste su bile nadomještene iz uplata u narednim mjesecima, jer su uplate vršene svakomjesečno, te je cjelokupna kamata s kojom je tužitelj bio zadužen u navedenom periodu i plaćena. Stoga tvrdnja tuženika da je zadnja dospjela kamata koja je bila podmirena u cijelosti, bila s danom dospijeća 1. travnja 2013., nije točna.

15.3. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak tečajnu razliku prikazao u većem iznosu nego što je ona stvarno bila, vještak je naveo da se razlika kamate u tuženikovom izračunu razlikuje od njezinog izračuna u tome što tuženik nije prikazao razliku u mjesecima za koje navodi da anuiteti nisu bili plaćeni, dok su svakomjesečno izračunate razlike kamate jednake. Tečajna razlika koju je izračunao tuženik jednaka je izračunu vještaka zaključno s anuitetom dospjelim 1. listopada 2009., dok se nakon toga izračunate tečajne razlike tuženika razlikuju od izračuna vještaka. Vještak je pojasnio da je to nelogično budući da je vještak tijekom cijelog perioda primijenio istu metodu izračuna, a iz izračuna tuženika nije vidljiva metoda koju je on primijenio nakon 1. listopada 2009. Budući da tuženik nije obrazložio zašto je došlo do razlike u izračunima, te da nije naveo što nije dobro u izračunu vještaka i u čemu je razlika između predmetnih izračuna, vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja.

15.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja i što je na sve primjedbe tuženika dao argumentirane odgovore koje kao tone prihvaća i ovaj sud.

15.5. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

16. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je potraživao iznos od 7.791,31 eura od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

16.1. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužitelju dosudio ukupni iznos od 7.791,31 eura (5.682,47 eura na ime preplate kamate i 2.108,84 eura na ime preplate tečaja) u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki II/ izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.

16.2. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

17. Budući da je tužitelj tužbom, na ime preplaćenih anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli potraživao iznos od 13.272,28 eura, a da je nakon provedenog vještačenja tužbeni zahtjev postavio na iznos od 7.791,31 eura, utvrđeno je da je isti zapravo djelomično povukao tužbu za iznos od 5.480,97 eura. S obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je u tome dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao u točki III/ izreke.

18. Sud je djelomično odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kao u točki IV/ izreke i to u dijelu za utvrđenje ništetnim čl.2. i čl.3.t.2. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), odnosno kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak jer se ništetnost valutne klauzule odnosi na način otplate kredita, a ne na način isplate kredita, prema kojoj odredbi se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Također, prema tom tečaju sačinjen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka, na način da je za svaki anuitet utvrđena razlika između početnog tečaja i tečaja koji je vrijedio na dan dospijeća svakog anuiteta. Stoga, navedena odredba Ugovora o kreditu nije protivna odredbama ZZP-a, ni odredbama ZOO-a, niti dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na ostale dijelove predmetnog Ugovora koje je sud odbio utvrditi ništetnim, za napomenuti je da u istima nije sadržana valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u smislu ništetne odredbe, a niti su takve odredbe bile predmetom osporavanja u kolektivnom sporu, a da bi postojali neki drugi razlozi ništetnosti tih odredbi tužitelj niti ne tvrdi, niti se mogu kao takvi izvesti po službenoj dužnosti.

19. Budući da je tužitelj djelomično uspio u parnici, sud mu je dosudio trošak postupka sukladno čl.154. st.2. ZPP-a. S obzirom da tužitelj s osnovom tužbenog zahtjeva nije uspio u neznatnom dijelu, sud je ocijenio da je isti s osnovom u cijelosti uspio u postupku (budući da su i kamatna stopa i valutna klauzula utvrđene ništetnim), dok je s visinom uspio u 58 %, pa je tako sud utvrdio tužiteljev uspjeh u parnici u iznosu od 79 % tužbenog zahtjeva, a tuženikov s 21 % tužbenog zahtjeva. Nakon što se od postotka tužiteljevog uspjeha u parnici oduzme postotak tuženikovog uspjeha u parnici, utvrđeno je da je konačan omjer tužiteljevog uspjeha u parnici 58%.

19.1. Sud je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora, priznao trošak u iznosu 1.337,50 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1. , sastav obrazloženog podneska od 22. svibnja 2020. i 16. rujna 2020. 100 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 15. travnja 2021. i 1. travnja 2025. 25 bodova svaki prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 8. listopada 2024. i 26. siječnja 2026. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 275,00 eura. Kada se sve zbroji, utvrđeno je da tužitelju za navedene radnje pripada trošak u iznosu od 1.375,00 eura međutim, uzimajući u obzir njegov uspjeh u parnici od 58 %, utvrđeno je da mu pripada trošak u iznosu 797,50 eura. Pored navedenog, sud je tužitelju u cijelosti priznao i trošak vještačenja u iznosu 540,00 eura, pa je tako tužitelju u konačnici dosuđen trošak postupka u iznosu 1.337,50 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno, nakon što presuda bude objavljena.

Osijek, 11. ožujka 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika