Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-22/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PSŽ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Marko Krpan iz Zagreba, protiv tuženika PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mladen Klaić odvjetnik iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Kutine, radi isplate, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-284/2022.-21 od 19. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-284/2022.-21 od 19. studenog 2025..

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate iznos od 15.477,42 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i zahtjev da mu naknade parnični trošak, dok je točkom II naloženo tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 1.788,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 19. studenog 2025. pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne Novine“ broj 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka

- dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud presudu preinači na način da usvoji zahtjev tužitelja, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatom prema Ugovoru o zajmu broj PVS/2011-10-28 koji je tužitelj kao zajmodavac sklopio s prednicom tuženika pok. ĆSŽ kao zajmoprimcem 28. listopada 2011.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tuženika PS, prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće činjenično stanje:

-da spisu prileži ugovor o zajmu broj PVS/2011-10-28 koji je tužitelj kao zajmodavac sklopio s prednicom tuženika ĆSŽ kao zajmoprimcem 28. listopada 2011. u visini od 38.700,00 kn, s godišnjom kamatom od 5,90%, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, s rokom otplate 28.10.2013., a tuženici su njezini zakonski nasljednici;

- da je pozajmljeni iznos novca prednica tuženika, prema uputi dobivenoj u kreditnom uredu u Zagrebu gdje je ugovor sklopljen, vraćala u ratama na račun društva Ekstenzija d.o.o. i to u razdoblju od 28. listopada 2011. do lipnja 2012.;

- da je društvo Ekstenzija d.o.o. prestalo postojati, a također je prestao postojati i kreditni ured u kojem je ĆSŽ pozajmila novac;

- da se ĆSŽ obratio odvjetnik Izidor Majić i pozvao je da daljnje uplate vrši na njegov račun, te je ona postupajući po uputi navedenog odvjetnika nastavila s daljnjom otplatom zajma i to u razdoblju od srpnja 2013. do listopada 2015.;

- da iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Ravnateljstva policije Uprave za granicu od 10. travnja 2025. proizlazi da je uvidom u evidencije koje vodi granična policija utvrđeno kako za tužitelja nema evidentiranih prelazaka državne granice Republike Hrvatske.

7. Ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećim stavovima:

- da tužitelj, na kome je teret dokaza, nije dokazao da je upravo on pozajmio prednici tuženika predmetni novac, budući da iz stanja spisa proizlazi da je prednica tuženika novac dobila u kreditnom uredu i da je kreditnom uredu Ekstenzija d.o.o. vraćala novac, odnosno da tužitelj nije dokazao da bi on bio zajmodavac, sve uzimajući u obzir da za tužitelja nema evidentiranih prelazaka državne granice Republike Hrvatske ;

- da se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da je trgovačko društvo Ekstenzija d.o.o. bilo posrednik između stranaka u predmetnom pravnom odnosu, budući da tužitelj nije dostavio u spis nikakav ugovor o posredništvu, niti se u ugovoru o zajmu igdje spominje trgovačko društvo Ekstenzija d.o.o. kao posrednik;

- da slijedom toga na strani tužitelja ne postoji aktivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.

8. Tuženik u podnesenoj žalbi u bitnom navodi da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju . Kako je tužitelj ispunio u cijelosti sve svoje obveze preuzete ugovorom o zajmu, prije svega isplatio cjelokupan ugovoreni iznos, to tužitelj smatra da, sve i da su zaključci prvostupanjskog suda točni, predmetni ugovor je sklopljen i proizvodi učinke, pri čemu je prednica tuženika opisanim postupanjem naknadno i odobrila njegovo sklapanje. Ističe kako se radi o kreditnom uredu koji je bio posrednik prednice tuženika, i nije ni u kakvoj vezi s tužiteljem, a iz kojeg razloga je u Ugovoru o zajmu unesena odredba članka 8., sukladno kojoj se tuženik obraća izravno tužitelju u slučaju bilo kakvih prigovora. U tom smislu ističe kako ne ulazi u sadržaj poslovnog odnosa prednice tuženika s kreditnim uredom, a obzirom da nije upoznat sa sadržajem njihovog poslovnog odnosa, to ne zna ni koje sve troškove je prednica tuženika podmirila iz pozajmljenog iznosa. Naime, okolnost da bi prednica tuženika od pozajmljenog iznosa eventualno i podmirila troškove prema trećim osobama različitim od tužitelja, ili bilo što drugo što se odnosi isključivo na odnos nje i kreditnog ureda, ne može štetno utjecati na pravo tužitelja za povratom iznosa koji joj je predao.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je isto tijekom prvostupanjskog suda potpuno i pravilno utvrđeno, te je iz navedenih činjenica izveden pravilan zaključak o neosnovanosti zahtjeva tužitelja, no iz drugačijih razloga od onih na koje se poziva prvostupanjski sud.

12. Naime, poslovni odnos stranaka valja ocijeniti kroz iskaz tuženika PS iz kojeg proizlazi da je prednica tuženika podigla zajam od 30.000,00 kn, kao i da je sve poslove oko odobravanja zajma obavljao kreditni ured, a na potpis se išlo u Zagreb. Također iz toga iskaza proizlazi da, iako je prednica tuženika na ime zajma zaprimila iznos od 30.000,00 kn, u ugovoru je naveden iznos od 38.700,00 kn. Navedenom iskazu tužitelj na ročištu nije prigovarao, a niti isti žalbenim navodima dovodi u pitanje.

13. Nadalje, tijekom postupka je izvršen i uvid u dopis iz kojeg proizlazi da je odvjetnik Robert Izidor Majić 2. svibnja 2013. kao punomoćnik tužitelja obavijestio prednicu tuženika ĆSŽ da uplate od sada izvršava na račun navedenog odvjetnika, i to iz razloga jer su u javnosti krajem svibnja 2012. izašle informaci je o istrazi kreditnih ureda u vezi lihvarenja i nezakonitih radnji, pa je ona na njegov račun u skladu s dobivenom uputom i vršila daljnja plaćanja.

14. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je prednica tuženika doista dobila zajam u iznosu od 30.000,00 kn, pri čemu sve ostalo predstavlja nezakonito obračunatu naknadu koju su u to vrijeme u ime zajmodavaca uzimali tzv. „kreditni uredi“, pa je dakle imala obvezu i vratiti samo ono što je doista i primila, uvećano za zatezne kamate.

15. Pritom ovaj drugostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje financijske vještak inje mr.sc. JS, na koji niti jedna od stranaka nije imala računskih prigovora, i to u dijelu u kojemu ta vještakinja zaključuje da je na ime ugovora o zajmu , ako bi se uzelo da joj je predan iznos od 38.700,00 kn kako u ugovoru piše, prednica tuženika vratila ukupni iznos od 41.122,08 kn. Iz nalaza također proizlazi da je u tom slučaju nepodmireno dugovanje na ime glavnice 6.797,48 kn (902,18 EUR) i na ime zateznih kamata 679,88 kuna (90,24 EUR), odnosno ukupno 7.477,36 kuna (992,42 EUR).

16. Međutim, kako ovaj sud nalazi utvrđenim da je prednici tuženika isplaćeno po zajmu 8.700,00 kn manje nego što to u ugovoru stoji, odnosno da je primila 30.000,00 kn a ne 38.700,00 kn, to je jasno da u tom slučaju dugovanje ne postoji, odnosno da je taj dug, kako po osnovi glavnice tako i po osnovi kamata, prednica tuženika i preplatila, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

17. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu potvrdio pozivom na odredbu čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP-a, pri čemu je neosnovanost tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu te koji ni tijekom prvostupanjskog postupka ni u žalbi nisu dovedeni u pitanje.

18. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude, a koja odluka je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina pravilno utvrđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25).

U Varaždinu 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer