Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-122/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1/II., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku Građansko-upravni odjel, radi proglašenja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-631/2025-5 od 26. studenoga 2025., 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-631/2025-5 od 26. studenoga 2025. i sudi:

1. Proglašava se nedopuštenim osiguranje koje se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Ovr-1567/2014, radi osiguranja novčane tražbine određene ovršnim rješenjima Porezne uprave, Područni ured Osijek, KLASA UP/I -410-20/2005- 001/3055, od 20. listopada 2008. i KLASA UP/I-410-20/2005-01/3056, od 20. listopada 2008., u iznosu od 2.863,05 kn / 379,99 EUR, sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2008. do isplate i troškova osiguranja u iznosu od 500,00 kn / 66,36 EUR, uknjižbom založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužiteljice FČ za korist tužene Republike Hrvatske i zabilježbom ovršnosti tražbine na 1/3 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 55 i dvor u [adresa], površine 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i ½ dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 53, dvori i oranica, [adresa], površine 1007 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici FČ naknadi parnični trošak u iznosu od 937,50 EUR (devet stotina trideset sedam eura pedeset centi) sa zateznom kamatom od 26. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadom parničnog troška u iznosu od 700,00 EUR (sedam stotina eura).

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici FČ naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 156,25 EUR (stotinu pedeset šest eura dvadeset pet centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se ovrha – osiguranje koje se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Ovr-1567/2014, radi osiguranja novčane tražbine određene ovršnim rješenjima Porezne uprave, Područni ured Osijek, Klasa: UP/I-410-20/2005- 001/3055 od 20. listopada 2008. i Klasa: UP/I-410-20/2005-01/3056 od 20. listopada 2008., u iznosu od 2.863,05 kn, sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2008. do isplate i troškova osiguranja u iznosu od 500,00 kn, određuje osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužiteljice za korist tuženice, zabilježbom i ovršnosti tražbine na 1/3 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 55 i dvor u [adresa], površine 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ½ dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 53, dvori i oranica, [adresa], površine 1007 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], proglasi nedopuštenom (točka I. izreke), kao i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke) te je tužiteljici naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 700,00 EUR, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtjeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 287,50 EUR.

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 I 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužiteljica jer je izreka presude razumljiva, nije suprotna obrazloženju, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenim postupak osiguranja uknjižbom založnog prava određenog rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1567/2014-2 od 18. lipnja 2014., na nekretninama u vlasništvu tužiteljice.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio, a proizlazi i iz stanja predmetnog spisa:

- da je tuženica, kao predlagatelj osiguranja, na temelju rješenja Porezne uprave, Područni ured Osijek, ovršnih 1. prosinca 2008.,

• Klasa: UP/I-410-20/2005-001/3055, Ur.broj:513-007-14/005-2008-04, od 20. listopada 2008. i

• Klasa: UP/I-410-20/2005-01/3056, Ur.broj: 513-007-14/005-2008-04, od 20. listopada 2008.,

5. lipnja 2014. protiv ovdje tužiteljice (protivnice osiguranja), podnijela prijedlog radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na njezinim nekretninama,

- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr-1567/2014-2, od 18. lipnja 2014., na temelju tih rješenja određeno osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 2.863,05 kn / 379,99 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2008. do isplate i troškova postupka osiguranja u iznosu od 500,00 kn / 66,36 EUR, uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnice osiguranja,

- da je tužiteljica protiv navedenog rješenja 14. travnja 2015. izjavila žalbu,

- da je Županijski sud u Osijeku rješenjem broj Gž Ovr-732/2015-2 od 12. studenoga 2015. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio navedeno rješenje,

- da je rješenjem Porezne uprave, Područni ured za Slavoniju i Baranju, Ispostava Osijek, Klasa: UP/I-416-02/2015-01/175, Ur.broj: 513/07-01/03-15-2 od 10. lipnja 2015., odbijen zahtjev tužiteljice za otpisom poreznog duga zbog zastare, uz obrazloženje da zastara prava na naplatu tražbine po osnovi poreza kamata i troškova ne nastupa ako je tražbina osigurana založnim pravom ili hipotekom koji su upisani u javnu knjigu te da će se u tom slučaju tražbina naplatiti iz opterećenih stvari,

- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-1567/2014-11 od 13. srpnja 2015. ovdje tužiteljica upućena da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (osiguranja) nedopuštenom, iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ).

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da su rješenja Porezne uprave od 20. listopada 2008. postala ovršna 1. prosinca 2008., da je u skladu s čl. 94. st. 6. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16), zastara počela teći 1. siječnja 2009., da bi apsolutna zastara za naplatu poreza sukladno čl. 96. Općeg poreznog zakona nastupila 1. siječnja 2015., ali da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1567/2014-2 od 18. lipnja 2014. određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja, na nekretninama protivnice osiguranja te da je 20. lipnja 2014. navedeno založno pravo i upisano u zemljišnim knjigama, slijedom čega zaključuje da nije nastupila apsolutna zastara iz čl. 96. Općeg poreznog zakona, u skladu s čl. 94. st. 10. Općeg poreznog zakona, kojim je propisano da se, kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može namiriti iz opterećene stvari, ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

8. Takva odluka nije pravilna i ne može se prihvatiti. Naime, osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje da je založno pravo na njezinim nekretninama upravo i upisano na temelju rješenja o osiguranju koje je predmet ovoga spora te da stoga nema mjesta primjeni čl. 94. st. 10. Općeg poreznog zakona.

8.1. Odredbom čl. 94. st. 1. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13 – dalje: OPZ/08), propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Prema st. 6. toga članka, zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe, a prema st. 9., ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

8.2. Odredbom čl. 95. st. 1. OPZ/08 propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, a st. 3. toga članka da nakon poduzimanja tih radnji zastarni rok počinje ponovno teći.

8.3. Nadalje je odredbom čl. 96. st. 1. OPZ/08 propisano da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama čl. 94. st. 3. 4. i 5. toga Zakona.

9. S obzirom na navedene odredbe, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je zastara predmetnog poreznog duga, utvrđena navedenim ovršnim ispravama donesenim u upravnom postupku od 20. listopada 2008. (čl. 23. t. 4. i čl. 25. st. 4. OZ), počela teći 1. siječnja 2009., u skladu s čl. 94. st. 6. OPZ/08 .

9.1 Prema tome, u skladu s čl. 94. st. 1. OPZ/08, 2. siječnja 2012. nastupila je (relativna) zastara prava na pokretanje postupka naplate tog poreznog duga.

9.2. Budući da je tuženik prijedlog za osiguranje podnio 5. lipnja 2014., dakle nakon što je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga utvrđenog ovršnim ispravama, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

10. Tuženica je u ovom postupku tek u podnesku od 11. travnja 2018. navela da je nakon početka zastarnog roka u nekoliko navrata dostavljala tužiteljici opomene radi plaćanja duga, koje predstavljaju službenu radnju usmjerenu na naplatu poreznog duga, kojom se prekida tijek zastarnog roka (list 38 spisa) i uz taj podnesak dostavila ispis iz informacijskog sustava porezne uprave od 30. ruina 2015. (list 40 spisa).

10.1. Međutim, u vrijeme podnošenja predmetne tužbe na snazi je bila odredba čl. 299. ZPP, kojom je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st. 1.) te da tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st. 2), a da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. toga članka sud neće uzeti u obzir (st. 3).

10.2. Budući da je tuženica navedenu činjenicu iznijela i dostavila dokaz tek tijekom glavne rasprave, protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, to iste nisu mogle biti uzete u obzir pa je stoga trebalo smatrati da tijek zastare nije bio prekinut u smislu odredbe čl. 95. st. 1. OPZ/08.

10.3. Zbog navedenoga nije bilo ni osnove za primjenu odredbe o apsolutnom zastarnom roku od šest godina iz čl. 96. st. 1. OPZ/08.

11. Iz navedenih razloga, ispunjene su pretpostavke propisane odredbom čl. 50. st. 1. t. 11., u vezi s čl. 290. st. 1. OZ pa je, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo preinačiti presudu suda prvoga stupnja i odlučiti kao u točki I/1. izreke ove drugostupanjske presude.

12. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku.

12.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 379,99 EUR i vrijednost boda od 2,00 EUR (tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), tužiteljici je kao opravdan dosuđen trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 7/1 Tarife), kao i za sastavljanje podnesaka od 27. studenoga 2015. i 29. lipnja 2020. (tbr. 8/1 Tarife) te za zastupanje na ročištima 4. prosinca 2015., 4. veljače 2019., 4. srpnja 2024. i 15. listopada 2025. (tbr. 9/1 Tarife) ili ukupno 700,00 EUR. Za zastupanje na ročištu 26. siječnja 2016., na kojem je određen prekid postupka, tužiteljici pripada iznos od 50,00 EUR. Nakon uvećanja za 25% PDV-a, ukupan trošak zastupanja tužiteljice iznosi 937,50 EUR (točka I/2. izreke ove presude).

12.2. Tužiteljici nije dosuđen trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 200,00 EUR jer iz stanja spisa ne proizlazi da joj je taj trošak nastao odnosno da su sudske pristojbe plaćene.

13. Tuženica je u cijelosti izgubila parnicu pa nema pravo na naknadu parničnog troška. Stoga je odlučeno kao u točki I/3. izreke ove drugostupanjske presude.

14. Budući da je uspjela sa žalbom, tužiteljici je dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka, koji se sastoji od troška sastavljanja žalbe u iznosu od 125,00 EUR (tbr. 10/1 i tbr. 54. Tarife). Nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 26. Tarife), sveukupni trošak kojega je tuženica dužna naknaditi tužiteljici iznosi 156,25 EUR (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

14.1. Tužiteljici nije dosuđen trošak sudske pristojbe za žalbu, zatražen u iznosu od 100,00 EUR jer iz stanja spisa proizlazi da pristojba nije plaćena.

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor