Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-160/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GI iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Ivanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lozo i partneri d.o.o. Zagreb, Varšavska 16, protiv tuženog Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB; 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ingi Bošnjak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2101/2023-18 od 4. studenoga 2025., 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog Adriatic osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 2101/2023-18 od 4. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženog Adriatic osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 365,59 EUR (tri stotine šezdeset pet eura pedeset devet centi).

III. Odbija se zahtjev tužitelja GI za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.524,82 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2023. do isplate te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.365,58 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 4. studenoga 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 365,59 EUR.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava navode tuženika i zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 200,00 EUR.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5.1. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, nije proturječna sama sebi ni razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što je u razlozima presude kao dokazano, odnosno ne dokazano pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik.

5.2. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne i potpuno prihvatljive razloge pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju u žalbi također ističe tuženik.

5.3. Budući da ovaj sud nije našao da bi pred prvostupanjskim sudom bile počinjene navedene bitne povrede, a ni da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, nije nađeno niti da bi bile počinjene povrede čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav), kako to u žalbi tvrdi tuženik. Nema stoga niti povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine-Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17

– dalje: Konvencija). U odnosu na navedeno treba reći da čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva te da do povrede tog prava u pravilu ni ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

6. Predmet spora je zahtjev za vraćanjem iznosa od 1.524,82 EUR, stečenog bez osnove.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći 1. listopada 2022. u 17:20 sati u Kašini, uslijed čega je nastala šteta osiguranoj osobi,

- da je tužitelj imao sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika,

- da je tuženik po postavljenom odštetnom zahtjevu na ime naknade štete isplatio oštećenoj osobi iznos od 1.522,29 EUR,

- da je tuženik 8. ožujka 2023. postavio regresni zahtjev prema tužitelju,

- da je tužitelj 20. ožujka 2023. uplatio tuženiku traženi iznos,

- da su tužitelju nakon obavljenog očevida u Nastavnom zavodu za hitnu medicinu Grada Zagreba izuzeti uzorci krvi i mokraće radi analize, koji su dostavljeni Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić",

- da je toksikološkim vještačenjem Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" utvrđeno da je tužitelj u trenutku nastanka nezgode imao koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi u 0,38 g/kg te 0,86 g/kg u mokraći,

- da je tužitelju tijekom očevida u 18,00 sati alkometrom marke „Dräger 6810“, serijskog broja ARZA1839 utvrđena koncentracija alkohola od 0,65 g/kg, umanjena za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 0,55 g/kg,

- da je tužitelj nalaz vještačenja dobio nekoliko mjeseci nakon što je platio tuženiku sporni iznos, odnosno uz prekršajni nalog od 24. ožujka 2023., kojim je tužitelj proglašen krivim jer skrećući u lijevo, prethodno nije propustio sva vozila koja se kreću kolnikom ceste s prednošću prolaska.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je koncentracija alkohola u krvi tužitelja iznosila 0,38 g/kg, što je po Uvjetima tuženika mjerodavno za ocjenu vožnje pod utjecajem alkohola i da zbog toga nije bilo osnove za regresni zahtjev tuženika prema tužitelju jer tužitelj, u trenutku kada je izvršio uplatu, nije znao da nije dužan platiti regresni dug tuženiku, već je to saznao tek dostavom obveznog prekršajnog naloga i da zbog toga ima pravo zatražiti vraćanje. Pobijanu odluku donio je pozivom na odredbe pod točkom A.1. Uvjeta za obvezno osiguranje tuženika, kojima je propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, ako u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, odnosno ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5g/kg i više, čl. 24. st. 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), prema kojem osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO).

9. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

10. Tuženik u žalbi navodi da je na temelju javne isprave, metodom mjerenja alkometrom marke ''Dräger'' utvrđena nedozvoljena koncentracija alkohola od 0,65 g/kg, tj. 0,55 g/kg, da upravo ispitivanje alkoholiziranosti alkometrom predstavlja ''drugu metodu mjerenja'' u smislu odredbe čl. 3. st. 1. točka 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, da je tuženik prihvatio ispitivanje, nije poricao njegov rezultat, već je u iskazu naveo da je neposredno prije samog štetnog događaja popio 3 piva te da stoga ne bi trebalo biti sumnje da je konzumirao alkohol i da je u vrijeme štetnog događaja u organizmu imao koncentraciju alkohola preko 0,50 promila.

10.1. U odnosu na navedeno treba reći da je u ovom slučaju odlučna jedino činjenica da je analizom krvi tužitelja utvrđena količina alkohola manja od 0,5 g/kg, da stoga nije ispunjena pretpostavka za gubitak prava iz osiguranja propisana navedenom odredbom Uvjeta osiguranja, a posljedično tome da tuženik nije imao pravo na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova u smislu čl. 24. st. 4. ZOOP, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

10.2. Što se tiče iskaza tužitelja i tvrdnje tuženika da nije poricao rezultat mjerenja utvrđen alkometrom marke ''Dräger'', treba reći da je tužitelj navedeni rezultat upravo uspješno i osporio uzimanjem uzorka krvi i mokraće. Stoga je potpuno promašeno pozivanje tuženika na odluke donesene u drugim predmetima jer nije riječ o istovjetnim činjeničnim i pravnim situacijama kao u ovom predmetu.

11. Ostalim žalbenim navodima tuženik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavlja ocjeni suda prvoga stupnja i iznosi vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa, kao ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

12. Budući da odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

13. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

14. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka pa je na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

16. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor