Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-99/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dijane Hofer kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Pejiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB; 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Pregradi poslovni broj P-905/2023-27 od 17. prosinca 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Pregradi poslovni broj P-905/2023-27 od 17. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi trošak žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ŽU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.624,42 EUR (sedam tisuća šesto dvadeset četiri eura četrdeset dva centa), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:
• na iznos od 12,39 eur od 1.11.2008. pa do isplate
• na iznos od 16,27 eur od 1.1.2009. pa do isplate
• na iznos od 19,07 eur od 1.2.2009. pa do isplate
• na iznos od 20,34 eur od 1.3.2009. pa do isplate
• na iznos od 17,57 eur od 1.4.2009. pa do isplate
• na iznos od 18,26 eur od 1.5.2009. pa do isplate
• na iznos od 12,70 eur od 1.6.2009. pa do isplate
• na iznos od 8,61 eur od 1.7.2009. pa do isplate
• na iznos od 9,70 eur od 1.8.2009. pa do isplate
• na iznos od 11,85 eur od 1.9.2009. pa do isplate
• na iznos od 11,67 eur od 1.10.2009. pa do isplate
• na iznos od 9,48 eur od 1.11.2009. pa do isplate
• na iznos od 13,58 eur od 1.12.2009. pa do isplate
• na iznos od 16,86 eur od 1.1.2010. pa do isplate
• na iznos od 21,53 eur od 1.2.2010. pa do isplate
• na iznos od 20,46 eur od 1.3.2010. pa do isplate
• na iznos od 26,80 eur od 1.4.2010. pa do isplate
• na iznos od 25,60 eur od 1.5.2010. pa do isplate
• na iznos od 27,94 eur od 1.6.2010. pa do isplate
• na iznos od 48,23 eur od 1.7.2010. pa do isplate
• na iznos od 44,05 eur od 1.8.2010. pa do isplate
• na iznos od 56,81 eur od 1.9.2010. pa do isplate
• na iznos od 52,40 eur od 1.10.2010. pa do isplate
• na iznos od 45,31 eur od 1.11.2010. pa do isplate
• na iznos od 60,27 eur od 1.12.2010. pa do isplate
• na iznos od 79,30 eur od 1.1.2011. pa do isplate
• na iznos od 65,83 eur od 1.2.2011. pa do isplate
• na iznos od 70,55 eur od 1.3.2011. pa do isplate
• na iznos od 64,54 eur od 1.4.2011. pa do isplate
• na iznos od 65,62 eur od 1.5.2011. pa do isplate
• na iznos od 91,14 eur od 1.6.2011.pa do isplate
• na iznos od 93,62 eur od 1.7.2011. pa do isplate
• na iznos od 114,01 eur od 1.8.2011. pa do isplate
• na iznos od 103,15 eur od 1.9.2011. pa do isplate
• na iznos od 91,26 eur od 1.10.2011. pa do isplate
• na iznos od 87,87 eur od 1.11.2011. pa do isplate
• na iznos od 86,97 eur od 1.12.2011. pa do isplate
• na iznos od 92,51 eur od 1.1.2012. pa do isplate
• na iznos od 97,34 eur od 1.2.2012. pa do isplate
• na iznos od 97,98 eur od 1.3.2012. pa do isplate
• na iznos od 94,64 eur od 1.4.2012. pa do isplate
• na iznos od 96,90 eur od 1.5.2012. pa do isplate
• na iznos od 98,44 eur od 1.6.2012. pa do isplate
• na iznos od 95,85 eur od 1.7.2012. pa do isplate
• na iznos od 96,53 eur od 1.8.2012. pa do isplate
• na iznos od 94,58 eur od 1.9.2012. pa do isplate
• na iznos od 90,38 eur od 1.10.2012. pa do isplate
• na iznos od 94,86 eur od 1.11.2012. pa do isplate
• na iznos od 97,01 eur od 1.12.2012. pa do isplate
• na iznos od 95,50 eur od 1.1.2013. pa do isplate
• na iznos od 87,05 eur od 1.2.2013. pa do isplate
• na iznos od 94,23 eur od 1.3.2013. pa do isplate
• na iznos od 94,86 eur od 1.4.2013. pa do isplate
• na iznos od 92,04 eur od 1.5.2013. pa do isplate
• na iznos od 83,29 eur od 1.6.2013. pa do isplate
• na iznos od 83,06 eur od 1.7.2013. pa do isplate
• na iznos od 85,21 eur od 1.8.2013. pa do isplate
• na iznos od 88,66 eur od 1.9.2013. pa do isplate
• na iznos od 93,44 eur od 1.10.2013. pa do isplate
• na iznos od 90,97 eur od 1.11.2013. pa do isplate
• na iznos od 92,72 eur od 1.12.2013. pa do isplate
• na iznos od 94,70 eur od 1.1.2014. pa do isplate
• na iznos od 95,93 eur od 1.2.2014. pa do isplate
• na iznos od 98,53 eur od 1.3.2014. pa do isplate
• na iznos od 97,68 eur od 1.4.2014. pa do isplate
• na iznos od 94,80 eur od 1.5.2014. pa do isplate
• na iznos od 93,82 eur od 1.6.2014. pa do isplate
• na iznos od 94,24 eur od 1.7.2014. pa do isplate
• na iznos od 97,50 eur od 1.8.2014. pa do isplate
• na iznos od 100,25 eur od 1.9.2014. pa do isplate
• na iznos od 99,68 eur od 1.10.2014. pa do isplate
• na iznos od 102,05 eur od 1.11.2014. pa do isplate
• na iznos od 103,67 eur od 1.12.2014. pa do isplate
• na iznos od 102,72 eur od 1.1.2015. pa do isplate
• na iznos od 104,01 eur od 1.2.2015. pa do isplate
• na iznos od 104,01 eur od 1.3.2015. pa do isplate
• na iznos od 104,01 eur od 1.4.2015. pa do isplate
• na iznos od 2.167,16 eur od 1.5.2015. pa do isplate
a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.450,00 EUR (tisućučetiristopedeseteura), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a tužiteljici naloži da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu, kao i trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a citirajući zakonski tekst te povrede te potom žalbenim navodima osporava utvrđeno činjenično stanje osporavajući pravilnost zaključka suda da stranke nisu pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati ugovor o kreditu te o tome da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i uočljive. Također u okviru ovog žalbenog razlog tuženik osporava mogućnost izravne primjene utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom postupku tvrdeći da u tom postupku nije imao mogućnost dokazivati da je upravo s tužiteljicom pojedinačno pregovarao, dakle i u tom dijelu osporava utvrđeno činjenično stanje. Obzirom da ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ne ispituje po službenoj dužnosti postojanje bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te žalbene tvrdnje tuženika koje nisu konkretno iznesene ovaj sud nije ispitivao. Ispitujući po službenoj dužnosti pravilnost presude suda prvog stupnja na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata u iznosu od 7.624,42 eura s osnova preplate zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su 27. ožujka 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 056- 50-4788413 prema kojem je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti od 35.060,29 CHF uz ugovorenu redovnu kamatu od 6,75 % godišnje koja je bila promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.
7. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana glavnica kredita i visina anuiteta sud pozivom na odredbu članka 502. c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14., 110/15., 14/19.) utvrđuje da je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sud u bitnome citira sadržaj presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012. Naime, sud u obrazloženju navodi da iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o toj odredbi što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sud nadalje zaključuje da iz presuda u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule obveza potrošača ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci te da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
7.1. U odnosu na spornu činjenicu pregovaranja prilikom zaključenja konkretnog Ugovora sud prvog stupnja proveo je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ŠU, supruga tužiteljice na temelju čijih iskaza je utvrdio da je tužiteljica kredit podigla radi kupnje osobnog automobila za njihove osobne potrebe te da im je u poslovnici tuženika zaposlenica rekla da je kredit vezan uz valutu CHF povoljniji od onog vezanog za EUR-o, međutim, da su se oni unatoč tome odlučili za kredit vezan uz valutu EUR-o. Kada su došli preuzeti primjerak ugovora uočili su da je kredit vezan uz valutu CHF, ali kako im se žurilo kupiti već unaprijed rezervirani automobil, ipak su pristali na takav kredit time da im prilikom zaključivanja nije pružena mogućnost mijenjanja pojedinih odredbi Ugovora niti je tužiteljica upozorena na rizik rasta tečaja u CHF. Sud također utvrđuje da je Ugovor zaključen na standardnom unaprijed formuliranom obrascu tuženika. Po ocjeni suda tuženik u ovom sporu nije uspio dokazati da se u konkretnom slučaju postupalo drugačije nego što je to utvrđeno u kolektivnom sporu pa kako su u tom sporu utvrđene ništetnima ugovorne odredbe kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak sud zaključuje da su takve identične odredbe bile ništetne i u konkretnom Ugovoru.
7.2. Na temelju provedenog vještačenja sud utvrđuje da je tužiteljica po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli tuženiku preplatila iznos od 7.624,42 eura, koji iznos joj je tuženik u obvezi vratiti na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) i to sa zakonskom zateznom kamatom od prvog sljedećeg dana od dana kada je tuženik uplatu primio u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, jer sud ocjenjuje da je tuženik nepošteni stjecatelj obzirom da je on sastavio ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom postupajući na taj način protivno načelu savjesnosti i poštenja obzirom da je ugovorio nerazmjernu korist na štetu potrošača.
7.3. Sud utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik ocjenjujući da se u konkretnom slučaju na zastaru novčane tražbine primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina te da je taj rok sukladno pravnom shvaćanju iznesenom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju presuda u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je nepoštena i ništetna valutna klauzula u CHF, pa do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 13. lipnja 2023. nije protekao zastarni rok od 5 godina.
8. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
9. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Također pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, zbog čega se tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe kojima se anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka. Suprotno žalbenim tvrdnjama ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u konkretnom Ugovoru kojeg su zaključili tužitelj i tuženik identična je ugovornim odredbama o kojima se raspravljalo u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz kojih razloga se je tužitelj temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a mogao pozivati na utvrđenja iz presude donesene u tom sporu te je sud mogao u smislu istog propisa presudu temeljiti na činjeničnim utvrđenjima iz tog spora, jer tuženik u ovom postupku, u kojem je imao mogućnost dokazivanja da su okolnosti zaključenja konkretnog Ugovora bile drugačije u odnosu na one o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu u smislu da je pregovarao s tužiteljicom te da joj je objasnio specifične rizike zaključenja ugovora kojim je obveza vraćanja glavnice vezana uz valutu švicarski franak, na te okolnosti tijekom postupka nije predložio provođenje dokaza kojim bi takvu svoju tvrdnju uspio dokazati. Zbog toga su neosnovane žalbene tvrdnje o tome da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama te da se zbog toga presuda ne može temeljiti na utvrđenjima iz kolektivnog spora u kojem doista tuženik nije mogao dokazivati da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao jer je pravna zaštita u tom postupku pružena na općenitoj razini, međutim, tuženik je to mogao učiniti u ovom sporu, ali u odnosu na odlučnu činjenicu pregovaranja s tužiteljicom, tijekom kojeg bi joj bili objašnjeni rizici zaključenja ugovora u švicarskim francima, tuženik nije predlagao provođenje niti jednog dokaza.
9.1. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare u odnosu na žalbom pobijani dosuđeni iznos od 7.624,42 eura. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je zastara počela teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost načina postupanja tuženice prilikom ugovaranja valutne klauzule kojima je glavnica vezana uz CHF od 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17), to u trenutku podnošenja tužbe 13. lipnja 2023. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara jer nije protekao opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.
10. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
11. Zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi trošak žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan iz razloga što je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, kao i zbog toga što tuženik nije postavio određen zahtjev za naknadu troškova u smislu odredbe članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a.
Koprivnica, 11. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
