REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1432/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku SJ, dipl. pravniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 384/2021-37 od 23. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Djelomičnim odbijanjem žalbe tužiteljice kao neosnovane potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-384/2021-37 od 23. lipnja 2025., i to u toč. II. izreke, i

r i j e š i o  j e

Djelomičnim usvajanjem žalbe tužiteljice ukida se u toč. IV. i VI. izreke, presuda sadržana u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 384/2021-37 od 23. lipnja 2025., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ostavlja se da se o trošku žalbe tužiteljice odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 1.210,77 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 19. rujna 2018. pa do isplate (I.), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjeg iznosa od 1.289,23 eura i pripadajućih zateznih kamata (II.), tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati i iznos od 1.092,73 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 10. lipnja 2020. pa do isplate (III.), a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 2.729,46. eura i pripadajućih zateznih kamata na iznose i s rokovima dospjelosti pobliže navedenim u izreci pobijane presude (IV.), tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.934,66 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 23. lipnja 2025. pa do isplate (V.), dok je u preostalom dijelu, a za iznos od 1.311,34 eura taj zahtjev tužiteljice odbijen (VI.), dok je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (VII.).

2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica, istu pobija u toč. II., IV. i VI. izreke i istu pobija "zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. ZPP-a.

3. U žalbi, u bitnome, tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada u pobijanoj presudi ne iskazuje posebno iznose koje je tužiteljici dosudio s osnova neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, a tako i u odbijajućem dijelu, da onda pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih da se ona ne može ispitati, a što da je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Nadalje, tužiteljica navodi da ona od tuženice potražuje isplatu po polici osiguranja od odgovornosti, da je ona pretrpjela i štetu po osnovu izgubljene zarade, da je tu izgubljenu zaradu tužiteljica potraživala po osnovu razlike spram bruto plaće tužiteljice, da je prvostupanjski sud neosnovano tu naknadu umanjio za potpore koje je poslodavac isplatio tužiteljici kao pomoć za liječenje jer da to nisu iznosi koji su isplaćeni s osnova rada pa da je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, da nije obrazloženo za što je, a za iznos od 1.289,23 eura odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, da je nezakonita i odluka o zateznim kamatama na dospjele iznose izgubljene zarade jer da te kamate teku od dospijeća pa do isplate, da je i kod donošenja odluke o troškovima postupka sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da se odluka u tom dijelu ne može ispitati, da je pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici valjalo u cijelosti dosuditi troškove sudskih pristojbi i vještačenja pa tužiteljica predlaže da se pobijana presuda u njenom pobijanom dijelu ukine, podredno, preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

4. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

7. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenom pobijanom dijelu, odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.289,23 eura i pripadajućih zateznih kamata, te je odbijen i zahtjev za isplatom iznosa od 2.729,46 eura i pripadajućih zateznih kamata, odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, a za iznos od 1.311,34 eura i pripadajućih zateznih kamata, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbi čl. 943. st. 4., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO).

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a , ocjena je ovog suda , kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda valjana u njenom pobijanom dijelu, u toč. II. izreke, dok se glede toč. IV. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati, pa je u tom dijelu pobijanu presudu valjalo ukinuti.

9. U predmetnom postupku tužiteljica je potraživala naknadu štete nastalu joj u štetnom događaju od 27. listopada 2017. kada je tužiteljica doživjela ozljedu na radu, a tuženica nije sporila pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Sporna je bila visina pretrpljene štete, a nije bilo sporno ni da je tuženica tužiteljici u izvansudskom postupku naknadila (dio) te štete isplatom 19. listopada 2018. iznosa od 10.350,00 kuna na ime neimovinske štete kao i isplatom 26. ožujka 2019. iznosa od 50,00 kuna, te isplatom 26. ožujka 2019. iznosa od 1.987,12 kuna na ime izgubljene zarade, te tijekom postupka isplatom iznosa od 40.000,00 kuna (5.308,91 eura) dana 20. rujna 2022.

10. U ovom stadiju postupka sporno je je li pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici dosuđena pravična naknada neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, odnosno je li pravilno odbijen njen zahtjev u dijelu kojim se "prelazi" dosuđeni dio i je li, isto tako, pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za dosudu imovinske štete zbog izgubljene zarade.

11. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude, u dijelu koji se "tiče" neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje ukazuje tužiteljica.

12. To stoga što tužiteljica po osnovu naknade štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege potražuje isplatu iznosa od 1.200,00 eura i pripadajuće zatezne kamate (toč. 2. tužbenog zahtjeva tužiteljice, list 272 i 237 spisa), taj iznos joj prvostupanjski sud i dosuđuje u cijelosti (toč. 14 i 17. obrazloženja) iz čega je onda posve jasno da se odbijajući dio pobijane presude, u toč. II. izreke odnosi na naknadu pretrpljene neimovinske štete pa je žalba tužiteljice neosnovana u tom dijelu.

13. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje, a što tužiteljica niti ne spori da je ona u štetnom događaju zadobila unutarzglobni višekomadni prijelom gornjeg članka palca lijevog stopala, natučenje lijevog ramena i oguljotine lijevog koljena, te da je kod tužiteljice naknadno verificirana kompletna ruptura tetive m. supraspinatusa i tetive m. sinfraspinatusa lijevog ramena, da je zbog posljedica štetnog događaja tužiteljica liječena i bila na bolovanju od 27. listopada 2017. do 31. srpnja 2018., da je zbog te ozljede trpjela fizičke boli jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta daljnjih 90 dana, da je u štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje, sekundarni strah manjeg do jakog oscilirajućeg da je trajalo 3 dana, a umjereni oscilirajući do 2 tjedna, slabiji oscilirajući do 8 tjedana, a potom i povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj.

14. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje a to tužiteljica ne spori da joj je bila potrebna i nestručna tuđa pomoć i njega u vremenskom trajanju od 356 sati, da je kod tužiteljice zaostalo naruženje u vidu ožiljka na lijevom ramenu veličine 10 cm, ocjenjeno kao naruženje u lakom stupnju, ali i da su kod tužiteljice zaostale posljedice koje trajno umanjuju životne aktivnosti tužiteljice zbog umanjenog opsega pokreta lijevog ramena, lakog do srednjeg stupnja, umanjenja snage vanjske rotacije ramena, deformacije palca lijevog stopala u vidu hallux valpusa, ograničenja manjeg stupnja pokreta metatarzofalangealnog zgloba, ali i zbog subjektivne simptomatologije i motoričke insuficijencije predominatno lijeve šake, a što u brojčanom iznosu iznosi ukupno 12% umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice.

15. Uzimajući u obzir pretrpljenu štetu iz predmetnog štetnog događaja (pretrpljene fizičke boli, strah, naruženje) te umanjenje životnih aktivnosti koji su posljedica predmetnog štetnog događaja, njene pojavne oblike opisane u prihvačenim nalazima i mišljljenjima vještaka, uzevši u obzir i brojčano izražen supanj tih umanjenja (ukupno iskazan sa 12%) te uzevši u obzir životnu dob tužiteljice (48 godina u vrijeme štetnog događaja) i njeno zanimanje (medicinska sestra) prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda, a pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO-a utvrdio da bi pravična naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za tužiteljicu iz tog štetnog događaja iznosila 6.700,00 eura.

16. Kako je tuženica po toj osnovi tužiteljici, nesporno, već isplatila 6.689,23 eura to je prvostupanjski sud, osnovano tuženici naložio da tužiteljici naknadi i daljnju štetu u tom dijelu u iznosu od 10,77 eura dok je u preostalom dijelu taj zahtjev odbijen kao neosnovan, a žalba tužiteljice je, onda, u tom dijelu neosnovana, protiv toč. II. izreke.

17. Pri tome, valja dodati da je uz taj dosuđeni dio neimovinske štete tužiteljici dosuđen i (puni) zatraženi iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.200,00 eura (list 272, 237 t. 2.), tako da se odbijajući dio, u toč. II. izreke, odnosi u cijelosti na zatraženu neimovinsku štetu.

18. Međutim žalba tužiteljice je osnovana u dijelu koji se "tiče" visine dosuđene naknade za izgubljenu zaradu, u pobijanom, odbijajućem dijelu.

19. I u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno zahtjev tužiteljice utvrđuje osnovanim u dijelu koji se utvrđuje primjenom neto plaće tužiteljice jer je doista to pravo tužiteljice "ograničeno" onime što bi ona stvarno primila, a to je neto isplata.

20. Isto tako, pravilan je prvi stav i pobijane presude, u tom dijelu, da se kod utvrđivanja izgubljene zarade tužiteljice imaju uzeti u obzir i sva davanja koja joj je njen poslodavac isplatio u navedenom razdoblju, a koja svoj osnov imaju u primjeni Kolektivnog ugovora pa tako i naknada za bolovanja duža od 90 dana.

21. To stoga što je smisao naknade ove štete u pravnom stajalištu da oštećenika, tužiteljicu valja dovesti u pravno stanje kao da štetnog događaja nije bilo tj. da ona od poslodavca, sada od njegovog osiguravatelja, primi novčane iznose (plaću, nadoknade plaća i sl) u iznosima koje bi ona ostvarila da nije bilo štetnog događaja (da je radila).

22. Međutim, kod dosude tog vida štete tužiteljica bi imala pravo i na zatezne kamate od dana kada je šteta nastala, a nastala je u trenutku isplate plaće pa je zbog toga pogrešnom primjenom materijalnog prava, u toč. IV. pogrešno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

23. Isto tako tuženica je dio te štete, nesporno, naknadila tužiteljici isplatom iznosa od 1.987,12 kuna dana 26. ožujka 2019. (113)

24. Prvostupanjski sud pravilno tu uplatu tuženice umanjuje za preostali dug po osnovi izgubljene zarade, ali, opet, pogrešno taj iznos umanjuje od izgubljenih zarada tužiteljice za listopad i studeni 2017. (toč. 28. obrazloženja).

25. Smisao naknade štete je, kako je već navedeno, uspostaviti stanje kao da štetnog događaja nije ni bilo.

26. Glede naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, dakle, trebalo bi tužiteljici naknaditi tu štetu na način da u novčanom obliku dobije onoliko koliko bi ona dobila da nije bilo štetnog događaja, da je radila.

27. Kod tužiteljice to znači da bi joj trebalo pripasti razlika do neto plaće uzevši u obzir sve što je ona primila od poslodavca u novčanom obliku po osnovu radnog odnosa, a uz to tužiteljica bi imala pravo i na zatezne kamate od dospjelosti svakog tog iznosa, od vremena dospjelosti plaće pa do isplate.

28. Djelomičnu isplatu te štete izvršene po tuženici 26. ožujka 2019. valjalo bi uzeti u obzir na način da se utvrdi visina duga tuženice po toj osnovi na dan 26. ožujka 2019. i da se onda od toga duga oduzme isplata izvršena 26. ožujka 2019. i time bi bio utvrđen preostali dug tuženice na taj dan.

29. Isto tako, budući da tuženica nije podnosila žalbu protiv prvostupanjske presude to je ista postala pravomoćna u toč. III. izreke pa bi i taj iznos valjalo uzeti u obzir kod utvrđenja visine preostalog duga tuženice po toj osnovi.

30. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomično odbiti žalbu tužiteljice i pobijanu presudu potvrditi u toč. II. izreke i to temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a, a djelomično tu žalbu uvažiti, ukinuti pobijanu presudu u toč IV. i VI. izreke i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje i to temeljem odredbi čl. 370. ZPP-a.

31. U ponovljenom postupku valja, dakle, uvažavajući stavove iz ove odluke, utvrditi visinu duga tuženice spram tužiteljice za izgubljenu zaradu, u tom ponovljenom postupku valja donijeti i novu odluku o preostalom zahtjevu tužiteljice za naknadu parničnog postupka, ali i o trošku aktualne žalbe.

U Puli, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna-Nada Terlević Sebastijan