Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2190/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Danijele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Goranu Jukopili, odvjetniku u Puli, protiv tuženika ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davora Štorgu, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) UH i pod 2) TH te tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pn-366/2017-55 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pn-366/2017-55 od 12. ožujka 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužitelju pod 1) NH isplati iznose od 384,63 eura, 1.040,55 eura i 1.920,00 eura, sve sa zateznim kamatama. U točki II. izreke presude prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) UH za isplatom daljnjeg iznosa od 6.999,71 eura sa zateznim kamatama. Nadalje, u točki III. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženiku da tužitelju pod 2) TH isplati iznose od 1.040,55 eura i 1.320,00 eura, sve sa zateznim kamatama. Točkom IV. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 2) TH za isplatom duljenjeg iznosa od 6.999,71 eura kao neosnovan. Konačno, u točki V. izreke prvostupanjski je sud presudio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2.1. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama II., IV. i V. izreke, tužitelja pod 1) UH i pod 2) TH podnijeli su žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelji predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

2.2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke, tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a.

3. Tužitelji pod 1) UH i pod 2) TH podnijeli su odgovor na žalbu tuženika kojim predlažu njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja pod 1) UH i pod 2) TH kojim predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalbe parničnih stranaka su osnovane.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja pod 1) UH i pod 2) TH za naknadom štete, i to imovinske štete koja da je nastala na njihovoj brodici i imovini, i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koja šteta da je u uzročno-posljedičnoj vezi s posljedicama sudara brodice tuženika i brodice tužitelja, a za koji sudar tužitelji smatraju da ga je uzrokovao tuženik.

6. Tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom djelomično prihvaćen zasniva se na tvrdnji tužitelja pod 1) UH i pod 2) TH da je tuženik skrivio pomorsku nesreću (sudar ribarice tužitelja i glisera tuženika) u kojoj da je tužiteljima nastala imovinska i neimovinska šteta.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev djelom kao osnovan uz zaključak da je brodica tuženika opasna stvar, a tužitelji kao oštećenici da nisu doprinijeli vlastitoj šteti. Međutim, tužitelji da nisu u cijelosti dokazali visinu tužbenog zahtjeva zbog čega im je prvostupanjski sud dosudio samo dio zatraženog iznosa naknade štete.

8.1. Tužitelji u žalbi u bitnome navode kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu štete na njihovoj brodici, posebno iz razloga što prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja nije koristio nalaz i mišljenje vještaka Marinka Iskre, dipl. ing. od siječnja 2015. koje je priloženo tužbi. Također tužitelji prigovaraju da se troškovi vještačenja koji su bili nužni za vođenje postupka trebaju dosuditi bez obzira na uspjeh stranke u sporu.

8.2. Tuženik u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio isključivu odgovornost tuženika za predmetnu pomorsku nesreću.

9. Pravilno, i tužitelji pod 1) UH i pod 2) TH, i tuženik prigovaraju da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

U odnosu na žalbu tužitelja pod 1) UH i pod 2) TH za navesti je slijedeće.

10. Tužitelji pravilno prigovaraju da prvostupanjski sud neosnovano nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka Marinka Iskre, dipl. ing. od siječnja 2015. koje je priloženo tužbi. Naime, nalaz i mišljenje vještaka Marinka Iskre, dipl. ing. od siječnja 2015. koje je priloženo tužbi nema značenje i dokaznu snagu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Značaj nalaza i mišljenja sudskog vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka. Međutim, sud može u dokazne svrhe koristi nalaz i mišljenje vještaka koji je priložen tužbi, ali s dokaznom snagom koja je jednaka ostalim dokazima priloženim uz tužbu, dakle ne sa značajem nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Posebno je za istaknuti kako je to stručna isprava putem koje tužitelji, kao laici, osporavaju nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Vranića, ing. prometa od 12. studenog 2019. Stoga je sudski vještak Berislav Vranić, ing. prom. dužan očitovati se na sadržaj te stručne isprave.

11.1. Nadalje, odredbom članka 8. ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Iz navedene odredbe članka 8. ZPP-a proizlazi kako sud ocjenjuje dokaze, a ne sudski vještak. Stoga ne može sudski vještak svoj nalaz i mišljenje temeljiti na zaključku je li stranka svoj navod dokazala određenim dokazima ili ne.

11.2. Također je za navesti kako je odredbom članka 272. stavak 1. ZPP-a propisno je da ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede. Iz citirane odredbe proizlazi kako se osiguranje dokaza može provesti u određenim slučajevima kad postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, ali nije obavezno.

11.3. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Iz ove odredbe proizlazi kako ZPP-a propisuje slobodu dokazivanja raspoloživima dokaznim sredstvima. Dakle, ZPP-om nije propisano da se određene činjenice dokazuju određenim sredstvima.

12.1. Pravilno tužitelji prigovaraju i u pogledu troškova vještačenja. Naime, prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka sud uzima u obzir uspjeh obje strane i ocjenjuje koji su troškovi bili potrebni za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a). Troškovi vještačenja smatraju se nužnima ako su bili potrebni za utvrđivanje spornog činjeničnog stanja, bez obzira na konačni ishod spora. Stoga se troškovi vještačenja u parničnom postupku dosuđuju se u cijelosti neovisno o uspjehu stranke u sporu ako su ti troškovi bili nužni i potrebni za vođenje postupka. To je pravilo posebno primjenjivo u situacijama kada je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti ili djelomično, zbog čega je vještačenje bilo nužno, o čemu se u predmetnom slučaju radi.

12.2. U pogledu troškova izrade nalaza i mišljenja prije početka postupka, dakle nalaza i mišljenja vještaka koje nema status sudskog vještačenja za pojasniti je slijedeće. U revizijskoj odluci posl br. Rev 1111/2024 od 23. listopada 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio je na revizijsko pitanje: „Treba li u smislu članka 155. ZPP-a tužitelju priznati troškove preliminarnog izračuna koji je tužitelj kao potrošač sačinio radi djelotvornog nadzora nepoštenosti ugovorne odredbe?” Odgovor na navedeno revizijsko pitanje glasi: „U situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, tužitelju ne pripada i trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je načinjen po zahtjevu tužitelja prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.” Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravni stav da je nužan trošak u svezi vođenja parničnog postupka jedino onaj trošak kojeg stranka mora imati zbog poduzimanja radnje za koju je propisana sankcija odbačaja. U tom smislu nužan trošak prije početka parničnog postupka bi bio primjerice trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora kod spora sa Republikom Hrvatskom, jer se radi o radnji za koju je, u slučaju propuštanja, propisana sankcija odbačaja tužbe (čl. 186.a. stavak 6. ZPP-a).

13. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir žalbu tužitelja proizlazi kako je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članak 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a pa je žalbu tužitelja pod 1) UH i pod 2) TH trebalo prihvatiti kao osnovanu.

14. U odnosu na žalbu tuženika za navesti je slijedeće.

15. Brodica za štetu nastalu sudarom brodova odgovara po načelu subjektivne odgovornosti, odnosno načelu dokazane krivnje. To proizlazi iz odredbi članaka 749., 750. i 751. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ br. 181/04., 76/07., 146/08,. 61/2011, 56/13., 26/15., 17/19., dalje: PZ) i odredbi članaka 271. i 272. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda („Narodne novine“ br. 144/21., dalje: ZPLUV), koji propisuju da brod, odnosno brodovi, za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena, odgovaraju za štetu. Odgovornost se temelji na dokazivanju krivnje vlasnika, brodara, korisnika ili najmoprimca brodice. Za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom osoba zbog sudara brodova, brodovi odgovaraju solidarno, ali i tada se primjenjuje načelo krivnje u raspodjeli odgovornosti (članak 754. PZ-a, članak 276. ZPLUV). Stoga je prvostupanjski sud o odgovornosti za predmetnu pomorsku nesreću pogrešno odlučio po načelu objektivne odgovornosti za štetu kod koje se odgovara bez obzira na krivnju štetnika.

16. Međunarodna pravila za izbjegavanje sudara na moru, na koja se poziva tuženik u žalbi, u suglasnosti su s Pravilnikom o sigurnosti pomorske plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske te načinu i uvjetima obavljanja nadzora i upravljanja pomorskim prometom („Narodne novine“ br. 79/13., 140/14. i 57/15., dalje: Pravilnik), koji je bio važeći u vrijeme predmetne pomorske nesreće.

17. S obzirom da je građanska odgovornost za naknadu štete šira od prekršajne odgovornosti, pravilno je prvostupanjski sud proveo sudsko vještačenje na okolnost dinamike nastanka predmetne prometne nesreće.

18. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za pomorstvo kap. Berislavu Vraniću, ing. prom. prvostupanjski je sud utvrdio propuste na strani voditelja obiju brodica. U odlomku 19.1. obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud utvrđuje da je voditelj brodice registarskih oznaka [registarska oznaka] (ribarska brodica tužitelja) u vrijeme štetnog događa počinio propust na način da nije pratio kretanje zelenog svjetla koje mu se približavalo velikom brzinom, nije pravodobno primijetio zeleno i crveno svjetlo na brodici koja mu je dolazila sa desne strane i nije u tom trenutku poduzeo manevar kormilom naglog skretanja udesno te što nije pokušao izvršiti nikakvu radnju motorom. S druge pak strane, voditelj brodice registarskih oznaka [registarska oznaka] (gliser tuženika) da je u vrijeme štetnog događa počinio propust tako što je upravljao brodicom brzinom većom od dopuštene, što nije savjesno i pažljivo motrio horizont, što je instinktivno skrenuo brodicom naglo u desno te što nije postupio po pravilima pomorca osposobljenog za sigurno upravljanje brodicom na način da je tek po utvrđenju pravca kretanja siluete poduzeo manevar skretanja i što je instinktivno povećao brzinu brodice. Potom je u odlomku 21. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud zaključio da je za predmetnu pomorsku nesreću isključivo odgovoran tuženik zbog navedenih propusta.

19. Međutim, prvostupanjski sud uopće nije analizirao mogućnost izbjegavanja predmetne pomorske nesreće u smislu odredbi članak 17. -21. Pravilnika. Odredbom članka 17. stavak 1. Pravilnika propisano je da kad se dva broda na mehanički pogon približava jedan drugome iz suprotnih ili skoro suprotnih kursova tako da prijeti opasnost od sudara, svaki od njih mora promijeniti kurs udesno tako da jedan drugome prođu s lijeve strane. Stavkom 2. istog članka propisano je da takav položaj postoji kad jedan brod vidi drugi ravno po pramcu ili skoro ravno po pramcu, a noću kad može vidjeti jarbolna svjetla drugoga broda u liniju ili gotovo u liniju i/ili oba bočna svjetla, a danju kad vidi odgovarajući izgled drugoga broda. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako brod imalo sumnja u postojanje takve situacije, mora se držati da ona postoji i prema tome treba djelovati.

Odredbom članka 18. Pravilnika propisano je da kad se kursovi dvaju brodova na mehanički pogon križaju tako da prijeti opasnost od sudara, uklonit će se s puta onaj brod koji vidi drugi preko svoje desne strane i, ako je u danome slučaju to moguće, on pri tome ne smije presijecati kurs ispred pramca toga broda. Odredbom članka 19. Pravilnika propisano je da je svaki brod koji je dužan ukloniti se s puta drugome brodu, mora, koliko god je to moguće, manevrirati pravodobno i pouzdano da bi se potpuno uklonio.

Odredbom članka 20. Pravilnika propisano je da kad se na temelju ovog dijela Pravilnika jedan od dvaju brodova obvezan ukloniti s puta, drugi brod mora zadržavati nepromijenjeni kurs i brzinu. Stavkom 2. istog članka propisano je da drugi brod može ipak poduzeti mjere za izbjegavanje sudara vlastitim manevriranjem čim mu postane očito da brod koji se mora ukloniti s puta ne poduzima odgovarajući manevar u skladu s ovim dijelom Pravilnika. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako se brod koji treba zadržati kurs i brzinu, iz bilo kojeg razloga, nađe tako blizu da se sudar ne može izbjeći samo manevriranjem broda koji je dužan ukloniti se s puta, on mora poduzeti radnju koja će najbolje pridonijeti da se sudar izbjegne. Stavkom 4. istog članka propisano je da brod na mehanički pogon koji poduzima radnju u položaju križanja kursova prema stavku 2. ovoga članka radi izbjegavanja sudara s drugim brodom na mehanički pogon koji mu je s lijeve strane, ne smije promijeniti kurs ulijevo, ako je to u danome slučaju moguće. Stavkom 5. istog članka propisano je da ovaj članak ne oslobađa brod koji ustupa put njegove obveze da se ukloni s puta.

Odredbom članka 21. Pravilnika propisano je da osim ako člancima 12., 13. i 16. ovog dijela Pravilnika nije drugačije određeno: 1. Kad brod na mehanički pogon plovi mora se ukloniti s puta: a) brodu koji ne može manevrirati, b) brodu ograničene mogućnosti manevriranja, c) brodu koji obavlja ribolov, d) jedrenjaku.

20. S tim u vezi za ukazati je prvostupanjskom sudu kako je u noćnim uvjetima i po bonaci gliser tuženika plovio u Medulinskom zaljevu prema luci, dok je ribarica tužitelja isplovljavala iz luke u Medulinskom zaljevu. Usmeno saslušan sudski vještak je naveo da brodice tužitelja i tuženika nisu bile u protukursu. Protukurs znači da brodice trebaju biti točno jedna nasuprot druge tako da vide oba svjetla (crveno i zeleno) jedan drugog. U predmetnom slučaju brodice su po mišljenu vještaka bile u nasuprotnom kursu što znači da su brodice malo skrenute u lijevo ili desno. Međutim, prvostupanjski je sud propustio utvrditi odlučne činjenice, a to je pitanje je li se gliser bio dužan ukloniti ribarici. Nadalje, nije jasno ni zašto je gliser naglo skrenuo u desno, a ovo je posebno važno iz razloga što je vještak naveo da ne bi došlo do sudara da je gliser zadržao kurs i brzinu nakon što je voditelj ribarice uočio zeleno svjetlo glisera (to znači da je gliser ribarici bio s lijeve strane i da je ribarica imala prednost). S druge pak strane, nije jasno je li nakon što je gliser naglo skrenuo u desno i ušao u putanju ribarice, ribarica mogla spriječiti sudar skretanjem u desno. Također nije jasno je li ribarica, s obzirom da je gliser naglo instinktivno skrenuo u desno i instinktivno povećao brzinu, uopće mogla dovoljno brzo skrenuti u desno, a s obzirom na brzinu ribarice (pasare) u odnosu na brzinu glisera.

21. Slijedom navedenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud, u pogledu odgovornosti za predmetnu pomorsku nesreću, nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članak 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a pa je žalbu tuženika trebalo je prihvatiti kao osnovanu.

22. Odredbom članka 352. stavak 1. ZPP-a propisano je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Sukladno citiranoj odredbi drugostupanjski sud nije mogao razmatrati ove žalbene navode u dijelu u kojem se tuženik poziva na nalaz i mišljenje vještaka Đek Šurija, ing. od 20. travnja 2019. zbog zabrane beneficium novorum u žalbenom postupku.

23. Slijedom navedenog prvostupanjsku presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članaka 370. ZPP-a. Stoga je odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

26. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić