REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1601/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJH, vl. obrta "[obrt]", obrt za trgovinu i upravljanje nekretninama, Rijeka, Zdenka Petrovića 7, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Lari Denona, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika FJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavi Furčić, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-555/2023-16 od 29. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se, u pobijanom dijelu, u točkama I. i II. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-555/2023- 16 od 29. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilješkinje u [adresa] EJ, poslovni broj Ovrv- 4221/2023 od 11. travnja 2023. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 2.034,46 eura i pripadajuće zakonske kamate na iznose i s rokovima dospjelosti pobliže navedenim u izreci pobijane presude (I) tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi i parnični trošak u iznosu od 857,64 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate (II), u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen kao neosnovan (III), a u preostalom dijelu, a za isplatu iznosa od 1.046,37 eura i pripadajućih zateznih kamata navedeni platni nalog je ukinut, te je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan (IV).

2. Protiv te presude i to točke I i II izreke pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik i istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da nije jasno čime da je tužitelj dokazao svoje potraživanje koje je prvostupanjski sud ocijenio dokazanim i osnovanim kada je zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu naveo da samo može pretpostaviti da se radi o dugu s osnove pričuve, da se ne može izjasniti na što se odnosi iznos od 755,72 eura, da je u izvodu iz otvorenih stavki za 2020. navedeno da je u 2020.g. ukupno uplaćeno 5.083,10 kn na ime ovrhe br. 8946/17-1 pa da se taj iznos oduzima od ukupnog dugovanja 31. 12.2020., ali da to oduzimanje nije vidljivo u tom izvodu iz otvorenih stavki, a ni onom iz 2021., da nije jasno niti na što se odnosi stavka u izvodu iz otvorenih stavki za 2022., o dugu iznosa od 5.694,00 kuna kao početnom stanju 2019., da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP -a, a što da je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih da se ona ne može ispitati, pa tuženik predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijanu presudu ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenom pobijanom dijelu, u osnovi, tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.034,46 eura kao i pripadajuće zatezne kamate koje na iznose od po 58,13 eura, odnosno 58,04 eura teku od njihove dospjelosti, a pobliže navedene u izreci pobijane presude, pa do isplate, a tuženiku je naloženo i da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 857,64 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

8. Prije svega valja navesti da prvostupanjski sud za svoju odluku daje, u njenom pobijanom djelu, dostatne i valjane razloge, da ista nije nejasna, a ni proturječna te da je odlučno činjenično stanje utvrđeno primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a tako da pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje "upire" tuženik, iz čl. 354. st.2. t.11., te iz čl. 354. st.1., a u svezi sa čl. 8. ZPP-a.

9. Nadalje, prvostupanjski sud nakon dovoljne raspravljenosti, i po ocjeni ovog suda, valjano utvrđuje slijedeće činjenice i to:

- da je tužitelj upravitelj zgrade u [adresa] i da je ovlašten prikuplja ti sredstva zajedničke pričuve za tu zgradu najmanje od listopada 2019.,

- da je visina pričuve u toj zgradi temeljem međuvlasničkog ugovora određena u visini od 4,00 kn /m2

- da je tuženik (bio) vlasnik stana u toj zgradi površine 109,50 m2 od travnja 2022. do kraja siječnja 2023. i to kao nasljednik dotadašnje vlasnice MJ, majke tuženika

- da dužna pričuva u mjesečnom iznosu od po 58,13 eura za predmetni stan nije plaćana u razdoblju od siječnja 2020. do siječnja 2023., tako da dospjela, a neplaćena pričuva u navedenom razdoblju iznosi 2.034,46 eura.

10. Na temelju tog utvrđenja prvostupanjski sud, onda utvrđuje da je tuženik, kao vlasnik stana u razdoblju siječanj 2022-siječanj 2023., te kao nasljednik vlasnika stana u razdoblju ožujak 2020 do 22. travnja 2022.odgovoran za dugove za pričuvu za taj stan u navedenom razdoblju te stoga, a pozivom na odredbu čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/96, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14- dalje ZV-a), i donosi pobijanu presudu.

11. Naime, valjano je utvrđeno, a što u aktualnoj žalbi ne sporni ni sam tuženik, da je on kao nasljednik iza pok. MJ, njegove majke, naslijedio stan u [adresa], površine 109,50 m2 ( 128-131), a isto tako valjano je utvrđeno da je tužitelj Upravitelj te zgrade sukladno Ugovoru o upravljanju tom zgradom ( 47 -51), te da je Aneksom međuvlasničkog ugovora od 9. travnja 2008., određen iznos pričuve od 4,00 kn /m2 (78).

12. Prema tome prvostupanjski sud ispravno utvrđuje da je visina mjesečne pričuve za stan tuženika od travnja 2008. pa nadalje, dakle i u razdoblju siječanj 2020. - siječanj 2023., iznosila 438,00 kn, odnosno 58,13 eura.

13. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je tuženik osobno, te kao nasljednik iza pok. MJ, njegove majke bio u obvezi plaćati mjesečnu pričuvu za stan u [adresa], u iznosu od po 58,13 eura, a što je njegova obveza temeljem odredbe čl. 84. ZV-a, a u svezi sa čl. 380. st.1. i 4. ZV-a i čl. 16. Međuvlasničkog ugovora.

14. Iz dostavljenih izvoda otvorenih stavki za 2020., 2021., 2022. i 2023 ( 124-127) razvidno je da za stan tuženika u razdoblju siječanj 2020. - siječanj 2023. nije evidentirana niti jedna uplata pričuve pa je na tuženiku bio teret dokaza da je dužnu pričuvu uplatio, a što on nije dokazao.

15. Stoga je prvostupanjski sud, pravilno, pobijanom presudom, u njenom sada pobijanom dijelu naložio tuženiku da plati dužnu pričuvu u utuženom razdoblju pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

16. Glede ostalih žalbenih navoda tuženika valja navesti da je tuž iteljev zahtjev za isplatu iznosa od 775,72 eura odbijen ( toč. IV. Izreke), da, očito, pričuvu za predmetni stan nije i ranije plaćana zbog čega je izvjesno i pokrenuta ovrha poslovni broj Ovr- 8946/17 i da ako je nešto i uplaćeno po toj osnovi da se odnosi na taj dug, a ne na aktualni dug (124), te da pričuva za 34 mjeseca počev od ožujka 2020. do prosinca 2022. u mjesečnom iznosu od po 58,13 eura daje iznos od 1.976,42 eura i uz pričuvu za siječanj 2023. u iznosu od 58,04 eura daju upravo dosuđeni iznos od 2.034,46 eura pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

17. Konačno, tuženik se neosnovano poziva na činjen icu da zakonski zastupnik tužitelja nije se znao jasno i nedvojbeno izjasniti o tome što je predmet duga tuženika i da je isti o tome iskazao u smislu pretpostavki.

18. Međutim, kada je očito, tužitelj upravitelj zgrade u kojoj tuženik ima u vlasništvu stan, vrlo je izvjesno ako ne i nedvojbeno, da je predmet zahtjeva (ne) plaćena pričuva i nije nužno da zakonski zastupnik tužitelja zna stanje uplate i dugovanja za svaku zgradu i stan kojeg je upravitelj jer za to postoji knjigovodstvena dokumentacija.

19. Naprotiv, tuženik kao vlasnik stana u toj zgradi, ima zakonsku obvezu plaćanja pričuve, to mu je, sasvim izvjesno, i poznato i imao je mogućnost da dokazuje da je dužnu pričuvu i platio, a što on nije dokazao, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

20. Dodatno valja naglasiti da iz prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave jasno proizlazi da tužitelj ne nastupa u svoje ime i za svoj račun već u ime i za račun sredstva pričuve zgrade u [adresa], a što je razvidno iz činjenice da je tražena uplatu duga na račun zgrade ( 165,172), a ne na žiro-račun tužitelja pa je tako tužitelj aktivno legitimiran potraživati i pričuve i za ranije razdoblje, ali to, ipak, nije predmet aktualnog zahtjeva tužitelja.

20. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu u njenom pobijanom dijelu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.

U Puli-Pola 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan