Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-452/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari 1. tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku FE iz [adresa], protiv tuženika Likvidacijske mase iza ŠTEDBANKE d.d. u likvidaciji, Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 58063088591, zastupane po likvidatoru ZE, dipl.iur. iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 27. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su u odnosu na Tužitelje bez pravnog učinka te ništetne odredbe članka 5., 7. i 10. Okvirnog ugovora br 60/2006 za odobravanje kredita, otvaranje akreditiva, izdavanje garancija i korištenje ostalih bankarskih usluga i Sporazuma o založnom pravu na nekretninama založnih dužnika radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika posl br OU-2349/2006 od 16 studenog 2006 godine solemniziranog kod javnog bilježnika Jakić Branka iz Zagreba.

Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju Rješenja Općinskog suda u Varaždinu posl br Ovr-2142/14 od 12 prosinca 2014 godine, na nekretninama Tužitelja JE iz [adresa] oib [osobni identifikacijski broj] te HE iz [adresa] oib [osobni identifikacijski broj] kčbr [katastarska čestica] upisanih u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist Tuženika ŠTEDBANKA u likvidaciji d.d. ZAGREB Slavonska avenija 3 oib 58063088591".

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika ŠTEDBANKA likvidaciji d.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti odredaba članaka 5., 7. i 10. Okvirnog ugovora broj 60/2006 za odobravanje kredita, otvaranje akreditiva, izdavanje garancija i korištenje ostalih bankarskih usluga i Sporazuma o založnom pravu na nekretninama založnih dužnika radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika broj OU-2349/2006 od 16. studenog 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika Jakić Branka iz Zagreba, te radi proglašenja nedopuštenom ovrhe pobliže navedene u izreci ove presude. Naime, da su tužitelji na pokretanje ovog parničnog postupka upućeni Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-2142/14-75 od 4. veljače 2020. i to žalbi izjavljenih 22. prosinca 2014. i žalbe nakon proteka roka od 2. studenog 2017. . Iz sadržaja punomoći OV-12292/06 i OV- 12315/06 te članka 315. st.1. Zakona o obveznim odnosima, da proizlazi da je dana ovlast punomoćniku FE da potpiše i solemnizira svaki ugovor ili sporazum radi osiguranja potraživanja u korist Štedbanke d.d. koja ima prema Novabela d.o.o., a kojim se prenosi vlasništvo radi osiguranja novčane tražbine ili upis založnog prava na nekretnini upisanoj u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz navedenih punomoći da ne proizlazi okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava, niti je određeni pravni odnos, niti ovlaštenje punomoćniku da ovlasti Štedbanku d.d. da samostalno odredi visinu, dospijeće osigurane tražbine i ovlaštenje da tuženik samo uz predočenje izvoda iz poslovnih knjiga i pisanog zahtjeva javnog bilježnika ishodi potvrdu ovršnosti okvirnog ugovora broj 60/2006. Stoga da je cijeli okvirni ugovor, a posebno odredbe članaka 5., 7. i 10. Ugovora, protivan sadržaju danih punomoći. Smatra nespornim da ugovor o kratkoročnom kreditu od 21.11.2006. i pripadajući dodaci nisu ovršne isprave niti su tužitelji potpisnici istih. Nadalje, da je 29. veljače 2012. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sisku, broj St-1689/11 otvoren stečajni postupak nad Novabela 1995 d.o.o. Zagreb, da je 26. travnja 2012. održano ispitno i izvještajno ročište na Trgovačkom sudu u Zagrebu, da su 14. svibnja 2012. utvrđene tražbine temeljem kojih Štedbanka d.d. Zagreb ima tražbinu prema Novabela 1995 d.o.o. Zagreb, a u odnosu na činjenicu da je Štedbanka d.d. Zagreb bila nazočna na ispitnom ročištu upućen je od strane jednog od stečajnih vjerovnika poziv za sudjelovanje u parnicama radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika Novabela 1995 d.o.o., a takav poziv je upućen tuženiku od strane tužitelja, koji je odgovorio da nema namjeru miješati se u parnice i da su tužitelji kao založni dužnici dužni trpjeti prinudnu naplatu tražbina za koje jamče. Tužitelji smatraju da je time tuženik kršio članak 4. ZOO-a kojim je određeno da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja . Parnica radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji da je bila pokrenuta kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-4555/09, a kako je tuženik odbio sudjelovati u tom postupku time da je prouzročio štetu tužiteljima i onemogućio ih da naknadno os tvare svoja regresna prava od glavnog dužnika. Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3503/2009 od 18. siječnja 2010. da je određena ovrha ovrhovoditelja Štedbanka d.d. protiv ovršenika Novabela 1995 d.o.o. u stečaju, radi namirenja tražbine iz Okvirnog ugovora broj 60/2006 na nekretnini upisanoj u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tom ovršnom postupku da su predmetne nekretnine procijenjene na iznos od 833.783,00 HRK i ovrhovoditelj da je oslobođen plaćanja kupovnine, čime tužitelji smatraju da su namirili tražbinu tuženika.

2. Nakon toga, u podnesku od 30. rujna 2025. tužitelji ističu ništetnost Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 47-40-59920/0 od 21. studenog 2006. zbog okolnosti da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da je ugovaranje takve kamate bila odlučujuća pobuda i uvjet za sklapanje ugovora, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 2., 269., 270., 272., 322., 323., 324., 327., 328., 1021., 1111., 1112., 1115. ZOO-a, članak 2. Zakona o bankama. Smatraju da iz sadržaja tog Ugovora o kratkoročnom kreditu nije razvidna struktura kamatne stope, način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra, pa je činidba neodređena i neodrediva i time da je cijeli Ugovor o kratkoročnom kreditu ništetan temeljem odredaba čl. 270. i 322. ZOO -a. Također su predložili pokretanje oglednog spora temeljem odredbe čl. 502i Zakona o parničnom postupku sa upućenim pravnim pitanjima da li je određena ili odrediva činidba iz Ugovora o kreditu kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar i struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom i da li je Ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva koja odredba je odlučujuća pobuda i uvjet za sklapanje Ugovora na strani kreditora…

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da su tužitelji upućeni u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u povodu žalbi od 22.12.2014., već isključivo od dana 2.11.2017. i to rješenjem ovog suda broj Ovr-2142/2014 od 4.2.2020.. O žalbi tužitelja od 22.12.2014. da je odlučivao Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba Koprivnica rješenjem od 29.12.2015. kojim je žalba djelomično odbijena, preinačeno rješenje o ovrsi i dana uputa prvostupanjskom sudu da tužitelje uputi u parnicu po čl. 50. st.1. toč.9. OZ-a, što je ovaj sud i učinio rješenjem od 14.9.2018.. Na to rješenje da su tužitelji uložili žalbu, da je o istoj odlučivao Županijski sud u Dubrovniku na način da je ukinuo rješenje u djelu u kojem su bili upućeni na pokretanje parnice, da su tužitelji rješenjem od 4.2.2020. ponovno upućeni na pokretanje parnice, ali samo povodom žalbe od 2.11.2017. . Pitanje valjanosti punomoći opunomoćenika, sina tužitelja, GE, da je već bilo isticano u žalbi nakon proteka roka od 13.10.2016., koja je žalba odbačena pravomoćnim rješenjem ovog suda broj Ovr- 2142/14 od 12.9.2018., pa smatra tuženi da tužitelji nisu ovlašteni navedeno isticati u ovoj parnici jer je o tome već pravomoćno odlučeno, a to nije niti isticano u žalbi od 2.11.2017.. U pogledu navoda da pojedinačni ugovori o kreditima s pripadajućim dodacima nisu ovršne isprave niti da su ih tužitelji potpisali, da je već odlučivao Županijski sud u Varaždinu rješenjem Ovr-597/2015 od 17.12.2015. kada je u tom djelu kao neosnovana odbijena žalba tužitelja od 12.12.2014. pa ni to tužitelji nisu ovlašteni isticati u ovoj parnici jer je o tome već pravomoćno odlučeno i tužitelji to nisu niti istaknuli u žalbi od 2.11.2017.. U odnosu na daljnje navode tužbe da tuženik ne želi sudjelovati u parnicama radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika koje su proizašle iz stečajnog postupka otvorenog nad društvom Novabela 1995 d.o.o. Zagreb, da je i o tim navodima odlučivao Županijski sud u Varaždinu u rješenju Ovr-597/2015 od 17.12.2015., a ni taj razlog nije istaknut u žalbi od 2.11.2017., time da su tužitelji vezani žalbenim razlozima koje su ovlašteni isticati u tužbi. Ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-1690/13 Općinskog građanskog suda u Zagrebu da se provodio radi namirenja tražbina iz Ugovora o kratkoročnom kreditu od 15.12.2006., 28.2.2007. i 18.4.2008. sa pripadajućim dodacima i to radi namirenja iznosa od 450.000,00 HRK, 420.000,00 HRK i 350.000,00 HRK uvećano za ugovorne i zatezne kamate, naknade i troškove, a nekretninu koja je bila objekt tog ovršnog postupka da je ovrhovoditelj preuzeo za iznos od 277.900,00 HRK za koji iznos je umanjio tuženik potraživanje po osnovi glavnice od 168.655,33 HRK te potraživanje po osnovi revalorizacije u iznosu od 19.569,06 HRK i djela glavnice od 89.675,61 HRK iz Ugovora o kratkoročnom kreditu od 28.2.2007.. Predlaže tužbeni zahtjev kao nedopušten odbaciti i to prvo postavljeni tužbeni zahtjev, a drugo postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao predmet Ovr-2142/14 Općinskog suda u Varaždinu, okvirni Ugovor broj 60/2006 od 10.11.2006. sa Sporazumom o založnom pravu na nekretninama, potvrda privatne isprave, Ovršni prijedlog od 29.12.2009., zemljišnoknjižni izvadak, Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-1689/2011, Zapisnik istog suda od 26. travnja 2012., Rješenja Visokog trgovačkog suda RH Pž - 4425/12-3 od 25. rujna 2012., Pž-2852/13-3 od 22. listopada 2013., kartica konta, kartica ugovora, podaci sudskog registra, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu R1- 242/2022-9 od 16. veljače 2023., Zapisnik Trgovačkog suda u Pazinu od 14. listopada 2025. P-199/25-17, Trgovačkog suda u Splitu od 23. listopada 2025., P -386/2024, P- 301/2024-15 od 23. listopada 2025., Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2923/23 od 23. travnja 2024., P-2678/2023 od 15. listopada 2025., čita se iskaz svjedoka LE, BE te Presuda Trgovačkog suda u Osijeku P -404/23- 46 od 16. siječnja 2026..

5. Uvidom u ovršni predmet ovog suda Ovr-2142/14, utvrđeno je da su tužitelji upućeni na pokretanje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog prestanka tražbine i to povodom žalbe nakon proteka roka od 2. studenog 2017. i to rješenjem od 4. veljače 2020., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-307/2020-2 od 9. prosinca 2020.. U navedenoj žalbi od 2. studenog 2017. tužitelji ističu da je temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu određena ovrha ovrhovoditelja Štedbanka d.d. protiv ovršenika Novabela 1995 d.o.o. u stečaju radi namirenja tražbina iz Okvirnog ugovora broj 60/2006 za odobravanje kredita, otvaranje akreditiva, izdavanja garancija i korištenje ostalih bankarskih usluga i Sporazuma o založnom pravu na nekretnine založnog dužnika radi osiguranja tražbine kreditora i to na nekretnini upisanoj u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, temeljem Rješenja o dosudi istog suda broj Ovr-1690/13 od 6. listopada 2016. i Rješenja Ovr-3503/2009 od 18. siječnja 2010. da je navedena nekretnina dosuđena ovrhovoditelju koji je oslobođen plaćanja kupovnine, da je nekretnina procijenjena na iznos od 833.783,00 HRK, da ovrhovoditelj još nije položio kupovninu i nije jasno što bi se kupovninom namirivalo. Dalje ističu da je Rješenjem broj Z-17847/06 od 1. prosinca 2006. Općinskog suda u Puli dopušten upis založnog prava na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] iz z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te 12/576 dijela čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] iste k.o. u visini 1.300.000,00 HRK u tada suvlasništvu ovršenika uz zabilježbu u sporednom ulošku u svezi odredbe čl. 116. Ovršnog zakona. Kako su tužitelji u posjedu pravomoćne sudske odluke i to Rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-1690/13 od 6. listopada 2016. Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Rješenja o ovrsi istog suda broj Ovr-3503/2009 od 18. siječnja 2010., da time dokazuju prestanak odnosno namirenje tražbine što predstavlja žalbene razloge iz čl. 50. st.1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona.

6. Nije sporno da su tužitelji upućeni na pokretanje ovog parničnog postupka Rješenjem ovog suda Ovr-2142/14-75 od 4. veljače 2020. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog prestanka tražbine. Nesporno je da je ovrhovoditelj Štedbanka d.d. Zagreb podnio ovršni prijedlog protiv ovršenika, ovdje tužitelja temeljem sklopljenog Okvirnog ugovora broj 60/2006 za odobravanje kredita… sklopljenog 10.11.2006. između društva Novabela 1995 d.o.o. iz Zagreba i ovršenika kao založnih dužnika te na temelju zaključenih Ugovora o kreditu i pripadajućih dodataka radi ispunjenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 170.000,00 HRK, 450.000,00 HRK, 13.000,00 HRK, te da je određena ovrha na nekretnini ovršenika ovdje tužitelja rješenjem od 12. prosinca 2014. (list 65 ovršnog predmeta Ovr-2142/14). Nije sporno ni to da je u navedenom ovršnom predmetu nekretnina tužitelja na kojoj je bilo upisano založno pravo dosuđena kupcu Štedbanka d.d. u likvidaciji za iznos od 117.000,00 HRK time da je kupac u cijelosti oslobođen od polaganja kupovnine (Rješenje Ovr- 2142/2014-128 od 16. travnja 2021.), koje je rješenje postalo pravomoćno 26. ožujka 2025. donošenjem rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-371/2024).

7. Sporno je da li je prestala tražbina tuženika nakon donošenja Rješenja o ovrsi, te da li su ništetne odredbe čl. 5., 7.i 10. Okvirnog ugovora broj 60/2006 za odobravanje kredita…, imajući u vidu okolnost da se na ništetnost može pozvati svaka zainteresirana strana u bilo koje vrijeme te se pitanje valjanosti ugovora može raspraviti kao prethodno pitanje, uz okolnost da na ništetnost ugovora sud pazi i po službenoj dužnosti.

8. Prema odredbi čl. 55. st.3. Ovršnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme upućivanja tužitelja na parnicu (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14; dalje: OZ), tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Pri tome je za navesti da u ovopredmetnoj tužbi tužitelji ne spominju rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3503/09 niti Rješenje o dosudi nekretnine u tom ovršnom postupku, broj Ovr-1690/13 od 6. listopada 2016., a temeljem čega bi tražbina tamo ovrhovoditelja, ovdje tuženika prestala.

9. Naprotiv, tužitelji sada ističu u tužbenom zahtjevu činjenicu ništetnosti odredbe čl. 5., 7. i 10. Okvirnog ugovora broj 60/2006 za odobravanje kredita, otvaranje akreditiva, izdavanje garancija i korištenje ostalih bankarskih usluga i sporazuma o založnom pravu na nekretninama založnih dužnika radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika, pozivom na okolnost da iz sadržaja punomoći OV-12292/06 i OV-12315/06 ne proizlazi "okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava, niti određeni pravni odnos, niti ovlaštenje da Opunomoćenik GE ovlasti Štedbanku d.d. da samostalno odredbi visinu, dospijeće osigurane tražbine te ovlaštenje da tuženik Štebanka d.d. samo uz predočenje izvoda iz poslovnih knjiga i pisanog zahtjeva od javnog bilježnika, ishodi potvrdu ovršnosti Okvirnog ugorova 60/2006.

10. Prije svega, uvidom u ovršni predmet ovog suda Ovr-2142/2014, vidljivo je da su tužitelji u žalbi od 13. listopada 2016. također tvrdili da GE nije bio ovlašten zaključiti ugovor koji predstavlja ovršnu ispravu i da tuženik ne može tražiti ovrhu temeljem okvirnog ugovora, a o toj žalbi odnosno žalbenim razlozima odlučio je ovaj sud u rješenju Ovr-2142/14-54 od 12. rujna 2018. na način da je odbačena žalba 1. i 2. ovršenika, ovdje tužitelja i dopuna žalbe zaprimljene 13. listopada 2016. protiv Rješenja o ovrsi broj Ovr-2142/14-2 od 12. prosinca 2014. . U tom dijelu rješenje je potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-474/2018 od 19. lipnja 2019. slijedom čega se radi o presuđenoj stvari.

11. U odnosu na isticanje okolnosti da bi eventualnim sudjelovanjem tuženika u parnici radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, a koje su parnice proizašle iz stečajnog postupka nad društvom Novabela 1995. d.o.o. Zagreb, odlučivao je Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, rješenjem Gž-597/15 od 17. prosinca 2015. te je u tom djelu kao neosnovano odbio žalbu tužitelja od 12.12.2014. slijedom čega je i o tome pravomoćno odlučeno, a jednako tako i u pogledu žalbene tvrdnje tužitelja da pojedinačni ugovori o kreditima s pripadajućim dodacima nisu ovršne isprave niti da su ih tužitelji potpisali.

12. U odnosu na iznošenje razloga ništetnosti Okvirnog ugovora broj 60/2006 za odobravanje kredita…, zbog ugovaranja promjenjive kamate i da je to bila odlučujuća pobuda i motiv banke za sklapanje Ugovora, koliko se može zaključiti uopšte iz većim dijelom nesuvislog podneska tužitelja zaprimljenog 30. rujna 2025. (list 187-198 spisa), za navesti je da se Ugovorom o kreditu sukladno odredbi čl. 1021. ZOO-a, banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. U slučaju i da bi ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila, kao bitan element Ugovora o kreditu, ništetna, unatoč eventualnoj ništetnosti takve ugovorne odredbe, i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti. Stoga Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, konkretno odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, može opstati pa je primjenom odredbe čl. 21. u vezi s čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima i čl. 324. st.2. ZOO -a, prethodno pitanje utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora sud ocijenio neosnovanim te je odbio tužbeni zahtjev. Sud nije našao potrebnim provoditi dokaze saslušanjem svjedoka i financijskim vještačenjem te provoditi druge dokaze na iste okolnosti, a jednako tako pokretati ogledni postupak radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava jer ni sami tužitelji ne upućuju na slične sporove koji su u većem broju već pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o istom pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu sukladno odredbi čl. 502j Zakona o parničnom postupku.

13. Slijedom iznijetog, tužbeni je zahtjev u cijelosti odbijen.

14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka jer je tražio naknadu eventualno plaćenih sudskih pristojbi, a takav trošak tijekom ovog postupka tuženiku nije nastao.

Varaždin, 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnik tužitelja – GE, [adresa]

2) Punomoćnik tuženika – ĆE, [adresa]