Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-245/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Otp banka Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupani po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 94622/05 od 16. studenog 2005. godine, kao i Dodatak Ugovora o kreditu broj 94622/05 od 04. travnja 2012. godine u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Otp Banka Hrvatska d.d., iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju EB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 2.404,20 EUR, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), ima vratiti tužitelju, kao i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. g., a od 01.01.2008. g. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 01.08.2015., a od 01.08.2015., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, do 31.12.2022., a od 1.1.2023. godine pa nadalje sa zateznom kamatom pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana , i to;

- na iznos od 9,18 eur počevši od 13.12.2005. g. do isplate

- na iznos od 6,22 eur počevši od 17.01.2006. g. do isplate

- na iznos od 2,85 eur počevši od 17.02.2006. g. do isplate

- na iznos od 3,17 eur počevši od 18.03.2006. g. do isplate

- na iznos od 0,99 eur počevši od 19.04.2006. g. do isplate

- na iznos od 2,70 eur počevši od 16.05.2006. g. do isplate

- na iznos od 2,54 eur počevši od 20.06.2006. g. do isplate

- na iznos od 0,78 eur počevši od 19.07.2006. g. do isplate

- na iznos od 1,66 eur počevši od 19.09.2006. g. do isplate

- na iznos od 1,98 eur počevši od 11.10.2006. g. do isplate

- na iznos od 0,56 eur počevši od 12.12.2006. g. do isplate

- na iznos od 1,58 eur počevši od 11.03.2008. g. do isplate

- na iznos od 0,40 eur počevši od 11.10.2008. g. do isplate

- na iznos od 5,47 eur počevši od 11.11.2008. g. do isplate

- na iznos od 3,59 eur počevši od 11.12.2008. g. do isplate

- na iznos od 14,35 eur počevši od 13.01.2009. g. do isplate

- na iznos od 18,46 eur počevši od 11.02.2009. g. do isplate

- na iznos od 23,49 eur počevši od 11.03.2009. g. do isplate

- na iznos od 14,65 eur počevši od 11.04.2009. g. do isplate

- na iznos od 13,08 eur počevši od 12.05.2009. g. do isplate

- na iznos od 12,20 eur počevši od 11.06.2009. g. do isplate

- na iznos od 13,98 eur počevši od 11.07.2009. g. do isplate

- na iznos od 10,42 eur počevši od 11.08.2009. g. do isplate

- na iznos od 12,04 eur počevši od 11.09.2009. g. do isplate

- na iznos od 9,27 eur počevši od 13.10.2009. g. do isplate

- na iznos od 11,73 eur počevši od 11.11.2009. g. do isplate

- na iznos od 10,32 eur počevši od 11.12.2009. g. do isplate

- na iznos od 16,81 eur počevši od 12.01.2010. g. do isplate

- na iznos od 20,76 eur počevši od 11.02.2010. g. do isplate

- na iznos od 19,92 eur počevši od 11.03.2010. g. do isplate

- na iznos od 23,27 eur počevši od 13.04.2010. g. do isplate

- na iznos od 28,10 eur počevši od 11.05.2010. g. do isplate

- na iznos od 32,39 eur počevši od 11.06.2010. g. do isplate

- na iznos od 40,46 eur počevši od 13.07.2010. g. do isplate

- na iznos od 33,91 eur počevši od 11.08.2010. g. do isplate

- na iznos od 51,56 eur počevši od 11.09.2010. g. do isplate

- na iznos od 42,44 eur počevši od 16.10.2010. g. do isplate

- na iznos od 44,76 eur počevši od 16.11.2010. g. do isplate

- na iznos od 56,43 eur počevši od 16.12.2010. g. do isplate

- na iznos od 56,23 eur počevši od 15.01.2011. g. do isplate

- na iznos od 56,64 eur počevši od 17.03.2011. g. do isplate

- na iznos od 55,77 eur počevši od 15.04.2011. g. do isplate

- na iznos od 65,85 eur počevši od 16.06.2011. g. do isplate

- na iznos od 85,92 eur počevši od 16.07.2011. g. do isplate

- na iznos od 89,79 eur počevši od 16.09.2011. g. do isplate

- na iznos od 75,56 eur počevši od 15.10.2011. g. do isplate

- na iznos od 76,71 eur počevši od 15.11.2011. g. do isplate

- na iznos od 75,99 eur počevši od 16.12.2011. g. do isplate

- na iznos od 81,91 eur počevši od 14.01.2012. g. do isplate

- na iznos od 82,01 eur počevši od 16.03.2012. g. do isplate

- na iznos od 330,68 eur počevši od 07.04.2012. g. do isplate

- na iznos od 47,22 eur počevši od 17.04.2012. g. do isplate

- na iznos od 55,95 eur počevši od 11.05.2012. g. do isplate

- na iznos od 56,12 eur počevši od 16.06.2012. g. do isplate

- na iznos od 54,98 eur počevši od 17.07.2012. g. do isplate

- na iznos od 70,60 eur počevši od 17.08.2012. g. do isplate

- na iznos od 51,75 eur počevši od 18.09.2012. g. do isplate

- na iznos od 54,57 eur počevši od 17.10.2012. g. do isplate

- na iznos od 54,79 eur počevši od 16.11.2012. g. do isplate

- na iznos od 52,59 eur počevši od 18.12.2012. g. do isplate

- na iznos od 51,28 eur počevši od 17.01.2013. g. do isplate

- na iznos od 52,50 eur počevši od 16.02.2013. g. do isplate

- na iznos od 22,34 eur počevši od 19.03.2013. g. do isplate

- na iznos od 5,98 eur počevši od 17.04.2013. g. do isplate

- na iznos od 2,52 eur počevši od 17.05.2013. g. do isplate

- na iznos od 2,74 eur počevši od 15.06.2013. g. do isplate

- na iznos od 2,78 eur počevši od 16.07.2013. g. do isplate

- na iznos od 3,18 eur počevši od 17.08.2013. g. do isplate

- na iznos od 4,92 eur počevši od 14.09.2013. g. do isplate

- na iznos od 5,86 eur počevši od 16.10.2013. g. do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Otp Banka Hrvatska d.d., iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju EB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.275,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude , odnosno od 10. ožujka 2026., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 16. studenog 2005.g sklopio Ugovor o kreditu broj 94622/05, kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 16. studenog 2005.g sklopio Ugovor o kreditu broj 94622/05, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tonka Vulić, te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Tonka Vulić od 2. rujna 2025., sud utvrđuje

Tužitelj je platio anuiteta po osnovnom ugovoru i dodatku ugovora (reprogram kredita) u iznosu od 31.041,68 CHF što po prodajnom tečaju Splitske banke d.d. na dan dospijeća/plaćanja anuiteta iznosi 164.524,79 HRK.

Da je tužitelj otplaćivao kredit po kupovnom tečaju Splitske banke d.d. na dan korištenja kredita, anuitete bi platio 147.229,85 HRK.

Od stvarno plaćenog anuiteta po prodajnom tečaju Splitske banke d.d. za CHF na dan dospijeća/plaćanja anuiteta (kolona 6) je oduzet plaćeni anuitet po kupovnom tečaju Splitske banke za CHF na dan početka korištenja kredita (kolona 8) i dobivene su ukupne +/- razlike tečaja u iznosu od 17.294,94 HRK (kolona 9) što po fiksnom tečaju konverzije predstavlja +/- razliku tečaja od 2.295,47 EURa (kolona 10).

Tako utvrđene razlike tečaja sastoje se od preplaćenih (+ razlike) i manje plaćenih razlika tečaja (- razlike).

Preplaćeno je tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u 75 anuiteta u kojima je prodajni tečaj za CHF Splitske banke d.d. na dan dospijeća/plaćanja anuiteta bio viši od kupovnog tečaja Splitske banke d.d. za CHF na dan početka korištenja kredita u iznosu od 2.404,20 EURa, kako svakomjesečno stoji u koloni 11 u Tabeli 1. Manje je plaćeno tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u 22 anuiteta u kojima je prodajni tečaj za CHF Splitske banke d.d. na dan dospijeća/plaćanja anuiteta bio niži od kupovnog tečaja Splitske banke d.d. za CHF na dan početka korištenja kredita u iznosu od -108,73 EURa, kako svakomjesečno stoji u koloni 12 u Tabeli 1. Tamo gdje su anuiteti plaćeni na više puta u podatak o plaćenome anuitetu je upisan datum i tečaj kada je plaćen najveći dio anuiteta.

Uzeta je u obzir i plaćena kamata na dan reprograma kredita 06.04.2012., kao i plaćena kamata na dan dospijeća 30.07.2012. kako stoji zaduženje i uplate u prometnoj kartici kredita.

Osnovni kredit je tužitelju isplaćen dana 18.11.2005. godine, kada je 1 CHF po kupovnom tečaju Splitske banke d.d. za CHF vrijedio 4,65572 HRK, dok je po dodatku ugovora (vezano za reprogram kredita) kredit isplaćen dana 06.04.2012. kada je kupovni tečaj Splitske banke d.d. za CHF vrijedio 6,1054 HRK.

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Saslušanjem tužitelja sud utvrđuje da je kod tuženika realizirao namjenski kredit za kupovinu osobnog vozila koje je koristio u osobne svrhe, da je prije realizacije kredita kod tuženika bio i u drugim bankama informirati se o ponudi kredita međutim kod tuženika mu se uzimanje kredita pokazalo najpovoljnije, da je otplatu kredita vršio sam putem administrativne zabrane, da se otplatna rata kredita protekom vremena udvostručila u odnosu na početnu ratu kredita, da o ugovornim odredbama s bankom nije bilo pregovora već je ukoliko želi kredit takav ugovor trebao samo potpisati, da su mu u banci ponudili isključivo kredit u valuti CHF, da u vrijeme realizacije kredita u svome vlasništvu nije imao niti obrt niti OPG niti trgovačku firmu, da je ponudu tuženika glede uzimanja kredita razmatrao jedno 7-8 dana da se ne sjeća da li je pročitao ugovorne odredbe ugovora no da je vjerovao osobnoj bankarici pa se iz toga razloga nije niti savjetovao s nekakvim ekonomskim stručnjakom glede uzimanja kredita, da ne zna što je valutna klauzula i nije bio svjestan rizika uzimanja takvog kredita, da se ne sjeća da li su stizale nekakve obavijesti o promjenama vezano za kredit od strane banke i ne sjeća se da li je išao u banku prigovarati vezano za porast otplatne rate kredita.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 6,99 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.537,31 kn.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.537,31 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetno, jer je isto nerazumljivo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

19. Iznos od 2.404,20 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta u odnosu na tečajnu razliku u razdoblju od prosinac 2005. do zaključno do listopad 2013. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

20. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 2.404,20 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO -a odlučeno kao u izreci presude.

21. Sud je rješenjem od 11. veljače 2026. godine dopustio preinaku tužbe tužitelju uređenu podneskom od 16. rujna 2025. godine obzirom da je zaključkom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 26. studenoga 2021. godine zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, kao što je to u ovome slučaju riječ. Osim toga, pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine zauzet je stav da kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (ne prava preinaka), moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP -a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, pa stoga dakle potraživanje tužitelja uređenog podneskom od 16. rujna 2025. godine evidentno nije u zastari.

22. Kako je tužena temeljem ništetne odredbe od tužitelja primila iznos od 2.404,20 eura, to je sud naložio tuženoj isplatiti tužitelju traženi iznos počevši od 13. prosinca 2005. godine, a temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

23. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

24. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 1. srpnja 2020., 16. lipnja 2021. i 15. rujna 2025. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 22. travnja 2021., 14. svibnja 2025. i 11. veljače 2026. svaki po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT- a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura daje konačni iznos troška od 2.275,00 eura.

Osijek, 10. ožujka 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika