REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9894/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miranu Kraljeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ŽIĐ, odvjetničkog vježbenika, dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5102874305, sklopljenog 3. ožujka 2006. između tuženika kao Banke i tužitelja kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle točka 8. Ugovora u dijelu u kojemu je određeno da je kamatna stopa promjenjiva i da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama Banke.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, na ime promjenjive kamatne stope, iznos od 6.338,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 160,93 eura od 9.6.2009. do isplate,

- na iznos od 160,49 eura od 10.6.2009. do isplate,

- na iznos od 160,71 eura od 9.7.2009. do isplate,

- na iznos od 160,71 eura od 8.8.2009. do isplate,

- na iznos od 160,94 eura od 8.9.2009. do isplate,

- na iznos od 159,17 eura od 7.10.2009. do isplate,

- na iznos od 159,39 eura od 7.11.2009. do isplate,

- na iznos od 160,05 eura od 8.12.2009. do isplate,

- na iznos od 159,83 eura od 9.1.2010. do isplate,

- na iznos od 160,49 eura od 9.2.2010. do isplate,

- na iznos od 159,17 eura od 9.3.2010. do isplate,

- na iznos od 159,39 eura od 11.4.2010. do isplate,

- na iznos od 159,29 eura od 9.5.2010. do isplate,

- na iznos od 159,17 eura od 9.6.2010. do isplate,

- na iznos od 157,64 eura od 10.7.2010. do isplate,

- na iznos od 158,51 eura od 10.8.2010. do isplate,

- na iznos od 159,83 eura od 9.9.2010. do isplate,

- na iznos od 160,50 eura od 10.10.2010. do isplate,

- na iznos od 161,15 eura od 9.11.2010. do isplate,

- na iznos od 162,03 eura od 9.12.10. do isplate,

- na iznos od 162,36 eura od 9.1.2011. do isplate,

- na iznos od 162,69 eura od 9.2.2011. do isplate,

- na iznos od 162,47 eura od 9.3.2011. do isplate,

- na iznos od 161,81 eura od 9.4.2011. do isplate,

- na iznos od 161,92 eura od 10.5.2011. do isplate,

- na iznos od 163,34 eura od 9.6.2011. do isplate,

- na iznos od 162,47 eura od 9.7.2011. do isplate,

- na iznos od 163,34 eura od 9.8.2011. do isplate i

- na iznos od 1.838,74 eura od 24.08.2011. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.636,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je u svojstvu korisnika kredita s tuženikom kao bankom 3. ožujka 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102874305

– dalje u tekstu: Ugovor), kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 310.000,00 eura, isplaćen po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Točkom 8. Ugovora određeno je da je "Kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 9,250% godišnje. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, … u skladu s važećim odlukama Banke.". Ubrzo nakon sklapanja Ugovora, tuženik je svojom jednostranom odlukom povećao kamatnu stopu na 10,20% godišnje, koja je važila sve do prijevremenog zatvaranja kredita 24. kolovoza 2011. godine. S tom promjenom visine kamatne stope povećan je u odnosu na početno stanje i iznos mjesečnog anuiteta. Gore navedeni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu, te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija, te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o mogućnosti jednostrane promjene kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja kao financijskom poslovanju neuku i nestručnu osobu, u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. ZZP/03, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Testu poštenosti se, temeljem čl. 84. ZZP/03, može podvrgnuti ugovorna odredba samo pod pretpostavkom da nije jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao, niti je ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Niti Ugovor, ni Opći uvjeti poslovanja tuženika nisu sadržavali precizne odredbe o referentnoj početnoj kamatnoj stopi, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Stoga tužitelj nije mogao razumjeti i spoznati ekonomske učinke ugovaranja takve kamatne stope te mu je ista stoga bila nerazumljiva. Dodatno, iz istih razloga, tužitelj smatra da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna i radi toga što je neodrediva, pa je i cijena, tj. činidba neodrediva. Prema čl. 272. st. 1. ZOO/05, "činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi", što ovdje evidentno nije slučaj, a zakonska posljedica neodredive činidbe je upravo ništetnost ugovora koji sadrži takvu odredbu (čl. 270. ZOO/05). Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužitelj je radi navedenog povećanja mjesečnog anuiteta zbog povećanja kamatne stope tuženiku platio 47.426,00 kuna više u odnosu na ono što bi mu platio da se kamatna stopa nije povećavala. Dakle, tužitelj je preplatio kredit u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope za iznos od 47.426,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate od svake pojedine mjesečne preplate, pa sve do isplate. U taj iznos preplate ulazi i više plaćeno kod prijevremenog zatvaranja kredita. Tužitelj zaključno ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na jednostranu promjenu kamatne stope te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje (toč. I. tužbenog zahtjeva), posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO-a). Također, iz svega gore navedenog jasno je da su ugovorne odredbe koje se odnose na mogućnost da tuženik jednostrano promjeni kamatne stope ništetne, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/03 odn. čl. 270. i 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05), slijedom čega je tužitelj ovlašten postaviti i kondemnatorni zahtjev za isplatu.

2. Stoga, tužitelj zahtijeva od suda:

- utvrditi ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle točka. 8. Ugovora u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva i da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama Banke i

- naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 47.426,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.223,00 kuna od 15.5.09. do isplate, na iznos od 1.213,00 kuna od 15.6.09. do isplate, na iznos od 1.211,00 kuna od 15.7.09. do isplate, na iznos od 1.211,00 kuna od 15.8.09. do isplate, na iznos od 1.213,00 kuna od 15.9.09. do isplate, na iznos od 1.199,00 kuna od 15.10.09. do isplate, na iznos od 1.201,00 kuna od 15.11.09. do isplate, na iznos od 1.206,00 kuna od 15.12.09. do isplate, na iznos od 1.204,00 kuna od 15.1.10. do isplate, na iznos od 1.209,00 kuna od 15.2.10. do isplate, na iznos od 1.199,00 kuna od 15.3.10. do isplate, na iznos od 1.201,00 kuna od 15.4.10. do isplate, na iznos od 1.200,00 kuna od 15.5.10. do isplate, na iznos od 1.199,00 kuna od 15.6.10. do isplate, na iznos od 1.188,00 kuna od 15.7.10. do isplate, na iznos od 1.194,00 kuna od 15.8.10. do isplate, na iznos od 1.204,00 kuna od 15.9.10. do isplate, na iznos od 1.204,00 kuna od 15.10.10. do isplate, na iznos od 1.214,00 kuna od 15.11.10. do isplate, na iznos od 1.221,00 kuna od 15.12.10. do isplate, na iznos od 1.223,00 kuna od 15.1.11. do isplate, na iznos od 1.226,00 kuna od 15.2.11. do isplate, na iznos od 1.224,00 kuna od 15.3.11. do isplate, na iznos od 1.219,00 kuna od 15.4.11. do isplate, na iznos od 1.220,00 kuna od 15.5.11. do isplate, na iznos od 1.231,00 kuna od 15.6.11. do isplate, na iznos od 1.224,00 kuna od 15.7.11. do isplate, na iznos od 1.224,00 kuna od 15.8.11. do isplate i na iznos od 13.521,00 kuna od 24.8.11. do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, naveo, u bitnom, da predmetni ugovor o kreditu nije potrošački kredit u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača, jer se taj Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna, a tužitelju je predmetnim Ugovorom o kreditu isplaćen ugovoreni iznos od 310.000,00 eura, odnosno iznos od 2.267.650,00 kuna. Usto, radi se o kreditu čija je namjena bila zatvaranje kredita [obrt] (partija 5101914312) i pekarskog obrta [obrt] (partija 2300096103 i partija 2300105512). [obrt] je ujedno i solidarni dužnik predmetnog kredita. Dodatno, iz pregleda prometa po kreditu jasno je vidljivo da su plaćanja po predmetnom kreditu vršena upravo od strane društva Pekara Trnsko d.o.o. Dakle, činjenica je da je tužitelj ugovorio predmetni kredit s ciljem obavljanja poduzetničke djelatnosti, a slijedom čega se tužitelj ne može smatrati potrošačem sukladno citiranim zakonskim odredbama. Nadalje je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, navodeći da su uplate po ovom kreditu vršene i od strane Lushaj Albana, zatim društva Pekarna Trnsko d.o.o. i [obrt], dok za određene uplate nisu naznačene osobe uplatitelja. Istakao je i da nema osnove da se na konkretni predmet primijeni presuda donesena u sporu koji se, povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovni broj P-1401/2012, a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2012, odnosno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014, budući da se u konkretnom slučaju radi o kreditu čija je glavnica valutom vezana za euro, a ne za švicarski franak. Nadalje je naveo da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, te da ističe prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, a osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

4. Nakon financijskog vještačenja provedenog u ovom postupku, tužitelj je u podnesku od 19. travnja 2024. ustrajao u naprijed opisanom zahtjevu za utvrđenje, te je povisio svoj zahtjev za isplatu na iznos od 6.338,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama od prvog dana iza dana plaćanja pojedine razlike po osnovi promjene kamatne stope pa do isplate, a pobliže opisanim u izreci ove presude.

5. Tuženik se po preinačenom zahtjevu upustio u raspravljanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. ožujka 2025. godine.

6. Ovaj sud je, izvodeći sve dokaze koje su stranke predložile, a od kojih tijekom postupka nisu odustale izričito ili predlažući zaključenje glavne rasprave, izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5102874305 (str. 6-10 spisa), otplatni plan za kredit (str. 11-15 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope i otplatni plan (str. 16-17 i 18-20 spisa), pregled prometa po partiji kredita 5102874305 za razdoblje od 28.2.2006. do 7.9.2011. (str. 21-30 i 128-129 spisa), inicijative za interni prijenos sredstava na dan 9.3.2006. (str. 45, 145 i 150 spisa), Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5102874305 (str. 52 spisa), izvatke iz obrtnog registra (str. 53, 55, 131 spisa), obračun naknade za bankarske usluge (str. 54 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 123-126 spisa), Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5102874305 (str. 127 i 130 spisa), Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 / 34406010-2300105513 (str. 133-136 spisa), izvode iz poslovnih knjiga (str. 137 i 144 spisa), Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 / 51016015-5105589662 (str. 138-143 spisa), Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 / 34406010-2300096103 (str. 146-149 spisa), Ugovor o kreditu broj 2402006 -1031262160 / 51401652-5103477306 (str. 153- 158 spisa) i pregled prometa po partiji kredita 5103477306 za razdoblje od 19.3.2007. do 7.9.2011. (str. 159-160 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠI (str. 165-166 spisa) i OI (str. 166-167 spisa) i tužitelja (str. 174-175 spisa), te financijskim vještačenjem (str. 180-186 i 208-209 spisa).

7. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Naime, među strankama nije sporno da su tužitelj (kao korisnik kredita čije je osobno ime podacima JRO MUP-a do 23.2.2017. bilo II) i tuženik (kao kreditor) 3. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102874305 u kojemu je pod namjenom navedeno: hipotekarni krediti građana, Gotovinski krediti uz hipoteku, a kojim Ugovorom je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 310.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom i načinom vraćanja kredita u 216 mjesečnih anuiteta od puštanja kredita u tečaj.

9. Nije sporno ni da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita i da je kredit otplaćen.

10. Među strankama je, među ostalim, a u bitnom, sporno jesu li ništetne odredbe toč. 8. predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je određeno da je kamatna stopa promjenjiva i da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama Banke.

11. Naime, u toč. 8. Ugovora navedeno je da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 9,25% godišnje, a obračunava se primjenom direktne metode (st. 1.), te da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odukama Banke (st. 2.).

12. Odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, time da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

13. Odredbom čl. 272. st. 1. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

14. Predmetnim odredbama toč. 8. Ugovora stranke nisu ostavile trećoj osobi određivanje promjenjive kamatne stope, pa su odredbe predmetnog Ugovora ili odredbe tada važećih odluka i općih akata Banke, koji su bili na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora, morali sadržavati podatke s pomoću kojih se promjenjiva kamatna stopa može odrediti.

15. Naime, ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno.

16. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

17. Nadalje, odredbom čl. 295. st. 5. ZOO-a propisano je da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja Ugovora.

18. Svjedok ŠI iskazao je, u bitnom, da je on potpisao predmetni ugovor o kreditu koji je tuženik sklopio s tužiteljem i sudužnikom FI, time da se njegov potpis nalazi na sredini ugovora. U to vrijeme on je bio osobni bankar tužitelja (radio je na radnom mjestu osobnog bankara). Predmetni ugovor o kreditu je standardizirani tipizirani obrazac banke gdje se samo mijenjaju korisnici. Kamatna stopa se tada po predmetnom ugovoru o kreditu kao i svim drugim kreditnim proizvodima ugovarala kao promjenjiva i mijenjala se sukladno tržišnim uvjetima, time da on nije tada znao, a misli da to nisu znali ni drugi bankari izračunati koliko bi ta stopa iznosila ukoliko bi se promijenilo stanje na tržištu. Dakle, on nije znao konkretne parametre na koji način se kamatna stopa mijenja. Po njegovim saznanjima, u vrijeme kada je predmetni ugovor sklopljen oni nisu nudili kamatnu stopu koja bi bila fiksna. Koliko je njemu poznato, kreditni iznos koji je isplaćen tužitelju iskorišten je za zatvaranje dva kredita njegovog obrta, te su njima plaćeni dugovi tog obrta prema državi i sl. Tužitelj je kao nositelj obrta imao i razna druga dugovanja i da nije digao predmetni kredit ne bi više postojao na tržištu. Ni tužitelj, ni sudužnik nisu imali nikakva pitanja vezana za kamatnu stopu i promjenu. Ovaj kredit je otplaćivan na način da su dolazili u banku osobno tužitelj ili sudužnik i uplaćivali anuitete u gotovini. Tužitelj je kao nositelj obrta digao drugi kredit kojim je djelomično zatvorio ovaj kredit. Po njegovom mišljenju, tužitelj je predmetni ugovor zaključio kao fizička osoba zato što mu je to bilo povoljnije nego da ga je zaključio kao vlasnik obrta. Kada je ponovno postigao likvidnost, onda je ponovno digao kredit kao vlasnik obrta, kojim je zatvorio ovaj kredit.

19. Svjedok ĆI, tužiteljev brat, iskazao je da su predmetni ugovor, po kojemu je on sudužnik, sklopili na unaprijed im ponuđenom tipskom obrascu, a nije mu poznato kako se točno kamatna stopa mijenjala. Kredit je nešto otplatio malo njegov brat, a ostalo je plaćao on, ali na način da mu je brat donosio novce. On ne zna za što je njegovom bratu bio potreban novac iz ovog ugovora, ali on je pristao biti sudužnik, jer mu je brat. Njemu je njegov brat ostao dužan nešto novaca zbog toga što je on nešto podmirio po ovom ugovoru o kreditu, ali ga on taj iznos ne potražuje. Ne zna o kojoj se svoti radi, to je davno bilo. On je te 2006. imao pekarski obrt [obrt], ali ne zna da li je njegov brat imao u to vrijeme obrt. Danas ima d.o.o., nema obrt. Njegovom bratu je trebala gotovina zbog nekih dugovanja i zbog toga je digao kredit. Kada je on pitao na koji bi način mogao doći do tih novaca koje je plaćao njegov obrt, kasnije d.o.o. za ovaj kredit, onda je njemu jedan odvjetnik odgovorio da bi morao tužiti brata. On nije tužio brata zbog dobrih odnosa u obitelji. Ne zna zašto njegov brat nije vraćao kredit nakon nekog vremena. Iz ovog kredita su zatvarana vjerojatno dugovanja njegovog brata, jer on dugovanja nije imao.

20. Tužitelj je iskazao, u bitnom, da je iznos kredita iz predmetnog ugovora o kreditu koji je sklopio s tuženikom u cijelosti isplaćen njemu i on je taj iznos prenio svom ocu ĐI u [adresa]. Njegovom ocu je trebao novac zbog toga što su tijekom rata bile spaljene tri kuće u selu Džonaj i to jedna kuća njegovog oca, druga kuća njegovog brata i treća njegova kuća, a njegov otac je od tog novca ponovno izgradio sve tri kuće. On je otplaćivao predmetni kredit uplatnicama na šalteru banke. Nešto od toga uplatio je njegov brat MI. To je bila obiteljska obveza vraćanja kredita. Oni su obitelj i radili su sve skupa, bez obzira na koga se vodio obrt. Kredit koji je bio na ime pekarskog obrta [obrt], on ne zna i ne zna kojim novcem je on zatvaran. Oni nisu preko obrta plaćali ovaj kredit, već su kredit plaćali svojim dohotkom. Plaćanja po predmetnom kreditu nisu vršena od strane društva Pekara Trnsko d.o.o. On je znao da je kamatna stopa velika i to je bilo zato što je bio namjenski kredit, ali nisu računali kako se ona mijenja, niti im je to itko objasnio. Javna bilježnica je došla u banku i tamo se kredit i potpisao i njima je bila velika potreba za novcima, pa nisu postavljali nikakva pitanja. ŠI je bio njegov osobni bankar. Njemu je bilo poznato da oni dižu kredit zbog obnove kuća. Ne zna da li je mogao uzeti fiksnu kamatu stopu, on je mislio da je kamatna stopa fiksna, a nije mogao pregovarati o uvjetima kreditiranja. On je ugovor samo potpisao, on je bio unaprijed pripremljen od strane banke. Bilježnica im nije pročitala ugovor, samo ih je pitala da li znaju da im je kamata velika i to je bilo sve. On je tada bio bez iskustva i nije mu palo na pamet da banka može promijeniti kamatnu stopu. To je bio prvi kredit koji je on u životu potpisao. U slučaju da je znao da banka može jednostrano mijenjati kamatnu stopu, ne bi sklopio ugovor. Banka ga nije obavještavala o promjeni kamatnih stopa. U jednom trenutku kada je vidio da su mu velike rate, on je došao u banku s pitanjem zašto su tako velike rate, a oni su mu odgovorili da oni mogu raskinuti ugovor, da im vrati novce, a oni imaju hipoteku na lokal. Nije potpisao nikakav drugi ugovor o kreditu prije ovog.

21. Ovaj sud nije imao razloga posumnjati u onaj dio tvrdnji svjedoka i tužitelja koje su neproturječne, a iz kojih proizlazi zaključak da tužitelj nije bio upućen u to kako će se mijenjati kamatna stopa, budući da to sam Ugovor ne sadrži, a tuženik nije dostavio nikakve akte koji bi jasno sadržavali određene parametre i razdoblja promjene kamatne stope ili podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način je tuženik izračunavao kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima (zbog kojih razloga) se ta kamatna stopa mijenja.

22. Stoga je ovaj sud zaključio da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora nije mogao usporediti uvjetovanost promjene kamatne stope tuženika s razlozima promjene kamatne stope drugih banaka, a niti je kasnije mogao pratiti kretanje parametara koji utječu na promjenu kamatne stope, pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja.

23. Obveza iz ugovora koja je podložna promjeni, a koju dužnik zbog izostanka jasno navedenih uvjeta za izračun i promjenu te obveze ne može usporediti s obvezama iz ponuda drugih vjerovnika i promjenu koje ne može pratiti, pa time ni ocijeniti opravdanost promjene obveze, ne može se smatrati odredivom obvezom.

24. Stoga je takva obveza neodrediva, pa su time i predmetne odredbe toč. 8. Ugovora u spornom dijelu kojim je predviđena ta neodrediva obveza, dakle promjena kamatne stope u sladu s važećim odlukama Banke, ništetne.

25. Naime, sam predmetni Ugovor s ostalim odredbama i dijelovima predmetnih odredbi, a kojima nije predviđena ta neodrediva obveza nije ništetan, jer može proizvesti pravni učinak i bez naprijed navedenih ništetnih dijelova predmetnih odredbi, s tim da bi tužitelj bio dužan platiti kamate u visini određenoj primjenom ugovorene kamatne stope od 9,25% godišnje (čl. 324. st. 1. ZOO).

26. Pritom valja kazati da ako može biti ništetna samo jedna ili više odredbi Ugovora, a da nije ništetan cijeli Ugovor, tim više može biti ništetan samo dio jedne ili nekih odredbi Ugovora, jer ništetnost u tom slučaju zahvaća manji dio.

27. Činjenica da je tužitelj mogao raskinuti predmetni Ugovor ne čini, niti daje odredbama toč. 8. u spornim dijelovima karakter poštenih odredbi.

28. Nadalje, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je, u bitnom, da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

29. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. Tuženika se ne može smatrati poštenim stjecateljem, jer je upravo tuženik unaprijed sastavio predmetne, djelomično ništetne, odredbe.

31. Nadalje, ovaj sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., koja je u svom pisano iznesenom nalazu i mišljenju, u bitnom, navela:

- da je temeljem dokumentacije u spisu, uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu i Pregled prometa po partiji kredita, utvrdila da su se u promatranom razdoblju promjene i primjene kamatnih stopa kretale kako slijedi: 9,25% godišnje do 01.04.2009. i potom 10,20% godišnje do prijevremene otplate kredita, a posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od inicijalnih 2.951,57 eura do 3.116,99 eura kao najvećeg iznosa,

- da je izračun razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan sklapanja Ugovora o kreditu nastalih zbog promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu dan u Tabeli 1, kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,534500 HRK),

- da je zbog promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita tužitelj više platio iznos od 6.338,53 eura (47.757,67 kuna), pri čemu nema negativnih razlika, jer je kamatna stopa u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora u razdoblju otplate kredita cijelo vrijeme rasla, odnosno nije padala,

- da se od prethodno utvrđenog ukupnog potraživanja na uplate tužitelja odnosi iznos od 160,49 eura, na uplatitelja [obrt] odnosi se iznos od 1.121,90 eura i na uplatitelja Pekarna Trnsko d.o.o. iznos od 3.217,40 eura, a preostali dio potraživanja u iznosu od 1.697,78 eura odnosi se na transakciju koja je provedena pod opisom 5105589662 interni prijenos, odnosno sredstva dugoročnog kredita broj 2402006- 1031262160/51016015-5105589662 od 15.6.2011. korisnika Pekara Trnsko d.o.o., dok se iznos od 140,96 eura odnosi potraživanje proizašlo posljedično na transakciju pod opisom 8301094635 interni prijenos, odnosno na prijenos sredstava s namjenskog oročenog depozita,

- da je iz tuženikovog dokumenta Inicijativa za interni prijenos sredstava na dan 9.3.2006. za klijenta II razvidno da su sredstva po partiji kredita broj 5102874305 u ukupnom iznosu od 310.000,00 eura / 2.267.650,00 kuna korištena za zatvaranje naknade po kreditu u iznosu od 7.742,14 eura / 56.633,75 kuna, zatim iznos od 31.000,00 eura / 226.765,00 kuna za prijenos na namjenski depozit te preostalih 1.984.251,25 kuna koje su prenesene na tekući račun građana br. 3203588938, te

- da temeljem dostupne dokumentacije u spisu proizlazi da je izvršen prijenos sredstva s tekućeg računa br. 3203588938 u ukupnom iznosu od 1.300.305,85 kuna za: zatvaranje kredita br. 2300096103, korisnika [obrt], vl. SI u iznosu od 109.134,62 eura / 798,319,75 kuna, zatvaranje kredita br. 2300105513, korisnika [obrt], vl. SI u iznosu od 48.152,22 eura / 352.233,49 kuna i zatvaranje kredita br. 5101914312, korisnika [obrt] pekarski obrt, vl. II u iznosu od 20.471,99 eura / 149.752,61 kuna.

32. Tužitelj je u podnesku sastavljenom 18. travnja 2024., a predanom sudu 19. travnja 2024., prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje u dijelu u kojemu je ona navela da su sredstva po partiji kredita broj 5102874305 u iznosu od 1.984.251,25 kuna prenijeta na tekući račun građana br. 3203588938, te je izvršen prijenos sredstva s navedenog računa u ukupnom iznosu od 1.300.305,85 kuna za "zatvaranja" kredita, navodeći da tuženik nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju, niti navedeno proizlazi iz otplatnog plana kredita, pa stoga navedeno vještakinja nije mogla utvrditi.

33. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i odgovarajući na prigovor tužitelja, vještakinja je ustrajala u pisanom nalazu i mišljenju, te je navela da je vezano za korištenje sredstava kredita isto definirano u čl. 12. samog Ugovora, a u spisu također prileže dokumenti "Inicijativa za interni prijenos sredstava na dan 9.3.2006. godine". Ujedno je objasnila da banka evidentira uplate po partiji kredita, greške u poslovanju su uvijek moguće, međutim u odnosu na pekaru [obrt] treba reći da su plaćanja provođena temeljem trajnog naloga. Nema podataka o tome na što je tužitelj trošio dio koji mu je iz kredita doznačen na tekući račun. Iz "Inicijative za interni prijenos sredstava" razvidno je kako su sredstva kredita utrošena, a to nije tabalo biti vidljivo iz prometa o kreditu, budući da se evidentiraju samo datum i isplaćeni iznos kredita. Svi podaci se ne moraju nalaziti u istom dokumentu.

34. Ovaj sud je ocijenio da je vještakinja pisani nalaz i mišljenje izradila jasno i objektivno, te da je usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja razložno otklonila prigovore tužitelja, pa je njen nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio.

35. Pritom, posebno, valja kazati da se vještakinja u svom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja pravilno pozvala na toč. 12. predmetnog Ugovora iz kojega jasno proizlazi da se sredstvima predmetnog Ugovora o kreditu podmiruju obveze po kreditima br. 5101914312, 2300096103 i 2300105513 i za podmirenje obveza vezanih za sudsku blokadu po poslovnom računu [obrt], a ostatak sredstava na tekući račun korisnika kredita.

36. Imajući u vidu naprijed navedeno, a budući da je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s rezultatima financijskog vještačenja, ovaj sud je, primjenom odredbi čl. 323. st. 1. i 1115. ZOO-a, prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.338,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos pojedine razlike od zahtijevanog prvog dana poslije dana plaćanja svakog pojedinog iznosa razlike, vidljivih u Tabeli 1 stupac 15 nalaza i mišljenja vještakinje, pa do isplate.

37. Prethodno je ocijenio neosnovanim prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja i zastare tužiteljevog potraživanja.

38. Naime, tužitelj je u predmetnom Ugovoru naveden kao korisnik kredita, pa nije bitno da li je tužitelj sve uplate vršio osobno ili neka treća osoba, jer su uplate izvršene na ime tužiteljeve obveze za otplatu kredita. Tuženika se ne tiče odnos između tužitelja i trećih osoba koje su vršile te uplate kojima je otplaćivan tužiteljev kredit.

39. Nadalje, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

40. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena ovom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja (tako i VSRH u Rev 953/2020-2 od 11.1.2023.).

41. I naposljetku valja kazati da ovaj sud, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, nije primjenjivao odredbe specijalnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, time ni Direktive na koju se poziva tuženik, jer je zaključio da se tužitelj ne može smatrati potrošačem u smislu odredbe čl. 3. ZZP-a.

42. Naime, odredbom čl. 3. ZZP-a bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

43. Budući da iz samog Ugovora, nalaza i mišljenja vještakinje i ugovora o kreditima i izvodima iz poslovnih knjiga na str. 138-150 spisa, te tvrdnji svjedoka ŠI jasno i u bitnom neproturječno proizlazi da je 57,30% (dakle pretežiti, a ne marginalni dio) od isplaćenog iznosa kredita iz predmetnog Ugovora o kreditu utrošen na podmirenje obveza [obrt] u vlasništvu tužiteljevog brata OI i Pekare Trnsko d.o.o. i tužiteljevog obrta [obrt], to je ovaj sud zaključio da je pretežita svrha kredita bila namijenjena tužiteljevom zanimanju i njegovim i bratovim poslovnim aktivnostima ili poduzetničkoj djelatnosti.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

45. Tužitelju je trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), kojom je propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

46. Tako je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe od 6.294,51 eura (47.426,00 kuna po fiksnom tečaju konverzije) i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 6.338,53 eura, a koje se vrijednosti predmeta spora nalaze unutar istog razreda OT, priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištima od 7.9.2022., 12.1.2023., 22.11.2023. i 4.3.2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.000,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (250,00 eura) 1.250,00 eura.

47. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 11.3.2021., jer podnesak s tim datumom nije priložen spisu, pa je za zaključiti da tužitelj taj trošak nije ni imao, a nije mu priznat ni trošak pristupa ročištu od 25.5.2023., budući da je to ročište odgođeno zbog bolesti samog tužitelja, pa se ne može smatrati da se radi o trošku koji bi trebao snositi tuženik (156. st. 1. ZPP-a).

48. Ukupnom trošku tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo je pribrojiti trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura i plaćene sudske pristojbe na tužbu u zahtijevanom iznosu od 54,69 eura.

49. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 1.636,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

50. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

51. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužitelja

II. Pun. tuženika