REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-211/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEĐIMURJE-PLIN d.o.o. za opskrbu plinom, OIB 29035933600, Obrtnička ulica 4, 40000 Čakovec, protiv I.tuženika ĐO iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i II.tuženika OO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 15. siječnja 2026. Polovni broj : P-9/2024-33, u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Žalba I. tužene ĐO odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Grubišnom Polju od 15. siječnja 2026, poslovni broj: P-9/2024-33.
II. Žalba II. tuženika OO djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Grubišnom polju od 15. siječnja 2026 poslovni broj P-9/2024
- potvrđuje u dijelu prvostupanjske presude kojom je II. tuženik dužan tužitelju na ime duga za izvršene usluge i radove isplatiti iznos od ukupno 1.873,00 EUR sa zateznim kamatama,
- ukida u odnosu na obvezu II. tuženika da na ime isplate duga za potrošnju plina isplati ukupno 5.439,25 EUR sa zateznim kamatama (alineja 1. izreke) te u odluci o troškovima postupka (alineja 3) te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„Nalaže se 1.tuženiku ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tuženiku LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju MEĐIMURJE-PLIN d.o.o., Čakovec, Obrtnička 4, OIB: 29035933600, solidarno isplate na ime naknade imovinske štete iznos od 7.361,51 EUR (sedamtisućatristo- šezdesetijedan eur i pedesetijedan cent ), uvećano za zakonske zatezne kamate i to
- dug za potrošnju plina u iznosu od ukupno 5.439,25 EUR (pettisućačetiristotride- setidevet eura i dvadesetipet centi ) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 39117, od dana koji slijedi danu dospijeća pa do tužiteljeva namirenja, kako slijedi:
- na iznos od 1,82 EUR od 25.01.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 25.02.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 28.03.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 28.04.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 27.05.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 28.06.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 28.07.2023. godine,
- na iznos od 4.965,81 EUR od 29.08.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 28.09.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 28.10.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 28.11.2023. godine,
- na iznos od 1,82 EUR od 28.12.2023. godine,
- na iznos od 453,42 EUR od 28.02.2024. godine.
- dug za izvršene usluge i radove u iznosu od ukupno 1.873,00 EUR (tisućuosamsto- sedamdeseitri eura ) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 39117, od dana koji slijedi danu dospijeća pa do tužiteljeva namirenja, kako slijedi:
- na iznos od 220,00 EUR od 09.12.2023. godine,
- na iznos od 1.113,00 EUR od 09.01.2024. godine,
- na iznos od 540,00 EUR od 03.02.2024. godine.
- trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 98,52 EUR (devedesetiosam eura i pedesetidva centa ) koji se odnosi na sudsku pristojbu za tužbu i na sudsku pristojbu na presudu, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana presuđenja pa do namirenja tužitelja, te sve ostale troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 39117, sve u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tuženici zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
2.1. Smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a koja se ogleda se u činjenici da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, a u njoj uopće nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, odnosno sud nije izvršio primjerenu ocjenu i analizu provedenih dokaza, a što je bio dužan u smislu čl. 8. ZPP-a.
2.2. Nadalje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio solidarnu odgovornost II. tuženika, iako za to ne postoji valjana pravna osnova jer je u cijelom spornom razdoblju vlasnica predmetne nekretnine bila I. tužena, što sud i sam, a II. tuženik nikada nije bio upisan kao vlasnik, niti je imao stvarnopravni položaj iz kojeg bi proizlazila obveza snositi troškove priključka, instalacija ili potrošnje energenta.
2.3. Također da činjenica da je nekretnina naknadno prodana trećoj osobi u ovršnom postupku nema nikakav utjecaj na pasivnu legitimaciju II. tuženika u ovom sporu, jer se odnosi na razdoblje nakon nastanka utuženih tražbina, te da sve utužene tražbine temelje se na računima koji su izdani na ime pokojnog OO BO, koji je u evidenciji tužitelja bio krajnji kupaca da nakon njegove smrti nije provedena promjena krajnjeg kupca, nije sklopljen novi ugovor o opskrbi plinom s II. tuženikom, te je tužitelj je i dalje svjesno fakturirao potrošnju na pokojnu osobu.
2.4. Navode da sud nije dao pravno održivo obrazloženje na temelju čega se obveza iz računa izdanih trećoj osobi može prenijeti na II. tuženika, te da sud pogrešno izvodi zaključak da činjenica prebivališta II. tuženika na adresi nekretnine predstavlja osnovu za njegovu solidarnu odgovornost, no da je prebivalište administrativna činjenica, ne stvara obveznopravni odnos, ne zamjenjuje ugovor, ne može biti izvor novčane obveze, a da obveza plaćanja isporučenog energenta može nastati isključivo temeljem ugovora ili zakona i ne temeljem pretpostavke ili faktičkog boravka.
2.5. Ističu da sud pogrešno tumači izjavu II. tuženika iz 2018. godine kao osnovu za trajnu i solidarnu obvezu, iako ista ne predstavlja ugovor o opskrbi plinom, nije provedena promjena krajnjeg kupca, ne postoji kontinuitet obvezivanja, tužitelj nikada nije tretirao II. tuženika kao ugovornu stranu i da takva izjava, sama za sebe, ne može stvoriti dugoročni obveznopravni odnos niti zamijeniti ugovor propisan posebnim propisima.
2.6. Također da sud nije pravilno razlučio vlasništvo nekretnine, evidentiranog krajnjeg kupca (pokojni otac), faktičko prebivalište, a takvim izjednačavanjem različitih pravnih kategorija je došao do nepravilnog zaključka o pasivnoj legitimaciji II. tuženika.
2.7. Predlažu da se usvoji žalba i preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja odnosno da podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava navode iz žalbe tuženika. Ističući da tuženika da presuda sadrži jasne i vrlo detaljne razloge o odlučnim činjenicama i primijenjenim propisima, bez ikakvih proturječnosti u samoj izreci ili u obrazloženju presude.
3.1. Ističu da članak 8. ZPP-a propisuje da, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud ispoštovano u potpunosti i iz kojih utvrđenja je razvidno da je tužitelj isporučivao plin upravo tuženicima, koji su primali isporuku plina, koristili usluge tužitelja i djelomično podmirivali račune.
3.2. Također da su žalbeni navodi tuženika o nepostojanju potpisanog ugovora koje bi za posljedicu imalo nepostojanje njihove obaveze, krajnje su neodgovorni i neprihvatljivi, te podsjeća da je sukladno članku 69. Zakona o tržištu plina (NN 18/18, 23/20) krajnji kupac dužan imati važeći ugovor o opskrbi plinom za svako pojedino obračunsko mjerno mjesto, dok su tuženici uporno izbjegavali sklopiti ugovor i izvršiti odgovarajuće promjene, održavajući time uz već nabrojane povrede, višegodišnje protupravno stanje, a da neovisno o postupanju tuženika, nepostojanje sklopljenog ugovora ne utječe na osnovanost zahtjeva tužitelja, jer je nedvojbeno utvrđeno da je plin isporučivan upravo tuženicima, a što 2. tuženik i potvrđuje u e- mail korespondenciji od 01.12.2023. godine:,,Ni u jednom trenutku nije komunicirano da se dugovanje ne misli podmiriti...", kao i iskazom na ročištu održanom 01.10.2025. godine, navodom da je platio 1.000,00 EUR, da ne koriste plin, jer im je isključen 2023. godine. (isključenje je izvršeno 04.01.2024. godine, a da je takvo stajalište odnosno da nepostojanje pisanog ugovora ne utječe na osnovanost zahtjeva tužitelja, zauzeto je i u sudskoj praksi (rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1704/2024-2 od 19.11.2024. godine.
3.4. Predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda te obveže tuženike da tužitelju naknade troškove podnesenog odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
Žalba u odnosu na dug za potrošnju plina
5. Osnovano tuženici u žalbi ističu da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a , budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude.
6. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je novčano potraživanje s osnova naknade imovinske štete, te isplata s osnova nastalih troškova u poduzetim radnjama na nekretnini u kojoj su u spornom razdoblju živjeli I. tužena i II. tuženik.
7. Nesporno je u postupku:
- da je prvostupanjski sud donio Rješenje kojim je radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja MEĐIMURJE-PLIN d.o.o., Čakovec, Obrtnička 4, OIB: 29035933600, prema protivnicima osiguranja 1. OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. OO ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odredio privremenu mjeru kojom se zabranjuje protivnicima osiguranja 1. OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. OO ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da onemogućavaju predlagatelju osiguranja radnju obustave isporuke plina na adresi [adresa], obračunsko mjerno mjesto 017777, zatim da se dozvoljava predlagatelju osiguranja da u slučaju ponovnog onemogućavanja poduzimanja radnji obustave isporuke plina, isključenje obavi uz suradnju Policijske uprave međimurske,
- da je u tom rješenju određeno i da je predlagatelj osiguranja dužan je pokrenuti drugi postupak radi opravdanja privremene mjere u roku od 15 dana od dana dostave rješenja,
- da privremena mjera traje do isteka 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem odluke nadležnog suda u parnici koju će predlagatelj osiguranja pokrenuti radi opravdanja ove privremene mjere, kao i da ako protivnici osiguranja ne postupe po navedenoj obvezi iz točke 1. ove privremene mjere sud im zaprječuje novčanom kaznom od 500,00 EUR (petsto eura)/ 3.767,25 kuna (tritisuće- sedamstošezdesetisedam kuna i dvadesetipet lipa ) za svaki dan kašnjenja u izvršenju obveze,
- da je naloženo protivnicima osiguranja da predlagatelju osiguranja solidarno nadoknade troškove u visini sudske pristojbe na prijedlog i rješenje u iznosu od 53,10 EUR (pedesetitri eura i deset centi ) / 400,00 kuna (četiristo kuna ), temeljem članka 342. stavka 1., u svezi članka 263. stavak 1. i članka 16. Ovršnog zakona (Narodne novine RH broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 ),
-da je sud odredio novčanu kaznu kojom je zaprijetio da će izreći na prijedlog predlagatelja osiguranja ukoliko se I. protivnik osiguranja i/ili II. protivnik osiguranja i nakon primitka rješenja budu ponašali suprotno navedenoj zabrani,
-da je određeno da žalba protiv rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere i da se zabrana iz točke I. ovog rješenja smatra se provedenom s danom dostave ovog rješenja I. protivniku osiguranja i II. protivniku osiguranja.
9. Prvostupanjski sud je utvrđenja, u odnosu na osnovni prijepor žalbe, a to je isključivo prigovor pasivne legitimacije II. tuženika, da je nakon smrti krajnjeg kupca BO plin na spornoj adresi trošen od strane ovdje tuženih ĆO i ĆO ĐO, a da su neregistrirani potrošači plina tuženici, što je razvidno dokumentacije gdje je II. tuženik OO potpisao mjerodavnu dokumentaciju kod tužitelja Međimurje-plin d.o.o., i to posebice tehničku dokumentaciju, konkretno ispitni izvještaj i nalog korisniku (vlasniku) plinske instalacije. Nadalje da II.tuženik OO zna za problem s tužiteljem što je razvidno iz uvida u poruke e-pošte od dana 05. prosinca 2023.god. koje je kao njegova punomoćnica poslala odvjetnica Lea Kalda iz Zagreba tužitelju i u kojima se između ostalog poziva na zastaru tražbine tužitelja, smatra da je dug previsoko utvrđen, traži da ga se izvijesti o stvarnom stanju dugovanja kako bi ga mogao podmiriti i traži da se obustave sve radnje u pogledu obustave plina, te da se radnici tužitelja suzdrže od nezakonitih radnji, kao što je pokušaj nasilne provale u njegovo dvorište što je zabilježeno na nadzornim kamerama, da su u parnični spis predane poruke e-pošte (e-mail ) gdje je upravo II. tuženik OO tužitelju istu poruku poslao dana 30. studenog 2023.god. i gdje navodi "da su gospoda pokušala neovlašteno i silom ući na privatni posjed, a da oni kao uzgajivači Rottweiler pasmine iste imaju iste u svojem posjedu ", iz čega proizlazi da II. tuženik priznaje da nije dopustio pristup nekretnini po ovlaštenim osobama tužitelja Međimurje-plin d.o.o., te je još iznio i prijetnje opasnom pasminom pasa (Đ), da je u poruci e-pošte od dana 01. prosinca 2023.god. koju je II. tuženik OO uputio tužitelju, isti naveo "da se ne misli da se dugovanje ne podmiri, nego da se utvrdi stvarno činjenično stanje dugovanja". Također, da II. tuženik živi u spornoj nekretnini od 2018.godine, da su I.tužena i II. tuženik živjeli u kući, očito su koristili plin u toj kući, a nisu poduzeli nikakve zakonom određene radnje, niti su očito smatrali da bi potrošnju tog plina trebalo i platiti i to nisu učinili više godina, sve od smrti pokojnog OO BO.
10. U odnosu na takva utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je II: tuženik pasivno legitimiran u postupku te nalazi njegovu solidarnu obvezu u podmirenju tražbine tužitelja koja je utemeljena i na odredbama Zakona o energiji (Narodne novine RH broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18) te nadalje na odredbama Zakona o tržištu plina (Narodne novine RH broj 18/18,23/20), . Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (Narodne novine )RH broj 50/18, 88/19, 36/20, 100/21 i 106/21), Općih uvjeti opskrbe plinom (Narodne novine RH broj 50/18, 88/19, 39/20,100/21, 103/22, 68/23), te konačno odredbama . Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15 sada i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) .
11. U odnosu na prijepor žalbe-pasivne legitimacije II. tuženika valja navesti odredbu članka 13. Općih uvjeta opskrbe plinom kojom je određeno da u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe, fizička ili pravna osoba pravni slijednik koja je u posjedu građevine ili samostalne uporabne cjeline dužna je u roku od 60 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe obavijestiti o tome opskrbljivača plinom, te činjenicu da o činjenici smrti OO BO koji je evidentiran kao krajnji korisnik na adresi [adresa] tužitelj Međimurje-plin d.o.o. nije obaviješten, ali i sva utvrđenja prvostupanjskog suda navedena u točki 9. obrazloženja ove odluke.
11.1. Nadalje, da je člankom 8. Općih uvjeta opskrbe plinom propisano: (1) Ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge sklapa opskrbljivač plinom u obvezi javne usluge i krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge. (2) Ako krajnji kupac nije ujedno i vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline za koju se sklapa ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge, ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge može sklopiti isključivo uz suglasnost vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline.
(3) Krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge može za pojedino obračunsko mjerno mjesto sklopiti ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge samo s jednim opskrbljivačem.
(4) Cijena plina u ugovoru o opskrbi plinom u obvezi javne usluge jednaka je iznosima tarifnih stavki utvrđenih na temelju metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu.
(5) Cijena nestandardnih usluga u ugovoru o opskrbi plinom u obvezi javne usluge jednaka je cijenama utvrđenim na temelju metodologije utvrđivanja cijene nestandardnih usluga za transport plina, distribuciju plina, skladištenje plina, prihvat i otpremu ukapljenog prirodnog plina i javnu uslugu opskrbe plinom.
(6) Opskrbljivač u obvezi javne usluge dužan je tipski ugovor o opskrbi plinom iz stavka 1. ovoga članka javno objaviti na svojim mrežnim stranicama.
(7) Ugovor o opskrbi u obvezi javne usluge sklapa se na neodređeno vrijeme.
12. Nesporno je da tuženici nisu postupili po navedenoj odredbi no s obzirom na navedene propise za sada stajalište prvostupanjskog suda o tome da je i II. tuženik pasivno legitimiran te da je zajedno sa I. tuženom krajnji korisnik ne sadrži valjane razloge u odnosu na zahtjev za isplatu duga za isporuku plina budući iz odredbe članka 8. Općih uvjeta opskrbe plinom propisano da ako krajnji kupac nije ujedno i i vlasnik građevine ugovor o opskrbi plinom može se sklopiti isključivo uz suglasnost isključivo uz suglasnost vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline.
12.1. Prema navedenoj odredbi prvostupanjski sud nije dao razloge o tome zašto bi II. tuženik bio solidarno obvezan jer po mišljenju ovog suda činjenica da je platio dug i komunicirao s tužiteljem s obzirom na Opće uvjete opskrbe plinom nije od odlučnog značaj za ocjenu osnovanosti tužbe u odnosu na potraživanje isplate duga za opskrbu plinom i zbog čega je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će se otkloniti bitna povreda iz članka 354. stavak. 2 . točka 11. ZPP-a te ponovnom analizom provedenih dokaza dati jasne razloge za odluku o prigovoru promašene pasivne legitimacije, a zbog čega je valjalo ukinuti u odnosu na II. tuženika i odluku o troškovima postupka.
Naknada imovinske štete
13. S obzirom da tuženici nisu omogućavali tužitelju pristup na nekretninu te mjernom mjestu, radi očitovanja stanja brojila, a u više navrata niti radi isključenja potrošača zbog neplaćanja dospjelih novčanih obveza o čemu je tužitelj u spis predao neizvršene naloge na obustavu isporuke plina / demontažu plinomjera od dana 29. siječnja 2014., 09. studenog 2015., 08. prosinca 2015., 01. veljače 2016., 12. travnja 2016., 19. svibnja 2017., 05. rujna 2018., 11. listopada 2018., 15. listopada 2018., 30. listopada 2018., 17. prosinca 2018., 09. studenog 2019., 25. listopada 2023., 06. studenog 2023. i 10. studenog 2023. godine i uslijed čega je tužitelju nanesena šteta u odnosu na koju pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 1107. Zakona o obveznim odnosima zaključujući da su štetu tuženici prouzročili zajedno te da su solidarno odgovorni za istu.
14. Stoga ne stoje tvrdnje žalitelja da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge za pasivnu legitimaciju II. tuženika navodeći da sud nije pravilno razlučio vlasništvo nekretnine, evidentiranog krajnjeg kupca (pokojnog oca) i faktično prebivalište te tvrdnje da tužitelj nikada nije tretirao II. tuženika kao ugovornu stranu jer iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi drugačije a takva su utvrđenja u skladu sa svim citiranim propisima navedenim u obrazloženju prvostupanjske presude za zahtjev za naknadu štete, pa je takav prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan u odnosu na takav zahtjev.
15. Kako se osnovanost osnove a odnosu na I. tuženu, visina tužbenog zahtjeva koju je prvostupanjski sud utvrdio na temelju materijalnih dokaza, dostavljene dokumentacije te pravilno primjenom odredbe članka 221. a. ZPP-a, te prigovor zastare žalbom ne osporavaju to je po ocjeni ovog suda valjalo žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni, te u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao u izreci, u odnosu na I tuženu budući i za odluku o obvezi isplate naknade za izvršenu opskrbu plinom, odluku za naknadom imovinske štete i na odluku o troškovima postupka, a u odnosu na II. tuženika u odnosu na imovinsku štetu budući u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i u tom dijelu nema nedostataka zbog koji se presuda ne bi mogla ispitati, ne nalazi se da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, te suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je navedeni dio pobijane presude donio pravilno primjenom odredbe članka 8. ZPP-a utvrđujući odlučno činjenično stanje analizom i ocjenom svakog dokaza zasebno kao i svakog zajedno te analizom i ocjenom rezultata cjelokupnog postupka.
16. S druge strane valjalo je žalbu uvažiti u odnosu na obvezu II. tuženika da naknadi troškove opskrbe plina a zbog počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te je u odnosu na taj dio riješeno kao u izreci na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a.
16. Odluka o troškovima postupka u odnosu na I. tuženika pravilna je kako po osnovi tako i visini pa je pravilno prvostupanjski sud odmjerio navedeni trošak dok će u odnosu na II. tuženika o parničnim troškovima kao i troškovima odgovora na žalbu odlučiti konačnom odlukom.
U Slavonskom Brodu, 10. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić