Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-907/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić toga suda kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Novi Informator d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Mislava br.7., OIB: 03492821167, zastupanog po punomoćniku Davorinu Kapustić, odvjetniku iz Ivaneca, protiv tuženika PF iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-143/2024 od 11. travnja 2025., dana 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja Novi Informator d.o.o., ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-143/2024 od 11. travnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 5212/2024 od 4. rujna 2024., te je tužbeni zahtjev odbijen, točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2.Protiv prvostupanjske presude, žalbu podnosi tužitelj iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a).

3.Odgovori na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u granicama žalbenih razloga tužitelja, kako se radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 467. st.1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. ZPP-a.

6.No, osnovano tužitelj upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Naime, predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi ugovora za pretplatu „Informator Preminum-G“.

8.1.Donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje da je tužitelju rješenje o stavljanju van snage rješenja o ovrsi po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika, dostavljeno 9. listopada 2024., a da je podnesak kojim se tužitelj očitovao odnosno iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaže dokaze, dostavio sudu 25. listopada 2024. u 13:05 sati. U svezi toga, a uvažavajući sadržaj čl. 461.a. st.3., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, ocjena je prvostupanjskog suda da je tužitelj ranije spomenuti podnesak mogao dostaviti sudu najkasnije 24. listopada 2024. u 23:59 sati, no da kako je isti dostavljen 25. listopada 2024. u 13:05 sati, da isti nije uzet u obzir.

Glede svog stava o prekluzivnosti roka za iznošenje novih činjenica i dokaza, sud ukazuje na praksu pojedinih sudova.

8.2.Nastavno prednjem, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj tuženiku izdao račun – otpremnicu broj 3082/P3/3 od 5. prosinca 2023., u iznosu od 887,01 eur s dospijećem plaćanja 20. prosinca 2023., sa time da isti nije uzeo u obzir kao dokaz postojanja pravnog odnosa između stranaka. To iz razloga jer da iako se radi o vjerodostojnoj ispravi na temelju koje se može donijeti rješenje o ovrsi, no da istodobno da se za tu ispravu ne veže presumpcija istinitosti njenog sadržaja, a time ni o postojanju tražbine, izuzev ako ista nema značaj javne isprave. Stoga, sud drži da se temeljem takve isprave, ovrha ne određuje bezuvjetno, već samo pod uvjetom da ovršenik ne prigovori njenoj podobnosti, slijedom čega je zaključak prvostupanjskog suda da prilaganjem spomenutog računa tužitelj nije dokazao da je između njega i tuženika postojao pravni odnos, a time ni da je tužitelj izvršio uslugu tuženiku, za koju potražuje naknadu, pa kako tužitelj nije dokazao da je za tuženika izvršio bilo kakvu uslugu, to sud odbija njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9.1.No, vezano za prednje, skreće se pažnja prvostupanjskom sudu da iz prigovora ovršenika-odgovora na tužbu tuženika, proizlazi pored ostalog da iako isti osporava postojanje bilo kakve obveze prema tužitelju u vidu isplate utuženog iznosa, da istodobno, ovu svoju tvrdnju obrazlaže time da je tužitelju izjavio jednostrani raskid ugovora jer nije bio zadovoljan kvalitetom pružene usluge, te da je taj portal otvorio 2- 3 puta jer mu nije bio potreban, a da je ugovor raskinuo nekoliko mjeseci nakon što je bio sklopljen.

Obzirom na prednje, time što je sud prvog stupnja cijeneći samo značaj dostavljenog računa-otpremnice, zaključio da tužitelj nije dokazao da je između njega i tuženika postojao pravni odnos, a time ni da je tužitelj izvršio uslugu tuženiku, za koju potražuje naknadu, isti je prema prosudbi ovog suda počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10.Slijedom prednje izloženog, prvostupanjski će sud u nastavku postupka, uvažavajući primjedbe ovog suda, ukloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sukladno dispozicijama parničnih stranaka, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava.

11.Shodno tome, valjalo je ukinuti i odluku o trošku.

12.Zbog svih prethodno navedenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu suda prvog stupnja, primjenom čl. 369. st.1. ZPP-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U Rijeci, 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić