Poslovni broj: Us I-2896/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Jeri Matiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Matić & Poljak d.o.o., Split, Domovinskog rata 61, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko- kninske, Policijske postaje Drniš, OIB: 36162371878, Drniš, Ulica Mate Grubišića 4, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Drniš, KLASA: UP/I-211-03/25-07/3709, URBROJ: 511-13-09-25-3 od 19. studenog 2025., te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 27. studenog 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Drniš, KLASA: UP/I-211-03/25-07/3709, URBROJ: 511-13-09-25-3 od 19. studenog 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 1. prosinca 2025. tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog i procesnog upravnog prava, nakon čega reproducira izreku osporenog akta tuženika, pa ističe kako je tuženik postupio protivno zakonskim propisima i odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Prekršajnog zakona te je donio nezakonito rješenje s pogrešnom primjenom materijalnog prava. Tužitelj potom citira odredbe čl. 2. i čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u svezi kojih navodi kako iz istih proizlazi da je mladi vozač u vrijeme počinjenja djela za koje je su mu utvrđeni negativni bodovi morao imati vozačku dozvolu, što u ovom predmetnom slučaju nije riječ. Odlukom Visokog prekršajnog suda RH, pod brojem Ppž-4307/2023 od 30. rujna 2025., tužitelj je proglašen krivim za prekršaj iz članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl. 216. stavku 3. istog Zakona te za prekršaj iz članka 32. stavka 1., kažnjiv po čl. 32. st. 4. istog Zakona, koje odredbe tužitelj citira pa ističe kako je u vrijeme počinjenja djela on imao 18 godina i nije imao položen ispit. Nadalje, tužitelj citira odredbu članka 286. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te napominje kako je u ovom slučaju nesporno da je tužitelj prije stjecanja prava na upravljanje vozilom počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret i za koji su propisani negativni bodovi, dok tužitelj od dana stjecanja vozačke dozvole do današnjeg dana nije počinio niti jedan novi prekršaj. Tužitelj je vozačku dozvolu ishodio 30. travnja 2024., dakle više od dvije godine od dana počinjenja prekršaja, a nije zakonom propisana retroaktivna mogućnost ukidanja vozačke dozvole. Stoga, tuženik je u ovom predmetu bio ovlašten temeljem zakonskih propisa isključivo donijeti rješenje kojim će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a ne rješenje kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola jer se radi o vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom počinio prekršaje. Tužitelj zatim citira odredbu čl. 42. Zakona o upravnim sporovima, u svezi s kojom predlaže da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, to stoga što tužitelj nije bio prekršajno kažnjavan u vrijeme počinjenja djela niti je bio kažnjavan nakon počinjenja prekršaja, ni nakon ishođenja vozačke dozvole, što je u vrijeme počinjenja djela imao nepunih 19 godina i nije bio svjestan posljedica počinjenja djela, a koje je ozbiljno shvatio nakon događaja koji se dogodio 20. ožujka 2022. i od tada se uredno pridržava svih propisa, što je tužitelj mlada osoba koja je uredno zaposlena na radnom mjestu vozača te mu je vozačka dozvola potrebna za obavljanje poslova, s tim da odgoda nije protivna javnom interesu jer je tužitelj uredan vozač koji se pridržava svih prometnih propisa, koji nije recidivist, već se radilo o jednom izoliranom događaju što je vidljivo i iz samog rješenja, dok je odgoda izvršenja rješenja privremenog karaktera, do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu, te se smatra kako se ovom odlukom neće nanijeti veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci, ovdje tuženiku. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, pa je predložio sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 5. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Drniš, KLASA: UP/I-211-03/25-07/3709, URBROJ: 511-13-09-25-3 od 19. studenog 2025., tužitelju se ukida i oduzima vozačka dozvola serijski broj [broj vozačke dozvole], to u bitnom iz razloga što je uvidom u službenu evidenciju utvrđeno da je on temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova i to 6 negativnih bodova zbog počinjenog prekršaja iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te 3 negativna boda na zbog počinjenog prekršaja iz čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a na temelju presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-4307/2023 od 30. rujna 2025., pravomoćne istoga dana, uslijed čega je tuženik zaključio da su se stekli uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole kakve u vidu ima odredba čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) te je rješenje donijeto pozivom na citiranu odredbu.

9.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da bi se tužitelju ukinula i oduzela vozačka dozvola, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, ujedno se spornim ukazuje i kada je tužitelj zapravo postao mladi vozač, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10.Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 69. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) propisano je da je »mladi vozač« vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske.

Odredbom čl. 286. st. 1. istog Zakona propisano je da pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.

Stavkom 2. da negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.

Stavkom 3. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Stavkom 4. da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Stavkom 5. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojem je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 6. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.

Stavkom 7. da vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 8. da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova koristeći vozačku dozvolu izdanu u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemnu vozačku dozvolu izreći će se zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole u trajanju od dvije godine.

Stavkom 9. da nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka i izricanje zaštitne mjere iz stavka 8. ovoga članka brišu se iz evidencije.

Stavkom 10. da osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače 11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je između ostalog ukinuo i oduzeo vozačku dozvolu tužitelju, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.Glede temeljnih, a zapravo i jednih tužbenih prigovora koje tužitelj ističe u ovom sporu i to da njemu nije bilo moguće ukinuti i oduzeti vozačku dozvolu s obzirom da on u vrijeme počinjenja prekršaja zbog kojih su mu evidentirani negativni bodovi nije bio mladi vozač na način kako to definira odredba čl. 2. st. 1. toč. 69. Zakona o sigurnosti prometa na cestama s obzirom da je on vozački ispit položio 30. travnja 2024., a prekršaje za koje su mu utvrđeni negativni bodovi da je počinio 20. ožujka 2022., dakle kada nije bio mladi vozač, slijedom čega da je tuženik donio nezakonito rješenje kadu mu je ukinuo i oduzeo vozačku dozvolu, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani.

13.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za istaknuti kako je upravo naprijed citiranom odredbom čl. 2. st. 1. toč. 69. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dana definicija mladog vozača, koja odredba definira da je mladi vozač, vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske. Iz ove definicije jasno proizlazi kako da bi se radilo o mladom vozaču nije dostatno samo da se radi o vozaču motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, već je potrebno da bude kumulativno ispunjen i drugi uvjet, odnosno da takav vozač posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske, što pak implicira da je neophodno da takvom vozaču bude izdana vozačka dozvola, kod kojeg stanja stvari je nedvojbeno da je mladi vozač zapravo onaj vozač na čijoj strani su kumulativno ispunjeni uvjeti da ima dob do 24. godine života i da ima vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske.

14.Kod izloženog stanja stvari, neprijeporno je da je tužitelj iz ovog spora status mladog vozača stekao onog dana kada mu je izdana vozačka dozvola, odnosno 30. travnja 2024., što pak znači da je on od toga dana postao mladi vozač na način kako to definira odredba čl. 2. st. 1. toč. 69. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Stoga, imajući u vidu da je tužitelj temeljem presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-4307/2023 od 30. rujna 2025., pravomoćne istoga dana proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 216. st. 3. i čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koje prekršaje je počinio 20. ožujka 2022., za koje prekršaje mu je evidentirano 9 negativnih prekršajnih bodova, to nedvojbeno znači da je on u trenutku pravomoćnosti citirane presude, dakle na dan 30. rujna 2025., nesumnjivo bio mladi vozač na način kako to definira ZSPC jer je on takav status stekao nakon što mu je izdana vozačka dozvola, tj. dana 30. travnja 2024.

15.Također, od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenje nije vrijeme počinjenja prekršaja za koje je tužitelj pravomoćno proglašen krivim i za koje su mu utvrđeni negativni prekršajni bodovi, a na koje se tužitelj poziva (20. ožujka 2022.) tvrdeći da on tada nije bio mladi vozač, to pak iz razloga što je upravo naprijed citiranom odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, slijedom čega je potpuno jasno da se negativni bodovi upisuju tek na temelju pravomoćne osude kao pravne posljedice pravomoćne osude, pa je za upis bodova od ključne važnosti dan pravomoćnosti pravomoćne osude, a ne dan počinjenja prekršaja, te kako je sud već to prethodno obrazložio s obzirom da je tužitelj u trenutku pravomoćnosti citirane presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-4307/2023 od 30. rujna 2025. nedvojbeno bio mladi vozač budući su na njegovoj strani bili kumulativno ispunjeni uvjeti da ima dob do 24. godine života i da ima vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske, to je sasvim jasno da su predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se tužitelju ukida i oduzima vozačka dozvola, a na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

16.Ujedno, u cijelosti je neosnovano i pozivanje tužitelja na odredbu čl. 286. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama s obzirom da je tom odredbom propisano da vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti, slijedom čega je jasno da nije bilo mjesta primjeni ove odredbe u odnosu na tužitelja s obzirom da tužitelj prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine nije prikupio devet negativnih prekršajnih jer je on taj broj negativnih prekršajnih bodova prikupio tek nakon pravomoćnosti citirane pravomoćne presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-4307/2023 od 30. rujna 2025., odnosno nakon što je stekao pravo na upravljanje budući je vozački ispit položio 30. travnja 2024., kod kojeg stanja stvari u konkretnom slučaju nije bilo moguće donijeti rješenje kojim će se odrediti da on ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, odnosno ukoliko je u tom roku podnio zahtjev za izdavanje vozačke dozvole takav zahtjev rješenjem odbaciti, a kako to pogrešno i neutemeljeno smatra tužitelj.

17.Stoga, kod utvrđenog stanja stvari, odnosno u okolnostima kada je nesporno da je tužitelj kao mladi vozač u razdoblju od dvije godine prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova, potpuno je jasno da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola, koje rješenje je doneseno pravilnom primjenom odredbe čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok tužitelj s druge strane svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

20.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, to ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

21.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 10. ožujka 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Jeri Matiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Matić & Poljak d.o.o., Split, Domovinskog rata 61, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi šibensko-kninskoj, Policijskoj postaji Drniš, Ulica Mate Grubišića 4, uz zapisnik od 5. ožujka 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.