Poslovni broj: Us I-3126/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Općine Slivno, OIB: 97047688474, Slivno, Alojzija Stepinca bb, zastupane po opunomoćeniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Ploče, OIB: 22874515170, Trg kralja Tomislava 24, zastupanog po zakonskom zastupniku ĆK, inspektoru sigurnosti plovidbe i zaposleniku tuženika, na temelju odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o upravnim sporovima, radi uklanjanja građevine s pomorskog dobra, nakon javne i usmene rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, objavljene 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Ploče, KLASA: UP/I- 342-24/23-03/345, URBROJ: 530-04-10-25-24 od 17. studenog 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 22. prosinca 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Ploče, KLASA: UP/I-342-24/23-03/345, URBROJ: 530-04-10-25-24 od 17. studenog 2025., te u podnescima zaprimljenim kod ovog suda 15. siječnja 2026. i 24. veljače 2026., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako tuženik kao razlog donošenja rješenja ističe da je vlasnik navodno izjavio kako nije investitor nego njegov otac, koji je u međuvremenu umro, no unatoč tome što su vlasnik i njegov pok. otac pred ovim sudom bezuspješno vodili spor pod br.: Us I-3059/2023, tuženik da donosi svoj akt iako je znao da tužiteljica nije obveznik uklanjanja ovog privatnog bazena, već VK kao vlasnik predmetne nekretnine te kao nasljednik navodnog investitora. Tužiteljica nadalje navodi kako s obzirom bi se izvršenjem pobijane odluke nanijela šteta koja se teško može popraviti da predlaže u smislu čl. 42. Zakona o upravnim sporovima donijeti rješenje kojim predmetna tužba ima odgodni učinak. Tužiteljica smatra potrebnim naglasiti kako je ostala neugodno iznenađenom donošenjem pobijanog rješenja smatrajući kako se radi o jednom eklatantnom primjeru kako institucije ne bi trebale funkcionirati, odnosno kako ne bi smjele prihvaćati niti podržavati razne „smicalice“ koje služe zaobilaženju propisa, a sve na štetu trećih osoba. U tom smislu, tužiteljica ističe kako ona ne zamjera toliko vlasniku nekretnine što je pokušao od sebe otkloniti značajne troškove i priskrbiti si ne pripadajuća prava, koliko ju smeta što je tuženik pokušao tome pridonijeti, umjesto da po definiciji čini suprotno. Tako u konkretnom slučaju imamo situaciju koja se povlačila i po medijima gdje je privatni investitor sagradio bazen ne samo na pomorskom dobro, nego doslovno u moru, kojem je izdano rješenje za uklanjanje istog. Takvo rješenje su pred naslovnim sudom u predmetu Us I-3059/2023 kao tužitelji bezuspješno pokušali pobiti VK kao vlasnik nekretnine i njegov sada pokojni otac OK kao „navodni“ investitor u čemu nisu uspjeli. Umjesto da tuženik postupi po tom rješenju i na trošak VK (kao vlasnika i kao nasljednika) ukloni sporni bazen, tuženik od imenovanog uzima „izjavu“ da on nema ništa s tim, nego otac koji je u međuvremenu umro. Sama činjenica smrti ne znači da obveza prelazi na općinu nego na nasljednike, a koji nasljednici se lako mogu utvrditi i prema njima postupati. No, tuženik je benevolentno donio pobijano rješenje kojim obvezu prenosi na jedinicu lokalne samouprave, čime je općini pokušao nametnuti značajnu financijsku obvezu, koja bi najprije uvjetovala provođenje natječaja za izvođenje takvih građevinskih radova, a potom i snošenje značajnih troškova takvih radova. Opisanim ponašanjem tuženika nanijela bi se tužiteljici teško popravljiva i bespotrebna šteta, zbog čega se i predlaže donijeti rješenje o odgodnom učinku predmetne tužbe. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a također predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi joj trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužiteljice te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja u pogledu razloga zbog kojih je tužiteljici naređeno uklanjanje predmetne građevine.

3.U sporu je održana rasprava 5. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužiteljice i zakonski zastupnik tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da sud pribavi i pregleda spis ovog suda poslovni broj: Us I-3059/2023, da se u ovom sporu u svojstvu svjedoka saslušaju UK, pročelnica Upravnog odjela Općine Slivno, na adresi tužitelja i VK iz [adresa], da se u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tuženika ĆK, da se provede očevid na licu mjesta te da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi, podnesku od 24. veljače 2026. i na održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev je osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Ploče, KLASA: UP/I-342-24/23- 03/345, URBROJ: 530-04-10-25-24 od 17. studenog 2025., točkom 1. naloženo je tužiteljici kao jedinici lokalne samouprave da ukloni izgrađeni bazen i okolnu popločanu površinu sa pomorskog dobra ispred k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Trn u mjestu [adresa], točkom 2. određen je rok za izvršenje od 60 dana, dok je točkom 3. riješeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbe članaka 178., 181., 182., 183. i 184. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 83/23).

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužiteljici naredi upravna mjera koja je precizirana u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužiteljice, kao i je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 83/23) propisano je da nezakonito izgrađene zgrade i druge građevine izgrađene na pomorskom dobru, jednostavne građevine i drugi izvedeni zahvati u prostoru na pomorskom dobru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem ne mogu se ozakoniti.

Stavkom 2. da nezakonito izgrađene građevine i izvedene zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužan je ukloniti graditelj odnosno investitor gradnje o svom trošku na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra.

Stavkom 3. da ako se graditelj odnosno investitor gradnje ne može utvrditi, nezakonito izgrađenu građevinu i/ili izveden zahvat u prostoru koji se prema propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužna je ukloniti jedinica lokalne samouprave na čijem se području građevina nalazi, u okviru redovnog upravljanja pomorskim dobrom na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra.

Stavkom 4. da žalba protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Odredbom čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

Odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar.

Stavkom 2. da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

12.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istom nije pravilno ni zakonito postupio kada je tužiteljici naredio upravnu mjeru pobliže preciziranu u izreci osporenog rješenja, to pak stoga što ovaj sud nalazi kako u provedenom upravnom inspekcijskom postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, a što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je 1. rujna 2023. izvršen inspekcijski nadzor na pomorskom dobru u mjestu [adresa] ispred k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Trn povodom prijave od Državnog inspektorata. Tom prilikom je utvrđeno da je na pomorskom dobru oko 1 metar od linije obale izgrađen bazen kao i da je popločana površina uokolo bazena, također na pomorskom dobru. O utvrđenom je sastavljen zapisnik klase: UP/I-342-24/23-03/345, urbroj: 530-04-10-2-23-1. Uvidom u e-zemljišne knjige vidi se da je vlasnik nekretnine na k. č. [katastarska čestica] VK iz [adresa] koji je dana 20. rujna 2023. kao stranka izjavio da on jest vlasnik te nekretnine, ali da ju je naslijedio 13. siječnja 2023. od oca OK prema zapisniku klasa: UP/I-342-24/23-03/345, urbroj: 530-04- 10-2-23-3 te je priložio pisanu izjavu i da je to sve što ima za izjaviti. Zatim je OK pozvan za davanje izjave kao stranka te se u njegovo ime 17. listopada 2023. pojavio odvjetnik koji je priložio njegovu pisanu izjavu u kojoj dotični ističe, između ostalog, da su sve navedene radnje u neraskidivoj vezi s njim. Također, odvjetnik Milić u zapisnik klasa: UP/I-342-24/23-03/345, urbroj: 530-04-10-2-23-5 izjavljuje da OK doista jest izveo predmetne građevinske radove te da će postupiti u skladu sa zakonskim odredbama. Međutim OK je pokrenuo upravni spor protiv rješenja inspektora pomorskog dobra koji je izgubio na Upravnom sudu u Splitu kao i na Visokom upravnom sudu RH, pa kako je OK, kao izvođač i obveznik uklanjanja nelegalnih radova, u međuvremenu preminuo, ovim rješenjem se nalaže jedinici lokalne samouprave tj. Općini Slivno uklanjanje bazena, popločane površine i svih pripadaka sa pomorskog dobra, a na osnovu čl.15. st. 3. i 188. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

14.Međutim, imajući u vidu naprijed citiranu odredbu čl. 15. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 83/23) kojom je propisano da nezakonito izgrađene građevine i izvedene zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužan je ukloniti graditelj odnosno investitor gradnje o svom trošku na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra, te stavka 3. kojim je propisano da ako se graditelj odnosno investitor gradnje ne može utvrditi, nezakonito izgrađenu građevinu i/ili izveden zahvat u prostoru koji se prema propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužna je ukloniti jedinica lokalne samouprave na čijem se području građevina nalazi, u okviru redovnog upravljanja pomorskim dobrom na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra, nedvojbeno je da je tuženik upravnu mjeru koju je naredio tužiteljici ovlašten donijeti isključivo u slučaju ako se graditelj odnosno investitor gradnje ne može utvrditi, no i sam u tuženik u obrazloženju svog rješenja navodi da je investitor gradnje OK, a koji je i pravomoćnom sudskom presudom utvrđen investitorom, no kako je isti u međuvremenu preminuo, radi toga da se ovim rješenjem nalaže tužiteljici kao jedinici lokalne samouprave uklanjanje predmetne građevine.

15.Stoga, kako je nedvojbeno da je graditelj odnosno investitor predmetne gradnje u konkretnom slučaju neupitno utvrđen, to pak znači da tuženik niti u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama predmetnu upravnu mjeru nije bio ovlašten narediti tužiteljici kao jedinci lokalne samouprave, dok u situaciji kada je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeni graditelj odnosno investitor predmetne gradnje umro, u tom slučaju opet nije bilo moguće predmetnu upravnu mjeru naložiti tužiteljici kao jedinci lokalne samouprave jer je takvo što moguće samo ako se graditelj odnosno investitor gradnje ne može utvrditi, o čemu ovdje nije riječ budući je utvrđeno tko je graditelj odnosno investitor gradnje, kod kojeg nespornog stanja stvari je upravnu mjeru trebalo narediti nasljednicima iza pok. OK, u kojem smislu je tuženik bio u obvezi utvrditi nasljednike dotičnog, a na koji način u konkretnom slučaju nije postupio, uslijed čega sud osporeno rješenje uz obrazloženje kakvo je u istom dano, ne može cijeniti pravilnim ni zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

16.S obzirom na prethodno izloženo, ovaj sud zaključuje da je u provedenom postupku došlo do povreda odredbi čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, to pak stoga što je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da u provedenom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, niti su u tu se svrhu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, s tim da je izostala i savjesna i brižljiva ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Isto tako, obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju nije u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to pak s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed navedenog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužiteljica iznosi u ovom sporu.

17.Također, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se tužiteljici naređuje naprijed citirana upravna mjera, tužiteljici zapravo nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

18.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

19.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će prije donošenja novog rješenja utvrditi nasljednike iza pok. OK i nakon što utvrdi tu činjenicu, novo rješenje će donijeti upravo u odnosu na nasljednike dotičnog, a nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje, izvede sve potrebne dokaze te tužiteljici omogućiti sudjelovanje u postupku, te će novi akt donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP- a.

20.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.

21.Konačno, s obzirom da je sud predmetnom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice te je poništio osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratio na ponovni postupak, a budući da na temelju odredbe čl. 127. st. 1. ZUS-a žalba protiv ove presude nije dopuštena, slijedom čega je presuda pravomoćna danom njezina donošenja, pa cijeneći da od tog trenutka akt tuženika više ne proizvodi nikakve pravne učinke, odlučivanje o prijedlogu tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, ukazalo se bespredmetnim, zbog čega je odluka o takvom prijedlogu i izostala.

U Splitu, 10. ožujka 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, Ć

[adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučkoj kapetaniji Ploče, Trg kralja Tomislava 24, uz zapisnik o objavi i povrat spisa,

- u spis.