Poslovni broj: Us I-2207/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽAKAN d.o.o., OIB: 94411252667, Murter, Otok Ravni Žakan br. 8, zastupanog po opunomoćeniku Darku Marjanoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, Službe sigurnosti plovidbe, OIB: 22874515170, Šibenik, Obala Franje Tuđmana 8, radi uklanjanja građevine s pomorskog dobra, nakon javne i usmene rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, Službe sigurnosti plovidbe, KLASA: UP/I-342-24/23- 03/126, URBROJ: 530-04-8-1-25-10 od 16. srpnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 9. rujna 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, Službe sigurnosti plovidbe, KLASA: UP/I-342-24/23-03/126, URBROJ: 530-04-8-1-25-10 od 16. srpnja 2025., te u podnesku tužitelja zaprimljenom kod ovog suda 25. veljače 2026., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku, a potom i obrazloženje osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako pobijano rješenje nije zakonito te kako su istim prava i pravni interesi tužitelja povrijeđeni. Već na početku činjeničnog supstrata ove tužbe može se bez dvojbe formirati uvjerenje da je pobijano rješenje rezultat nagađanja o činjenicama koje tuženik nameće kao nesporno utvrđene i pogrešnih zaključaka plasiranih temeljem takvih činjenica, a posebno je nevjerojatno da se vjera poklanja svjedoku koji niti nije bio očevidac izgradnje spornog zida, kao i činjenici da tužitelju uopće nije omogućeno sudjelovanje u postupku nakon očitovanja od 15. lipnja 2023. na zapisnik od 9. svibnja 2023. koje je očitovanje dostavljeno tuženiku 20. lipnja 2023. pa tužitelj uopće nije bio obaviješten o ročištu ili sastanku na kojem se svjedok GM tobože saslušao niti mu je ikada dostavljen zapisnik o saslušanju, niti je bio obaviješten o tobože uviđaju na kojem su utvrđeni tragovi kopanja za instalacije struje i vode koje vode do objekta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Betina o čemu, naravno, ne postoji niti jedan jedini dokaz. Osim toga, promašeno je od tuženika pobijanim rješenjem pozivati se na isprave u upravnom postupku Klase: UP/I-342-24/21-03/84 koji se uopće ne bavi gradnjom spornog zida. Kao i u očitovanju na zapisnik o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra Klasa: UP/I-342-24/23-03/126; URBROJ:530-04-8-2-23-1, od 9. svibnja 2023., tužitelj i ovom tužbom ponavlja da mu nije poznato tko je izgradio predmetni zid. Poznato mu je da on (tužitelj) nije izgradio predmetni zid. Unatoč tome što je tužitelj osporio navode iz zapisnika Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, prostorno uređenje i planiranje te komunalne poslove Općine Tisno Klasa:
363-05/23-01/31, Urbroj: 2182-5-05/5-23-1 od 7. travnja 2023., za istaknuti je da se čak niti tim zapisnikom tužitelj ne navodi kao osoba koja je tobože izvršila spornu gradnju predmetnog zida. Stoga, a imajući u vidu da tuženiku uopće nije poznato tko je izvršio spornu gradnju i da ne raspolaže dokazima koji zaista upućuju na izvršioca gradnje odnosno investitora, tuženik pod krinkom tobožnje analize „svih provedenih dokaza“ poseže za neprihvatljivom i svakako promašenom konstrukcijom kojom tužitelja utvrđuje graditeljem kako bi, naravno pogrešno, primijenio članak 15. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i donio pobijano rješenje kojim mu se naređuje uklanjanje spornog zida. Kako je to gore navedeno, pobijanim rješenjem ukazuje se na saslušanje GM na okolnosti sporne gradnje. Međutim, i pobijanim rješenjem se iznosi kako je imenovani svjedok jasno iskazao da svjedok nije vidio kada se zid gradio jer nije bio u Betini, što nadalje znači da isti svjedok također nagađa o periodu u kojem se zid gradio. (između mjeseca listopada 2022. i mjeseca travnja 2023.). Također, obrazloženjem pobijanog rješenja se navodi kako svjedok GM iznosi da tužitelj koristi predmetni mol i ponton za ukrcaj robe za restoran na Kornatima i da mu je poznato da je u zid ugrađen ormarić u kojem je vjerojatno potrebna infrastruktura. Kako se to može zaključiti iz obrazloženja pobijanog rješenja, s gornjim tvrdnjama svjedoka povezuje se upravni postupak Klasa: UP/I-342-24/21-03/84 pa se tako obrazloženjem pobijanog rješenja ukazuje na službenu bilješku iz tog predmeta od 28. kolovoza 2023. gdje se navodi da se predmetni mol i ponton koristi za privez dvije brodice u vlasništvu tužitelja te da su u spornom zidu ugrađene instalacije struje i vode dok tragovi kopanja vode do objekta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Betina, na usmeno rješenje tuženika Klasa: UP/I-342-24/21-03/84, Urbroj: 530-04-8-2-21-4 od 26. travnja 2021. kojim je tobože zabranjena tužitelju daljnja uporaba predmetnog dijela pomorskog dobra. Osnovom svega naprijed navedenog pobijanim rješenjem se utvrđuje da je sporni zid izgrađen s instalacijama struje i vode, da se mol zajedno sa zidom koristi od strane tužitelja što tobože upućuje na nesporni zaključak je predmetni zid sagradio tužitelj. Jedino s čim se tužitelj može usuglasiti s tuženikom jest da je očito kako je predmetni zid izgrađen. Neće sporiti tužitelj da po potrebi brodice u njegovu vlasništvu priveže na dotični mol. Sve ostalo tužitelj osporava kao promašeno i neosnovano. U odnosu na privez brodica tužitelja na dotični mol, za istaknuti je da se isto ne može niti na koji način tumačiti da je tužitelj izgradio sporni zid. Osim toga, brodice se vezuju za mol koji nije predmet uklanjanja iz pobijanog rješenja i koji je postojao od ranije, a ne zid. Pored navedenog, ukazuje se da se na predmetni mol također privezuju i druge brodice u vlasništvu trećih osoba pa se opravdano postavlja pitanje zašto tuženik nije i te osobe utvrdilo graditeljima spornog zida na molu. I ne samo to, svjedok GM također je viđen u više navrata kako se koristi predmetnim molom kao i druge osobe pa je očito i njih trebalo utvrditi graditeljima zida. Nadalje, potpuno je netočno da se tužitelj koristi spornim zidom. Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije vidljivo na koji način to tužitelj koristi predmetni zid. Ukoliko tuženik smatra da tužitelj koristi sporni zid s obzirom na gore spomenuti ormarić, tužitelj izjavljuje da je predmetni ormarić od tužitelju nepoznatih osoba izgrađen prije nego li je izgrađen sporni zid, a što se jednostavno može utvrditi pregledom aplikacije Google Earth. U obrazloženju pobijanog rješenja ukazuje se na tragove kopanja infrastrukture. Međutim, ne postoji bilo kakav dokaz (ili barem tužitelj nije s istim upoznat) o tragovima kopanja niti da ti tragovi vode do nekretnine tužitelja, ne postoji dokaz ili barem obrazloženje od čega su tragovi kopanja i preko kojih zemljišnih čestica se protežu, ne postoji dokaz ili barem obrazloženje što se nalazi ispod tobožnjih tragova kopanja, tj. što je to ukopano, ne postoji dokaz ili barem obrazloženje gdje su priključene strujne i vodne instalacije. Također, tvrdnje o tome da tragovi kopanja vode do objekta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Betina pretpostavlja da je tuženik stupio na nekretninu tužitelja sve do objekta, ali tužitelju nije poznato da je tako nešto učinjeno niti se u pobijanom rješenju ova okolnost obrazlaže. S obzirom se u obrazloženju pobijanog rješenja iznosi da naprijed navedeno o strujnim i vodnim instalacijama i tragovima kopanja proizlazi iz službene bilješke od 28. kolovoza 2023. iz predmeta Klasa: UP/I-342-24/21-03/84, tužitelj ukazuje da takvu službenu bilješku nikada nije zaprimio ili vidio ili je bio prisutan kada je ista sastavljena, kao i da se taj predmet uopće ne bavi spornim zidom već pontonom koji ne postoji već duže vrijeme. Također, u zapisniku o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra Klasa: UP/I-342-24/23-03/126; URBROJ:530-04-8-2-23-1, od 9. svibnja 2023. uopće se ne spominje ormarić ili instalacije struje i vode ili tragovi kopanja nit je tužitelju dana mogućnost očitovanja na isto. Tuženik također razlog za donošenje pobijanog rješenja nalazi u usmenom rješenju tuženika Klasa: UP/I-342- 24/21-03/84, Urbroj: 530-04-8-2-21-4 od 26. travnja 2021. kojim je tobože zabranjena tužitelju daljnja uporaba predmetnog dijela pomorskog dobra. Međutim, predmet tog rješenja nije sporni zid već plutajući ponton koji je je odavno uklonjen. Dakle, tim rješenjem „predmetni dio pomorskog dobra“ predstavlja dio pomorskog dobra na kojem je nekad postojao plutajući ponton, a ne dio pomorskog dobra na kojem je izgrađen sporni zid. Stoga, neovisno o tome što ostaje činjenica da je sporni zid doista sagrađen, iz tvrdnji i „dokaza“ koji se iznose u pobijanom rješenju nikako se ne može zaključiti da je tužitelj taj zid izgradio pa da bi ga bio dužan i ukloniti kako mu se naređuje pobijanim rješenjem. Niti je tužitelj zid izgradio, niti je izgradio sporni ormarić, niti je moguće iz pobijanog rješenja uopće saznati na koji način je tuženik stekao utvrđenja o instalacijama struje i vode, preko kojih zemljišnih čestica se te instalacije protežu, što je zapravo ukopano ispod tobožnjih tragova kopanja, niti je poznato gdje su te instalacije u konačnici priključene. Također, to što tužitelj po potrebi vezuje brodice u njegovu vlasništvu na predmetni mol, ne može ukazivati da je isti sporni zid izgradio posebice što dotični mol za privezivanje brodica ili druge aktivnosti koriste i treće osobe pa i sam svjedok GM. Osim što je pobijanim rješenjem u cijelosti pogrešno utvrđeno činjenično stanje na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na štetu tužitelja grubo su povrijeđena i pravila upravnog postupka i to odredbe čl. 30., 51., 54. stavak 1. točka 2. i 3. te stavak 3., 68. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku koje odredbe tužitelj citira. Naime, tuženik je zaključkom KLASA: UP/I-342-24/23-03/126; URBROJ: 530-04-8-2-23-2 od 1. lipnja 2023. pozvao tužitelja (i AM) na dostavu očitovanja o svim okolnostima i činjenicama utvrđenim zapisnikom o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra Klasa: UP/I-342- 24/23-03/126; URBROJ: 530-04-8-2-23-1, od 9. svibnja 2023., a tužitelj je 20. lipnja 2023. dostavio očitovanje od 15. lipnja 2023. Nadalje, kako se to navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, nakon 20. lipnja 2023., tuženik je proveo dodatne radnje u upravnom postupku pa je tako: 1.) 28. kolovoza 2023. proveden izvid na terenu, tj. očevid od strane ovlaštenog službenika lučke kapetanije o čemu je tobože sačinjena službena zabilješka, a na kojem izvidu je tobože utvrđeno postojanje instalacija struje i vode u spornom zidu i tragovi kopanja koji vode do objekta na nekretnini tužitelja; 2.) 6. listopada 2023. pozvan svjedok GM radi saslušanja na okolnosti gradnje spornog zida (doduše nejasno je iz pobijanog rješenja je li svjedok tada pozvan ili je tada saslušan). Međutim, tužitelj uopće nije bio obaviješten o tobožnjem očevidu 28. kolovoza 2023. niti je na isti pozvan niti je obaviješten o sadržaju niti mu je dostavljana službena zabilješka pa mu uopće nije omogućeno, osim da sudjeluje u očevidu, i da se očituje o navodnim utvrđenjima vezanim za instalacije struje i vode te tragovima kopanja niti mu je omogućeno sudjelovanje u postupku prije donošenja odluke u upravnoj stvari, tj. prije donošenja pobijanog rješenja. Naglašava se da se ovdje nije radilo o slučaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite života, zdravlja ili imovine veće vrijednosti. Uostalom, govorimo o radnjama tuženika poduzetim 2023. i pobijanom rješenju koje je doneseno 2025. Također, tužitelj uopće nije bio obaviješten niti je pozvan na ročište na kojem je iskaz davao svjedok GM čime je suprotno prisilnoj zakonskoj odredbi tuženik uskratio pravo tužitelju izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja svjedoku kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Dakle, na štetu tužitelja grubo su povrijeđene prisilne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, kako one naprijed citirane, tako i druge. Nadalje, pobijano rješenje opterećeno je takvim nejasnoćama zbog kojeg ga je nemoguće izvršiti te nedostatcima zbog kojih ga je nemoguće ispitati. Dakle, potpuno je nejasno gdje se nalazi sporni zid. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se sporni zid nalazi na dijelu pomorskog dobra – morske obale i to katastarski nedefiniranog mola izgrađenog u Betini, ispred dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Betina, u dijelu ispred kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Betina. Međutim, pregledom katastarskog plana (aplikacija Geo-portal, DGU) za zaključiti je kako naprijed navedeni podatci iz pobijanog rješenja nisu točni jer ukoliko se radi o zidu na postojećem molu starije gradnje tada proizlazi da se mol nalazi ispred kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Betina koja pak čestica je ispred čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Betina, koja pak čestica je ispred čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Betina, koja pak čestica je ispred čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Betina, koja pak čestica je ispred kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Betina, itd. Izvršenje pobijanog rješenja, kako to proizlazi iz njegove izreke, znači uklanjanje predmetnog zida o trošku tužitelja, unatoč tome što ga tužitelj nije izgradio, a vrijednost radova na njegovu uklanjanju je za tužitelja, ali i objektivno, vrlo je velika, pa bi izvođenje tih radova ozbiljno ugrozilo likvidnost tužitelja. Ovaj gubitak kapitala, likvidnosti ozbiljno bi ugrozio poslovanje, a nastavno i opstanak tužitelja. Istina je da važeći propisi poznaju institut reizvršenja upravnog akta i obvezu naknade štete nastale nezakonitim radom tijela državne uprave. Međutim, imajući u vidu faktičnu nemogućnost ostvarenja tih instituta u predmetnom slučaju zbog gotovo izvjesne propasti tužitelja, šteta nastala izvršenjem pobijanog rješenja u slučaju njegova poništenja kao nezakonitog ukazuje se teško ili nikako ostvarivom. Opasnost od takve teške i nepopravljive štete izazvane postupanjem tuženika prije sudske kontrole zakonitosti tog postupanja moguće je izbjeći donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe i izdavanju privremene mjere zabrane izvršenja dok se ne ocijeni zakonitost pobijanog rješenja, a za čije donošenje su kumulativno ispunjeni uvjeti propisani odredbama članka 42. stavaka 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, kako se to u nastavku navodi: 1. kako je naprijed objašnjeno, izvjesno je da bi tužitelj provedbom rješenja tuženika trpio veliku štetu koja bi se teško mogla popraviti pa je time ispunjena prva pretpostavka iz odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima; 2. tužba ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja pa je ispunjena druga pretpostavka iz odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima; 3. u odnosu na treću pretpostavku iz članka 42. stavaka 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima - da odgoda nije protivna javnom interesu, tužitelj ne dvoji da je izvršenje akata upravnih tijela odlučno za funkcioniranje pravne države, no ističe da pravna država počiva i na ustavnom načelu koje jamči sudsku kontrolu zakonitosti upravnih akata i na načelu pravne sigurnosti. Odgodni učinak izvršenja je privremenog karaktera te ima važenje do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu pa tužitelj smatra da odgoda izvršenja nije u suprotnosti s javnim interesom. Naime, ako bi sud nakon provedenog postupka potvrdio pobijano rješenje, tužitelj bi opet bio u situaciji da trpi izvršenje rješenja tuženika. Dakle, s obzirom da je odgodni učinak izvršenja pobijanog rješenja privremenog karaktera te da ima važenje do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu, tužitelj smatra da bi se sud, u konkurenciji eventualno neodgodivog izvršenja pobijanog rješenja i štete koja bi se tužitelju teško mogla popraviti, trebao prikloniti tužitelju. To tim više što se poništenje pobijanog rješenja, s obzirom na očitost njegove nezakonitosti opisane u ovoj tužbi, ukazuje izvjesnim. Uostalom, govorimo o radnjama tuženika poduzetim u upravnom postupku 2023. i pobijanom rješenju koje je doneseno 2025. U predmetnom slučaju nema protivne stranke što znači da joj se privremenom mjerom ne može nanijeti šteta pa je time ispunjena i druga pretpostavka iz odredbe članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj temeljem članka 42. stavaka 2., 3. 4. i 6. Zakona o upravnim sporovima predlaže donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe, kao i privremenu mjeru kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovoga upravnog spora, dok tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a konačno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja, te u pretežitom dijelu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3.U sporu je održana rasprava 26. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u ovom sporu u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tužitelja, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.
8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, Službe sigurnosti plovidbe, KLASA: UP/I-342-24/23-03/126, URBROJ: 530- 04-8-1-25-10 od 16. srpnja 2025., točkom 1. naređeno je tužitelju da sa dijela pomorskog dobra – morske obale i to katastarski nedefiniranog mola izgrađenog u Betini, ispred dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Betina, u dijelu ispred kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Betina, ukloni građevinu – izgrađeni kameni zid dužine cca 30,00 m, širine cca 1,00 m i visine cca 1,90 m, s pripadajućom infrastrukturom, u roku od 30 dana računajući od dana primitka rješenja, točkom 2. riješeno je da uklanjanje obuhvaća predaju uklonjenih stvari kao otpada osobi ovlaštenoj u skladu s propisima kojim se uređuje gospodarenje otpadom, točkom 3. riješeno je da ako tužitelj ne postupi u skladu sa točkom 1. rješenja te rješenje ne izvrši ili ga ne izvrši u cijelosti, rješenje će se izvršiti na njegov trošak putem trećih osoba, dok se točkom 4. utvrđuje da žalba protiv ovog rješenja nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor, te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbe članaka 181., 15. i 188. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23) te čl. 39. i 41. Zakona o lučkim kapetanijama ("Narodne novine", broj 118/18).
10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužitelju naredi upravna mjera koja je precizirana u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja, kao i je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
11.Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23) stupio je na snagu 29. srpnja 2023.
Odredbom čl. 98. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23) propisano je da o početku obavljanja nadzora inspektor će obavijestiti odgovornu osobu nadzirane pravne osobe i fizičku osobu, ako je dostupna, osim ako smatra da bi obavještavanje umanjilo učinkovitost nadzora, a stavkom 2. da o obavljenom inspekcijskom nadzoru inspektor je dužan sastaviti zapisnik.
Odredbom čl. 106. st. 1. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23) propisano je da protiv rješenja koja na temelju ovoga Zakona ili drugog propisa donosi inspektor, može se izjaviti žalba Ministarstvu, stavkom 2. da ako inspektor nađe da je podnijeta žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije novim rješenjem zamijenio rješenje koje se žalbom pobija, dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od pet dana od dana primitka žalbe, dostaviti žalbu sa spisima koji se odnose na predmet na rješavanje Ministarstvu, te je stavkom 3. propisano da žalba protiv rješenja donesenih na temelju ovoga Zakona ne odgađa izvršenje rješenja.
12.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako je tuženik isto donio primjenjujući odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23), no kako je upravni inspekcijski postupak u predmetnoj upravnoj stvari započet 9. svibnja 2023. kada je obavljen inspekciji nadzor pomorskog dobra – morske obale i to katastarski nedefiniranog mola izgrađenog u Betini, ispred dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Betina, u dijelu ispred kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Betina, dakle kada je na snazi bio Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23), to pak znači da je upravni postupak trebao biti i dovršen sukladno odredbama tog zakona, kod kojeg stanja stvari je i osporeno rješenje trebalo donijeti primjenom tog zakona, no kako je tuženik osporeni akt utemeljio na odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23), to nedvojbeno znači da je u konkretnom slučaji došlo do povrede materijalnog prava na štetu tužitelja, slijedom čega akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
13.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je u konkretnoj upravnoj stvari upravni inspekcijski postupak započet 9. svibnja 2023. kada je obavljen inspekciji nadzor pomorskog dobra – morske obale i to katastarski nedefiniranog mola izgrađenog u Betini, ispred dijela nekretnine označene kao kč.br. 4571/393 k.o. Murter
– Betina, u dijelu ispred kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Betina, te je nesporno da je tada na snazi bio Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23), pa kako se u upravnim stvarima primjenjuje onaj zakon koji je na snazi u vrijeme pokretanja postupka (u konkretnom slučaju 9. svibnja 2023.), to pak znači da je predmetni upravni postupak trebao biti i dovršen po odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme njegovog pokretanja, slijedom čega je i osporeno rješenje bilo potrebno donijeti na temelju zakona koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka.
14.Nadalje, nesporno je i da je u međuvremenu, odnosno nakon pokretanja predmetnog upravnog postupka na snagu stupio Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23) i to dana 29. srpnja 2023., međutim s obzirom da tim zakonom u prijelaznim i završnim odredbama nije propisano da će se započeti, a nedovršeni inspekcijski upravni postupci dovršiti prema odredbama tog zakona, to pak neprijeporno znači da u konkretnoj upravnoj stvari nije bilo mjesta primjeni Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23), no kako je tuženik osporeno rješenje utemeljio upravo na odredbama tog zakona, to znači da je u ovoj upravnoj stvari došlo do povrede materijalnog prava na štetu tužitelja, kod kojeg stanja stvari sud ne može osporeni akt tuženika ocijeniti zakonitim ni pravilnim.
15.Pored toga, sud nalazi i da se u smislu provođenja samog inspekcijskog upravnog postupka, kao i u smislu podnošenja pravnih lijekova odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23) i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23) u bitnom razlikuju, to pak stoga što je odredbom čl. 98. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23) propisano da o početku obavljanja nadzora inspektor će obavijestiti odgovornu osobu nadzirane pravne osobe i fizičku osobu, ako je dostupna, osim ako smatra da bi obavještavanje umanjilo učinkovitost nadzora, dok Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23) takvu odredbu ne sadrži. Pored toga, odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23) propisano je da protiv rješenja koja na temelju ovoga Zakona ili drugog propisa donosi inspektor, može se izjaviti žalba Ministarstvu, dok je odredbom čl. 188. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23) propisano da protiv rješenja koje inspektor pomorskog dobra donosi na temelju odredbi ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
16.Stoga, kako je tuženik osporeno rješenje donio na temelju Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23) koji nije mjerodavan za predmetnu upravnu stvar, te je osporeno rješenje trebalo donijeti primjenom mjerodavnog zakona i to Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23), koji nije primijenjen u konkretnom slučaju, kod stanja stvari da se odredbe tih dvaju zakona u bitnom razlikuju i to u pogledu provođenja samog inspekcijskog upravnog postupka, kao i u smislu podnošenja pravnih lijekova u odnosu na rješenje koje donosi inspektor, to je već iz ovog razloga osporeni akt tuženika nezakonit, zbog čega ga je trebalo poništiti, kod kojeg stanja stvari sud ne nalazi potrebnim uopće ulaziti u osnovanost prigovora koje tužitelj iznosu u ovom sporu s obzirom da je opisani nedostatak dostatan da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno poništi osporeno rješenje tuženika.
17.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.
18.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će u ponovnom postupku primijeniti mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23), pri čemu će posebice voditi računa o odredbama čl. 98. st. 1. i čl. 106. st. 1. tog Zakona, nakon čega će ovisno o činjeničnim utvrđenjima donijeti novo rješenje, i to nakon što prethodno potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje, izvede sve potrebne dokaze te tužitelju omogući sudjelovanje u postupku, pa će ovisno o tome uzimajući u obzir sve primjedbe koje je sud istaknuo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, donijeti novi akt kojeg je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku, koji je ujedno potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.
19.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.
20.Konačno, s obzirom da je sud predmetnom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te je poništio osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratio na ponovni postupak, a budući da na temelju odredbe čl. 127. st. 1. ZUS-a žalba protiv ove presude nije dopuštena, slijedom čega je presuda pravomoćna danom njezina donošenja, pa cijeneći da od tog trenutka akt tuženika više ne proizvodi nikakve pravne učinke, odlučivanje o prijedlogu tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe te za izdavanjem privremene mjere, ukazalo se bespredmetnim, zbog čega je odluka o takvim prijedlozima i izostala.
U Splitu, 10. ožujka 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Darku Marjanoviću, odvjetniku u Zagrebu, G
[adresa], uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Šibenik, Službi sigurnosti plovidbe, Šibenik, Obala Franje Tuđmana 8, uz zapisnik od 26. veljače 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa,
- u spis.
