Poslovni broj: Us I-1993/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, Zvonimirova 81, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži oglašavanje ništavim rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/23-26/479, Urbroj: 531-03-25-3 od 9. svibnja 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Solinu, Klasa: UP/I 361-02/18-02/0206, Urbroj: 2181/1-11-03/18-23-0022 od 14. rujna 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 4. kolovoza 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/23-26/479, Urbroj: 531-03-25-3 od 9. svibnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira kronologiju postupanja upravnih tijela prije donošenja osporenih rješenja, potom reproducira izreke i obrazloženja rješenja koje osporava u ovom sporu, nakon čega u odnosu na navod prvostupanjskog tijela kako je predmetna zgrada izgrađena 2020., ističe kako to tijelo nije izvršilo usporedbu između priloženih isprava (elaborat geodezije i građevine) sa današnjim stanjem. Nadalje, prvostupanjsko tijelo poklanja vjeru tzv. google street view umjesto zakonitim ispravama koje su ovjerene od strane stručnih osoba i prileže spisu, a to su: 1. Geo komplet d.o.o. (geodezija). 2. Jahoda d.o.o. (građevina), 3. Digitalna ortofoto snimka (DOF5/2011). Tužitelj je priložio sve isprave koje se zakonom traže, a njegov zahtjev je svejedno odbijen. Očito je došlo do povrede legitimnih očekivanja tužitelja pa time i načela zakonitosti. Kada se već prvostupanjsko tijelo služi engleskim riječima u donošenju odluka, tužitelj razmatra način donošenja ove odluke kroz justification test koji glasi: 1. prethodna pitanja: a) pripada li pravo za koje se tvrdi da je povrijeđeno (pravo na dom) u okvir pravne norme (odnosi li se osporena mjera/akt države na neko od ustavnih/konvencijskih prava, npr. na povredu prava na dom odnosi se članak 34. Ustava odnosno članak 8. Konvencije), b) postoji li miješanje u pravo/dovodi li uopće osporeni akt ili mjera do miješanja, 2. opravdanost mjere (justicification test): c) zakonitost osporene mjere - je li ona u skladu sa (propisana ) zakonom - pravna osnova za njezino donošenje mora biti sadržana u nekom zakonu ili drugom propisu, d) legitimnost cilja osporene mjere (svrha njezinog donošenja, u pravilu se iskazuje kroz javni/opći interes koji se želio postići njezinim poduzimanjem), e) provedba testa razmjernosti kroz njegova tri podstupnja: - prikladnost, - nužnost (u demokratskom društvu), - razmjernost u užem smislu. U svezi sa pobijanim rješenjem može odgovoriti uvrštavanjem pobijanog rješenja u justification test na način: što je odgovor na 1.a) i b) da, a na 2.c), d) i e) ne, pa obrazlaže točku 2.c), d) i e) ovoga testa. Dakle, tužitelj je čvrstog uvjerenja kako je pobijano rješenje nezakonito jer je priložio traženu dokumentaciju koja je ovjerena od strane stručnih osoba. Nigdje u zakonu ne stoji kako je tužitelj dužan ispuniti druga traženja osim ovih koja je već ispunio. Već odgovor na ovu točku koja je negativna dovoljna je da se utvrdi kako je pobijano rješenje nezakonito. Međutim, moguće je nastaviti i tako obrazložiti kako je cilj odbijanja rješenja očuvati prostor od bespravne gradnje, ali onda se opet vraćamo na priložene elaborate geodezije i arhitekture kojima je utvrđen oblik i veličina predmetne građevine. Dakle, javni interes ne može biti odbijanje urednog zahtjeva. Vezano za posljednju točku potrebno je istaknuti kako nije u javnom interesu onemogućiti tužitelju ostvarivanje legitimnog cilja – legalna građevina te nije cilj prvostupanjskog tijela da osujeti uplatu traženih davanja u državni proračun na ime doprinosa. Još je potrebno napomenuti kako je tuženik kao drugostupanjsko tijelo u jednom svojem rješenju KLASA: UP/II-361-05/13-26/1080 od 15. listopada 2013. konstatirao kako je jedna od bitnih činjenica za donošenje rješenja o izvedenom stanju činjenica da je zgrada - objekt vidljiv na DOF5/2011 ili barem na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izgrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. Tužitelju nije poznato da bi tzv. google street view predstavljao neku drugu kartu koja je prihvaćena od strane tijela u postupku. Ističe kako njemu kao punomoćniku ponovno nije omogućeno pristupiti na očevid. Na tom očevidu od same stranke je protivno njegovom znanju – na obmanjujući način ishođena potpisana izjava kako je predmetna građevina izgrađena prije 2-3 godine. Ovo čak ne odgovara tzv. google street view slikama na koje se prvostupanjsko tijelo pozivalo u prvom rješenju. Ovakvo postupanje prvostupanjskog tijela naspram tužitelja gdje je njegovom punomoćniku onemogućen dolazak na očevid, potom od njega ishođena nekakva izjava predstavlja grubo kršenje tužiteljevih procesnih prava. Bez konzultacije sa njegovim punomoćnikom iz tužitelja je prisilno istisnuta izjava koja nema veze sa stvarnim činjeničnim stanjem, priloženim ispravama i ta izjava se koristi kao odlučan razlog za odbijanje zahtjeva. Zbog ovakvog postupanja tužitelj je tražio izuzeće uređujućeg službenika, ali je njegov zahtjev odbijen. Dolazak naknadno na ročište dana 5. lipnja 2023. ne može zamijeniti sam očevid neposrednim opažanjem. Nakon ročišta od 5. lipnja 2023. tužitelj zaprima zaključak da dostavi vještačenje na okolnost ''izvedenoj visini, dužini i širini zgrade dana 21. lipnja 2011. te vremenu izgrađenosti''. Tužitelj je postupio u skladu s zaključkom i u spis dostavio vještačenje Geodetskog zavoda d.d. Split gdje stoji: "Na Vaš zahtjev da na osnovu odgovarajućeg aerofotogrametrijskog materijala nedvojbeno utvrdimo izgrađenost i visinu objekta na č. zem. [katastarska čestica] katastarske oznake u k. o. [katastarska općina] do 21. lipnja 2011, utvrđujemo sljedeće: - Na temelju odgovarajućih obrađenih ulaznih podataka, na aerofotogrametrijskim snimcima br. 3215 i 3216 iz 2011. utvrđeno je da se na navedenoj čestici nalazi objekt. Vidljiv objekt (kosog krovišta), ima približnu relativnu visinu od terena 0.00 m (točka A) do strehe objekta 4.30 m (točka B), a do vrha krova 5.50 m (točka C). Približna površina iznosi 125 m²." Međutim prvostupanjsko tijelo odbacuje ovo vještvo jer tužitelj nije dokazao izgrađenost, odnosno starost građevine što je između ostalog zatraženo zaključkom. Pri tome se zaboravlja kako je tužitelj dokazao da je objekt iste visine, dužine i širine izgrađen na predmetnoj lokaciji prije 21. lipnja 2011. pa se podrazumijeva njegova izgrađenost. Uostalom, na ročištu od 5. lipnja 2023. se predložilo prvostupanjskom tijelu odlazak na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinara što očito nije prihvaćeno, a po mišljenju prvostupanjskog tijela ključni dokaz je dokazni prijedlog predlagatelja koji je odbijen. Tužitelju je odbijen zahtjev iz razloga što nije dokazao nešto što mu je odbijeno da dokaže. Dakle, tužitelju je onemogućeno raspravljanje pred prvostupanjskim tijelom, prisiljen je potpisati izjavu koju uopće nije želio potpisati, a njegov zahtjev je odbijen jer nije izveden dokaz koji je on predložio da se izvede. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će oglasiti ništavim osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 26. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio tužitelj, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 23. veljače 2026. te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Solinu, Klasa: UP/I 361-02/18- 02/0206, Urbroj: 2181/1-11-03/18-23-0022 od 14. rujna 2023., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo nakon provedenog postupka zaključilo da se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/23-26/479, Urbroj: 531-03-25-3 od 9. svibnja 2025. postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena, čime je potvđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju jer se ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora prijepornom se ukazuje radi li se u konkretnom slučaju o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13 i 65/17), odnosno o zgradi koja bi bila podobna za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, ujedno se spornim ukazuje i je li u provedenom postupku došlo do postupovnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

11.Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) propisano je da nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

Stavkom 2. da nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

Odredbom članka 16. stavka 2. istog Zakona propisano je da veličina, stupanj, završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedeno stanju utvrđuje se prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se zahtjevu tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju moglo udovoljiti s obzirom da se i po stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je odbilo tužiteljev zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu zgradu, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, pa stoga sud osporeni akt tuženika, kao i osporeni akt prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Glede tužbenih prigovora tužitelja koji se odnose na temeljno prijeporno pitanje u ovom sporu i to radi li se u konkretnom slučaju o zgradi koja bi bila podobna za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u smislu naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, te je li isto utvrđeno na temelju zakonitih dokaza, za kazati je kako sud takve prigovore ne nalazi osnovanima.

14.Naime, s prethodnim u vezi prvenstveno je za kazati kako da bi se moglo izdati rješenje o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu, prije svega je potrebno da je riječ o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, što pak znači da se primarno mora raditi o zgradi koja je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, što pak znači da bi se neka zgrada ozakonila da se mora raditi upravo o zgradi kakvu definira citirana odredba.

15.Međutim, prema podacima spisa i dokumentaciji koja istom prileže, i ovaj sud zaključuje kako se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Naime, sud nalazi da je u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, slijedom čega su pravilna utvrđenja upravnih tijela da se u ovoj upravnoj stvari ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, zbog čega tužitelju nije bilo moguće izdati traženo rješenje. S tim u vezi za kazati je kako je prvostupanjsko tijelo tijekom upravnog postupka izvršilo uvid u DOF5/2011 o čemu je sastavljena službena zabilješka te je izrađen ispisi iz navedene karte kada je utvrđeno da zgrada za koju se traži ozakonjenje nije nedvojbeno vidljiva u onim gabaritima za koje se traži ozakonjenje, nakon čega su obavljena i dva očevida na licu mjesta kada je između ostalog utvrđeno kako su geodetska snimka i snimka izvedenog stanja u skladu s izvedenim stanjem na terenu, međutim kao najvažnije utvrđeno je da zgrada koja se nalazi na terenu nije identična onoj koja je vidljiva na DOF5/2011.

16.S prethodnim u vezi sud nalazi potrebnim naglasiti kako je u konkretnom slučaju od odlučne važnosti činjenica da na DOF5/2011, zgrada u odnosu na koju je tužitelj zatražio ozakonjenje nedvojbeno nije vidljiva, već je na DOF5/2011 na mjestu na kojem se nalazi zgrada koja je predmet ozakonjenja vidljiva isključivo nadstrešnica sa metalnom konstrukcijom, odnosno vidljiv je sklop trajno povezanim s tlom, tj. objekt sličan kontejneru, koji se u smislu čl. 6. st. 3. podst. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne bi mogao ozakoniti. Stoga, kako je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da predmetna zgrada nije vidljiva na DOF5/2011, sud ne nalazi da je prvostupanjsko tijelo nakon što je izvršilo uvid u DOF5/2011 iz kojeg je nedvojbeno proizišlo kako zgrada koja je predmet ozakonjenja nije vidljiva na način kako je ista prikazane u projektnoj dokumentaciji, trebalo izvoditi bilo kakve daljnje dokaze u cilju utvrđenja vidljivosti predmetne zgrade na dan 21. lipnja 2011., nego je moglo već u tom trenutku donijeti rješenje kojim se odbija tužiteljev zahtjev, međutim time što je u tom pogledu tijelo prvog stupnja i dalje izvodilo dokaze, sud ne nalazi da bi takvo što bilo na štetu tužitelja, s tim da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo očigledno htjelo otkloniti svaku sumnju glede postojanja predmetne zgrade na dan 21. lipnja 2011. pa je nastavilo izvoditi dokaze iako je to po stajalištu ovog suda bilo bespotrebno.

17.Naime, u pogledu vidljivosti predmetne zgrade na dan 21. lipnja 2011. tijekom upravnog postupka izvedeni su i drugi dokazi pored onih kakve u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, čime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer se takva sporna činjenica može utvrđivati i drugim dokaznim sredstvima prikladnim za dokazivanje budući je riječ o upravnoj stvari na koju se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku, što je u skladu i sa stajalištem Visokog upravnog suda RH izraženom u više odluka, primjerice Usž- 128/15-3 od 23. listopada 2015. i Usž-1755/16-2 od 8. lipnja 2016., koje stajalište u cijelosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud. Stoga, kako su upravna tijela htjela otkloniti svaku dvojbu u pogledu izgrađenosti zgrade na dan 21. lipnja 2011., pa je tako tijekom upravnog postupka izvršen uvid u javno dostupne podatke za predmetnu nekretninu i to podatke sa mrežne stranice https://oss.uredjenazemlja.hr/map (prikaz katastarskih čestica u prostoru, izvod iz katastarskog plana, DOF5 zračne snimke: DOF5/2011, DOF5/2014/16, DOF5/2017/18, DOF5/2019/20, DOF5/2021/22, DOF5/2022/2023, Google street view fotografije iz kolovoza 2011. i iz travnja 2024., te Google Earth zračne snimke od 1. studenog 2011., 23. srpnja 2019., 15. veljače 2020., 22. veljače 2021., 29. ožujka 2022. i 15. veljače 2024., te je uvidom u zračne snimke od DOF5/2011 do zaključno s DOF5/2019/20 utvrđeno kako je vidljiva jednolična bijela- blago siva boja krovišta, dok je na karti DOF5/2021/22 i DOF5/2022/23 vidljiva promjena u boji krovišta tako da se sada razlikuju dvije krovne plohe iste visine od kojih je veća ploha bijele boje, a manja sive boje. Nadalje, na google street view fotografijama iz kolovoza 2011. utvrđeno je kako se na istima jasno vidi u razini tla predmetna nadstrešnica kako je bila tada izvedena na terenu kao metalna konstrukcija, dok se na fotografiji iz travnja 2024. vidi da je ranija nadstrešnica uklonjena i da je na njenom mjestu izvedena nova metalna nadstrešnica veće visine i zidana zgrada, s tim da je dio konstrukcije stare nadstrešnice zahvaćen korozijom ostavljen uz novoizvedenu nadstrešnicu.

18.Također, uvidom u Google Earth zračne snimke od 1. studenog 2011. i 23. srpnja 2019. utvrđeno je kako je na istima vidljivo krovište predmetne nadstrešnice jednolične blago sive boje, dok su na snimci od 15. veljače 2020. vidljivi aktivni radovi rekonstrukcije predmetnog objekta tako da je južni dio krovišta predmetne nadstrešnice (iznad sadašnje jednostavne zgrade) uklonjen i vidi se iz zraka površina ispod uklonjenog krovišta, a na snimci od 22. veljače 2021. vidljiva je novoizvedena jednostavna zgrada na poziciji ranijeg južnog dijela nadstrešnice te je ujedno vidljiva sjena istog novoizvedenog objekta koju projicira na bivši sjeverni dio istog krovišta nadstrešnice koju sada nadvisuje, s tim da su na snimkama od 29. ožujka 2022. i 15. veljače 2024. vidljive dvije krovne plohe iste visine od kojih je veća ploha bijele boje, a manja sive boje, dakle prethodno opisana visinska razlika je uklonjena. Kod izloženog stanja stvari, zaključak je i ovog suda da je u provedenom upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da u vrijeme snimanja karte DOF5/2011 na poziciji zgrade i nadstrešnice za koju je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, postojala nadstrešnica i to sa metalnom konstrukcijom, odnosno postojao je sklop trajno povezanim s tlom, dakle objekt sličan kontejneru, koji se u smislu čl. 6. st. 3. podst. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama niti u tom obliku ne bi mogao ozakoniti, slijedom čega je nedvojbeno da je tužitelj nakon 21. lipnja 2011. opisani objekt koji je vidljiv na DOF5/2011 uklonio, te je na tom mjestu izgradio novu jednostavnu zgradu te novu nadstrešnicu veće visine, a koji radovi su neprijeporno izvedeni nakon 21. lipnja 2011., iz kojeg razloga takvu zgradu nije moguće ozakoniti. Dakle, upravo na ovakav način otklonjena je svaka dvojba u pogledu toga da je predmetna zgrada izgrađena nakon 21. lipnja 2011., a što proizlazi iz svih izvedenih dokaza, i to kako iz uvida u DOF5/2011, tako i iz DOF5/2014/16, DOF5/2017/18, DOF5/2019/20, DOF5/2021/22, DOF5/2022/2023, Google street view fotografije iz kolovoza 2011. i iz travnja 2024., te Google Earth zračne snimke od 1. studenog 2011., 23. srpnja 2019., 15. veljače 2020., 22. veljače 2021., 29. ožujka 2022. i 15. veljače 2024. jer da je zgrada za koju je tužitelj zatražio ozakonjenje bila izgrađena na dan 21. lipnja 2011. tada bi zasigurno bila vidljiva i na DOF5/2011, kao što je ista neprijeporno vidljiva na DOF5/2021/22 i DOF5/2022/23, no kako ona nije vidljiva na DOF5/2011, to samo znači da je ona naknadno izgrađena, odnosno nakon 21. lipnja 2011., koja okolnost priječi njezino ozakonjenje.

19.Kod izloženog stanja stvari, uzimajući u obzir DOF5/2021/22 i DOF5/2022/23 na kojima je predmetna zgrada vidljiva, nedvojbeno je da se bez bilo koje sumnje može zaključiti da ista nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti DOF5/2011, jer je na mjestu zgrade koja je predmet ozakonjenja vidljiv isključivo sklop trajno povezanim s tlom, dakle objekt sličan kontejneru, što sasvim jasno znači da je izgrađena nakon 21. lipnja 2011. jer da je izgrađena do tog datuma tada bi zasigurno bila vidljiva i na DOF5/2011, kao što je vidljiva na DOF5/2021/22 i DOF5/2022/23, ali kako nije vidljiva, neprijeporno je da ista nije podobna za ozakonjenje s obzirom da nije riječ o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Također, nakon što je u provedenom upravnom postupku izvršen uvid u DOF5/2011 te je izvršena usporedba sa DOF5/2021/22 i DOF5/2022/23, a koje su izrađene na temelju aerofotogrametrijskog snimanja u razdoblju od 2021. do 2023., nedvojbeno je utvrđeno da zgrada za koju je zatraženo izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije vidljiva na DOF5/2011, ali da je vidljiva na DOF5/2021/22 i DOF5/2022/23, što je od odlučne važnosti za konkretnu upravnu stvar jer iz toga nesumnjivo proizlazi da je zgrada koja je predmet ozakonjenja izgrađena nakon 21. lipnja 2011. iz čega je jasno da su upravna tijela takvu odlučnu činjenicu utvrđivala i drugim dokaznim sredstvima, što je pak u skladu s upravno sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka tog suda, pa tako primjerice i u presudama broj Usž- 1755/16, Usž-1285/15 i Usž-1553/19.

20.Potom, vezano za priloženo geodetsko vještačenje, za navesti je kako se istim ne dokazuje postojanje predmetne zgrade na dan 21. lipnja 2011., već je istim isključivo utvrđeno postojanje objekta prije tog datuma na predmetnoj čestici, što među strankama nije sporno, budući je nedvojbeno da je do tog nadnevka na predmetnoj čestici postojao isključivo sklop trajno povezanim s tlom, odnosno objekt sličan kontejneru, te je u konkretnom slučaju očigledno došlo do promjene stanja na terenu i to nakon 21. lipnja 2011., pa je tako očito objekt koji je postojao do tog datuma uklonjen i na njegovom mjestu izgrađene je nova zgrada i to nakon 21. lipnja 2011. jer u protivnom da je predmetna zgrada za koju je tužitelj zatražio izdavanje rješenja o izvedenom stanu doista izgrađena do 21. lipnja 2011. u tom slučaju bi ista bila vidljiva i na DOF5/2011, kao što je ona vidljiva na DOF5/2021/22 i DOF5/2022/23, no kako ona nije vidljiva na DOF5/2011, neprijeporno je da je izgrađena nakon 21. lipnja 2011., u kojem kontekstu je pravilno prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku utvrdilo da dostavljenim vještačenjem nije dokazano postojanje predmetne zgrade do 21. lipnja 2011.

21.Uslijed izloženog, odnosno kod nedvojbenog stanja stvari i to da se ovdje uopće ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, već kod takvog utvrđenja zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju trebalo je odbiti bez utvrđivanja bilo kakvih daljnjih pretpostavki za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, to pak stoga što već sama činjenica da se ne radi o zgradi iz odredbe čl. 2. st. 1. istog Zakona predstavlja dostatan razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanja traženog rješenja, u kojem slučaju nije ni potrebno utvrđivanje bilo kakvih daljnjih pretpostavki za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

22.U odnosu pak na navode tužitelja u kojima ukazuje na procesne povrede u provedenom postupku jer njegovom opunomoćeniku nije omogućeno sudjelovanje na ponovnom očevidu koji je obavljen u ponovljenom postupku, nakon što je tuženik svojim rješenjem od 14. studenog 2022. poništilo prethodno prvostupanjsko rješenje od 30. kolovoza 2021. i predmet vratilo tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, prije svega za kazati je kako je predmetni očevid u konkretnom slučaju proveden u smislu odredbe čl. 16. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao lex specialisa u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, slijedom čega se ne radi o očevidu kakvog u vidu ima odredba čl. 68. Zakona o općem upravnom postupku kada bi postojala obveza upravnog tijela da zaključkom odredi provođenje istog i dostavi ga tužitelju, kod kojeg stanja stvari s obzirom na posebne odredbe lex specialisa koje se odnose na očevid, u smislu članka 16. citiranog Zakona svrha je očevida, a prije donošenja rješenja o izvedenom stanju, utvrditi odgovara li stanje iz snimke izvedenog stanja odnosno arhitektonske snimke stanju na licu mjesta, pa kako tužitelj ne osporava da geodetska snimka izvedenog stanja, ne bi odgovarala stanju na licu mjesta, već smatra da se ovdje radi o zgradi za koju bi bilo moguće izdavanje rješenja o izvedenom stanju, to sudjelovanje opunomoćenika tužitelja na očevidu ne bi bilo od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, s tim da je prema podacima spisa razvidno da je sam tužitelj osobno nazočio predmetnom očevidu, a da je opunomoćeniku tužitelja naknadno omogućen uvid u zapisnik o očevidu, sasvim je jasno da je tužitelj svoja prava i interese imao mogućnost najprije štititi u postupku pred prvostupanjskim tijelom, potom podnošenjem žalbe tuženiku protiv prvostupanjskog rješenja, a nakon toga i podnošenjem tužbe i pokretanjem predmetnog upravnog spora protiv drugostupanjskog rješenja, na koji način je tužitelj i postupio, što znači da je imao mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

23.Također, neosnovano tužitelj navodi i kako je na njegovu štetu u provedenom postupku povrijeđeno više odredbi Zakona o općem upravnom postupku, to stoga što ovaj sud nalazi da je tužitelju u provedenom postupku omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, te je obrazloženje osporenog rješenja tuženika u suglasju s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku u kojem su pak dani svi relevantni razlozi zbog kojih u ovoj upravnoj stvari nije moguće izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kao i razlozi zbog kojih je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja neosnovana, s kojim navodima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, te je opetovano za ukazati tužitelju da kod nedvojbenog utvrđenja i to da se ovdje ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, takva činjenica sama za sebe već predstavlja eliminacijski kriterij za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

24.Konačno, dodatno je za navesti kako u konkretnoj upravnoj stvari nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, to pak stoga što je tom odredbom propisano da rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može se donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.), no kako je u konkretnom slučaju neprijeporno utvrđeno da je na DOF5/2011 na mjestu zgrade koja je predmet ozakonjenja vidljiva isključivo nadstrešnica i to sa metalnom konstrukcijom, odnosno vidljiv je sklop trajno povezanim s tlom, tj. objekt sličan kontejneru, to je jasno da se ovdje ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. istog Zakona koju bi bilo moguće ozakoniti u slučaju da tužitelj postupi sukladno ovoj odredbi, slijedom čega nije bilo mjesta niti pozivanju tužitelja da postupi u skladu s citiranom odredbom.

25.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

26.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito osporeno rješenje tuženika, te su u obrazloženu istog dani jasni, precizni i okolnosni razlozi zbog kojih je trebalo odbiti zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu građevinu, koji su prihvatljivi i ovom sudu, zbog čega sud zaključuje da u provedenom upravnom psotupku nije došlo ni do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, pa tako niti onih koje tužitelj neutemeljeno problematizira u tužbi, kao ni do povrede bilo koje mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, a kako to neosnovano tvrdi tužitelj, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

27.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

28.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 10. ožujka 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, Zvonimirova

81, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 26. veljače 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.