REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Broj: Pp-258/2025-8
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Zaprešić, Trg žrtava fašizma 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću po sucu Mirjani Šarac Kočiš, uz sudjelovanje zapisničara Manuele Popović, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ZŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, povodom optužnog akta Policijske postaje Zaprešić broj klasa 211-07/25-5/921, ur. broj 511-19-37-25-1 od 11. siječnja 2025., dana 10. veljače 2026. donio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)
Okrivljenik: ĐŽ, sin Z i Đ, rođen **.**.1974. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mjestom stanovanja u [adresa], školska sprema - VSS, zanimanje: dipl. ekonomist, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.600,00 eura, neoženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi postupak
oslobađa se od optužbe
da bi
dana 16. listopada 2024. u 16,30 sati u Zaprešiću na Industrijskoj ulici bb na naročito drzak i bezobrazan način narušavao javni red i mir na način da je dijete OŽ (rođen 2012.) dok je biciklom prolazio pored njega, uhvatio za zapešće ruke i potom iz sveg glasa vikao "jebem ti mater, budalo, jebem ti sve živo i mrtvo", a nakon čega je iz sveg glasa vikao "govna, sram vas bilo" djeci TŽ (2012.), PŽ (2013.) i ZŽK (2011.) koji su bili u društvu MŽ,
- pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 6. kažnjiv po čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23)
II. Na temelju članka 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Zaprešić pod brojem klasa 211-07/25-5/921, ur. broj 511-19- 37-25-1 dana 11. siječnja 2025. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog počinjenog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik ispitan kod ovog suda na ispitivanju je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret. Navodi da se događaj zbio oko 20.10.2024. te je šetao, odnosno kao što i svakodnevno hoda nekoliko kilometara u [adresa], a hodao je po strani gdje se nalazi nogostup dok se na suprotnoj strani uz kolnik nalazi biciklistička staza u oba smjera i pored toga nogostup. Na toj dionici inače nema puno ljudi, niti biciklista niti hodača. Njemu iza leđa došla su velikom brzinom trojica maloljetnika na biciklima i to procjenjuje cca 30 km/h, a dvojica su mu prošla s lijeve strane tijela, a jedan s desne strane tijela i to na način da su prošli tik uz njega tj. skoro su ga okrznuli. Nakon što su oni prošli velikom brzinom uz njega, ostao je u šoku jer je znao da su ga mogli ozlijediti ili ubiti i sebe i njega. Tada je vikao na njih "jeste li vi normalni, mogli ste me ubiti". Ta trojca dječaka na biciklima udaljili su se velikom brzinom i stali na udaljenosti cca 150 metara, a četvrti od njih bio je OŽ koji se zaustavio, kada je već vidio šta se dogodilo, pa mu je prišao i uhvatio ga za zapešće ruke i tresao mu ruku govoreći "jesi li ti svjestan koliko je ovo opasno, jesi li ti svjestan da smo mi mogli nastradati". Ponavljao je to više puta, a dječak OŽ je šutio i slušao ga, a ostali se nisu miješali nego su i dalje stajali na toj udaljenosti cca 150 metara. On je bio u velikom šoku, te je tada prešao cestu i nastavio hodati po nogostupu uz biciklističku stazu, a svi dečki su se s biciklima odvezli dalje. Ističe da se radi o maloljetnicima, da su svi mlađi od 14 godina, da nisu imali kacige na glavi, da u pratnji nije bila osoba koja ima 16 godina. Nastavio je hodati dalje, a oni su ga svi sačekali, te mu se smijali, te mahali glavom lijevo desno gledajući me, tj. on je taj njihov čin protumačio kao provokaciju, međutim samo je nastavio hodati. Dakle, riječi koje mi se stavljaju na teret da sam vikao djeci nisu točne. Nisam govorio "jebem ti mater, budalo, jebem ti sve živo i mrtvo", "govna, sram vas bilo". Sve i da je govorio bilo kakve riječi, trojica maloljetnika bili su daleko od njega, cca 150 metara, a samo je OŽ bio uz njega dok mu je govorio riječi "jesi li ti svjestan da smo mi sad mogli nastradati".
3. U tijeku dokaznog postupka sudac je u prisustvu roditelja GŽ, KŽ i socijalne radnice Suzane Štrbac ispitao mljt. OŽ i mljt. TŽ, te je izvršio uvid u izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju (str. 17) i prekršajnu evidenciju (str. 21)
4. Mljt. OŽ ispitan u prisustvu oca GŽ i socijalne radnice Suzane Štrbac na ispitivanju je izjavio da je dana 16.10.2024. oko 16,30 sati vozio bicikl zajedno sa svojim prijateljima NŽ, LŽ i ĐŽK, a on je bio zadnji u nizu. Biciklima su se vozili po nogostupu po kojem se u istom smjeru kretao okrivljenik kao pješak. Njegovih trojica prijatelja na biciklima prošli su s desne strane uz okrivljenog, a pošto je on bio zadnji, kada se približio pješaku vozeći bicikl, tada ga je okrivljenik zaustavio, te ga svojom rukom primio za njegovu ruku i držao 20-tak sekundi, a nakon toga ga je pustio i on se odvezao dalje. Kada je došao doma ispričao je tati šo se dogodilo jer je bio u strahu. Na posebno pitanje što je njemu bilo strašno, da li sama pojava okrivljenika ili mu je okrivljenik nečim prijetio, dijete odgovara da mu je bio strašan sam taj čin koji se dogodio.
4a. Socijalna radnica postavlja pitanje OŽ da li je susretao okrivljenika poslije nego u listopadu 2024., OŽ govori da ga je tu i tamo susreo na ulici u [adresa], ali nisu imali nikakav kontakt.
5. Mljt. TŽ ispitan u prisustvu majke KŽ i socijalne radnice Suzane Štrbac na ispitivanju je izjavio da se dana 16.10.2024. u 16,30 sati vozio se biciklom sa svojim prijateljima OŽ, LŽ i OŽK te su se vozili od Westgate-a do doma u [adresa], a vozili su se po nogostupu. Okrivljenik je bio pješak koji je pješačio u istom smjeru kao što su se i oni vozili. Prvi od njih na biciklu bio je OŽK i kada je OŽK prolazio pored pješaka, on je udario u tog pješaka, a TŽK i on prošli su pored pješaka. Njih trojica odvezli su se dalje, te su nakon nekog vremena stali i gledali gdje je OŽ, jer je on bio zadnji od njih četvorice, te je vidio da OŽ razgovara sa tim pješakom, ali razgovor nije čuo, jer su njih trojica bili jako daleko. Nakon otprilike pola minute OŽ se dovezao do njih i plakao je, ali može reći da OŽ ponekad plače, tj. već ga i ranije viđao da plače u nekim situacijama. Na posebno pitanje suca kada OŽ plače, NŽ odgovara da plače npr. zbog ocjena, plače kada padne, plače na tjelesnom i sl. On je s dvojicom prijatelja bio dosta udaljen od OŽ i okrivljenog, pa nije čuo njihov razgovor. Kada je došao doma, nije roditeljima ništa spominjao ovaj događaj, jer nije smatrao da se bilo što dogodilo.
5a. Majka TŽ, KŽ, izjavljuje da je prvi puta za ovaj događaj saznala dana 31.10.2024. kada je dobila poziv iz PP Zaprešić i kada je pozvana da dođe u PP zajedno s NŽ na razgovor. Tada je NŽ izjavio isto kao i sada, te je rekao da ovaj događaj njega nije uznemirio, a niti mu on pridaje važnost. Majka TŽ, KŽ navodi da ona ovaj događaj kao majka ne bi prijavljivala policiji, njen sin se nije osjećao ugroženim niti ustrašenim i ona smatra da dok je bila dijete, nalazila se u sličnim situacijama, te što se nje tiče ona ne bi od ove situacije pravila prijavu niti policiji, niti bi htjela da se institucije bave ovim događajem.
6. Analizirajući svaki dokaz pojedinačno i dokaze u cjelini, sudac je u cijelosti povjerovao ispitanim maloljetnim svjedocima čije ispitivanje je provedeno na način da bude prilagođeno njihovom uzrastu i psihofizičkim sposobnostima, provedeno je uz nazočnost socijalne radnice i u nenazočnosti okrivljenika. Oba ispitana djeteta u nazočnosti roditelja ispričala su događaj koji se zbio u [adresa], na Industrijskoj ulici bb, dok su se ova dva dječaka sa još dvojicom svojih prijatelja, također djece, vozili biciklima iz trgovačkog centra [adresa] u [adresa]. S obzirom da su sva četvorica izrazito niske životne dobi, sada imaju 13 godina, a tada su imali 11 godina, sudac smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, te da nije nužno ispitivanje preostale djece. Sudjelovanje djece u sudskom postupku može biti iznimno stresno za djecu, te se sudac smatra da, ako je ikako moguće izbjeći, onda treba izbjeći involviranje djece u sudski postupak. Okrivljenik je u svojoj obrani detaljno opisao tijek događaja, a što je sudac u cijelosti povjerovao, te kada se navodi okrivljenika dovedu u kontekst s iskazima ispitane djece OŽ i TŽ, tada se može izvesti zaključak da su djeca biciklirajući većom brzinom došli okrivljeniku s leđa, dok je on šetao, te prošli uz njega i pri tome prema izjavi djece jedan od biciklista je okrznuo okrivljenika, a što se može smatrati kao vrlo opasnom prometnom situacijom, pa u tom kontekstu logično je i životno da je okrivljenik bio izrazito uplašen i šokiran jer je mogao nastradati od strane biciklista, te je logična reakcija njega kao pješaka da je tada pristupio jednome od djece koji mu je bio najbliži, a to je bio OŽ, te ga uhvatio za zapešće ruke i neko vrijeme ga držao, te mu govorio određene riječi o opasnosti ovog čina. Niti jedan od ispitane djece nije potvrdio navode iz optužnog prijedloga da bi okrivljenik iz sveg glasa vikao riječi "jebem ti mater, budalo, jebem ti sve živo i mrtvo, govna, sram vas bilo". Sudac smatra utvrđenim da je okrivljenik dječaka OŽ uhvatio za ruku i neko vrijeme ga držao za ruku, a to priznaje i sam okrivljenik, ali u ovom činu sudac ne nalazi elemente nasilja niti elemente narušavanja javnog reda i mira, jer je ovaj čin držanja za ruku uslijedio nakon što su preostala trojica djece na biciklima prošli pored okrivljenika, tik do njegovog tijela velikom brzinom, pa je okrivljenik u tom trenutku kao jedina odrasla osoba od reagirao na način da je skrenuo pozornost djetetu koje mu je bilo najbliže da se biciklisti ne mogu tako ponašati i logično je da mu je ukazivao na opasnost takve vožnje. Nadalje, sa druge strane ceste postoji iscrtana biciklistička staza u oba smjera, pa tim više okrivljenik koji je hodao po nogostupu nije mogao očekivati da bi mu s leđa mogli doći biciklisti koji zbog širine nogostupa ne mogu sa sigurnošću proći pored njega.
7. Slijedom naprijed navedenog, sudac smatra da nije sa sigurnošću dokazano da bi okrivljenik počinio djelo opisano u izreci presude, te je na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona valjalo okrivljenika osloboditi od optužbe.
8. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Zaprešiću 10. ožujka 2026.
Sutkinja
Mirjana Šarac Kočiš
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 (osam) dana od primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, Zaprešić, Trg žrtava fašizma 1.
Dostaviti:
1. okrivljenik
2. Policijska postaja Zaprešić
