REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2908/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Anđelo Vunić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika L.U. "VEPAR" JAMNICA PISAROVINSKA, OIB: 89039931160, Jamnica Pisarovinska 2a, 10451 Jamnica Pisarovinska, radi isplate iznosa od 1.470,38 EUR, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.470,38 EUR sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 303,10 EUR sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 26,55 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 1.470,38 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U tužbi u bitnome navodi kako je 11. ožujka 2023. u 15:00 sati u Pisarovini, ulica Dvoranci 69, došlo do prometne nezgode, na način da je vozač DS, upravljajući vozilom, registarske oznake [registarska oznaka], naletio na divlju životinju (lisicu), koja je istrčala na cestu kojom se kretao navedeni vozač čime je došlo do materijalne štete na vozilu, da po predmetnom štetnom događaju nije utvrđeno da bi vozač počinio kakav prekršaj, što znači da se kretao unutar ograničenja i sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da vozač nije bio pod utjecajem alkohola prilikom štetnog događaja te da se nalet na divljač dogodio unutar lovišta kojim gospodari tuženik. Nadalje navodi da obzirom je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja kasko policom osiguranja broj [broj police osiguranja], to je tužitelj temeljem prijave i zahtjeva za naknadu štete na ime naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju isplatio 29. kolovoza 2023. naknadu u iznosu od 1.470,38 EUR. Tužitelj ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika, sukladno odredbama članka 963. Zakona o obveznim odnosima jer je osiguranik tužitelja pretrpio štetu od opasne stvari, kojom je gospodario tuženik i odgovoran je za štetu nastalu na prometnicama od opasnih stvari, obzirom je dužan brinuti se o opasnoj stvari (divljači), odnosno odgovorno obavljati opasnu djelatnost sukladno općim propisima odgovornosti za štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti, sve u skladu s odredbama članaka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se obratio tuženiku s regresnim zahtjevom na koji se tuženik oglušio.

2. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 30. prosinca 2025.; dalje: rješenje od 30. prosinca 2025.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a.

3. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

4. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.470,38 EUR koji je, 29. kolovoza 2023., tužitelj isplatio po osnovi naknade štete na vozilu registarske oznake broj [registarska oznaka], koje je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja kasko policom osiguranja broj [broj police osiguranja], koja šteta je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 11. ožujka 2023. u 15:00 sati u Pisarovini, ulica Dvoranci 69, na način da je navedeno vozilo, kojim je u tom trenutku upravljao DS, naletjelo na divlju životinju (lisicu), koji nalet se dogodio unutar lovišta kojim gospodari tuženik.

5. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku, utvrđeno je da su 14. siječnja 2026., putem sustava e-komunikacije, tuženiku uredno dostavljeni tužba s prilozima i rješenjem od 30. prosinca 2025. (pisanim pozivom) kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana. Unatoč tome, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.

6. Osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, tuženik nije osporio sljedeće odlučne činjenice:

- da se 11. ožujka 2023. u 15:00 sati u Pisarovini, ulica Dvoranci 69 , dogodila prometna nesreća na način da je vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka], kojim je u tom trenutku upravljao DS, naletjelo na divlju životinju (lisicu);

- da se nalet dogodio unutar lovišta kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik;

- da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja kasko policom osiguranja broj [broj police osiguranja];

- da u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja vozač navedenog vozila nije bio pod utjecajem alkohola niti je utvrđeno da bi vozač počinio kakav prekršaj, odnosno da se kretao unutar ograničenja i u skladu s odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama;

- svoju odgovornost za štetu;

- visinu štete nastale u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 1.470,38 EUR,

- da je 29. kolovoza 2023. tužitelj isplatio iznos od 1.470,38 EUR po osnovi naknade štete na predmetnom vozilu nastale u predmetnom štetnom događaju; a navedene odlučne činjenice proizlaze i iz isprava u spisu koje tuženik nije osporio.

7. U konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova. Zbog toga su u slučaju kada se, kao u konkretnom slučaju nije provodio lov, niti to tužitelj tvrdi, za tuženikovu odgovornost mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO). Naime, odredbama članka 80. stavka 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

8. Prema tome, budući da odredbama ZL kao posebnog zakona (lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe ZOO-a, kao općeg zakona (lex generalis) kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., utvrdio je da iako ZL ne uređuje u cijelosti slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.

9. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti opasna stvar. S tim u svezi se napominje da pravno shvaćanje da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar prihvaćeno u sudskoj praksi pa tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008. Odredbom članka 1064. ZOO -a je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač prema odredbi članka 3. stavka 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Prema odredbama članka 1045. stavka 3. i članka 1063. ZOO-a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2226/2023-2 od 10. listopada 2024., Pž-2017/2023-3 od 28. rujna 2023., Pž-2075/2022-2 od 25. kolovoza 2023., Pž-5325/2022-4 od 22. studenoga 2023., Pž- 3159/2023-2 od 30. siječnja 2024.).

10. Budući da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, tuženik je bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO -a. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a je propisao da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (članak 1067. stavak 4. ZOO). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO).

11. Međutim, navedeno je tuženik u konkretnom slučaju propustio učiniti budući da nije tvrdio niti dokazao da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO -a zbog čega postoji odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu, što tuženik nije niti osporio.

12. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

13. U konkretnom slučaju nije sporna visina štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika u iznosu od 1.470,38 EUR, koja proizlazi i iz računa ZAK d.o.o. (str. 25. – 27. spisa), koje isprave treće osobe tuženik nije osporio. Konačno, tuženik nije osporio niti činjenicu da je 29. kolovoza 2023. tužitelj isplatio iznos od 1.470,38 EUR po osnovi naknade štete po predmetnom štetnom događaju. Zbog toga je tužitelj ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj po osnovi predmetnog štetnog događaja, nesporno nadoknadio u iznosu od 1.470,38 EUR. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio da postoji obveza tuženika na isplatu navedenog iznosa.

14. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je je 29. kolovoza 2023. tužitelj nesporno isplatio iznos od 1.470,38 EUR, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljene uplate do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

15. Osim toga, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Konačno, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

16. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP -a zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

17. S obzirom na to da je u cijelosti uspio u ovom sporu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP -a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.470,38 EUR tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 250,00 EUR.

Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR (Tar. broj 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 303,10 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

18. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu u preostalom iznosu od 26,55 EUR jer je tužitelj platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu, a ne puni iznos sudske pristojbe, dok sudska pristojba za presudu zbog ogluhe također iznosi polovicu punog iznosa pristojbe. Zbog toga tužitelj nema pravo na naknadu troškova u iznosu od 26,55 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Zagreb, 10. ožujka 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).