Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: Pr-201/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U O D R I C A NJ A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRIC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Miočinović odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Love Carpe Diem d.o.o., Barilović, Kosijersko selo 15, OIB: 01291821944, zastupanog po punomoćniku Velabitu Božikov odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, dana 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Odbija se tužitelj HRIC sa tužbenim zahtjevom od dana
04. studenog 2024. koji glasi:
"I. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 400,00 € (četiristo eura) na ime neisplaćene naknade za raskid ugovora sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2024. pa do isplate, po stopi za ostale odnose određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
I. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 400,00 € (četiristo eura) na ime neisplaćene naknade za godišnji odmor sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2024. pa do isplate, po stopi za ostale odnose određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II.
Tuženik može staviti zahtjev za nadoknadu troškova u roku od 15 dana od dana zaprimanja presude na temelju priznanja.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi da je on strani radnik, a tuženik agencija koja zapošljava strane radnike te ih po potrebi ustupa svojim klijentima. Tužitelj je dio većeg kontingenta radnika koje je tuženik zaposlio iz Kolumbije. Tužitelj i tuženi sklopili su ugovor o radu 9. ožujka 2024. za radno mjesto „Čistač“ do 9 ožujka 2025. Sukladno dozvoli za boravak i rad, ugovor je stupio na snagu 9. travnja 2024. Radnik je nakon toga poslan na rad u hotele Kempinski hotel Adriatic Istria u kojem je proveo na radu od 22.04. - 30.09.2024. Tuženik je bio smješten u depandasama za radnike hotela Kempinski Tuženik je tužitelju uredi isplaćivao plaće sukladno ugovoru o radu. Krajem sezone, tužitelj je čuo da hotel Kempinski po završetku sezone planira ostaviti samo dva radnika čistača na radu, a ostali više neće biti potrebni. Stoga je 4. rujna poslao na španjolskom jeziku whatsapp poruku radnici tuženika, izvjesnoj HR i koja je bila veza sa stranim radnicima, ali nije dobio nikakav odgovor. Dana 6. rujna. poslao je poruku sličnog sadržaja kao i prethodna, nije dobio nikakav odgovor. Dana 13. rujna šalje novu poruku HR, nije dobio nikakav odgovor. Dana 23. rujna šalje novu poruku HR na koju poruku dobiva odgovor. H je inače N, vlasnik agencije za zapošljavanje u Kolumbiji koji je pronašao radnike i poslao ih u Hrvatsku tuženiku i koji je ponekad komunicirao s radnicima. Z je još jedna koordinatorica tuženika koja inače govori španjolski jezik. Dana 29. rujna šalje novu poruku, nije dobio nikakav odgovor. Dana 1. listopada šalje novu poruku. Dana 7. listopada, tužitelj je putem ovom punomoćnika na dvije mail adrese društva i whatsapp broj HR poslao tuženiku dopis sa zahtjevom za zaštitu prava. Tuženik nije reagirao na dopis. Dana 11. listopada, tužitelj je putem ovom punomoćnika poslao ponovljeni i detaljni dopis sa zahtjevom za zaštitu prava, ovoga puta preporučenom poštom s povratnicom. Do dana današnjeg odgovor nije stigao, nije je tuženiku isplaćen dug. Tuženik dana 2. listopada isplatio tužitelju plaću u iznosu od 1.365 €. Dana 11. listopada tužitelj je u preuzeo svu gotovinu s računa prethodno kupivši avionsku kartu kompanije Ryanair za let Zagreb- Alicante. Ističe kako ponašanje tuženika (poslodavca) koji u potpunosti ignorira zahtjev svog radnika za dostavom osnovne informacije, a to je do kada ga namjerava držati na poslu i hoće li mu dati otkaz kako bi si mogao organizirati daljnji život i rad, tipičan je primjer izrabljivanja stranih radnika. Ignoriranjem zahtjeva radnika, radnik konačno shvati da poslodavac ne računa na njega, te radnik gleda da što prije ode od poslodavca (najčešće i iz Hrvatske jer za novo zapošljavanje mora ishoditi novu radnu dozvolu što u prosjeku traje oko 2 mjeseca), budući da mu primanja ne dopuštaju dugotrajan boravak bez ikakvih primanja. Tužitelj je kod svog poslodavca ostvarivao plaću od oko 800 €, što je kada radniku prestanu besplatan smještaj i hrana, jedna dovoljno za preživljavanje.
2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da osporava se da bi tuženik bio dužan utužene iznose tužitelju. Tužitelj je od strane tuženika prilikom zasnivanja radnog odnosa bio unaprijed upoznat sa činjenicom da se radni odnos zasniva za obavljanje sezonskih poslova. Tužitelj je od strane tuženika početkom rujna 2024. godine upoznat sa činjenicom da hotel Kepinski, u kojem je tužitelj radio, više nema potrebe zaradom tužitelja. Da je tužitelj bio upoznat sa navedenim dokazuje činjenica da je tužitelj dana 06.9.2024. godine obavijestio hotel Kepinski da on prestaje s radom, a što je tužitelj potvrdio u prepisci sa zaposlenicom tuženika - supervizoricom HR. S obzirom na najavljeni prestanak radnog odnosa s danom 30.09.2024. godine, tužitelj je dana 13.9.2024. zatražio raniju isplatu plaće zbog zatvaranja bankovnog računa. Potom je tužitelju od strane djelatnice tuženika HRI upućen mail sa potvrdom o prestanku rada uz potvrdu o uplati plaće i iznosa za putni trošak, te uputu za napuštanje smještaja. 400,00 EUR-a s osnove članka 12.2 Ugovora o radu od 09.03.2024. godine ili bilo koje druge osnove, budući je tuženik tužitelju najavio raskid radnog odnosa 30 dana unaprijed, a pored navedenog radni odnos je prestao navedenim sporazumnim raskidom. Vezano za potraživanje 400 EUR-a s osnove neiskorištenog godišnjeg odmora, isto se također osporava, s obzirom da je tuženik tužitelju uredno isplatio pripadajući dio neiskorištenog godišnjeg odmora od po 1,6 dana po mjesecu rada. Dodatno se napominje da zaposlenici tuženika, pa tako i tužitelj, ima pravo na osiguran smještaj i prehranu u objektu rada za vrijeme rada te do 5 dana nakon zadnjeg radnog dana zbog organizacije odlaznog putovanja. Tužitelj je odbijao napustiti smještaj po završetku rada. Zaključno, osporavaju se kao neosnovani i ničim utemeljene insinuacije da bi tuženik iskorištavao ili dovodio u podređeni položaj tužitelja ili bilo kojeg drugog radnika. Tuženi zapošljava nekoliko stotina stranih radnika, kojima uredno isplaćuje sva primanja i materijalna prava, kao što je slučaj i u odnosu na tužitelja.
3. Tužitelj se podneskom od dana 9. ožujka 2026. (list br. 63) odrekao tužbenog zahtjeva.
4. Obzirom da za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika, stoga je sud primjenjujući članak 331a. st. 1 i 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 –dalje: ZPP) donio presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (presudu na temelju odricanja).
5. Budući se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva izvan ročišta za glavnu i javnu raspravu, tuženik može zahtjev za nadoknadu troškova staviti u roku od 15 dana od dana primitka presude na temelju priznanja (članak 165. stavak 7. ZPP-u).
6. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu, 10. ožujka 2026.
Sudac
Miroslav Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o odricanju dana o bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353 st. 3 ZPP).
Dostavljeno
1. Zoran Miočinović odvjetnik u Zagrebu
2. Velebit Božikov odvjetnik u Zagrebu
