REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-159/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene ZĆ i 2. optuženog ŽĆ zbog kaznenih djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje: KZ/97), odlučujući povodom žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i oštećene EĆ podnesenima protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-114/2024 od 03. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Žalba oštećene EĆ odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj K-114/2024 od 3. lipnja 2024., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13, 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.- dalje: ZKP) 1. optužena ZĆ i 2. optuženi ŽĆ oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 224. stavku 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97, činjenično opisano kao u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a oštećena EĆ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, a na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a je određeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu je protiv presude podnijela oštećena EĆ putem opunomoćenika, odvjetnika Mirka Cetine zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, predlažući pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je 1. optužena ZĆ putem braniteljice, odvjetnice Ane Čule, predlažući odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a žalba oštećenice nije dopuštena.

6. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da optuženici nisu doveli u zabludu oštećenicu jer da su u trenutku sklapanja ugovora o pozajmici postupali s prijevarnom namjerom iskorištavajući prijateljski odnos s istom, obećavajući joj povrat duga znajući da to neće moći realizirati jer nekretnina koju su obećavali prodati je bila u fiducijarnom vlasništvu Imex banke, a njihovo trgovačko društvo Građenje Maja d.o.o. je bilo u neprekidnoj blokadi, u okviru kojeg postupanja su joj predali bianco zadužnicu u ime trgovačkog društva Građenje Maja d.o.o. i u ime 2. optuženog ŽĆ kao jamca platca, iako je račun trgovačkog društva bio trajno blokiran, a račun 2. optuženika pod ovrhama.

6.1. Međutim, kada se navedene okolnosti na koje upire žalitelj stave u kontekst cjelokupnog odnosa oštećenice s jedne strane i optuženika s druge strane, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, pa tako i nepostojanje prijevarne namjere na strani 1. optužene ZĆ i 2. optuženog ŽĆ. Naime, odnos oštećenice i optuženika je započeo, a u kontekstu ožaljenih činjenica, u trenutku sklapanja prvog ugovora o pozajmici 29. rujna 2007., za koji ugovor je oštećenica garantirala iznosom depozita 70.000,00 eura, koji ugovor je prolongiran novim ugovorom o pozajmici od 20. studenog 2007. od iznosa koje pozajmice je oštećenici isplaćeno 187.572,00 kuna, tako da je predmet inkriminacije ustvari treći ugovor o pozajmici od 29. rujna 2008. sa istim uvjetima u odnosu na garanciju za vraćanje pozajmice depozitom oštećenice, koji se samo nastavio na prethodne ugovore, od kojih je prvi sklopljen godinu dana prije inkriminiranog perioda.

6.2. Daljnje okolnosti pravilno utvrđene po drugostupanjskom sudu, da oštećenica nije tražila nikakva sredstva osiguranja prilikom sklapanja navedenih ugovora, da su sredstva isplaćena na ime ugovora o pozajmici iskorištena za poslovanje društva Građenje Maja d.o.o. direktor kojeg je bila 1. optužena ZĆ, a 2. optuženi ŽĆ je bio osnivač i vlasnik tog društva, odnosno direktor od 13. siječnja 2009., koje društvo je u vrijeme sklapanja prva dva ugovora o pozajmici pozitivno poslovalo, ali je u međuvremenu došlo u financijske poteškoće, potvrđuju zaključak prvostupanjskog suda da optuženici nisu postupali u nakani pribavljanja nepripadne materijalne koristi s prijevarnom namjerom na štetu EĆ, odnosno da oštećenicu nisu lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveli i održavali je u zabludi kako bi ona postupala na štetu svoje imovine.

6.3. Zbog navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a kako razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je primjenom članka 482. ZKP-a odlučiti kao u točki 1. izreke.

8. Iz sadržaja žalbe oštećenice proizlazi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, iako je odredbom članka 464. stavak 4. ZKP-a propisano da oštećenik presudu može pobijati zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Iz navedenog proizlazi da je takva žalba nedopuštena čime su se stekli uvjeti za odbačaj žalbe oštećenice u smislu članka 480. stavak 1. ZKP-a, te je riješeno kao u točki 2. izreke.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević