Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-107/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UD, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K- 59/2022-9 od 29. siječnja 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog UD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog UD zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139 stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a potom na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako u roku provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine, računajući od pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u visini paušala od 150,00 eura.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi UD, po branitelju Hrvoju Krišti, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je u žalbi zatraženo da se optuženika i njegovog branitelja obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.
3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je odgovor na žalbu optuženika u kojem se predlaže da se ta žalba odbije kao neosnovana.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 pa je nakon obavljenog uvida vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni optuženik, njegov branitelj Hrvoje Krišto, odvjetnik u Splitu i Županijska državna odvjetnica u Splitu pa je ista održana u njihovoj odsutnosti u skladu s člankom 474. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 72/25 i 13/26– dalje u tekstu: ZKP/08-26).
6. Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-26, navodeći u žalbi kako se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je njezina izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i iznesenim razlozima.
6.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 11. ZKP/08-26 jer je izreka presude jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, o svim odlučnim činjenicama prvostupanjski sud je dao jasne i neproturječne razloge te ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio ni neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08-26, a niti je povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.
7. Nadalje, u žalbi optuženik navodi kako je prvostupanjski sud inkriminirani događaj propustio razmotriti u kontekstu sudionika tog događaja, vremena, okruženja i međusobnih odnosa njega i žrtve pa da je zbog toga činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno jer da "ničim nije dokazano“ da bi prijetio žrtvi.
7.1. Suprotno žalbenim navodima kojima optuženik osporava pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, taj sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoja utvrđenja je u presudi iznio detaljne, logično obrazložene i uvjerljive razloge, koje kao valjane prihvaća i ovaj sud. Naime, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz žrtve VD, u kojem je detaljno opisala način na koji joj je optuženik prijetio, kako joj je slao poruke na mobitel da će joj "stući lubanju" i ubiti je, ako ne povuče prijavu podnesenu protiv njega. Osim toga, žrtva je u odnosu na bitne okolnosti iskazivala dosljedno kao i prilikom ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje je obavljeno u fazi istraživanja, a i njezin iskaz potkrijepljen je i preslikama SMS-ova koje je optuženik uputio žrtvi.
7.2. Sasvim pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika u kojoj isti negira ozbiljnost upućenih prijetnji, ističući kako ih je izrekao u stanju ljutnje jer su upućene riječi doista objektivno pogodne da kod drugoga izazovu bojazan za život i sigurnost. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio takvu obranu optuženika kao neuvjerljivu te protivnu svim izvedenim dokazima i očito usmjerenu na izbjegavanje krivnje.
8. Optuženik pobija prvostupanjsku presudu i zbog povrede kaznenog zakona, navodeći kako je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjen kazneni zakon, jer da nije bio svjestan zakonskih obilježja kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim. Pri tome ističe kako se inkriminirano kazneno djelo može počiniti isključivo s namjerom, a budući da on nije postupao s namjerom, nije ni bilo osnove za donošenje osuđujuće presude.
8.1. Međutim, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11, kao ubrojivu osobu koja je postupala s izravnom namjerom, svjesna protupravnosti svog postupanja, a bez postojanja okolnosti koje bi isključivale njegovu krivnju.
9. Nije u pravu optuženik niti kada pobija presudu zbog odluke o kazni, iako osim uvodno naznačene te žalbene osnove, podrobnije ne obrazlaže u žalbi zbog čega smatra izrečenu kaznu neprimjerenom. Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj sud zaključuje kako je prvostupanjski sud na ispravan način vrednovao okolnosti da optuženik ni prije ni poslije inkriminiranog djela nije osuđivan, kao što je ispravno uzeo u obzir i raspon kazne koja se za to kazneno djelo može izreći, stupanj krivnje s kojim je kazneno djelo počinio, motive zbog kojih čini kazneno djelo, dok posebnih otegotnih okolnosti pravilno prvostupanjski sud nije utvrdio. Sukladno tome, stav je i ovog suda kako je, svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, značaju olakotnih okolnosti uz izostanak ijedne otegotne okolnosti, bilo primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, što je tek mjesec dana više od minimuma propisane kazne zatvora koja se za to kazneno djelo može izreći. Uzimajući u obzir kako žrtva nije zainteresirana za kazneni progon optuženika i da su se odnosi između žrtve i optuženika "korigirali", tako je pravilan zaključak u prvostupanjskoj presudi da se svrha kažnjavanja može ostvariti izricanjem uvjetne osude, s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, s izrečenom uvjetnom osudom uz rok provjeravanja od 2 (dvije) godine, primjerena je za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja iz članka 41.KZ/11, kako u smislu generalne, tako i generalne prevencije, zbog čega doista nema mjesta blažem kažnjavanju optuženika.
10. Budući da navodima svoje žalbe optuženik nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, a nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, u skladu s člankom 482. ZKP/08-26.
Split, 10. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
