REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-22/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UPL, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod , OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod , zastupana po punomoćniku Draženu Ivančić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 29. siječnja 2026, u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Alme Opačak, odvjetnice i za tuženika punomoćnika Dražena Ivančić, odvjetnika, dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod , OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod isplatiti tužiteljici UPL, [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.380,29 eura bruto s osnove razlike plaća za razdoblje od 1.prosinca 2018. do 31. travnja 2020. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

- 26,56 EUR od 10. siječnja 2019. do isplate

- 100,94 EUR od 11. veljače 2019. do isplate

- 143,62 EUR od 11. ožujka 2019. do isplate

- 126,64 EUR od 09. travnja 2019. do isplate

- 126,95 EUR od 09. svibnja 2019. do isplate

- 137,23 EUR od 10. lipnja 2019. do isplate

- 26,05 EUR od 08.srpnja 2019. do isplate

- 113,27 EUR od 08. kolovoza 2019. do isplate

- 172,89 EUR od 09. rujna 2019. do isplate

- 231,32 EUR od 09. listopada 2019. do isplate

- 243,71 EUR od 11. studenog 2019. do isplate

- 154,86 EUR od 09. prosinca 2019. do isplate

- 232,50 EUR od 10. siječnja 2020. do isplate

- 189,42 EUR od 10. veljače 2020. do isplate

- 165,86 EUR od 09. ožujka 2020. do isplate

- 188,47 EUR od 10. travnja 2020. do isplate

u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 141,44 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 1.460,00 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za troškovima postupka u cijelosti kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće na ime dodataka za redovni i prekovremeni rad.

2. U tužbi navodi da je kod tuženog bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme u periodu od 1.prosinca 2018. do 30. studenog 2020. kada odlazi u mirovinu na poslovima doktora medicine na Odjelu za gastroentologiju, dijabetes i endokrinologiju Opće bolnice Dr. Josip Benčević.

2.1. Navodi da je pred ovim sudom u predmetu poslovni broj Pr-94/2018 ostvarila svoje pravo na isplatu dodataka na plaću u periodu od 1.ožujka 2014. do 30. studenog 2018.

2.2. Nadalje, da je u vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2018. do dana ove tužbe na snazi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 –u daljnjem tekstu: KU/18) i Dodatak I Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 35/19-u daljnjem tekstu: Dodatak KU/19) , izmjena Dodatka I. ( NN 78/19) s vremenskim važenjem do 31.listopada 2019.g., te Dodatak II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 92/19) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. KU/18 na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci. Da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća, te da je rad tužiteljice bio je organiziran u 24-satim dežurstvima .

2.3. Ističe da u vremenskom razdoblju od 1.prosinca 2018. do 30. travnja 2020. tužiteljica ima pravo na uvećanje osnovne plaće po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni rad prema postotcima pobliže označenim, međutim tuženik mu je isplaćivao uvećanje plaće samo za redovan rad dok za prekovremeni rad nije plaćen.

2.4. Nadalje, da je u vremenskom razdoblju od 1.prosinca 2018. do 30.travnja 2020. tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada pa joj prema odredbi čl. 86. Zakona o radu ( NN149/09) i Zakona o radu (NN 93/14) pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je KU/18 koji u članku 55. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća uvećava po toj osnovi za 25%. U navedenom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila, dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila iako je cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima, neovisno da li se radi o redovnom radu i prekovremenim satima.

2.5. Poziva se na odredbu čl. 57 KU/18 kojom je propisano da se zbog odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće.

2.6. Poziva se i na Dodatak I KU/19 kojim je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Ističe da je tužiteljica u razdoblju važenja KU/18 i Dodatka I KU/19 neprekidno radila na radnom mjestu doktora medicine i u redovnom i u prekovremenom radu.

2.7. Tuženik je u razdoblju od 1.prosinca 2018. do utuženja tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za redovno odrađene sate rada, ali ne i u odnosu na prekovremene sate.

2.8. Budući je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po svim navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunavao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 1.prosinca 2018. do 30.travnja 2020. i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Dokaz: 1./ saslušanje tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja,

2.9. Slijedom navedenog tužiteljica od tuženika potražuje isplatu razlike plaća za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 30. travnja2020. po osnovi otežanih uvjeta rada za sate koje je odradila prekovremeno, po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate, po osnovi uvećanja osnovice za plaću po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom i za prekovremeni rad, razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad ukoliko je u označenom vremenskom razdoblju bila na bolovanju, ukupno u iznosu od 19.000,00 kn (sada 2.521,73 eura).

3. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da se nisu ispunile zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe i predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, sve iz razloga što smatra da tužiteljica posjeduje dokumentaciju potrebnu za postavljanje tužbenog zahtjeva.

3.1. Tuženik se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva jer je tuženik u cijelosti isplatio tužiteljici plaću, naknade plaće i sve dodatke na plaću odnosno postupio je u cijelosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, u skladu sa odredbama Zakona o radu.

3.2. Tuženi navodi da je isplate plaće obvezan izvršiti isključivo putem centralnog obračuna plaće ("COP"), a koji COP je izrađen od strane i u nadležnosti je Republike Hrvatske. Predlaže naslovljenom sudu da pozove Općinsko državno odvjetništvo ispred Republike Hrvatske da u ovaj sudski postupak stupi odnosno da sudjeluje kao umješač na strani tuženika.

3.3. Ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

3.4 Tuženik smatra da su navodi tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva neosnovani i paušalni u cijelosti jer pogrešno tumači odredbe KU i TKU i ne razlikuje pojam osnovna plaća i plaća zbog čega pogrešno vrši obračun uslijed čega su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti.

3.5. Poziva se na odredbu članka 57. KU navodeći da se dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada obračunava isključivo na osnovnu plaću, odnosno na vrijeme redovnog rada - redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na vrijeme iznad mjesečnog fonda radnih sati.

3.6. Poziva se na zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora kao i pravno tumačenje prof. dr. sc. UP.

3.7. Zaključno, tuženik predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti kao neosnovanu.

4. Sukladno prijedlogu tužene, sud je dopisom od 12. svibnja 2022. obavijestio i pozvao Republiku Hrvatsku, putem ODO u Slavonskom Brodu, Građansko -upravni odjel, na stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene, na koji poziv se nije očitovala u ostavljenom roku, tako da se ima smatrati da ne pristaje sudjelovati u postupku kao umješač na strani tuženika.

5. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

6. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme bila zaposlena kod tuženika na poslovima u periodu od 1.prosinca 2018. do 30. studenog 2020. kada odlazi u mirovinu na poslovima doktora medicine na Odjelu za gastroentologiju, dijabetes i endokrinologiju Opće bolnice Dr. Josip Benčević.

7. Sporno je da li joj je u periodu od 1. prosinca 2018. do 30. travnja 2020. pravilno obračunavata plaća. Sporno je da li je tužena pasivno legitimirana u ovom postupku. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja eventualne razlike plaće. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade (str. 124- 145 spisa), u evidencije o radnom vremenu (str. 146-162 spisa) u obračunske isprave za isplatu plaće (str. 163-174 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Mirne Tot Nužda od

14. srpnja 2025. (str. 178-192 spisa).

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

11. Tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje u kojem je bila u radnom odnosu kod tuženika. Tuženik je stoga kao poslodavac tužiteljice bio u obvezi tužiteljici isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima za utuženo razdoblje.

12. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

13. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

14. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

15. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

17. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

18. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

19. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava.

20. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

21. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

22. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

23. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

24. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

25. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužiteljica za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

26. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

27. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

28. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

29. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

30. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

31. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužiteljica ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za prekovremeni rad u periodu od 1. prosinca 2018. do 30. travnja 2020.

32. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Mirni Tot Nužda.

33. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunao da je tužiteljici manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću za posebne uvjete rada ukupno po svim osnovama iznos od 2.380,29 eura.

34. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka i u skladu sa istim podneskom od 22. srpnja 2025. postavila uređen i specificirani tužbeni zahtjev potražujući mjesečne anuitete skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog anuiteta do isplate, ukupno u iznosu od 2.380,29 eura.

35. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovu postavljenog zadatka.

36. Vještak se na navode prigovora tuženika dopunski očitovala podneskom od 26. studenog 2025. u kojem je još jednom objasnila na koji način i temeljem kojih zakonskih i podzakonskih propisa je obračun sačinjen.

37. Nalaz vještaka u cijelosti je prihvaćen kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke i zadatkom vještaka.

38. Uvažavajući da je u postupku dokazano, prema stavu ovoga suda, da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora kao i da joj tužena nije ispravno obračunavala pripadajuće dodatke, koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

39. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

40. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

41. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužiteljici kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

42. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

43. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužiteljici nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke presude.

45. Nesporno je da je tužiteljica djelomično povukla tužbeni zahtjev nakon zaprimanja nalaza i mišljenja financijskog vještaka, u odnosu na tužbom postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 19.000,00 kn (sada 2.521,73 eura), ili za iznos od 141,44 eura. Tuženik se protivio povlačenju tužbe zbog čega je sud odlučio kao pod II. izreke rješenja.

46. U odnosu na povučeni dio tužbe nisu nastali posebni troškovi za tuženika jer se u postupku raspravljalo i provodili dokazi u ovom predmetu radi isplate iznosa koji je u tužbi označen kao vrijednost predmeta spora, tako da po stavu ovoga suda tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nema financijskih znanja da bi mogla na temelju dokumentacije koju je posjedovala odrediti vrijednost tužbenog zahtjeva bez provođenja financijskog vještačenja. Upravo je tuženik imao i dokumentaciju i financijska znanja odrediti koji iznos je osporavao tužiteljici što on nije učinio već se nakon postavljanja specificiranog tužbenog zahtjeva protivio povlačenju tužbe. Iz tih razloga sud je utvrdio da mu ne pripada pravo na troškove s osnove povučenog dijela jer bi u protivnom došlo u pitanje temeljno načelo prava na pristup sudu tužiteljice koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06). Tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom u ovom postupku a postavljena pretpostavljena visina tužbenog zahtjeva za nju ne može biti ograničenje u pravu na pristup sudu, zbog eventualnih troškova postupka druge strane.

47. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

48. Tuženik je u postupku istakao i prigovor zastare potraživanja koji je sud odbio kao neosnovanim. Potraživanja iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu /2014 zastarijevaju za pet godina. Tužiteljica je tužbu podnijela 7. travnja 2022., a prvo potraživanje tužiteljice se odnosi na razliku plaće za mjesec prosinac 2018. koje dospijeva u siječnju 2019. ili unutar roka od pet godina.

49. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog čega joj sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka.

50. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.380,29 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 8.8.2024. i 22.7.2025. za svaki iznos od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 8/1), trošak pristupa ročištima 5.9.2024. i 29.1.2026. za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3), ili ukupno 1.100,00 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 360,00 eura.

51. Ukupni priznati troškovi tužiteljice iznose 1.460,00 eura kako je to i navedeno pod III. izreke presude.

52. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

U Slavonskom Brodu, 10. ožujka 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Alma Opačak, Slavonski Brod,

2. Odvj. Dražen Ivančić, Slavonski Brod,

3. Porezna uprava Slavonski Brod, nakon pravomoćnosti.