REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-173/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u suposjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026., u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja Željke Nenadović, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu i tuženika osobno, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IZ predati tužitelju Republici Hrvatskoj u suposjed sljedeću nekretninu: suvlasnički dio s neodređenim omjerom zk.č.br. 3159 k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada br. 3, kuća br. 3/1, izgrađeno zemljište, spremište i dvorište, [adresa], s kojim je trajno i neodvojivo povezano vlasništvo ½ dijela posebnog dijela nekretnine označeno kao 7. etaža u naravi dvosobni stan u III (trećem) katu zgrade, ukupne površine 80,08 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Republike Hrvatske u dijelu kojim predlaže naložiti tuženiku da predmetnu nekretninu preda slobodnu od osoba i stvari te u dijelu koji glasi:

''Nalaže se tuženiku, IZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za MINISTARSTVO DRŽAVNE IMOVINE, iznos od 30.270,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 400,40 kn od 01.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.09.2014. pa do isplate

- na iznos od 400,40 kn od 01.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.02.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.03.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.04.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.06.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.09.2015. pa do isplate

- na iznos od 400,40 kn od 01.10.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.11.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.03.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.04.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.05.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.06.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.07.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.08.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.09.2016. pa do isplate

- na iznos od 400,40 kn od 01.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.11.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.12.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.01.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.02.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.03.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.04.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.05.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.06.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.07.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.08.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.09.2017. pa do isplate

- na iznos od 400,40 kn od 01.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.02.2018. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.03.2018. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 kn od 01.09.2018. pa do isplate

- na iznos od 400,40 kn od 01.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 720,70 kn od 01.10.2019. pa do isplate.

po stopi u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5% poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena,, u roku od 15 dana.''

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 24. srpnja 2020. navodi kako se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 27. veljače 2020., međutim do mirnog rješenja spora nije došlo. Navodi kako je vlasnik ½ dijela nekretnine pobliže opisane u izreci, a koje vlasništvo je stekao temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, klasa UP/I-942-02/2005-013/37 od 11. srpnja 2008. Drugih ½ dijela nekretnine u vlasništvu je tuženika. Nadalje navodi kako tuženik koristi tužiteljev suvlasnički dio predmetnog stana bez ikakvog sporazuma s tužiteljem i bez ikakvog drugog pravnog osnova i za to ne plaća naknadu. Stoga temeljem odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zahtjeva predaju predmetnog stana u suposjed. Ističe kako se tuženik ima smatrati nepoštenim posjednikom jer je u posjedu tužiteljevog suvlasničkog dijela bez pravnog osnova. Stoga potražuje naknadu za bespravno korištenje ½ dijela stana u visini najamnine koju bi mogao ostvariti da je mogao slobodno raspolagati svojom nekretninom. Naknada je određena u visini 15,00 kn /m2 sukladno Odluci Povjerenstva Vlade RH o utvrđivanju slobodno ugovorene najamnine (''Narodne novine'' br. 120/00). Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, ispravljenim na ročištu održanom 6. prosinca 2021. te konačno postavljenim u podnesku od 7. prosinca 2021. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku predati ½ dijela predmetne nekretnine u suposjed tužitelju slobodan od osoba i stvari te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.017,52 EUR (30.270,00 kn), sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se oglušio na zahtjev za mirno rješenje spora zbog potresa u Zagrebu iz ožujka 2020. kad je zgrada u kojoj se nalazi sporni stan kategorizirana žutom i crvenom oznakom, a s obitelji je morao iseliti. Navodi kako ne želi ništa opovrgavati, niti proturječiti ili osporavati. Navodi kako je sve počelo s postupkom povrata oduzete/otete imovine u svibnju 1945. pa do 2020. Postupak povrata počeo je prije dvadesetak godina, a razabire se kako tuženik smatra kako isti nije vođen pravilno te je vođen u korist stanara, a ne vlasnika oduzete imovine. Ne smatra se nepoštenim posjednikom. Predlaže da mu tužitelj omogući kupnju suvlasničkih dijelova tužitelja po cijeni po kojoj su nekadašnji nositelji stanarskog prava otkupljivali stanove u istoj zgradi u kojoj se nalazi i predmetni stan. Razabire se da predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora od 27. veljače 2020. (list 5-11), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Klasa UP/I-942-02/2005-013/37 od 11. srpnja 2008. (list 12-16), zapisnik s uviđaja od 29. srpnja 2019. (list 17-21), zapisnik s uviđaja od 25. travnja 2017. (list 22-28), pregledao fotografije (list 34-35, 38-48, 55-65), pročitao potvrdu Privredne banke Zagreb o kreditnoj zaduženosti KZ dana 29. prosinca 2005. (list 49), dopise tuženika upućene Agenciji za upravljanje državnom imovinom od 22. studenog 2012. i 30. studenog 2012. (list 51-52), troškovnik iz lipnja 2006. (list 53-54), dopis tuženika upućen Državnim nekretninama od 4. kolovoza 2015. (list 66-67), izveden je dokaz saslušanjem tuženika (list 77-78), očevidom na licu mjesta (list 83-102).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za predaju nekretnine u suposjed, kao i za isplatu iznosa od 4.017,52 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, s osnova naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine.

6. Među strankama nije sporno da su suvlasnici nekretnine zk.č.br. 3159 k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada br. 3, kuća br. 3/1, izgrađeno zemljište, spremište i dvorište, [adresa], s kojim je trajno i neodvojivo povezano vlasništvo ½ dijela posebnog dijela nekretnine označeno kao 7. etaža u naravi dvosobni stan u III (trećem) katu zgrade, ukupne površine 80,08 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nije sporno ni da je tužitelj utvrđen vlasnikom ½ dijela navedene nekretnine rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Klasa UP/I-942-02/2005-013/37 od 11. srpnja 2008., kako to i proizlazi iz tog rješenja. Nije sporno ni da je tuženik u isključivom posjedu predmetne nekretnine.

7. Sporno je, je li tuženik dužan predati predmetnu nekretninu tužitelju u suposjed, je li tuženik nepošteni posjednik i s tim u vezi je li u obvezi platiti tužitelju naknadu za korištenje nekretnine.

8. Uvidom u zapisnike s očevida predmetne nekretnine održane 29. srpnja 2019. i 25. travnja 2017. utvrđeno je da je na istima bio prisutan tuženik koji je naveo da je u posjedu ključeva i u posjedu predmetne nekretnine od 2005.

9. U svom iskazu tuženik navodi kako je podnio zahtjev za povrat imovine koja je oduzeta njegovoj obitelji, sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Vraćeno mu je suvlasništvo u 1/2 dijela na tri stana na adresi [adresa]. Radi se o jednom stanu u podrumu, jednom na polukatu i jednom stanu na 3. katu, koji stan je predmet ovog postupka. U drugoj polovici suvlasnik je Republika Hrvatska na sva tri stana. Živi u istoj zgradi u stanu na 1. katu koji su njegovi roditelji otkupili 1965. godine i od te godine živi u tom stanu. U posjedu je stana koji je predmet ovog postupka od 2008. ili 2006., više se točno ne sjeća. Nakon što mu je vraćeno suvlasništvo predmetnog stana, stupio je u posjed stana na način da mu je čuvar stana ustupio ključ. Ne živi u stanu, u stanu nitko ne živi. Ima neko cvijeće koje zalijeva i stari namještaj i na taj način stan koristi. Stan je oštećen u potresu. Do podnošenja tužbe, odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora, nikad nitko bilo iz Državnih nekretnina, bilo iz Ministarstva nije tražio da preda ključeve od stana ili da preda stan u suposjed, nisu ga tražili ništa. Dva puta su ga kontaktirali iz Državnih nekretnina i to 2015. i 2018. te su ga zamolili da ih pusti u stan da pregledaju stan. Pustio ih je unutra, oni su poslikali i otišli. Po njihovoj uputi otišao je na više adresa što Ministarstva, što Državnih nekretnina, ali ništa nije uspio riješiti. Podnio je zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice Državnim nekretninama o kojem nije odlučeno. Dobio je odgovor u kojem su navedene vrijednosti sva tri stana kojih su suvlasnici RH i on, ali nije shvatio tko bi koga isplatio. Tražio je dodatno očitovanje, ali ga nije dobio. Još uvijek se nada da će mirnim putem riješiti ovaj spor na način da će mu RH dati svoju polovicu suvlasništva nad predmetnim stanom bez naknade.

10. Na očevidu održanom 2. ožujka 2023. u predmetnom stanu utvrđeno je da je stan otključao tuženik, odnosno otključao je lokot na ulaznim vratima u stan. Utvrđeno je da je stan u derutnom stanju, zapušten i oštećen u potresu. Sud je stan fotografirao i skicirao.

11. Sud je povjerovao iskazu tuženika jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo, a njegov je iskaz u skladu sa svim drugim izvedenim dokazima.

12. Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

13. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

14. Slijedom svega navedenog, s obzirom da nije sporno da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine, a tuženik je u posjedu stana, pri čemu nije dokazao da bi imao pravo na posjed cijelog stana, dakle i suvlasničkog dijela tužitelja, to je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi predaje u suposjed predmetne nekretnine, kako je to odlučeno u točki l. izreke presude.

15. Međutim, iako je osnovan zahtjev za predaju nekretnine u suposjed, tuženik istu tužitelju nije dužan predati slobodnu od osoba i stvari. Naime, prema odredbi čl. 37. st. 4. ZV-a svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku. Dakle, tuženik kao suvlasnik ovlašten je koristiti nekretninu na način da u njoj drži stvari ili u istoj boravi. Stoga nije osnovan dio zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva da mu se nekretnina preda u suposjed slobodan od osoba i stvari te je isti odbijen kako je odlučeno u točki II. izreke.

16. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobni koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

17. Iako tužitelj u tužbi navodi da je tuženik nepošteni posjednik jer da je svjestan da tužiteljev suvlasnički dio predmetnog stana drži u posjedu bez ikakve pravne osnove, tuženik je osporio da bi bio nepošten te je u svom iskazu naveo da ga nitko nikad prije nego je zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora prije pokretanja ovog postupka, nije tražio da preda predmetnu nekretninu u suposjed.

18. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, ako se ne dokaže suprotno. S tim u vezi treba reći da pošten posjednik svakako postaje nepošten od trenutka kad je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe.

19. U ovom konkretnom slučaju, tužitelj, a u odnosu na nepoštenje tuženika, ističe samo kako se ima smatrati nepoštenim jer tužiteljev suvlasnički dio drži u posjedu bez pravnog osnova. Tužitelj nije dokazao da bi tuženika, a prije nego mu se obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, ikad pozvao da mu preda predmetnu nekretninu u suposjed, iako je suvlasništvo stekao još 2008. Stoga sud smatra da je tuženik postao nepošteni posjednik tek 3. ožujka 2020. kad je zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora kojim je pozvan predati nekretninu u suposjed tužitelju, a po istom nije postupio.

20. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate naknade za korištenje nekretnine u iznosu od 4.017,52 EUR (30.270,00 kn), sa zateznim kamatama jer tuženik u utuženom razdoblju od travnja 2014. do rujna 2019. nije bio nepošteni posjednik već pošteni pa sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a tužitelju nije dužan platiti naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, a kako je to odlučeno u točki III. izreke.

21. Sud je odustao od izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem jer isti dokaz nije bio potreban za odluku u ovoj pravnoj stvari te bi izvođenje tog dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično. Sud nije posebno razmatrao po tuženiku dostavljeni troškovnik i fotografije jer ni navedeno nije odlučno za odluku.

22. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja radi predaje nekretnine u suposjed prihvaćen, a tužbeni zahtjev radi isplate odbijen, to sud smatra da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

Zagreb, 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Zakonskom zastupniku tužitelja

2. Tuženiku