REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-142/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje GNZ, u upravnom sporu tužiteljice mlt. GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i z.z. SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Karlovca, Vladimira Bogovića 5, i po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rožman & Oredić iz Karlovca, Dr. V. Mačeka 1, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na inkluzivni dodatak, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje tuženika KLASA: UP/II-551-09/24-01/273 URBROJ: 524-15-01/2-24-5 od 16. prosinca 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-551- 06/24-09/1124, URBROJ: 139-034-7-78-24-2 od 22. travnja 2024.

II. Tužiteljici se počevši od 1. siječnja 2024. priznaje pravo na inkluzivni dodatak za prvu razinu potpore u iznosu od 720,00 eura mjesečno (600% osnovice), uz uračunavanje u međuvremenu isplaćenih iznosa osobne invalidnine, čime se zamjenjuje rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-551-08/22-01/324, URBROJ: 139-034-05-36-23-6 od 30. lipnja 2023.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 EUR (tri tisuće eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnoga spora u preostalom iznosu od 5.125,00 EUR (pet tisuća sto dvadeset i pet eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-09/24-01/273 URBROJ: 524-15-01/2- 24-5 od 16. prosinca 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-551-06/24-09/1124, URBROJ: 139-034-7-78-24-2 od 22. travnja 2024., a kojim rješenjem je tužiteljici priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 400% osnovice počevši od 1. siječnja 2024. uz prateće odluke.

2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Ukazuje kako se nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje od 11. studenoga 2024., prema kojem su kod tužiteljice utvrđena oštećenja funkcionalnih sposobnosti IV. stupnja, i to teže i teške intelektualne teškoće s potrebom intenzivne cjelodnevne podrške te tjelesno oštećenje IV. stupnja, bitno razlikuje od prvostupanjskog nalaza od 20. lipnja 2023., u kojem je njezino intelektualno funkcioniranje bilo ocijenjeno blažim stupnjem. Iako tuženik sam utvrđuje da je kod tužiteljice riječ o teškom invaliditetu IV. stupnja zbog intelektualnih teškoća, pri čemu zakon predviđa pravo na prvu razinu potpore u iznosu od 600 % osnovice, pogrešno zaključuje da je drugostupanjskim vještačenjem utvrđen isti stupanj oštećenja kao i u prvostupanjskom postupku te joj je priznao pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 400% osnovice. Smatra da tuženik nije pravilno ocijenio žalbene navode i provedene dokaze niti obrazložio razlike između prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja, čime je pogrešno utvrdio činjenično stanje i povrijedio odredbe Zakona o općem upravnom postupku, pa predlaže da sud poništi osporeno drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsko rješenje te sam riješi upravnu stvar.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti te ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Dodatno navodi da Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 11. studenoga 2024. sadrži sve medicinski relevantne činjenice za ocjenu zdravstvenog stanja tužiteljice, isti je detaljan i temeljen na medicinskoj dokumentaciji u spisu te da su u njemu razmotrena sva zdravstvena stanja tužiteljice. Obrazlaže da su kod tužiteljice utvrđene umjerene prema blažim intelektualne teškoće uz izražene teškoće na području komunikacije, jezika i govora, kao i teškoće hranjenja i drugih razvojnih područja. Stoga su intelektualne teškoće procijenjene kao jedna vrsta invaliditeta, dok su jezično-govorne teškoće procijenjene zasebno kao poremećaj glasa, jezika i govora IV. stupnja, pri čemu je za uspostavljanje komunikacije potrebno koristiti potpomognute oblike komunikacije. Smatra da je takvo stručno obrazloženje jasno i dostatno te da predmetni nalaz predstavlja pouzdan dokaz na kojem je utemeljena odluka. U odnosu na dopunu nalaza, pojašnjava da se ona odnosi na promjenu u kvalifikaciji vrste oštećenja funkcionalnih sposobnosti jer je umjesto razvojnih teškoća II. stupnja utvrđen poremećaj glasa, jezika i govora IV. stupnja. Međutim, ta promjena nije utjecala na konačnu odluku jer je prema članku 13. Zakona o inkluzivnom dodatku i ta vrsta oštećenja svrstana u 3. razinu potpore, pa je tužiteljici priznato pravo u istom opsegu kao i u prvostupanjskom rješenju, što je za nju povoljnije. U pogledu tužbenog navoda da tuženik nije ocijenio sve žalbene navode, ističe da čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ne obvezuje drugostupanjsko tijelo da se izričito očituje o svakom pojedinom navodu žalbe, već samo o onima koje smatra odlučnima. Prema stajalištu tuženika, u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo pravilno je utvrdilo činjenično stanje i obrazložilo razloge svoje odluke, dok pobijano rješenje sadrži ocjenu tih razloga i suglasnost tuženika s njima. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljici ranijim rješenjem Područne službe Karlovac od 30. lipnja 2023. bilo priznato pravo na osobnu invalidninu. Također je nesporno da je to rješenje o priznavanju prava tužiteljici na osobnu invalidninu bilo utemeljeno na nalazu i mišljenju tijela vještačenja od 20. lipnja 2023. kojim su kod tužiteljice utvrđene intelektualne teškoće IV. stupnja (Retardatio mentalis moderata V- F71).

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke, sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za psihologiju Marini Kereša, univ.spec.clin.psih. (nalaz i mišljenje na stranicama 51-59 spisa). Vještak nije usmeno saslušan na raspravi budući stranke nisu istaknule prigovore na pisani nalaz i mišljenje niti je sud isto smatrao potrebnim (čl. 82. st. 4. ZUS-a).

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prema odredbi čl. 5. st. 1. Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine br. 156/23, dalje: Zakon) inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. To pravo se sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona, u iznosu iz čl. 11. st. 1. t. 1., 2. i 3. istoga Zakona, priznaje: - odrasloj osobi s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojoj je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom i - djetetu s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojem je utvrđen drugi, treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta

- oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja bez obzira na status osobe s invaliditetom. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pravo na inkluzivni dodatak u iznosu iz čl. 11. st. 1. t. 4. i 5. toga Zakona priznaje odrasloj osobi i djetetu s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojima je utvrđen drugi ili treći stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja bez obzira na status osobe s invaliditetom.

9. Odredbom čl. 11. st. 1. Zakona propisano je da se inkluzivni dodatak utvrđuje prema određenoj razini potpore i iznosi: 1. 600% osnovice za prvu razinu potpore, 2. 400 % osnovice za drugu razinu potpore, 3. 360 % osnovice za treću razinu potpore, 4. 135 % osnovice za četvrtu razinu potpore i 5. 115 % osnovice za petu razinu potpore. Prema čl. 12. Zakona razinu potpore iz čl. 11. Zakona utvrđuje Hrvatski zavod za socijalni rad (dalje: Zavod) na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja.

10. Sukladno čl. 13. Zakona potpora iz čl. 11. toga Zakona razvrstava se u pet razina na temelju Liste vrste i težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti definirane propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja (dalje: Lista oštećenja) te prema t. 1. k) toga članka prvu razinu potpore iz čl. 11. st. 1. t. 1. toga Zakona mogu ostvariti djeca i odrasle osobe s težim i teškim intelektualnim teškoćama IV. stupnja.

11. Na temelju odredbe čl. 40. st. 6. Zakona o inkluzivnom dodatku za korisnike prava na osobnu invalidninu je prvostupanjsko upravno tijelo dužno po službenoj dužnosti provesti postupak radi utvrđivanja ispunjavaju li te osobe uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak na temelju toga Zakona.

12. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjsko upravno tijelo u konkretnom slučaju taj postupak pokrenulo po službenoj dužnosti 15. travnja 2024. Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 22. travnja 2024. je tužiteljici priznato pravo na inkluzivni dodatak druge razine potpore, što iznosi 480,00 eura mjesečno (400% osnovice). To pravo joj je priznato unatrag, od stupanja na snagu Zakona (1. siječnja 2024. godine), na temelju čl. 40. st. 7. Zakona. Osim toga, navedeno rješenje je bilo utemeljeno na već spomenutom vještačenju od 20. lipnja 2023. iz postupka priznavanja prava na osobnu invalidninu. Dakle, u postupku priznavanja prava na inkluzivni dodatak nije bilo provedeno novo vještačenje tužiteljice, što zajedno s već navedenim odredbama čl. 40. st. 6. i 7. Zakona (o priznavanju prava na inkluzivni dodatak korisnicima osobne invalidnine po službenoj dužnosti unatrag od stupanja na snagu Zakona) jasno ukazuje na to da je riječ o prevođenju ranije priznatog prava na osobnu invalidninu u pravo na inkluzivni dodatak. Odnosno, propisano utvrđivanje uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak korisnicima prava na osobnu invalidninu (čl. 40. st. 5., 6. i 7. Zakona) se provodi na temelju ranijih vještačenja, provedenih u postupku priznavanja prava na osobnu invalidninu. Novo vještačenje bi se dakle provodilo samo u slučaju kada se ne bi radilo o ranijem korisniku prava na osobnu invalidninu, odnosno kada bi se postavio zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak ili kada bi se postavio zahtjev za priznavanje više razine potpore inkluzivnog dodatka, s time da bi se u tim slučajevima onda eventualno priznato pravo priznavalo tek za razdoblje od podnošenja zahtjeva nadalje, a ne od dana stupanja na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku kao što je konkretno slučaj.

13. U žalbenom postupku je tijelo, sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona, pribavilo nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (Klasa: 551-01/24-01/88536, Urbroj: 426-51/28-24-2, od 11. studenoga 2024.). U tom nalazu je utvrđena pravilnost prvostupanjskog nalaza vještaka uz dopunu, odnosno utvrđeno je kako se kod tužiteljice radi o djetetu s intelektualnim teškoćama IV. stupnja, uz pojašnjenje da osoba s intelektualnim teškoćama umjerenog, težeg, teškog ili lakog stupnja s komorbiditetom zahtijeva intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite svakodnevne aktivnosti (kontinuirana dnevna podrška), odnosno svakodnevnu intenzivnu habilitaciju i njegu; kao i da je kod tužiteljice prisutan poremećaj glasa, jezika i govora IV. stupnja, uz pojašnjenje da se za djecu kod kojih se glasovno-govorna komunikacija ne može ostvariti, koristi potpomognuta komunikacija, jezično razumijevanje u potpunosti je narušeno. Zaključno da kod tužiteljice postoji 4. stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti; te da postoji više vrsta oštećenja 4. stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti: tjelesno oštećenje (poremećaj glasa, jezika i govora stupanj 4) i intelektualno oštećenje (intelektualne teškoće stupanj 4), privremeno, jer se obzirom na narav teškoća i dob, očekuje promjena u funkcioniranju, odnosno stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti te da je novu procjenu zdravstvenog stanja potrebno provesti u rujnu 2028. godine.

14. Slijedom takvih utvrđenja iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka tuženik je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na temelju čl. 13. t. 2. o) Zakona (druga razina potpore, 400% osnovice), odnosno odbija žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

15. Na spornu okolnost stupnja postotka stupnja oštećenja tužiteljice sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Marine Kereša, univ.spec.clin.psih., danog po pregledu tužiteljice i medicinske dokumentacije, proizlazi kako su intelektualne sposobnosti tužiteljice izrazito disharmonično razvijene zbog čega nije moguće pouzdano utvrditi globalni ni verbalni kvocijent inteligencije. Procjenjuje da je neverbalni kvocijent inteligencije na granici umjerenog intelektualnog oštećenja, dok su globalne funkcionalne sposobnosti ozbiljno oštećene, a rezultati testiranja (WISC-IV) ukazuju na teže i teške intelektualne teškoće. Takvo stanje da je povezano sa značajnim poteškoćama u učenju, komunikaciji i socijalnom funkcioniranju te upućuje na potrebu stalne pomoći druge osobe. Nalaz dodatno pokazuje ozbiljna oštećenja u više kognitivnih područja, uključujući razumijevanje, apstraktno mišljenje, socijalnu inteligenciju, pamćenje i vizuospacijalne sposobnosti, što upućuje na moguće neurološke deficite. Ističe da, iako tužiteljica hoda i kontrolira sfinktere te pohađa posebno odjeljenje redovne škole uz prilagođeni program i asistenta u nastavi, u svakodnevnom životu je u potpunosti ovisna o pomoći druge osobe jer ne može samostalno brinuti o hranjenju, higijeni, odijevanju ni vlastitoj sigurnosti. Također da nije razvila funkcionalnu glasovno- govornu komunikaciju, već se služi potpomognutim oblicima komunikacije. Zaključno, vještak smatra da kod maloljetne tužiteljice postoje teže i teške intelektualne teškoće IV. stupnja, da je u potpunosti ovisna o pomoći druge osobe u svim svakodnevnim životnim aktivnostima i da joj je potrebna kontinuirana i intenzivna podrška tijekom cijelog dana, kao i da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje IV. stupnja (poremećaj glasa, jezika i govora IV. stupnja).

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti jasan, sveobuhvatan, izrađen stručnom analizom raspoložive medicinske dokumentacije te po neposrednom pregledu tužiteljice, da je sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke. Također, pozvane se očitovati o nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, stranke su izričito izjavile da nemaju primjedbi na isto.

17. Razmotrivši cjelokupno stanje spisa te uzevši u obzir dane ocjene, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te nalaz i mišljenje neovisne i nepristrane stalne sudske vještakinje, koja je za svoje mišljenje dala detaljno obrazloženje potkrijepljeno medicinskim argumentima, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju kod tužiteljice radi o djetetu s tjelesnim oštećenjem IV. stupnja (čl. 13. t. 3. q) Zakona) te težim i teškim intelektualnim teškoćama IV. stupnja, što na temelju odredbe čl. 13. t. 1. k) Zakona o inkluzivnom dodatku znači priznavanje prve razine potpore i posljedično priznavanje prava na inkluzivni dodatak u visini 600% osnovice mjesečno (čl. 11. st. 1. t. 1. Zakona), kao povoljnijem pravu za tužiteljicu.

18. Osnovica na temelju koje se izračunava iznos inkluzivnog dodatka iznosi 120 eura sukladno Odluci o osnovici za izračun inkluzivnog dodatka (Narodne novine 5/24.) u vezi s čl. 6. Zakona. Dakle, u konkretnom slučaju visina inkluzivnog dodatka iznosi 720,00 eura mjesečno.

19. Kako su javnopravna tijela nepravilno i nezakonito tužiteljici pozivom na čl. 13. t. 2. o) Zakona priznala tek drugu razinu potpore (400% osnovice), koja se priznaje djeci s lakim i umjerenim intelektualnim teškoćama IV. stupnja, navedena rješenja su ocijenjena nezakonitim te je sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavana rješenja, odnosno odlučio kao u t. I. izreke presude.

20. Sud je potom u sporu pune jurisdikcije na temelju u ovoj presudi citiranih odredbi Zakona tužiteljici počevši od 1. siječnja 2024. priznao pravo na inkluzivni dodatak za prvu razinu potpore, u iznosu od 720,00 € mjesečno (600% osnovice), uz uračunavanje u međuvremenu isplaćenih iznosa osobne invalidnine, čime se zamjenjuje ranije rješenje od 30. lipnja 2023. o priznavanju prava tužiteljici na osobnu invalidninu.

21. Odluku o troškovima spora (t. III. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužiteljica je uspjela u sporu u kojem je zastupana po opunomoćeniku - odvjetniku pa joj je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) za sljedeće radnje: sastav tužbe i zastupanje na ročištu od 24. veljače 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi 2.500,00 eura . Priznat je i trošak vještačenja od 500,00 eura iz razloga jer je taj trošak bio opravdan i nužan radi utvrđivanja odlučnih činjenica u postupku. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

22. Tužiteljica je pored navedenog troška zatražila i naknadu troška za sastav podnesaka od 21. svibnja 2025., 9. lipnja 2025., 18. rujna 2025. i 16. veljače 2026. i pristup na ročište za objavu presude. Međutim, prema ocjeni ovog suda ne radi se o opravdanim izdacima u smislu čl. 144. st. 1. ZUS. Naime, podnescima od 21. svibnja 2025., 9. lipnja 2025. i 18. rujna 2025. se predlaže izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, kao i osoba vještaka, a koje navode je tužiteljica mogla istaknuti i u tužbi, dok u podnesku od 16. veljače 2025., iako je sud pozvao tužiteljicu očitovati se o nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica samo ponavlja ranije iznesene navode i specificira zatraženi trošak, a što je mogla učiniti i na ročištu za koju radnju joj je već priznat trošak. Stoga takvi podnesci ne predstavljaju podnesak koji sadrži činjenična i pravna razlaganja u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife. Nadalje, pristup na ročište za objavu presude nije radnja koja bi bila nužna za vođenje spora, radi čega se taj trošak također ne može smatrati opravdanim izdatkom i stoga ne može teretiti drugu stranu. Slijedom navedenog, u tom dijelu je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška zastupanja u ovom sporu kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao pod t. IV. Izreke presude.

23. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).