Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek

Poslovni broj: Pp-3163/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ive Jakopović, uz sudjelovanje zapisničarke Ksenije Laslo, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NP, kojeg zastupa branitelj Jurica Borojević, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jurica Borojević i Domagoj Jugović, zbog prekršaja kažnjivog po čl. čl.77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine, broj: 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20 i 143/21), u povodu prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe sanitarne inspekcije, klasa: 540-02/24-02/2423, urbroj: 443-02-01-03-24-8 od 23. rujna 2024., nakon provedenog žurnog postupka u prisutnosti okrivljenika i branitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja te odluke javno objavljene 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl.183. Prekršajnog zakona

Okrivljenik NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i MP, rođene M, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, po zanimanju prodavač, oženjen, otac dvoje djece, zaposlen, mjesečna primanja 1.800,00 eura, bez imovine, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, nije izdržavao kaznu zatvora, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak

k r i v j e

što od 23. veljače 2024. u 11,00 sati pa nadalje u Čepinu, Ulica grada Vukovara 6 b, u specijalističkoj pedijatrijskoj ambulanti dr. med. ĐP, specijaliste pedijatrije i uže specijalnosti iz pedijatrijske neurologije, koja posluje u sastavu Doma zdravlja Osječko-baranjske županije, odbija kao roditelj maloljetnog djeteta dozvoliti cijepljenje maloljetne kćeri DP, rođene **.**.2022. sukladno Programu obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj (2019.-2021. i 2022.-2024. godini), unatoč nepostojanju kontraindikacije za cijepljenje, kao i iscrpnih informacija roditeljima o obvezi i svrsi cijepljenja, a što je protivno odredbi čl.15. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse, protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi (Narodne novine, broj: 103/13, 144/20),

dakle, kao roditelj maloljetnog djeteta nije izvršio obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi,

čime je počinio prekršaj opisan u čl.40. u svezi članka 15. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi, a kažnjiv po čl.77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti,

pa mu se temeljem istog Zakona, a primjenom odredbi iz čl.33. i čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 100,00 eura

(slovima: sto eura)

II. Na temelju čl.33.st.11. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku prijepisa presude.

III. Na temelju čl.183.st.2. Prekršajnog zakona okrivljenik se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

IV. Na temelju čl.138.st.2.toč.3. uz primjenu čl.139.st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni trošak postupka u iznosu od 20,00 eura (slovima: dvadeset eura) u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku prijepisa presude.

Obrazloženje

1. Ovlašteni tužitelj izdao je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, pod gore navedenim brojem, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog kao u izreci ove presude na koji je okrivljenik pravodobno podnio prigovor radi poricanja prekršaja te je sud obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage i proveo žurni postupak.

2. Okrivljeni NP je očitujući se o optužbi izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj.

3. Okrivljenik je na ročištu održanom 10. lipnja 2025. istaknuo kako nije odbio dozvoliti cijepljenje svog djeteta DP, odnosno da nisu točni navodi za što ga se tereti te da nije dobio garanciju niti dovoljno informacija prije nego što bi dao svoj dobrovoljni pristanak i to je razlog zbog kojeg njegovo dijete nije cijepljeno, a ne da se radi o njegovom izričitom odbitku. Nadalje, u svojoj pisanoj obrani priloženoj na ročištu istaknuo je da se optužnim prijedlogom selektivno probiru činjenice da je odbio dozvoliti cijepljenje, dok je on vodeći brigu o najboljem interesu svojeg djeteta pokrenuo prethodni postupak informiranja, a obzirom da je pravo djeteta na slobodni i informirani pristanak na bilo koji zahvat koji se odnosi na zdravlje zaštićeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjenu biologije i medicine: Konvencijom o ljudskim pravima i biomedicini. Nadalje, istaknuo je da on nije odbio cijepljenje, niti došao u poziciju da bi mogao odbiti imunizaciju te da je za njega jedino bitno da ga liječnik i stručnjak koji preporuča određeni zahvat koji se odnosi na zdravlje detaljno i propisno informira. Naveo je da će nakon toga što ga se propisno informira o svemu navedenom u njegovoj izjavi o pokretanju postupka informiranja od 19. kolovoza 2024. moći uz savjesnu upotrebu svih svojih znanja i sposobnosti donijeti odluku koju smatra da je u najboljem interesu djeteta. Nadalje, istaknuo je da je u dopisu od 25. travnja 2024. nazvan obavijest i poziv za dostavu podataka navedeno da se poziva okrivljenika da u roku od 60 dana dostavi dokaz o provedbi imunizacije za dijete FP, a što je njemu nepoznata osoba. Naveo je kako smatra da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te mu nije poznato kako je ovlašteni tužitelj izvukao očito pogrešne zaključke te da njemu savjest nalaže da bude maksimalno temeljit i oprezan u susretu s očito vrlo općenitim savjetima i preporukama koje navodno "svima pašu", iako je očito da iste nisu individualizirane. Istaknuo je kako on kao roditelj ostvaruje prava za svoje maloljetno dijete te da ga se pokušava lažno goniti da je odbio dozvoliti cijepljenje, a za što nema nikakvih dokaza.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinje ĆP, višu sanitarnu inspektoricu i ĐP te pročitao obavijest i poziv za dostavu podataka (očitovanja) od 25. travnja 2024. upućene NP od strane tužitelja (list spisa 11-12), uvjerenje o prebivalištu za RP (list spisa 9), izjavu o pokretanju postupka informiranja NP od 19. kolovoza 2024. zajedno s povratnicom (list spisa 32 do 46) i potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenika od 10. lipnja 2025.

5. Svjedokinja ĆP u svom iskazu danom na ročištu 22. siječnja 2026. istaknula je da je navedenog događaja provela ciljani nadzor nad provođenjem kontrole imunizacije kod maloljetne djece u ordinaciji doktorice ĐP. Nadalje, istaknula je da je u razgovoru s doktoricom dobila informaciju da dijete okrivljenika, odnosno DP nije cijepljena prema evidenciji doktorice, a da je okrivljenik uredno pozvan na cijepljenje maloljetnog djeteta, u kojem pozivu stoji i vrijeme kada je pozvan te za koje dijete se provodi cijepljenje i da je isti uredno zaprimio poziv, a o čemu joj je predočila povratnicu te da se unatoč tome nije na vrijeme pojavio s djetetom, odnosno odazvao pozivu. Također, istaknula je da je doktorica izjavila da je ona utvrdila da nema nikakvih kontraindikacija zbog kojih se ne bi provodilo cijepljenje djeteta te da si je stavila natuknicu da je roditelj upoznat sa informacijama vezanim uz cijepljenje i potrebom cijepljenja prilikom redovnog pregleda, a u slučaju detaljnijih informacija da može dobiti uputnicu za razgovor kod epidemiologa. Nadalje, istaknula je da ne zna, odnosno ne sjeća se je li joj prilikom nadzora doktorica isticala da li joj je okrivljenik slao kakvu predstavku vezanu za detaljnije informiranje o cijepljenju. Nadalje, istaknula je da su u obavijesti i pozivu za dostavu podataka za okrivljenika da je potrebno dostaviti podatke, odnosno dokaz o provedbi imunizacije za dijete FP, odnosno ime djeteta FP, greškom navedeni podaci, dok je poziv bio upućen okrivljeniku vezano za dijete DP. Nadalje, istaknula je da osim slanja dopisa gdje je od okrivljenika zatražila dostavu podataka, odnosno očitovanja nije komunicirala s okrivljenikom, već je okrivljenik nakon dostavljanja dopisa mogao postupiti na način da provede imunizaciju djeteta i o tome dostavi dokaz te mu je u tu svrhu i ostavljen rok za postupanje, a u konkretnom slučaju nije niti naknadno utvrdila da je provedena imunizacija maloljetnog djeteta DP. Nadalje, istaknula je da joj doktorica nije rekla o pokretanju postupka informiranja od strane okrivljenika, odnosno njoj je relevantno bilo provedeno cijepljenje i dokaz o tome.

6. Okrivljenik je istaknuo primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu da liječnica nije davala informacije vezano uz cijepljenje, već da je samo ukazala na mogućnost davanja uputnice za epidemiologa, a prilikom pregleda upućivala je na cijepljenje djeteta prilikom čega su oni svaki put rekli da odgađaju.

7. Svjedokinja je istaknula da koliko joj je poznato doktorica ju je izvijestila da je dala informacije o cijepljenju, međutim o širini tih informacija ne može odgovoriti s obzirom da je to pitanje za doktoricu.

8. Svjedokinja ĐP u svom iskazu danom na ročištu 6. ožujka 2026. istaknula je da je u vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno kada je rođena DP bila njezina pacijentica, ali je tek nedavno saznala da joj više nije pedijatrica. Nadalje, istaknula je da je dijete DP bila redovito na sistematskom pregledu u dobi od mjesec dana i tada je objasnila roditeljima da je potrebno provesti preventivno cijepljenje te im je dala o tome informaciju, ali ih nije odmah uputila na epidemiologa jer uvijek ostavi roditeljima prostora u slučaju da odluče kasnije cijepiti svoje dijete, odnosno u dobi od primjerice šest mjeseci. Također, istaknula je da ih je vjerojatno uputila na epidemiologa u djetetovoj dobi od 9 mjeseci jer obično tako postupa, ali da oni nisu imali niti dodatnih pitanja za nju u vezi cijepljenja. Nadalje, istaknula je da su roditelji odgađali cijepljenje djeteta, odnosno kada bi ih pitala o tome rekli bi joj da odgađaju cijepljenje. Nadalje, istaknula je da je DP imala ozljedu gdje joj je preporučeno provjeriti zaštitnu od tetanusa, a na kontroli i previjanju kod nje opet je bilo razvidno da nije cijepljena te su roditelji ponovo upućeni na epidemiologa. Nadalje, istaknula je da joj je poznato da su roditelji DP nakon inspekcijskog nadzora, odnosno u rujnu 2024. poslali dopis gdje su tražili informacije o nuspojavama cijepljenja, o samom proizvođaču, kontrolama, distribuciji i slično, a što nije u njezinoj nadležnosti, već je to u nadležnosti samog proizvođača, Hrvatske agencije za lijekove i Europske agencije za lijekove, Ministarstava zdravstva te Zavoda za javno zdravstvo. Također, istaknula je da nuspojave cijepljenja jesu u njezinoj nadležnosti i to je nešto što bi objasnila roditeljima, ali u konkretnom slučaju okrivljenik to nije niti pitao, odnosno imala je dojam da ga to nije niti zanimalo. Nadalje, istaknula je da je upoznata s odredbama Zakona o zaštiti prava pacijenata, odnosno konkretno čl.8 i. 9 tog Zakona, ali isto tako i sa zakonskim odredbama Zakona o liječništvu i Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti te smatra da nije ništa protivno zakonima postupala u slučaju prema djetetu okrivljenika NP. Nadalje, istaknula je da je uputila roditelje DP na epidemiologa, jer ako netko djeluje nezainteresirano uputi ih na treću osobu, odnosno epidemiologa jer će možda ta osoba doprijeti do njih, odnosno to će imati utjecaja na njih, a istaknula je da to i stoji u njihovom Postupniku od Doma zdravlja da se na takav način postupa, odnosno da se upućuje roditelje na epidemiologa.

9. Branitelj okrivljenika istaknuo je primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu u kojem svjedokinja navodi da roditelji nisu bili zainteresirani za informacije o cjepivu, niti su ih zanimale eventualne nuspojave cjepiva jer je takva izjava kontradiktorna dokazima priloženim u spis, posebice činjenici da su roditelji tražili informirani pristanak u pisanom obliku, a na isti nikada nisu dobili odgovor, premda je obveza liječnice djeteta davanje informacije, a ne upućivanje pacijenta, odnosno roditelja na nekog drugog.

10. Svjedokinja je na istaknutu primjedbu branitelja okrivljenika istaknula da je to bio njezin subjektivni dojam jer roditelji nikada nisu pitali o cijepljenju, odnosno tražili o tome informacije, a nisu bili ni kod epidemiologa nakon što su dva puta upućeni te je iz takvog postupanja dobila dojam da su nezainteresirani, a niti su ikada od nje tražili termin da bi posebno razgovarali o cijepljenju.

11. Iz izjave o pokretanju postupka informiranja i odgađanju cijepljenja djeteta do završetka prethodnog postupka od 19. kolovoza 2024. zajedno s povratnicom razvidno je da je okrivljenik zatražio informacije o cjepivu te da se u tu svrhu obratio pedijatrici svog maloljetnog djeteta DP, dr. ĐP. U navedenoj izjavi zatražio je informacije između ostalog li je dijete preosjetljivo na djelatne tvari ili bilo koji drugi sastojak cjepiva, je li postoji koja kontraindikacija kod njegovog djeteta koja bi značila da se djetetu ne preporuča uporaba navedenog lijeka, nadalje informacije o svim supstancama (bilo aktivne ili pomoćne tvari) u svakom od preporučenih cjepiva, jesu li u proizvodnji preporučenog cjepiva korišteni virusi ili životinjske stanice, udovoljavaju li sve pomoćne tvari konkretnog cjepiva osnovnim zahtjevima za pomoćne tvari, na koji način proizvođač cjepiva odgovara za svoje proizvode te koja su njegova jamstva, koje su dodatne sigurnosne kontrole uvedene od strane regulatora (i kojih sve) itd. Isto tako u toj izjavi navedeno je da okrivljeniku njegovo vjersko uvjerenje i savjest brane da donese ishitrenu i štetnu odluku po svoje dijete te je isto tako izjavio i prigovor savjesti i vjeroispovijesti jer mu nije prihvatljivo koristiti lijekove ili pripravke koje imaju bilo kakvu vezu s industrijom abortusa.

12. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka i obranu okrivljenika, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, odnosno da od 23. veljače 2024. u 11,00 sati pa nadalje u [adresa], u specijalističkoj pedijatrijskoj ambulanti dr. med. ĐP, specijaliste pedijatrije i uže specijalnosti iz pedijatrijske neurologije, koja posluje u sastavu Doma zdravlja Osječko-baranjske županije, odbija kao roditelj maloljetnog djeteta dozvoliti cijepljenje maloljetne kćeri DP, rođene **.**.2022. sukladno Programu obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj (2019.-2021. i 2022.-2024. godini), unatoč nepostojanju kontraindikacije za cijepljenje, kao i iscrpnih informacija roditeljima o obvezi i svrsi cijepljenja, a što je protivno odredbi čl.15. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse, protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi (Narodne novine, broj: 103/13, 144/20).

13. U članku 40. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine, broj: 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20 i 143/21) propisano je da je imunizacija obvezna: protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, crvenke, zaušnjaka i virusne žutice tipa B i bolesti uzrokovanih s Haemophilus influenzae tip B – za sve osobe određene dobi; protiv tetanusa ozlijeđenih osoba; protiv virusne žutice tipa B – za osobe pod povećanim rizikom od zaraze; protiv bjesnoće – za sve osobe koje su profesionalno izložene riziku od zaraze i koje ozlijedi bijesna životinja ili životinja za koju se sumnja da je bijesna; protiv žute groznice – za osobe koje putuju u državu u kojoj postoji ta bolest ili u državu koja zahtijeva imunizaciju protiv te bolesti; protiv kolere i drugih zaraznih bolesti – za osobe koje putuju u državu koja zahtijeva imunizaciju protiv tih bolesti ili u slučajevima kada za to postoji epidemiološka indikacija i protiv trbušnog tifusa i drugih zaraznih bolesti za sve osobe za koje postoje epidemiološke indikacije.

14. U članku 15. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi (Narodne novine, broj: 103/13, 144/20 i 133/22) propisano je da se djeca u rodilištu cijepe prije izlaska iz rodilišta, a djeca rođena izvan rodilišta do navršena dva mjeseca života, dok se djeca koja nisu cijepljena u rodilištu, odnosno do drugog mjeseca života, moraju cijepiti do navršene prve godine.

15. Naime, iz iskaza svjedokinje dr. ĐP jasno proizlazi da je na redovitom sistematskom pregledu objasnila roditeljima potrebu cijepljenja maloljetnog djeteta DP te da su joj roditelji po njezinom upitu odgovorili kako odgađaju cijepljenje. Nadalje, istaknula je da su joj uputili dopis o zatraženim informacijama, a što nije bilo u njezinoj nadležnosti te da je okrivljenik nikada nije pitao o nuspojavama cijepljenja iz čega je dobila dojam da su nezainteresirani za informacijama o cijepljenju, a niti su se odazvali kod epidemiologa, na što su dva puta upućeni. Sud je iskaz svjedokinje dr. ĐP ocijenio vjerodostojnim i istinitim jer je iskazivala detaljno i uvjerljivo na okolnosti događaja kojem je bila neposredno prisutna, odnosno detaljno je opisala postupanje okrivljenika i njegovo ponašanje u vezi provođenja cijepljenja maloljetne kćeri DP. Također, njezin iskaz sukladan je i iskazu svjedokinje ĆP, više sanitarne inspektorice, a koja je u svom iskazu navela kako je po provedenom nadzoru u ordinaciji doktorice ĐP utvrdila da mlt. DP nije cijepljena prema evidenciji doktorice te da joj je i predočen okrivljenikov uredno zaprimljeni poziv za cijepljenje djeteta. Nadalje, istaknula je da nije niti naknadno utvrdila da je provedena imunizacija maloljetnog djeteta DP, odnosno nije imala o tome dokaze, a da je greškom u pozivu okrivljeniku navela podatke djeteta FP. Sud je i iskaz svjedokinje ĆP ocijenio vjerodostojnim i istinitim te ga je u cijelosti prihvatio. Sud nije presudu temeljio na pročitanoj materijalnoj dokumentaciji jer je razvidno da se obavijest i poziv za dostavom podataka (očitovanje) od 25. travnja 2024. upućene NP odnose na drugu osobu, odnosno ne na njegovo maloljetno dijete DP, a što je i svjedokinja ĆP potvrdila u svom iskazu, odnosno ukazala je da se radilo o pogrešci. Stoga, sud nije mogao pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijeniti autentičnom i objektivnom. Nadalje, postupanje okrivljenika u kojem je odgađao provođenje cijepljenja svog maloljetnog djeteta DP, a koju činjenicu ne spori niti sam okrivljenik u svojoj obrani, predstavlja postupanje suprotno zakonskoj obvezi. Također, navodi okrivljenika iz obrane, u kojoj ističe da je prije provedenog cijepljenja želio imati potpune informacije i da je iz tog razloga odgađao cijepljenje, usmjereni su ka izbjegavanju prekršajnopravne odgovornosti. Slijedom navedenog, iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je kako je okrivljenik odgodom imunizacije uz prethodno pokretanje postupka informiranja onemogućio provođenje zakonski propisane obveze cijepljenja i na taj način odbio dozvoliti cijepljenje svog maloljetnog djeteta, odnosno prekršio odredbe čl.77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Okrivljenika je valjalo proglasiti krivim te mu je sud izrekao ublaženu novčanu kaznu sukladno čl.33. i čl.37. Prekršajnog zakona, nalazeći da će se istom postići svrha specijalne i generalne prevencije prekršaja. Sud je ocijenio kako je izricanje novčane kazne ublažene ispod zakonskog minimuma dovoljna i primjerena sankcija za utvrđeno protupravno ponašanje okrivljenika koji je zaposlena osoba sa stalnim mjesečnim primanjima. Sud je na strani okrivljenika kao olakotnu okolnost cijenio njegovu prekršajnu nekažnjavanost, dok nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti koje bi zahtijevale strože kažnjavanje.

17. Okrivljenik se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

18. Visinu troškova prekršajnog postupka sud je odmjerio razmjerno duljini trajanja postupka, njegovoj složenosti i imovnom stanju okrivljenika te je okrivljenika obvezao na plaćanje paušalnog troška postupka u iznosu unutar propisanih granica sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj: 18/13) s obzirom na to da su održana tri ročišta, stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

19. Na temelju čl.244.st.1. Prekršajnog zakona ova presuda je pravomoćna danom donošenja jer na istu nije dopušteno podnošenje žalbe.

U Osijeku 10. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ksenija Laslo

Dunja Bertok

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

DOSTAVITI:

1. Okrivljeniku

2. Branitelju

3. Tužitelju

4. Arhiv.