Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-696/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog SL, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-645/2023 od 6. lipnja 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026., u prisutnosti u.z. branitelja Vladimira Simića,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog SL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-645/2023 od 6. lipnja 2025., optuženi SL proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi SL je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. stavak 1. do 3. KZ/11 optuženom SL je izrečena uvjetna osuda i određeno je da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) oštećena SLD je upućena da imovinskopravni zahtjev u iznosu 5.000,00 eura može ostvariti u parnici.

1.2. Na temelju članka 544. stavak 1. ZKP-a, stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-645/2023-2 od 5. listopada 2023. povodom izjavljenog prigovora optuženika na isti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP- optuženiku je naloženo podmiriti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a na ime paušalne svote iznos 200,00 (dvjesto) eura, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Ljubiši Drageljeviću, odvjetniku iz Rijeke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća, a čemu je i udovoljeno.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. O sjednici drugostupanjskog vijeća na traženje optuženika uredno su obaviješteni branitelj optuženika te državni odvjetnik. Na sjednicu vijeća pristupio je u.z. branitelja odvjetnik Vladimir Simić koji je u cijelosti ostao pri svim žalbenim navodima, dok nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik kao i uredno pozvani optuženik.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženik kada ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje obrazlažući svoje žalbene navode činjenicom da se radi o dva oprečno opisana događaja po optuženiku i po oštećenici, pri čemu je sud pogrešno poklonio vjeru načinu opisa događaja po oštećenici. Naime, sasvim suprotno tom navodu optuženika iskaz oštećene SLD potkrjepljuje iskaz njezinog supruga PL. Predmetno stoga što je isti naveo kada i na koji način je došlo do izgovaranja samih prijetnji od strane optuženika izrijekom navodeći da je optuženik izgovorio oštećenici riječi: „ubit ću te, ubit ću te, sve ću vas pobiti“. Dakle, ti iskazani navodi odstupaju od riječi navedenih po oštećenici samo u redoslijedu, a ne i u navodima, vremenu i načinu izgovaranja kako se okolnosno imputira žalbom. Nadalje, svjedok ŽL, susjeda oštećenice i optuženika također okolnosno potvrđuje svjedočke navode SLD jer ista opisuje da je „čula viku“, poslije toga plač i vrisku djeteta, a što je upravo suglasno sa načinom odvijanja događaja koji je detaljno u svom iskazu opisala oštećenica SLD, a tako opisani događaj svojim iskazom okolnosno potvrđuje i iskaz svjedoka JL. Naime, iako navedeni svjedok nije jasno čuo riječi kojima se optuženik obraćao oštećenici zbog udaljenosti na kojoj je bio, isti je čuo viku, čuo je susjedu koja kaže „on će nas ubiti“ kao i plač djeteta sa kojim se ista vratila u dvorište. Uvažavajući navedeno, razvidno je da je ispravno prvostupanjski sud poklonio vjeru oštećenici jer je njezin iskaz potkrijepljen i ostalim izvedenim dokazima sa kojima čini i nedjeljivu cjelinu, stoga je žalbeni navod prema kojem se sud „pogrešno opredijelio“ na jedan od „dva oprečna iskaza“, valjalo otkloniti kao neosnovan.

6.1. Nije osnovan niti žalbeni navod kojim se također nastoji otkloniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu u kojem optuženik žalbom ističe da sadržaj prijetnje mora biti jasan i nedvosmislen, dok se u konkretnom slučaju radi o najavi nekog apstraktnog zla pri čemu nije jasno tko bi i kada to zlo trebao izvršiti. Imajući u vidu način iznošenja navodnih riječi prijetnje, smatra stoga da nisu prihvatljivi zaključci prvostupanjskog suda o ostvarenom kaznenom djelu. Međutim, suprotno i tom žalbenom navodu, treba istaknuti da iz prethodno navedenih svjedočkih iskaza jasno proizlaze izgovorene riječi. Navod optuženika upućen oštećenici na način kako ista sama iskazuje, a u bitnom ponavlja i njezin suprug u postupku svjedok PL, nikako ne može biti ocijenjen kao „najava apstraktnog zla“ kako se to pokušava istaknuti žalbom. Osim toga iz iskaza svjedokinje SLD jasno proizlazi da je nakon tih i takvi riječi koje je izgovorio optuženik, a unuka joj počela plakati, odmah nakon što ju je unijela u kuću i pozvala policiju jer je bila sva u strahu. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da su izgovorene riječi izazvale osjećaj osobne ugroženosti na strani oštećenice kako za sebe tako i za članove njezine obitelji, ocjenjujući i da su njima ostvarena objektiva i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela, te je i zbog toga taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan.

7. Budući da žalba na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u sebi sadrži i žalbu na kaznu, ovaj sud je razmatrao i sve one okolnosti koje su bile od utjecaja na vrstu i visinu kazne koja je određena po prvostupanjskom sudu. Prvenstveno treba istaknuti da kazna mora biti individualizirana i predstavljati odraz procjene osobnih okolnosti na strani optuženika, ali mora odražavati i društvenu osudu za konkretno kazneno djelo. U konkretnom slučaju optuženik je oglašen krivim za kazneno djelo prijetnje opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 2. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do tri godine, a što ujedno ukazuje i na ozbiljnost kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim. Izricanjem kazne u trajanju 10 (deset) mjeseci sa rokom kušnje u trajanju 2 (dvije) godine prvostupanjski sud je potpuno ispravno i sa potrebnom pažnjom cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženika uzevši u obzir i težinu samog kaznenoga djela. Upravo takva kazna i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog, uz primijenjenu uvjetnu osudu sa citiranim rokom kušnje predstavlja kaznu koja će odgojno, ali i preventivno djelovati ne samo na optuženika, već i na druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela da ne čine ista kaznena djela. Osim toga, izrečena kazna će u svojoj cjelini biti i dostatan, ali i potreban odraz društvene osude za kazneno djelo koje je počinjeno.

8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP- a, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac